Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51 000 Rijeka
Poslovni broj: Pn-175/2023-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Marjanović, Perčić i Bilandžija, odvjetnicima u Rijeci, protiv tužene HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Hrvoje Miholjeviću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 03. ožujka 2025., u prisutnosti pun. tužitelja ĐB i pun. tuženika ZB, temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi 07. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I Nalaže se tuženoj HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ŽB iz [adresa], na ime naknade štete isplati iznos od 2.000,00 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe sudu do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženoj trošak ovog postupka u visini od 1.562,50 EUR (tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 07. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 28. srpnja 2023. podnio tužbu u bitnome navodeći da tužitelj stanuje u prizemlju kuće na adresi [adresa], čiji je vlasnik SB, njegov brat. Prilikom donošenja presude povodom tužbe za iseljenje ŽB iz prizemlja kuće na adresi [adresa], sud je proveo test razmjernosti, suprotstavljajući pritom pravo vlasništva i pravo na dom, kao dva jednako važna prava, te utvrdio pravo na dom ŽB, u skladu s čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 34. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelj je invalidna osoba sa 100% tjelesnim oštećenjem kao slijepa osoba, koja ovisi o tuđoj pomoći i njezi. Dana 24. lipnja 2023. godine, tužena HB, supruga SB, ušla je u prizemlje kuće na adresi [adresa], u kojem živi tužitelj, smetajući na taj način posjed tužitelja koji on prema utvrđenju iz prethodno navedene presude uživa u tome stanu, u okviru prava na dom, počinivši pritom kazneno djelo krađe iz članka 228. st. 1. i 2. KZ/11, u odnosu na sliku pokojne majke tužitelja i brončani kipić radnika 3. maja koji mu je ostavio pokojni otac iza svoje smrti, a u odnosu na koje je pokrenut kazneni postupak po privatnoj tužbi te parnični postupak radi smetanja posjeda. Navedeni incident je kulminacija maltretiranja koje tužitelj doživljava od strane tužene i njene obitelji, od početka poremećenosti odnosa do kojih dolazi podnošenjem tužbe za iseljenje tužitelja. Čak i nakon donošenja presude kojom je utvrđeno pravo na dom tužitelja, tužena, njen suprug i kćeri nastavljaju verbalno napadati tužitelja, prijetiti i provocirati ga, pritom mu izazivajući zdravstvene probleme u vidu nesanice, tjeskobe te straha za egzistenciju, kao i strah za ishod postojeće situacije u obiteljskom domu. Tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a s obzirom na posljedice koje trpi zbog prethodno opisanih događaja. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženoj isplatu iznosa od 2.000,00 EUR sa zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu istu osporava u cijelosti. Navodi iz tužbe kojima se opisuje povijest stjecanja prava vlasništva nad nekretninom kroz ostavinske postupke nad nekretninom oznake k. č. br. zgr [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i gdje žive stranke ovog postupka nisu sporni. Presuda Ps – 9/2020 od dana 22. rujna 2022. godine kojim je utvrđeno pravo na dom tužitelju nema svojstvo pravomoćnosti. Obzirom tužitelju još nije utvrđeno postojanje prava na dom u predmetnoj zgradi tužitelj nema pravnu osnovu za držanje stana u prizemlju zgrade na adresi [adresa] u posjedu, kao niti sve pokretne stvari koje se nalaze u predmetnom stanu. Kronologija pogoršanja i trenutno zdravstveno stanje tužitelja i osobnog života za meritorno rješenje u ovoj pravnoj stvari nije pravno relevantno. Naime, tužitelj se prikazuje kao žrtva drugih ukućana, međutim, isti nije obznanio da se protiv njega vodi kazneni postupak zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje prema bliskoj osobi, opisano i kažnjivo prema članku 139. st. 3. Kaznenog zakona. Navodi da je tužena počinila bilo kakvo kazneno djelo na štetu tužitelja je u cijelosti neosnovano. Naime, kazneno djelo krađe iz članka 228. st. 1. i 3.KZ/11 pokreće se po privatnoj tužbi, odnosno, smatra se da je težina povrede toliko mala, dok kazneno djelo iz članka 139. st. 3. KZ/11 se pokreće po službenoj dužnosti jer se smatra da je težina povrede veća. Za potrebe ovog postupka tužena osporava da je počinila bilo kakvo kazneno djelo na štetu tužitelja i trenutno ne postoji bilo koji oblik spoznaje iz kojeg bi se dalo zaključiti suprotno, dok za tužitelja postoji rješenje kojim mu je potvrđena optužnica. Medicinska dokumentacija koju tužitelj prilaže u spis predmeta uz tužbu je u cijelosti irelevantna. budući je sastavljena od jednostranih navoda tužitelja i ista nije podložna kontradiktornoj provjeri. Da bi tužitelj dokazao kako su se ostvarile pretpostavke za naknadu neimovinske štete mora dokazati postojanje protupravnosti, štetnu radnju, posljedicu štetne radnje koja je u izravnoj uzročno – posljedičnoj vezi i krivnju. Štetni događaj nije uopće činjenično opisan i tužitelj nije dokazao da je uopće bio u posjedu fotografije i brončanog kipića. Tužitelj spominje da je navodni incident kulminacija maltretiranja koje isti navodno doživljava od strane drugih ukućana koje traju godinama, a što je u cijelosti proturječno s točkom V. tužbe.
3. Ističe prigovor zastare jer iz tužbe proizlazi da se određene radnje navodno odvijaju godinama. Tužitelj u činjeničnom opisu iznosi kako mu povredu prava osobnosti navodno uzrokuju svi ukućani. Upravo zato što tužitelj nije naveo poimence od kojeg ukućana mu je radi navodne povrede prava osobnosti uzrokovana pojedinačno svaka posljedica. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.
4. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u ovosudni spis Ps-11/2024, kazneni spis posl.br. K-515/2023, spis posl.br. Psp-67/2023, izvadak iz zemljišne knjige (list 12 spisa), potvrdu HZJZ od 21. srpnja 2023. (list 13 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 14-17 spisa), ovosudno rješenje posl.br. Kov-232/20233, K-1120/2022 od 19. travnja 2023. (list 40-42 spisa), saslušan je tužitelj (list 67-69 spisa), saslušana je tužena (list 69-71 spisa), saslušan je svjedok SB (list 71-72 spisa), svjedok OB (list 72-74 spisa), pregledana je snimka video nadzora predmetne nekretnine, izvršen je uvid u fotografije (list 108-297) te je izvršen uvid u snimku video nadzora Općinskog suda u Rijeci (list 299 spisa).
5. Podneskom od 20. studenog 2024. tuženik se usprotivio izvođenju dokaza pregledom snimke video nadzora predmetne nekretnine u bitnome navodeći kako se radi o nezakonitom dokazu obzirom da je SB isključivi vlasnik predmetne nekretnine a od kojeg tužitelj nije ishodovao prethodnu pisanu suglasnost za ugradnjom takvog video nadzora. Sukladno čl. 220.a. st. 1. ZPP-a sudska odluka ne može se temeljiti na dokazu pribavljenom na nezakonit način (nezakonit dokaz), no sud može rješenjem dopustiti izvođenje nezakonitog dokaza i uzeti u obzir njegov sadržaj ako ocijeni da je to potrebno kako bi se utvrdila odlučna činjenica. Prilikom odlučivanja o dopuštenosti dokaza sud će uzeti u obzir razmjer težine povrede prava zbog izvođenja nezakonitog dokaza te interesa da se u postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje. (st. 2.). Neosnovani su navodi tuženika da bi se snimka video nadzora smatrala nezakonitim dokazom budući ista predstavlja pravno relevantnu činjenicu. Obzirom nije pravomoćno utvrđeno da tužitelj nema pravo na dom u predmetnoj nekretnini, te da u istoj živi i koja mu služi kao središte njegovih životnih aktivnosti to isti ima pravo postaviti kameru budući se njome ni na koji način ne dira u pravo tužene i njezine slobode, posebice imajući u vidu da se tužitelj nalazi u prizemlju a tužena na prvom katu nekretnine.
6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. U ovom postupku je nesporno da tužitelj živi u prizemlju nekretnine k. č. br. ZGR [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a tužena zajedno sa suprugom SB i njihovom kćeri žive na prvom katu predmetne nekretnine. Isto tako nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine upisan SB.
8. Sporno je da li je tužena 24. lipnja 2023. ušla u prizemlje predmetne nekretnine te uzela fotografiju pokojne majke tužitelja i brončani kipić radnika 3. maja, sporan je osnov potraživanja, kao što je i sporna afekcijska vrijednost predmetnih stvari.
9. Uvidom u snimku video nadzora predmetne nekretnine utvrđeno je da je tužena 24. lipnja 2023. ušla u stan tužitelja i odnijela sa sobom određene predmete, a što je potvrđeno iskazima stranaka i svjedoka.
10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave te je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim provedenim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim, sa time da nije posebno cijenio spis posl.br. Psp- 67/2023 budući je razvidno da isti nije od važnosti za donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, dok se postupak posl.br. Ps-11/2024 vodi u pogledu povrede prava na dom o kojem nije odlučeno.
11. Saslušan je tužitelj koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je 100%- tni invalid te apsolutno ništa ne vidi. U svakodnevnim potrebama pružaju mu pomoć drugi ljudi pa je tu i njegova prijateljica OB, te mu dva puta tjedno jedna žena dolazi u kuću kako bi je očistila. U postupku potražuje imovinsku štetu odnosno moralnu štetu a to sve zbog krađe slike od njegove majke i brončanog kipića od 3. Maja. Slika od majke nalazila se u dnevnome boravku na polici iznad kauča. Kipić od trećega maja je bio od bronce, a nalazio se iza ulaznih vrata sa desne strane u dnevnom boravku. Ta krađa dogodila se 24. lipnja 2023. Taj dan sjedili su on i OB ispred verande te mu je OB kasnije rekla kako je vidjela tuženu da je izašla i sa sobom uzela sliku od njegove majke, brončani kipić i neko drvo, a to je OB sve kasnije vidjela i na kamerama koje su postavljene u kući. U odnosu na sliku ističe da se radi o uokvirenoj slici koja zajedno sa okvirom iznosi 10-ak do 15 cm. Ta slika mu je značila sve na svijetu isto kao i taj brončani kipić. Taj brončani kipić je njemu ostavio njegov otac kad je bio umro, a taj kipić je predstavljao uspomenu na njegova oca. Tužena je morala proći ispred tužitelja kada je ulazila u kuću na dan predmetnog događaja. Ta slika i kipić su jedine uspomene na njegovu majku i oca. Oni mu vrijede "sto milijardi dolara", ono nema cijenu za njega. Njega je to moralno pogodilo. Kamere je postavio u 11 mjesecu 2022. ili 2023. odnosno 2023. nakon sukoba sa tuženom. Bila je postavljena naljepnica na vratima na verandi da postoje kamere unutar kuće. Nakon tog događaja bio je psihički i moralno razoren čovjek, naručio se je psihijatru zbog nesanice, a koji mu je bio prepisao neke lijekove.
12. Saslušana je tužena koja u svome iskazu u bitnome navodi kako su tužitelju 2013. prepustili potpuno uređen prostor koji se nalazi u prizemlju te kuće u kojem tužitelj danas živi. Što se tiče slike pok. majke ona se nalazila na polici u dnevnom boravku, a kipić se nalazio iza vrata verande. Radilo se o fotografiji, a kipić je bio željezni kipić. Što se tiče predmetnog događaja ističe kako razlog njena ulaska kod tužitelja nije bila želja za krađom, već je to bilo kulminiralo kada je njezin suprug primijetio kroz verandu da počinju nestajati knjige koje su se tamo nalazile kao i kip majke božje koji je ostao od njihovih roditelja, pa je tako čekala priliku kada uz tužitelja bude prisutna i OB. Kada je ušla vidjela je da nema sobnih vrata, pločice su bile porazbijane, bojler nije prestao raditi, te je tada vidjela fotografiju OB koja je bila uokvirena u veličini A4 papira, a ista se nalazila i pokraj fotografije pok. majke, a koja je bila u veličini 15 x 20 cm. Kada je to vidjela uzela je tu fotografiju sa okvirom, a koji okvir je kasnije vratila odnosno vratio je njezin suprug te je uzela i taj željezni kip, a sve iz razloga koji je ranije navela, sve stvari su nestajale, a htjela je još nešto zadržati prije nego i to nestane. Ta fotografija i taj kip se nalazi kod njih na katu te nekretnine. Tužitelj nikada nije tražio povrat tih stvari Tužitelj je znao da je ušla kod njega budući mu je to došaptavala OB.
13. Saslušan je svjedok SB koji u svojem iskazu u bitnome navodi da slika koja je predmet ovoga spora predstavlja fotografiju pok. majke tužitelja, a koja se nalazila u dnevnome boravku na stalaži u prizemlju. Tamo ju je on stavio. Kipić je bio prvotno na katu, no kasnije ga je odnio u prizemlje. Ne zna o kojem materijalu se radi. Također je emotivno vezan uz te stvari čak i više nego sam tužitelj, no budući mu je zabranjen ulazak kod tužitelja tada je tužena otišla uzeti tu sliku i taj kipić, uzela je te se te stvari sada nalaze na katu gdje žive. Tužena mu je bila rekla da je te stvari uzela, da su tamo bili prisutni tužitelj i OB, a da oni ništa nisu bili pričali. Tužitelj kasnije ništa nije tražio glede te fotografije i toga kipića. Razlog odlaska tužene kod tužitelj bila je taj što je to prizemlje bilo devastirano, a ta slika i taj kipić je bilo jedino što je ostalo vrijedno. Ta slika i kipić su tamo u prizemlju još prije nego je tužitelj počeo tamo živjeti. Smatra kako su ta fotografija i kipić u njegovom vlasništvu budući je tužitelj ostavio taj kipić kada se oženio odnosno kada se iselio iz te nekretnine. Na fotografiji se nalazi njegova pok. majka, a kipić je bio od njegovog oca.
14. Saslušana je svjedokinja OB koja u svojem iskazu u bitnome navodi kako se sa tužiteljem zna 20 godina i zna da je tužitelj SB ustupio svoj dio u toj nekretnini. Ti odnosi su pogoršani 2020. kada je pokrenut postupak iseljenja tužitelja iz te nekretnine. Početkom 7. mjeseca 2013. tužitelj se sa kata preselio u prizemlje te nekretnine, a na tom katu su nastavili živjeti tužena i njezina obitelj. Stranke međusobno ne komuniciraju, a bilo je i nasilja nad tužiteljem kao i nad njome te su im na policiji rekli da izbjegavaju svaki oblik komunikacije pa čak i pozdravljanje, a nasilje nad njome nikada nije prijavila. Tužitelj je posjećivao psihijatra. Slika pok. majke tužitelja nalazila se na polici kraj stupa u dnevnom boravku. Ona je tu sliku uokvirila, a radilo se o fotografiji. Kraj te slike je bila i slika tužitelja. On je jako bio vezan za svoju majku. Što se tiče kipića on se nalazio u dnevnom boravku kraj vrata te se sjeća da joj je tužitelj rekao da je to jedio što mu je ostalo od njegovog pok. oca budući je njegov brat SB sve ostalo dobio i to puške, neke rogove jelena. U odnosu na predmetni događaj ističe kako se radilo o 24. lipnja 2023. te je zajedno sa tužiteljem sjedila ispred verande te mu je čitala neku knjigu. Sjedila je preko puta njega. U jednom trenutku ušla je tužena, Nakon par minuta izlazila je tužena, a koja je sa sobom držala tu sliku, taj kipić i neko drvo. Sjeća se da se samo nagnula prema tužitelju, no ne sjeća se da li mu je nešto u tom trenutku govorila. Kasnije kada je tužena otišla ona je tužitelju rekla da je tužena bila unutra, a budući su u unutarnjim prostorijama bile postavljene kamere ona i tužitelj vidjeli što se dogodilo, a kasnije su otišli podnijeti kaznenu prijavu na policiju. Tužitelj se koliko joj je poznato ništa nije obraćao tuženoj oko povrata tih stvari.
15. Sud je ocijenio iskaz tužitelja u većem dijelu kao istinit u kojem opisuje dinamiku nastanka događaja oduzimanja predmetnih stvari, dok u odnosu na dio u kojem navodi kako su oduzete stvari za njega neprocjenjive te da vrijede „milijardu dolara“ ovaj sud smatra nelogičnim. Iskaze tužene, kao i svih svjedoka ocijenio je kao istinite i vjerodostojne budući se njihovi iskazi međusobno slažu uz manja odstupanja koja ne utječu na odluku u meritornom rješenju spora, pa tako razliku da li se radi o brončanom ili željeznom kipiću ovaj sud smatra irelevantnim za predmet ovoga spora.
16. Sukladno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje: ZOO-a) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je čl. 1046. st. 1. propisano da je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Sukladno čl. 1049. ZOO- a krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.
17. Sukladno čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Tužitelj potražuje naknadu štete koja je prouzročena oduzimanjem fotografije njegove pok. majke i brončanog kipića 3. maja i to na način da se nadoknadi afekcijska vrijednost predmetnih stvari a koja vrijednost je postojala na strani tužitelja.
18. Sukladno čl. 1089. st. 4. ZOO-a kad je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom učinjenim namjerno, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika. U odnosu na predmetnu odredbu prema kojoj bi tužitelju pripadao bilo kakav oblik naknade štete glede afekcijske vrijednosti to moraju kumulativno postojati dva temeljna elementa. Prvotno, mora se raditi o stvari koja je namjerno uništena ili oštećena. Iz iskaza stranaka ali i svjedoka proizlazi kako je tužena ušla u prizemlje predmetne nekretnine a u kojem tužitelj živi, te odnijela fotografiju pok. majke tužitelja i brončani kipić 3. maja kojeg je tužitelju poklonio njegov otac. Isto tako proizlazi kako je tužena tu fotografiju i taj kipić odnijela na prvi kat predmetne nekretnine a gdje ista živi zajedno sa svojom obitelji. Tužitelj nije ničim dokazao da bi tužena predmetne stvari oštetila ili uništila, nije tražio bilo od tužene bilo od njezina supruga SB (koji zajedno sa njome živi i tko je vlasnik predmetne nekretnine) povrat oduzetih stvari, niti je poduzeo bilo koju radnju a temeljem kojih bi vratio predmetnu fotografiju i kipić.
19. Afekcijska vrijednost/cijena subjektivne je naravi koja se ne određuje prema nekim objektivnim i egzaktnim mjerilima već se uzima u obzir vrijednost koju je stvar imala za točno određenu osobu, u konkretnom slučaju tužitelju. Naime, potpuno je nelogično i neživotno da bi tužitelj kojemu oduzete stvari predstavljaju enormnu vrijednost koju je tužitelj u iskazu istaknuo kao „sto milijardi dolara“ odnosno neprocjenjivu vrijednost da ne bi poduzeo sve što je u njegovoj moći da vrati te iste stvari koje mu toliko znače u životu ili da provjeri što je sa stvarima učinjeno te da li su iste oštećene ili uništene, pa stoga sud smatra kako ni u tom pogledu nema mjesta dosuđivanju naknade štete. Sud cijeni činjenicu da je isti podnio kaznenu prijavu protiv tužene no isto tako cijeni nedostatak odgovarajućih radnji sa njegove strane neposredno nakon predmetnog događaja, a kojim bi se potvrdila istinitost tvrdnje tužitelja o njegovoj povezanosti i osjećaja prema oduzetim stvarima. Ovaj sud također cijeni dio iskaza svjedokinje OB gdje navodi kako je tužitelj bio jako vezan za svoju majku, te da je kipić bio spomen na njegova oca, no potrebno je napomenuti kako je tužitelj naknadno tek slijedećeg tjedna otišao sa svjedokinjom provjeriti snimku video nadzora. U odnosu na namjeru oduzimanja predmeta ističe se kako je tužena ušla u prizemlje kuće gdje živi tužitelj i sa namjerom oduzela fotografiju i kipić, što i sama navodi kako je uzela tu fotografiju i taj željezni kip a budući su stvari iz stana nestajale, te je „htjela“ još nešto zadržati prije nego i to nestane, no međutim ovaj sud ponavlja i upire u činjenicu da nije došlo do bilo kakvog oblika oštećenja ili uništenja stvari, a nastavno temeljem čega bi tužitelju pripadalo pravo naknade afekcijske vrijednosti predmetnih stvari.
20. Drugi bitan element radi dosuđivanja naknade afekcijske vrijednosti oduzetih stvari je ta da mora postojati kazneno djelo. U postupku je utvrđeno da se vodi kazneni postupak po privatnoj tužbi protiv tužene no predmet je u rješavanju te ne postoji pravomoćna sudska presuda kojom bi ista bila proglašena krivom za počinjenje kakvog kaznenog djela. Isto tako se ističe kako tužitelj nije predlagao određivanje prekida ovog postupka. Nedostatak počinjenja kaznenog djela onemogućuje tužitelju dosuđivanje afekcijske vrijednosti sukladno čl. 1089. st. 4. ZOO-a.
21. Nadalje, u odnosu na zahtjev za dosuđivanjem pravične novčane naknade u pogledu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potrebno je naglasit kako je na ročištu održanom 24. listopada 2024. tužitelj istaknuo kako u ovom postupku potražuje naknadu štete koja je nastala počinjenjem kaznenog djela krađe, a tužbenim zahtjevom traži afekcijsku vrijednost oduzetih stvari a sukladno odredbama ZOO-a. Isto tako potrebno je naglasiti kako na izričit upit suda tužitelj u svojem iskazu navodi kako potražuje imovinsku štetu, odnosno moralnu štetu nastalu zbog krađe slike (fotografije) njegove majke i brončanom kipiću od 3. Ž. Nadalje, potrebno je istaknuti kako se prilikom postavljanja pitanja vezano za zdravstveno stanje tužitelja nakon predmetnog događaja pun. tužitelja protivio postavljanju takvog pitanja sa obrazloženjem da ono nije vezano za postavljeni tužbeni zahtjev. Obzirom se tužitelj decidirano izjasnio točno kakav oblik štete isti potražuje, to sud nije dalje provodio saslušanje vezano za tjelesno i duševno zdravlje tužitelja kao posljedicu predmetnog događaja. Postavljanje takvog pitanja isključivo se odnosilo na tužiteljev osjećaj i njegovu povezanost za oduzetim stvarima. Obzirom na navedeno tužiteljevo ponovljeno postavljanje tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske štete nije dopušteno, te je odbijen njegov prijedlog za provođenjem psihijatrijskog vještačenja, upravo jer bi na taj način došlo do zlouporabe prava u postupku sukladno čl. 10. ZPP- a.
22. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan. Naime, prigovor zastare podnesen je glede naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u pogledu tjelesnog i duševnog zdravlja. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 28. srpnja 2023. dok se događaj vezano za naknadu štete dogodio 24. lipnja 2023. odnosno unutar zakonskog roka.
23. Prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tužene je neosnovan. U postupku nije dalje osporavano da bi tužena ušla u stan tužitelja niti da bi ista iz tog stana iznijela fotografiju pok. majke tužitelja i brončani kipić 3. Ž kojeg je tužitelj dobio od svojeg oca. Obzirom je tužena ta koja je oduzela predmetne stvari to je prigovor promašene pasivne legitimacije očito neosnovan i ničim potkrijepljen.
24. Obzirom na sve navedeno to je razvidno da tužitelju ne pripada naknada štete u pogledu afekcijske vrijednosti oduzetih stvari, prvenstveno iz razloga što nije došlo do oštećenja i uništenja fotografije pok. majke tužitelja i kipića 3. Ž, te se iste nalaze ne samo neoštećene, već i u istoj nekretnini u kojoj tužitelj živi. Oduzimanjem takvih stvari nije počinjeno kazneno djelo budući ne postoji pravomoćna sudska presuda. Činjenica da su predmetne stvari oduzete, same po sebi a bez ostvarivanja svih preduvjeta za dosuđivanje naknade štete u tom pogledu ne stvaraju osnov dosuđivanja afekcijske vrijednosti oduzetih stvari, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
25. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženoj priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, dalje: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).
26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužene odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi. Glede troškova tužene u odnosu na radnje njezinog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za sastav 3 podneska u ukupnom iznosu od 350,00 EUR (28. listopada 2024. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, 20. studenog 2024. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife i 13. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), pristup 4 ročišta u ukupnom iznosu od 700,00 EUR (29. svibnja 2024., 24. listopada 2024. i 05. prosinca 2024. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife i 20. studenog 2024. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife) zajedno sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 312,50 EUR.
27. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška budući je isti previsoko zatražen, dok ročište 25. ožujka 2024. nije zakazano, a podnesak od 13. prosinca 2024. nije priznat budući su 13. prosinca 2024. dostavljena dva podneska te je priznat trošak samo jednog. Nije dosuđen trošak pristupa na ročište 03. ožujka 2025. budući isti nije ni zatražen (čl. 2. ZPP-a).
28. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen to je tužitelj sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženoj u obvezi isplatiti parnični trošak u ukupnoj visini od 1.562,50 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.
29. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.
30. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužitelj u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.
31. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.
U Rijeci, 07. svibnja 2025.
Sudac:
Damir Vinketa
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:
Goran Maršić
▪ Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,45 EUR
