Poslovni broj: P-6551/2022-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave 20. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužitelja, odvjetnika FČ, tuženika i punomoćnika tuženika, odvjetnice Kristine Mišković, 5. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da ovrha koja je određena na nekretnini tužitelja i to na 158.14/207.7 dijela stana br. 6 na IV (četvrtom) katu desno, koji se sastoji od šest soba, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika, WC-a, zatvorenih prostorija i degažmana u ukupnoj površini od 207.70 čm koji stan se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na čest.br.2345/16 po novoj izmjeri čest.br. 6101 k. o. [katastarska općina] u [adresa], sve upisano u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi naplate novčane tražbine tuženika, na temelju Rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovr-207/2020, od 4. veljače 2020. godine, nije dopuštena.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

III Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnične troškove u iznosu od 6.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 5. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovr-207/2020, od 4. veljače 2020. godine, nezakonito određena ovrha na temelju ovršne isprave, na nekretnini tužitelja i to na 158.14/207.7 dijela stana br. 6 na IV (četvrtom) katu desno, koji se sastoji od šest soba, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika, WC-a, zatvorenih prostorija i degažmana u ukupnoj površini od 207,70 čm koji stan se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na čest.br. 2345/16, po novoj izmjeri čest.br. 6101 k. o. [katastarska općina] u [adresa], sve upisano u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a radi naplate novčane tražbine tuženika u iznosu od 294.840,00 kn, uvećano za pripadajuće zakonske kamate i troškove ovršnog postupka. Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2780/2022 od 10. studenog 2022., ovršenik je upućen u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, određene predmetnim sudskim rješenjem o ovrsi, zbog razloga određenih čl. 50. st. 1. t. 7., u vezi s čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o ovrsi koja je određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, kao i da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika. Predmetna nekretnina predstavlja stvar ovršenika fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje žive s njim u kućanstvu. Predmetna nekretnina njegova jedina nekretnina koja služi za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, budući da u svojem vlasništvu nema druge nekretnine. Ističe se da je odredbom čl. 75. st. 7. OZ-a propisano da je uz prijedlog za ovrhu na nekretnini protiv osobe iz stavka 1. ovog članka ovrhovoditelj dužan podnijeti suglasnost iz stavka 5. ovoga članka ili pravomoćnu presudu, javnu ili privatnu ispravu koja ima značenje javne isprave kojom dokazuje da ovršenik ili osoba koju je po zakonu dužan uzdržavati ima drugu nekretninu za stanovanje. Tužitelj i tuženica u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisani su kao suvlasnici predmetne nekretnine (stana br. 6. na IV. katu desno) koja čini predmet ovog ovršnog postupka, i to tuženica u 59.56/207.7 dijela, a tužitelj u 158.14/207.7 dijela. Ukazuje se i na odredbu čl. 80.b. st. 2. OZ-a, koja propisuje da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu. tuženica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika, jer za to nisu bile ispunjene formalne pretpostavke u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga – tuženica nije podnijela suglasnost ovršenika za provedbu ovrhe na njegovoj jedinoj nekretnini koja služi za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, kao što niti nije podnijela dokaz da ovršenik, ovdje tužitelj, raspolaže drugom nekretninom u kojoj bi mogao živjeti. Tužitelj ne raspolaže nikakvom drugom nekretninom te bi u slučaju provođenja ovrhe ostao bez mjesta za život. Kao dokaze je predložio spis ovog suda Ovr-207/2020, potvrdu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, 44038/2022 od 29. studenog 2022, potvrda Općinskog suda u Novom Zagrebu, ZK odjel Novi Zagreb, br. 43510/2022 od 30. studenog 2022., saslušanje tužitelja, svjedoka ĐČ, ŠČ, CČ, izvadak iz knjige položenih ugovora Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, knjiga PU: Grad Zagreb, [broj poduloška] / zk. ul. br. [broj ZK uloška], preslika osobne iskaznice ovršenika i članova obitelji koji stanuju u njegovom stanu u [adresa], elektronski uvid u podatke MUP-a RH za ovršenika i druge članove obitelji. Predložio je da sud usvoji tužbeni zahtjev kako je naveden u točki I izreke

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da sukladno zaključku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 31.ožujka 2021.: „ U slučaju kada se prijedlog za ovrhu na nekretnini temelji na presudi kao ovršnoj ispravi, ovrhovoditelj nije dužan uz prijedlog za provedbu ovrhe dostaviti suglasnost ovršenika za provedbu ovrhe na jedinoj nekretnini, niti dostavljati isprave kojima bi se dokazalo da ovršenik ima drugu nekretninu podobnu za stanovanje. Tužitelj se neosnovano poziva i na članak 75. stavka 1. OZ- u svezi članka 80. stavka 2. OZ-a tvrdeći da mu je to jedino nekretnina u kojoj živi on i njegovi članovi obitelji. Tužitelj nije dokazao niti da osobe koje navodno žive u predmetnom stanu su osobe koje je on dužan uzdržavati. Tužitelj se neosnovano poziva na potrebu provođenja testa razmjernosti zbog svega ranije navedenog, ali i zbog činjenice da je tužitelj isključivo svojim postupanjem i svojom krivnjom doveo do pokretanja ovog postupka. Neopravdano je tvrditi da bi ovrha na drugim predmetima osigurala naplatu tražbine u cijelosti ili djelomično tim više što i sam tužitelj tvrdi da nema u vlasništvu niti jednu drugu nekretninu, a s obzirom na to da je u mirovini koja sasvim sigurno nije adekvatan predmet za naplatu ovako visoke tražbine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži trošak ovog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao Zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr- 2780/22 od 10. studenog 2022. (stranice 5-6 spisa), potvrde Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 29. studenog 2022. (9-10), osobne iskaznice tužitelja i članova njegove obitelji (12 – 13, 94-96 spisa), Izvadak iz knjige položenih ugovora ovog suda (14 – 15), obračun kamata po vještaku Tkalec d.o.o. (30 – 38), Nalaz mišljenje vještaka Babića iz siječnja 2023. (46 – 78), Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Fine (101-102), dopis Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak od 7. studenoga 2023. (107 – 123), uvjerenja Republike Hrvatske, grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 14 tog ožujka 2024. (136- 143, 150, 156-158), Zemljišnoknjižni izvadak iz ovog suda (166-168), saslušani su svjedoci ĐČ, ŠČ, CČ (sve str 128-129), tužitelj i tuženica (175) te je pročitao spis ovog suda poslovni broj Ovr – 207/20.

4. Sud nije izvodio dokazni prijedlog financijskog vještačenja jer nije bio potreban za donošenje odluke u ovom postupku.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovr-207/2020, od 4. veljače 2020. godine, određena ovrha na temelju ovršne isprave, na nekretnini tužitelja i to na 158.14/207.7 dijela stana br. 6 na IV (četvrtom) katu desno, koji se sastoji od šest soba, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika, WC-a, zatvorenih prostorija i degažmana u ukupnoj površini od 207,70 čm koji stan se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na čest.br. 2345/16, po novoj izmjeri čest.br. 6101 k. o. [katastarska općina] u [adresa], sve upisano u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a radi naplate novčane tražbine tuženika. Nije sporno da u predmetnoj nekretnini živi tužitelj sa svojom suprugom i da je predmetni dio stana koji je vlasnik tužitelja od strane vještaka procijenjen u ovršnom postupku na oko 450.000,00 EUR.

7. Sporna je dopuštenost ovrhe, odnosno, bi li provedbom ovrhe bilo povrijeđeno pravo ovršenika na dom. Sporno je i tko sve živi u predmetnoj nekretnini s tužiteljem. Sporno je radi li se u konkretnom slučaju o ovrsi koja je određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, kao i je li ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika. Sporno je je li ovrhovoditelja uz prijedlog za ovrhu na nekretnini protiv ovršenika bio dužan podnijeti suglasnost, pravomoćnu presudu, javnu ili privatnu ispravu koja ima značenje javne isprave kojom dokazuje da ovršenik ili osoba koju je po zakonu dužan uzdržavati ima drugu nekretninu za stanovanje.

8. Sud nije posebno ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne. Nije ocjenjivao ni nalaz mišljenje vještaka jer je vrijednost nekretnina s nesporna među strankama, niti je ocjenjivao isprave vodoopskrbe jer nisu od utjecaja za ovaj postupak.

9. Svjedokinja ĐČ je navela da joj je tužitelj otac te da u stanu [adresa] živi zajedno s roditeljima, tužiteljem i majkom CČ, sa sestrom ŠČ i njenom djecom, svojim nećacima, Z, O, F, Đ, Š i C. Sestra ima 42 godine, Z je punoljetna i na prvoj godini je fakulteta PMF-a dok su ostali nećaci maloljetni. Sestra ima muža koji ne živi s njima, ali nisu rastavljeni, već su u braku. Svjedokinja navodi da sama uzdržava sebe, dok nećake uzdržava ŠČ. Majka je umirovljenica, prihode ne zna. Nitko od ukućana nema drugu nekretninu. Za muža od ŠČ navodi da ne zna gdje živi. Svaki mjesec daje novce roditeljima za stan i režije.

