REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-426/2019-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ranku Zatezalu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ranka Zatezala i zamjenika punomoćnika tuženika KN, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu br. 5140030250- 60010461157/2006 sklopljenog dana 31.05.2006. godine između tužitelja CN iz [adresa]. , OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6. OIB 14036333877 (pravni slijednik Slavonske banke dd Osijek) kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju UN isplati iznos od ukupno 4.815,97 EUR (slovima: četiri tisuće osamsto petnaest eura devedeset sedam centi) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak i ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama ima vratiti tužitelju, sa zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. do isplate po stopi koja se od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. računa po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu plati zatezne kamate na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta kako slijedi:

- na iznos od 22,81 EUR počam od 01.10.2007. do 30.09.2015.

- na iznos od 23,51 EUR počam od 01.11.2007. do 30.09.2015.

- na iznos od 22,92 EUR počam od 01.12.2007. do 30.09.2015.

- na iznos od 23,66 EUR počam od 01.01.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 23,94 EUR počam od 01.02.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 22,70 EUR počam od 01.03.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 24,53 EUR počam od 01.04.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 23,00 EUR počam od 01.05.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 23,47 EUR počam od 01.06.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 22,97 EUR počam od 01.07.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 23,17 EUR počam od 01.08.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 23.20 EUR počam od 01.09.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 22,73 EUR počam od 01.10.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 26,78 EUR počam od 01.11.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 23,14 EUR počam od 01.12.2008. do 30.09.2015.

- na iznos od 42,97 EUR počam od 01.01.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 43,37 EUR počam od 01.02.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 42,59 EUR počam od 01.03.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 42,89 EUR počam od 01.04.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 41,36 EUR počam od 01.05.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 60,09 EUR počam od 01.06.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 57,19 EUR počam od 01.07.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 59,26 EUR počam od 01.08.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 59,78 EUR počam od 01.09.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 57,37 EUR počam od 01.10.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 58,78 EUR počam od 01.11.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 57,55 EUR počam od 01.12.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 60,09 EUR počam od 01.01.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 60,76 EUR počam od 01.02.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 54,57 EUR počam od 01.03.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 61,58 EUR počam od 01.04.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 59,11 EUR počam od 01.05.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 61,59 EUR počam od 01.06.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 78,46 EUR počam od 01.07.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 74,55 EUR počam od 01.08.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 89,20 EUR počam od 01.09.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 81,47 EUR počam od 01.10.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 75,67 EUR počam od 01.11.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 93,33 EUR počam od 01.12.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 100,02 EUR počam od 01.01.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 92,22 EUR počam od 01.02.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 93,36 EUR počam od 01.03.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 87,74 EUR počam od 01.04.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 89,48 EUR počam od 01.05.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 108,56 EUR počam od 01.06.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 111,23 EUR počam od 01.07.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 132,34 EUR počam od 01.08.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 124,68 EUR počam od 01.09.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 112,74 EUR počam od 01.10.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 95,04 EUR počam od 01.11.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 93,80 EUR počam od 01.12.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 97,90 EUR počam od 01.01.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 102,43 EUR počam od 01.02.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 102,56 EUR počam od 01.03.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 99,72 EUR počam od 01.04.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 100,87 EUR počam od 01.05.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 102,57 EUR počam od 01.06.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 100,74 EUR počam od 01.07.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 100,90 EUR počam od 01.08.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 99,92 EUR počam od 01.09.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 96,10 EUR počam od 01.10.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 99,89 EUR počam od 01.11.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 101,27 EUR počam od 01.12.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 100,72 EUR počam od 01.01.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 95,18 EUR počam od 01.02.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 99,02 EUR počam od 01.03.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 99,90 EUR počam od 01.04.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 98,17 EUR počam od 01.05.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 93,06 EUR počam od 01.06.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 89,88 EUR počam od 01.07.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 92,69 EUR počam od 01.08.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 94,64 EUR počam od 01.09.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 99,59 EUR počam od 01.10.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 96,86 EUR počam od 01.11.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 98,08 EUR počam od 01.12.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 99,08 EUR počam od 01.01.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 92,82 EUR počam od 01.02.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 92,57 EUR počam od 01.03.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 93,52 EUR počam od 01.04.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 90,78 EUR počam od 01.05.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 90,45 EUR počam od 01.06.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 90,04 EUR počam od 01.07.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 93,02 EUR počam od 01.08.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 95,38 EUR počam od 01.09.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 94,37 EUR počam od 01.10.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 96,15 EUR počam od 01.11.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 97,15 EUR počam od 01.12.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 96,95 EUR počam od 01.01.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 97,83 EUR počam od 01.02.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 95,74 EUR počam od 01.03.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 97,54 EUR počam od 01.04.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 96,77 EUR počam od 01.05.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 97,27 EUR počam od 01.06.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 96,49 EUR počam od 01.07.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 96,98 EUR počam od 01.08.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 96,83 EUR počam od 01.09.2015. do 30.09.2015.

po stopi koju do dana 31. prosinca 2007. određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos od 1.820,17 eura.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju UN naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.161,81 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 5. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 125,00 eura tužitelj odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. travnja 2019. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita 31. svibnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 50.000,00 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika. Ističe da mu tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 i Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. Navodi da je sukladno čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Navodi da je zbog nemogućnosti podmirivanja obveza po kreditu 19. veljače 2016. s tuženikom sklopio Aneks Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Smatra da mu tuženik unatoč provedenoj konverziji nije u cijelosti vratio preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi pogotovo stoga što u vrijeme konverzije kredita još uvijek nije bila donesena pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u predmetima „švicarac“. Stoga navodi da mu je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese odluku kojom će obvezati tuženika da mu isplati iznos od 50.000,00 kuna (6.636,14 eura) zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Ne spori da je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu s njegovim pravni prednikom ali smatra da se odluka iz kolektivnog spora ne može primijeniti u ovom postupku budući da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ovog pravnog odnosa drugačije od onih koje su utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu. Pojašnjava da su sklapanjem aneksa ugovoru o kreditu izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u dijelu valute obveze i kamatne stope, te da se te odredbe primjenjuju retroaktivno zbog čega eventualno ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu više ni nema. Napominje da tužitelj tijekom otplate kredita nikada nije tražio izmjenu valute obveze a koju je izmjenu mogao tražiti sukladno čl. 5 Ugovora o kreditu. Navodi da je prilikom sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarao s tužiteljem. Smatra da se u ovome slučaju ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivne presude jer ovo nije postupak za naknadu štete, a također navodi da Slavonska banka d.d. nije bila stranka u kolektivnom sporu zbog čega se također utvrđenja iz kolektivne presude ne mogu primijeniti u ovom postupku. Budući da je predmetni ugovor o kreditu konvertiran, smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Poziva se na odluku VSRH u predmetu Gos-1/2019 u kojem je zauzet stav da je sporazum o konverziji koji je sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/2015, u nastavku ZIDZPK/15) valjan i da ima pravne učinke i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Smatra da je tužitelj sklapanjem aneksa kojim je provedena konverzija i kojim je utvrđena preostala glavnica tužitelj izričito priznao svoj dug prema tuženiku. Uzimajući u obzir sve navedeno, predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj: 5140030250- 60010461157/2006 (list 9-17 spisa), otplatni plan (list 18-22, 28-29 spisa), izvodi po kreditu (list 24-26 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 27, 30 spisa), Aneks ugovoru o kreditu (list 33-36 spisa), izračun konverzije (list 31-32 spisa), obavijest o provedenoj konverziji (list 64 spisa), kamatne stope banaka (list 68-76 spisa), specifikacija uplata (list 87-89 spisa), pregled prometa (list 94-108 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Balog (list 115-139, 166 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja U (list 166 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje SN, djelatnice banke.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 5140030250-60010461157/2006 koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli po navedenom ugovoru.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao korisnik kredita 31. svibnja 2006. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140030250-60010461157/2006 kojim je tužitelju odobren stambeni kredit za adaptaciju u iznosu od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju

HNB-a važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,30% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje 17 godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća,

- da je korisnik kredita suglasan da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru;

-da su tužitelj i tuženik 19. veljače 2016. sklopili Aneks Ugovoru o kreditu (u nastavku: Dodatak) kojim je kredit konvertiran;

-da su stranke Dodatkom utvrdile da je tužitelju na dan konverzije 30. rujna 2015. na ime preostale neotplaćene glavnice ostao iznos od 19.106,43 eura, da iznos pretplate na dan 30. rujna 2015. iznosi 17.878,07 kuna, da će se iznos preplate koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, da se visina iznosa preplate koja je utvrđena na dan 30. rujna 2015. u iznosu 17.878,07 kuna može promijeniti u prijelaznom razdoblju o čemu će banka izvijestiti korisnika kredita odmah po provedbi Aneksa u poslovnim knjigama;

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010461157/2006 i Aneksa Ugovoru o kreditu.

6. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu budući da je kredit konvertira, jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 5140030250-60010461157/2006 koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem takvih odredbi uzimajući u obzir da je kredit konvertiran. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. Sud smatra neosnovanim prigovor tuženika da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe zbog izvršene konverzije. Ovo stoga što je predmetni Dodatak samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi isti bio da je Ugovorom ugovoreno korištenje kredita u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZIDZPK/15 na temelju kojih je zaključen Dodatak nije regulirana pravna sudbina onih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredbi koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15 nije propisano da se sklapanjem Dodatka gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja Dodatka. Također iz samog Dodatka nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Stoga tužitelju pripada pravo da unatoč sklopljenom Dodatku (izvršenoj konverziji) potražuje od tuženika isplatu razlike u preplaćenom iznosu koja bi nastala zbog neosnovanog povećanja prvobitno ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, ako ona postoji, unatoč zaključenom Dodatku, a koja pretpostavka je u konkretnom slučaju ostvarena. Za napomenuti je da je VSRH u svojoj odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. također zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

8. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

8.1. Neosnovano tuženik smatra da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena kolektivnom tužbom pa da se pravna utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-6632/17 ne mogu primijeniti u ovom postupku. Ovo stoga što je u trenutku pokretanja kolektivnog postupka bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. Hypo Alpe Adria bank d.d., a budući da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe Adria bank d.d., tužitelj se može pozvati na pravna utvrđenja iz navedenih presuda jer je u tom sporu kao V. tuženik sudjelovala Addiko bank d.d. (ranije Hypo Aple Adria bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), sve u smislu čl.502c. ZPP (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-2541/2024-2 od 3. lipnja 2024.).

8.2. Neosnovan je i prigovor tuženika da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 kojima je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku jer da te eventualno ništetne odredbe više ne postoje budući da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu zamijenjene novim. Sud je ocijenio takve navode tuženika neosnovanima jer konverzijom kredita nije prestao važiti osnovni Ugovor o kreditu kojeg su stranke sklopile, a tek utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za tužitelja kao potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa tuženiku do kojih je došlo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora.

9. U smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.1. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.2. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.3. Imajući na umu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.4. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

10.1. Čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao.

10.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Uostalom da je tužitelj samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF i da nikada tijekom otplate kredita nije tražio promjenu valute obveze na koju je imao pravo temeljem čl.5. Ugovora o kreditu.

10.3. Tužitelj je iskazao da je kredit uzeo radi adaptacije stana, da u tom stanu nije imao nikakav obrt niti se bavio poslovnom djelatnosti, da je u Slavonskoj banci primao mirovinu i da se zato odlučio u toj banci uzeti kredit. Sjeća se da su mu u banci rekli da je kamata malo povoljnija na kredit u CHF i da se zbog toga odlučio na taj kredit, da su u banci spominjali da postoji kredit u EUR ali da je ovaj u CHF povoljniji. Ne sjeća se da su ga u banci išta upozoravali i da su mu objašnjavali što je to promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i da su mu bilo što govorili o riziku tečaja CHF. Iskazao je da je po struci bravar i da sam po sebi nije znao što je to promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, da je ugovor sastavila banka i da ga je pročitao prije potpisivanja, te da mu je sve razumio onoliko koliko je to njemu bilo razumljivo. Iskazao je da nije ništa pitao djelatnika banke da mu pojasni, da nije mogao pregovarati s bankom u vezi bilo kojih odredbi ugovora i da mislim da takvo što kod nas ne postoji, da mu je početna rata bila oko 1.600,00 kuna, a da je kasnije narasla na skoro 3.000,00 kuna, da je u isto vrijeme i supruga imala kredit u CHF za auto, pa da im je u to vrijeme bilo malo kaotično i da su imali financijskih poteškoća iako je kredit uredno plaćao. Kada je došla konverzija pristao je na nju isključivo da im se smanji rata i da im bude malo lakše, a što se tiče same konverzije, da se u to zapravo ništa nije razumio. Iskazao je da je predmetni kredit u međuvremenu otplatio. Iskazao je i to da je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu bio u mirovini, da je prije ovoga kredita imao još jedan manji kredit za kojeg misli da je bio u eurima, da ne zna je li u ovom konkretnom kreditu za adaptaciju mogao sklopiti ugovor s fiksnom kamatnom stopom i da se ne sjeća da je imao mogućnost promijeniti valutu obveze.

10.4. Sud je povjerovao tužitelju cijeneći njegov iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivao o svim odlučnim činjenicama.

10.5. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja, te utvrđenja iz kolektivne presude, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

10.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

11. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 24. travnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Balog. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 12. lipnja 2006., da je tečaj na dan korištenja bio 4,654122, da je rok otplate 17 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,30%, te da je konverzija u konkretnom slučaju provedena 19. veljače 2016. Vještak je u nalazu naveo:

- da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu u razdoblju od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015. u iznosu 3.216,49 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u razdoblju od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015. u iznosu 4.210,52 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- da je konverzija u konkretnom slučaju napravljena u skladu s odredbama ZIDZPK/15;

- da iznos preplate koja je priznata tužitelju na dan 30. rujna 2015. iznosi 17.878,07 kuna (2.342,49 eura) međutim, da je u prijelaznom razdoblju od 30. rujna 2015. do datuma konverzije 22. veljače 2016. preplata dodatno povećana, te da je konačni saldo preplate iz postupka konverzije na dan provođenja konverzije iznosio 2.611,04 eura;

- da preplata nije iskorištena za namirenje 50% budućih anuiteta jer je kredit u cijelosti otplaćen 31. ožujka 2016. pa je iznosom preplate umanjen iznos preostale glavnice koju je tužitelj prijevremeno otplatio i izvršen je povrat preplate;

- da se nakon uračunavanja preplate priznate konverzijom u izračunate preplaćene iznose anuiteta po osnovi promjene kamatne stope i tečajne razlike u konačnici dobije iznos od 4.815,97 eura (7.427,01 eura - 2.611,04 eura) za koji tužitelj nije obeštećen konverzijom;

- da negativna razlika u kamatama kada je kamata bila manja od početno ugovorene iznosi 401,12 eura, a da negativna tečajna razlika kada je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita iznosi 422,20 eura

12.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka.

12.2. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak nalaz i mišljenje trebao napraviti uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

12.3. U odnosu na prigovor tuženika da ako je odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetna, da je vještak onda trebao izračunati i iznose koji su trebali biti plaćeni kada je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita kao i iznose kada je kamata bila manja od početno ugovorene kamatne stope dakle tzv. negativne razlike, za napomenuti je da je vještak izračunao iznos tzv. negativnih razlika međutim, da u odnosu na iste tuženik tijekom postupka nije postavio točno određeni protutužbeni zahtjev, prigovor radi prebijanja ili prijeboja. S druge pak strane tužitelj na ime tzv. negativnih razlika nije ništa stekao pa da bi te iznose trebao vratiti tuženiku temeljem stjecanja bez osnove. Stoga je i taj prigovor tuženika sud ocijenio neosnovanim.

13. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplaćenih iznosa kredita zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli potraživao iznos od ukupno 4.815,97 eura (preplata po osnovi preplaćenih kamata 3.216,49 eura + preplata po osnovi preplaćenog tečaja 4.210,52 eura od koje je oduzeo iznos preplate priznat konverzijom 2.611,04 eura).

13.1. Tuženik je na ročištu 10. travnja 2025. naveo da mu nije dostavljen podnesak tužitelja od 20. siječnja 2025. kojim je isti u konačnici uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja zbog čega je predložio sudu da mu dodijeli kratak rok za očitovanje na isti. Budući da je navedenim podneskom tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na čiji matematički izračun tuženik nije imao primjedbi, sud je na ročištu 10. travnja 2025. podnesak tužitelja uručio tuženiku i dao mu mogućnost očitovanja na isti zbog čega nije bilo potrebe za daljnjim odgađanjem predmetnog ročišta uzimajući u obzir ekonomičnost postupka i činjenicu da se predmet vodi od 2019. godine. Očitujući se na navedeni podnesak tužitelja, tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbe međutim, sud o istoj nije odlučivao budući da tužitelj nakon provedenog vještačenja nije preinačio tužbu u smislu isticanja drugog zahtjeva uz postojeći, promjene istovjetnosti zahtjeva ili povećanja postojećeg (čl.191. ZPP). Tužitelj je zapravo nakon vještačenja smanjio tužbeni zahtjev zbog čega se smatra da je za taj smanjeni dio tužba povučena. Tuženik se upustio u daljnje raspravljanje o glavnoj stvari bez da se prethodno protivio djelomičnom povlačenju tužbe, zbog čega se smatra da je na isto pristao. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

14. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa neovisno o izvršenoj konverziji.

14.1. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju ZIDZPK/15 kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.c toč.6. ZIDZPK/15 na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti eura.

14.2. Odredbama ZIDZPK/15, a niti dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja s potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle Dodatkom ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti eura izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

14.3. S obzirom na prethodno navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim Dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

14.4. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj Dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju, spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. S druge strane, u odnosu na preplatu ili manjak utvrđen konverzijom, za napomenuti je da postojanje preplate u ovom konkretnom slučaju nije posljedica restitucije uzrokovane nepoštenim odredbama u potrošačkom ugovoru, već je postojanje preplate posljedica matematičkog izračuna tj. preračunavanja kredita iz jedne valute u drugu na točno određeni dan u sklopu kojeg zbog različitih parametara izračuna (tečaja, kamatne stope, urednosti ispunjavanja kreditnih obveza) nužno mora doći do postojanja određene novčane razlike (preplate ili manjka).

14.5. Prema tome, u konkretnom slučaju, konverzijom kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos temeljem kojeg tužitelju nije vraćeno ono što je u cijelosti preplatio, čime tužitelj nije obeštećen u cijelosti. Stoga su tužitelju dosuđeni iznosi kao u točkama II. izreke. Budući da je tuženik na dan provođenja konverzije priznao preplatu tužitelju u iznosu 2.611,04 eura, novčani iznos preplate ne može se dva puta vrednovati potrošaču, prvi puta kroz potpuno neposredno vraćanje preplate ili manje buduće anuitete konvertiranog ugovora o kreditu (čl.19.c. st.1.t.5. ZIDZPK/15), a drugi puta kroz restituciju u slučaju postojanja nepoštenih odredbi ugovora o kreditu (čl.323. st.1. ZOO u vezi čl.87.st.1. ZZP) jer bi takvim postupanjem potrošač stekao dva puta isti novčani iznos (tako i VSRH u odluci Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.). Stoga je sud iznos preplate umanjio od ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nakon kojeg je umanjivanja utvrđeno da tužitelj nije obeštećen za iznos od 4.815,97 eura.

15. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate na preplaćene iznose od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu. Budući da je tužitelj preplaćene iznose potraživao u ukupnom iznosu od 4.815,97 eura sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, a posebno zatezne kamate na tako preplaćene iznose koje teku od preplate svakomjesečnog iznosa do 30. ruja 2015. sud je dosudio tužitelju zatezne kamate kako je tražio.

16. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a da tuženik za povučeni dio tužbenog zahtjeva nije tražio naknadu troška postupka, dosuđen mu je trošak postupka na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 2.161,81 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 5. srpnja 2019., 14. listopada 2024. i 5. ožujka 2025. 100 bodova svaki prema Tbr.8.t.1., zastupanje na ročištima 3. listopada 2024. i 10. travnja 2025. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 300,00 eura. Sud je priznao tužitelju i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 121,81 eura i trošak vještačenja u iznosu 540,00 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno, nakon što presuda bude objavljena.

Osijek, 5. svibnja 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika