REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1969/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u parničnom postupku tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnica Draženka Buntak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1136/2022 od 20. travnja 2023., 5. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1136/2022 od 20. travnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1136/2022 od 20. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1136/2022 od 20. travnja 2023. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 83,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. travnja 2023. do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 71,48 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2021., kao i plaćanje pripadajućih zakonskih zateznih kamata na iznos od 83,85 EUR od 14. travnja 2021. do 19. travnja 2023., te plaćanje zakonskih zateznih kamata preko stope dosuđene u točki I. izreke presude, u roku od 15 dana (točka II. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da se 14. ožujka 2021. na autocesti A1, na dionici d1 (Bosiljevo 2-Ogulin) dogodila prometna nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika pri čemu je oštećena zaštitna ograda; da je tužitelj od tuženika radi popravka zaštitne ograde zahtijevao plaćanje iznosa od 5.764,89 kn, a da je tuženik platio iznos od 4.594,53 kn. Utuženi iznos od 155,33 EUR (1.170,36 kn) razlika je između iznosa koji je tužitelj zahtijevao na ime popravka zaštitne ograde i iznosa koji je tuženik nesporno platio. Sud je ocijenio da je tuženik dužan platiti i daljnji iznos od 83,85 EUR, dok je za preostali iznos od 71,48 EUR odbio tužbeni zahtjev, jer se radi o radovima radi redovitog održavanja cesta pa je donio odluku na temelju odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).
3. Protiv točkaka II. i III. izreke označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači podredno ukine pobijanu presudu. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 77,76 EUR. U žalbi navodi da je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na osporene troškove intervencije ophodara u iznosu od 329,07 kn i u odnosu na obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,51 kn, a da su svi radovi koji su poduzeti opravdani te učinjeni u skladu sa zakonom i podzakonskim propisima, da tužitelj u ovom postupku potražuje isključivo isplatu preostalog iznosa troškova sanacije oštećenja nastalih u prometnoj nezgodi, a ne sanaciju oštećenja ili propadanja koja bi nastala redovnom uporabom stvari, da sukladno odredbama Pravilnika o održavanju cesta tužitelj ima obvezu održavati autocestu a to znači da zaštitna ograda mora biti netaknuta, pravilno postavljena i sposobna pravilno funkcionirati te da je pogrešna odluka o troškovima postupka.
4. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu preinačiti podredno ukinuti presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 91,00 EUR. U žalbi navodi da sud presudu temelji na troškovniku koji nema snagu niti javne niti privatne isprave, da tužitelj nema aktivnu legitimaciju jer se radi o šteti nastaloj na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske te da dio štete nije niti nastao jer se radi o redovnom održavanju.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Tuženik nema pravni interes pobijati presudu u točki II. izreke kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev pa je temeljem odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti u tom dijelu tuženikovu žalbu, kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.
8. Ispitavši presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.
9. Predmet spora je isplata iznosa od 155,33 EUR na ime naknade štete koju je pretrpio tužitelj zbog prometne nezgode koju je uzrokovao osiguranik tuženika.
10. Neosnovano tuženik navodi kako tuženik nema aktivnu legitimaciju jer je šteta nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske. Naime, čl. 2. st. 1. t. 17. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC) tužitelj je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta. Prema čl. 4. ZC-a javnu cestu čini i zaštitna i sigurnosna ograda.
11. Prema odredbi čl. 3. ZC-a javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Međutim, Republika Hrvatska ne upravlja autocestama već tužitelj (st. 6. čl. 3. ZC-a) pa je aktivno legitimiran potraživati naknadu štete zbog oštećenja zaštitne ograde (čl. 81. ZC-a).
12. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
13. Odredba čl. 467. st. 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a, provjeriti pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
14. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo razloge o odlučnim činjenicama te je utvrdio da je vozilo tuženika oštetilo zaštitnu ogradu autoceste. Visinu štete sud je utvrdio na temelju troškovnika i isprava koje je tužitelj dostavio u spis, pravilno je utvrdio da tužitelj nema pravo na isplatu iznosa za koji je djelomično odbio tužbeni zahtjev budući da se taj iznos odnosi na naknadu za intervenciju ophodara-uklanjanje posljedica prometne nezgode i izvanrednih događaja, a tuženik je već platio tužitelju stavku ručnog čišćenja kolovozne površine, niti ima pravo na naknadu troškova obavljanja očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika jer taj iznos ne predstavlja tužitelju štetu. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo iz Zakona o obveznim odnosima te je pravilno donio odluku o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva.
15. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku, sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.
16. Slijedom navedenog valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, kako je odlučeno u izreci ove presude.
Zagreb, 5. svibnja 2025.
Sudac
Maja Bilandžić