10. Svjedokinja ŠČ je navela da živi u stanu [adresa] s roditeljima ZČ i CČ, sa sestrom ĐČ i djecom Z, O, F, Đ, Š i C. Ne živi s ocem djece EČ, ali otac djece pridonosi za njihovo uzdržavanje po potrebi. Svjedokinja navodi da je na roditeljskom dopustu unazad 4 godine, od kad se rodilo najmlađe dijete C kojem su tri godine. Prije toga joj je plaća bila oko 5.000,00 kn, a ne zna koliko je trenutno plaća oca djece. Navodi da pridonosi financijski za kućanstvo npr. kupnju u trgovini. Nitko od ukućana nema drugu nekretninu, dok za EČ zna da je imao nekretninu 2017., ali ne zna je li je ima danas jer ne žive zajedno od 2020. Nema odluku suda ili drugog tijela da otac uzdržava djecu jer bi to bila bolna stvar za djecu, odlučili su ih poštedjeti te je navedeno stvar dogovora.

11. Svjedokinja CČ je navela da živi u stanu [adresa] zajedno s mužem, tužiteljem, kćerima i unucima, ukupno ih je 10-ero. Nema drugih nekretnina, a nema ih ni nitko od ukućana. Ušteđevinu ima malu, živi od mirovine. Za supruga od kćeri ŠČ navodi da je otišao pojavom korone, ne zna jel on ima drugu nekretninu. Ne postoji presuda ili druga zakonska osnova po kojoj bi sama bila u obvezi uzdržavati svoju djecu ili unuke.

12. Tužitelj je u svom iskazu naveo da živi u [adresa], preko 50 godina, a sada živi sa suprugom, dvije kćeri, i šestero unučadi, od kojih najmlađe ima tri godine, a najstarija 19 godina. Unuka od tri godine vodi u vrtić svakodnevno, ostale unuke vodim u klub Dinamo, glazbenu školu, i sl. Svi unuci su djeca jedne kćeri, ŠČ. ŠČ je zaposlena, a njezin suprug valjda isto, ne zna. Uzdržavanje unuka je njegova dobra volja jer nemaju gdje biti, tu su rođeni, ne postoji presuda ili nešto s njegovom obvezom za uzdržavanjem. Drugih nekretnina nema, niti ih ima itko od obitelji. Mirovina mu iznosi 860 eura. Stan na kojem se vodi ovrha ima 207 m2, od kojih na tužitelja glasi 158 m2, a ostali dio na tuženicu. Muž od ŠČ vjerojatno ima svoju nekretninu, ne zna, slabo je s njim u kontaktu, pozdrave se. Što se tiče ovrhe, tužiteljev dio stana je od strane vještaka procijenjen na oko 450.000 eura. Kći ĐČ je također zaposlena i tužitelj zakonsku obvezu uzdržavati kćeri koje su punoljetne. Kaže da nema pravo baciti djecu na ulicu, ako su oni prijavljeni u stanu imaju pravo tamo živjeti jer su tamo rođeni. Na pitanje zašto kćer Ivana živi s ocem, a ne sa suprugom, odgovara da ne zna, nema se što petljati u to. Vjerojatno otac, suprug ŠČ, pridonosi za uzdržavanje djece. Predstavnik je stanara u [adresa] preko 20 godina, ne zna koliko je stanara prijavljeno za potrošnju vode u njegovom stanu, nije obveza predstavnika stanara to prijavljivati.

13. Iz navedenih iskaza proizlazi da su kćeri tužitelja punoljetne, da ostvaruju vlastite prihode, da tužitelj nije nikog od njih dužan uzdržavati, već je to njegova dobra volja, a maloljetni ukućani kućanstva imaju i oca koji pridonosi za njih održavanje i koji stanuje u na nekretnini različitoj od one koja je predmet ovršnog postupka. Sud ne vjeruje iskazima u dijelu u kojem tužitelj ili ukućani ne bi znali podatke o suprugu ŠČ. Naime, ŠČ nije formalno razvedena od svog supruga niti postoji odluka o uzdržavanju djece, već je sve stvar dogovora iz čega proizlazi da komuniciraju te je logično i da saslušani tužitelji svjedoci raspolažu podacima o suprugu ŠČ koje su prešutjeli u svom iskazu. Posebno nije logičan iskaz tužitelja da ne zna ništa o ocu svojih šestero unučadi, a da istovremeno živi sa njima i kćeri koja još u braku s tim suprugom.

14. Tužiteljica je u svom iskazu navela da ovaj slučaj traje već 32 godine, a zbog ponašanja tužitelja je oboljela od karcinoma i ne postoji drugi način da se naplati nego preko ovrhe koju vodi. U te 32 godine pokušala je na sve načine se naplatiti i to nije moguće, pokušala je i dogovorom. U svim postupcima protiv tužitelja je uspjela i u svim presudama je bilo navedeno da tužitelj zloupotrebljava procesna ovlaštenja. Ovaj dug ne može naplatiti na drugi način, nije dobila nikada niti jedan cent od tužitelja, preko FINE su naplaćivani troškovi za odvjetnike. Inače u ovrsi je vještak procijenio vrijednost tužiteljevog dijela stana koji je predmet ovrhe oko 450.000 eura.

15. Iz iskaza tužiteljice kojem sud vjeruje, utvrđeno je da je tužiteljica pokušala naplatiti svoj dug, ali nije mogla što je u skladu s dokumentacijom vezano uz ovršni postupak.

16. Iz spisa ovog suda poslovni broj Ovr-207/20 proizlazi da je u njemu ovdje tuženica pokrenula ovršni postupak protiv ovdje tužitelja radi naplate duga po ravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5420/01 od 31.ožujka 2011z a iznos od 294.840,00 kn s troškovima.

17. Iz uvjerenja Republike Hrvatske, grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 14. ožujka 2024. proizlazi da tužitelj i njegovi ukućani nemaju drugih nekretnina na području grada Zagreba.

18. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovr-207/2020, od 4. veljače 2020. godine, određena ovrha na temelju ovršne isprave, na nekretnini tužitelja i to na 158.14/207.7 dijela stana br. 6 na IV (četvrtom) katu desno, koji se sastoji od šest soba, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika, WC-a, zatvorenih prostorija i degažmana u ukupnoj površini od 207,70 čm koji stan se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na čest.br. 2345/16, po novoj izmjeri čest.br. 6101 k. o. [katastarska općina] u [adresa], sve upisano u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a radi naplate novčane tražbine tuženika. Nadalje je utvrđeno da u predmetnoj nekretnini živi tužitelj sa svojom suprugom, dvije kćeri i šestero unučadi koje nije dužan uzdržavati te da je predmetni dio stana kojeg je vlasnik tužitelja od strane vještaka procijenjen u ovršnom postupku na oko 450.000,00 EUR. Utvrđeno je i da se tuženica ne može naplatiti na drugi način jer tužitelj živi od mirovine te bi naplata duga, koji sada s kamatama iznosi preko 150.000,00 EUR, trajala nesrazmjerno dugo, a što proizlazi i iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje FINE.

19. U slučaju kada se prijedlog za ovrhu na nekretnini temelji na presudi kao ovršnoj ispravi, ovrhovoditelj nije dužan uz prijedlog za provedbu ovrhe dostaviti suglasnost ovršenika za provedbu ovrhe na jedinoj nekretnini niti dostavljati isprave kojima bi se dokazalo da ovršenik ima drugu nekretninu podobnu za stanovanje. Posebno ne u ovom slučaju kad tužitelj nema zakonsku obvezu uzdržavanja bilo koga od svojih ukućana. Tome treba dodati da je procijenjena vrijednost nekretnine višestruko veća od postojećeg duga, kad se uzmu u obzir i kamate, odnosno da se nekretnina proda i za minimalni zakonski propisani iznos, tužitelju bi ostalo dovoljno novaca za unajmiti prostor gdje bi živio ili na drugi način riješio svoje stambeno pitanje, jer uz iznos novaca koji bi trebao ostati nakon prodaje nekretnine još prima i mirovinu. Pri tome se ističe da maloljetna djeca koja žive u stanu sa tužiteljem imaju oca i majku koji rade i koji su dužni uzdržavati svoju djecu. I supruga i kćeri tužitelja imaju stalna primanja te mogu sudjelovati u troškovima svog stambenog zbrinjavanja.

20. Zbog svega navedenog proizlazi da tužitelju prodajom nekretnine u ovršnom postupku ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom jer bi imao dovoljno sredstava osigurati si drugi dom, kao i svi njegovi ukućani koje ionako nije dužan uzdržavati.

21. Prigovori tužitelja da se radi u konkretnom slučaju o ovrsi koja je određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe te da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika su paušalni, ničim potkrijepljeni i kao takvi neosnovani.

22. Odluka o trošku tuženika temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), a sukladno zatraženom trošku na kojem je rasprava zaključena. Trošak se sastoji od odgovora na tužbu 1.000,00 eura (br. 8/1 Tarife), sastava podneska od 26. srpnja 2024 u iznosu od 1.000,00 eura (br. 8/1 Tarife) i pristupa na ročišta 10. listopada 2023., 11. ožujka 2024. i 20. ožujka 2025. po 1.000,00 eura svako (br. 9/1 Tarife). Ukupno je riječ o 1.000,00 eura što s PDV-om iznosi 6.250,00 eura.

23. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 5. svibnja 2025.

Sudac:

Ivan Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je na ročište pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku