REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-226/2020-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice OE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Franjo Kaleb, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Andro Mrljak, odvjetnik u Zagrebu i umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 kojeg zastupa VE mag. iur., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Franje Kaleba i punomoćnika tuženika LE i odsutnosti umješača, 2. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu isplatiti tužiteljici OE iznos od 10.060,00 EUR (desettisućašezdeset eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 9.580,00 EUR od 29. siječnja 2020., a na iznos od 480,00 EUR od 2. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice OE u dijelu u kojem traži od tuženika Grad Zagreb isplatu 26.020,00 EUR (dvadesetšesttisućadvadeset eura) na ime povrede prava osobnosti sa traženim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu da naknadi tužiteljici OE troškove postupka u iznosu od 1.967,13 EUR (slovima: tisućudevetstošezdesetsedam eura i trinaest eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 2. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se Croatia osiguranje d.d. sudjelovanje kao umješaču na strani tuženika u ovom postupku.

II Dopušta se preinaka tužbe od 28. siječnja 2025.

III Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu za isplatu mjesečne rente od 1.500,00 kn / 199,08 EUR zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 31. siječnja 2017. oko 9,15 sati pala u Zagrebu, na istočnom dijelu Avenije Marina Držića, kod tramvajske pruge, kada je zbog oštećenog i neodržavanog nogostupa upala u rupu te izgubila ravnotežu i pala te se tom prilikom teško ozlijedila. Navodi da je tuženik odgovoran za održavanje gradskih ulica te osiguranje građanima uvjeta za bezopasno kretanje s obzirom da je javnoprometna površina na kojoj je pala oštećene i neodržavan. Ta odgovornost proizlazi iz mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima, Zakona o komunalnom gospodarstvu, Odluke o komunalnom redu te odluke o nerazvrstanim cestama. Tužiteljica se kretala javnom površinom, čije održavanje predstavlja komunalnu djelatnost prema zakonu o komunalnom gospodarstvu, a komunalne djelatnosti se obavljaju kao javna služba i njihovo osiguravanje i kvalitetno obavljanje predstavlja obvezu jedinice lokalne samouprave, dakle tuženika. Prilikom pada tužiteljica je zadobila više teških tjelesnih ozljeda tipičnih za padom u vidu frakture kirurškog vrata sa pomakom ulomka i skraćenjem te frakturu glave i velikog tuberkula humerusa te je zbog tih ozljeda i operirana u KBC "Sestre Milosrdnice", Klinike za traumatologiju u kojoj je boravila na bolničkom liječenju od 31. siječnja 2017. do 7. veljače 2017. Usprkos provedenom liječenju i odrađenom fizikalnom terapijom kod tužiteljice je u vidu trajnih posljedica zadobivenih ozljeda zaostala ograničena pokretljivost desnog ramena, bolovi u području desnog ramena kod rotacije, koja je ostala blokirana te ožiljak u području desnog ramena nastao prilikom operativnog zahvata. Stoga zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete s kamatama od podnođenja tužbe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost, ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice, osnovu i visinu zahtjeva te utuženi tijek kamata, uzročno-posljedičnu vezu te ističe prigovor zastare na povišeni iznos. Navodi da tijekom nezgode nije proveden policijski očevid što znači da je tužitelj mogao ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji zadobiti bilo gdje. Ozljede koje je tužitelj zadobio nisu teške tjelesne ozljede. Ističe da ako je i došlo do navedene nesreća za istu je isključivo kriv tužitelj, odnosno u postupanju tužitelja ima elemenata obične nepažnje jer je izostalo postupanje koje se očekuje od prosječne osobe.

3. Umješač tijekom postupka pridružuje se svim navodima i prigovorima tuženika.

4. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica je tražila isplatu 80.000,00 kn / 10.617,82 EUR s pripadajućim kamatama te mjesečnu rentu od 1.500,00 kn / 199,08 EUR zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom. Na ročištu od 3. srpnja 2020. tužitelj je izvršio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjev u iznosu od 105.000,00 kn / 13.935,89 EUR zbog izmjene orijentacijskih kriterija.

4.1. Nakon izvedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 28. siječnja 2025. tražio isplatu 35.195,00 EUR na ime naknada imovinske i neimovinske štete s pripadajućim kamatama. Potom je na ročištu od tražio isplatu 35.600,00 EUR s pripadajućim kamatama. Ovakvom dispozicijom tužiteljica je izvršila preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, a ujedno je djelomično povukla tužbu za isplatu mjesečne rente od 1.500,00 kn / 199,08 EUR zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom sukladno čl. 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP - tako i VSRH Su IV- 16/2021-8 od 26. travnja 2021.). Preinaci tužbe tuženik i umješač su se protivili dok djelomičnom povlačenju tužbe nisu se protivili.

4.2. Preinake tužbe tijekom postupka ocijenjene su svrsishodnima za konačno rješenje spora među strankama, a svako drugo tumačenje bilo bi pretjerano formalističko te bi time bila narušena sam bit prava tužitelja na pristup sudu (tako i VSRH Rev 3158/2018 od 22. studenoga 2023., USRH U-III/4474/2019 od 29. ožujka 2022. te ESLJP Vugdelija protiv Hrvatske (zahtjev br. 14692/18) od 20. veljače 2024.). Osim toga, takvom dispozicijom izvršeno je povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) koja je moguća i dopuštena (tako i VSRH Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024.). Prema tome, valjalo je odlučiti o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu na ročištu od 21. ožujka 2025.

5. Tijekom postupka sud je pregledao fotografiju mjesta nesreće (list 7 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8-26 i 84 spisa), saslušana je tužiteljica i svjedokinja BE (list 49-51 spisa), izveden je očevid na licu mjesta (list 68-71 spisa), pročitan je zdravstveni karton tužiteljice (list 90 – 150 spisa), izvedeno je medicinsko vještačenje po vještaku mr.sc.dr. Jošku Filipušiću, kirurgu (list 155-157 i 177 spisa).

6. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć i njegu, sve s pripadajućim kamatama, koju je tužiteljica pretrpjela 31. siječnja 2017. na tramvajskom stajalištu za smjer kretanja tramvaja prema sjeveru (prema Vukovarskoj ulici) s nazivom stajališta "Slavonska avenija" kada se zbog oštećenog i neodržavanog nogostupa spotaknula, izgubila ravnotežu, pala te se tom prilikom teško ozlijedila, a sve sukladno čl. 19. u svezi s čl. 1100. i čl. 1089. u svezi s čl. 1093. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje u tekstu: ZOO).

9. Nije sporna aktivna legitimacija odnosno da se tužiteljica ozlijedila. Sporna je osnova i visina zahtjeva te pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, uzročno- posljedična veza između štete i štetne radnje te posljedica te je li potraživanje u zastari (za preinačeni dio).

10. Tijekom postupka sud je na okolnost nastanka štetnog događaja saslušao svjedokinju BE, kći tužiteljice, koja je u bitnome iskazivala da se s majkom dogovorila naći na tramvajskoj stanici prije križanja Držićeve u Vukovarske iz smjera Novog Zagreba, te da je vidjela majku kako izlazi iz podhodnika te kad je došla do vrha stepenica, na dijelu gdje polazi tramvaj, "popikla se" i pala te nakon što se približila vidjela je neravnine i udubljenja u asfaltu koji je bio izrovan. Primijetila je da majka nije dobro, da ne može dići ruku i da ju boli pa su nakon toga otišli do traume. Taj dan majka je nosila prikladne zimske cipele koje nisu bile na petu jer nikad ne nosi takvu obuću. Nakon što se majka vratila iz bolnice, cijela je bila u gipsu, osim ruke i njezin trup zbog čega joj je morala pomagati u svakodnevnim potrebama (oblačenju, čišćenju, pospremanju, kuhanju itd.). Iskaz sud cijeni kao potpunim i istinitim i u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu, prvenstveno Povijesti bolesti KBC Sestre Milosrdnice od 31. siječnja 2017. (list 10 spisa), iz kojeg je jasno razvidan datum i vrijeme te razlog dolaska u bolnicu ("Pala na tramvajskoj stanici o ozlijedila desno rame").

10.1. Nadalje, na istu okolnost saslušana je tužiteljica koja je u bitnome iskazala da se toga dana dogovorila naći s kćeri (BE), prošla je pothodnik, uspela se uz stepenice kada je došla na tramvajsku stanicu, zapela na nakupinu betona odnosno žbuke koja se tamo nalazila, te pala na desno rame. Nije primijetila izbočine jer su bile iste boje kao i ostatak asfalta. Nakon pada kćer ju je podigla te su se uputili odmah u traumu, gdje su joj slikali rame i utvrdili da ga je zdrobila. Izvršen je operativni zahvat te joj je ugrađeno umjetno rame. U bolnici je provela 8 dana, a gips je nakon toga nosila 25 dana. Tuđu pomoć i njegu pružali su joj muž i kćer. Naruženje ima na prednjem dijelu desnog ramena i to ožiljak zaostao nakon operativnog zahvata, a pokretljivost joj je ograničena, Iskaz tužiteljice sud je ocijenio kao iskrenim i suglasnim s iskazom svjedokinje BE, u skladu s medicinskom dokumentacijom i to Povijesti bolesti KBC Sestre Milosrdnice od 31. siječnja 2017. (list 10 spisa).

11. Radi utvrđenja točne mikrolokacije mjesta nastanka štetnog događaja izveden je očevid na licu mjesta. Pregledom lica mjesta i to na tramvajskom stajalištu za smjer kretanja tramvaja prema sjeveru (prema Vukovarskoj ulici) s nazivom stajališta "Slavonska avenija" utvrđeno je da se na tom mjestu nalazi loše betoniran i istrošen pločnik s puno grba, a koja se oštećenja nalaze u duljini od 3 metra od stepeništa, a prema izjavi tužiteljice od nastanka štete pa do dana očevida stanje pločnika je neizmijenjeno.

12. Polazeći od navedenog utvrđenja, sud izvodi zaključak da je došlo do pada tužiteljice na tramvajskom stajalištu za smjer kretanja tramvaja prema sjeveru (prema Vukovarskoj ulici) s nazivom stajališta "Slavonska avenija", u dinamici kako to tužiteljica tijekom postupka tvrdi, dana 31. siječnja 2017. te se ozlijedila. Vremenski se poklapa nastanak štetnog događaja i prijem u bolnicu s opisanim ozljedama, a svjedokinja je jasno opisala dinamiku nastanka štetnog događaja što je tužiteljica u svom iskazu potvrdila. Nadalje, iz fotografija i izvedenim očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da postoji izvjesna mogućnost pada zbog oštećenja na asfaltu.

13. Kako je dakle, utvrđeno da se tužiteljica ozlijedila zakoračivši u neravninu istrošenog i neravnog asfalta odnosno udubljenja na nogostupu, zbog čega je i pala, sve to na nogostupu - tramvajskom stajalištu za smjer kretanja tramvaja prema sjeveru (prema Vukovarskoj ulici) s nazivom stajališta "Slavonska avenija", a koji nogostup u skladu sa čl. 2. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 3/14,16/14 i 25/15, dalje u tekstu-Odluka), predstavlja javnoprometnu površinu, sud zaključuje kako Grad Zagreb, kao jedinica lokalne samouprave, nije postupio u skladu sa odredbama čl. 2. i čl. 3. st. 1 toč. 8. i st. 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 26/03- pročiš. tekst, 82/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13, dalje u tekstu: ZKG), u vezi odredbe čl. 71 i 72. Odluke, odnosno nije navedenu javnoprometnu površinu održavao tako da služi svrsi za koju je namijenjena i da omogući njeno nesmetano korištenje na način da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima.

13.1. Slijedom navedenog, a budući da se štetni događaj dogodio na tramvajskom stajalištu, koji predstavlja javnoprometnu površinu, to postoji pasivna legitimacija i odgovornost Grada Zagreba u smislu ranije citiranih odredbi ZKG i Odluke o komunalnom redu, a na temelju odredbe čl. 1045. u vezi čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, dalje ZOO) obzirom da isti nije osigurao predmetno mjesto za siguran i nesmetan prohod pješaka, odnosno nije dokazao da bi za neredovito obavljanje svojih djelatnosti imao neki opravdan razlog.

13.2. Ovaj sud je stava da se odgovornost tuženika temelji na objektivnoj odgovornosti reguliranoj odredbom čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), budući da, u konkretnim okolnostima, nogostup na kojem se nalazi utvrđeno oštećenje, a radi čega je i došlo do spoticanja i pada tužiteljice, svakako predstavlja povećanu opasnost za okolinu. Sukladno odredbi čl. 1063. ZOO, šteta koja je nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, osim ako bi se dokazalo da one nisu bile uzrok štete, a što tuženik (na kojem je teret dokaza temeljem odredbe čl. 219. st. 1. ZPP) nije dokazao.

13.3. Pritom valja reći i da je Croatia osiguranje d.d., nesporni osiguratelj Grada Zagreba od javne odgovornosti prema trećima, kao takav solidarno odgovoran sa Gradom Zagrebom koja solidarna odgovornost proizlazi iz jamstvenog karaktera konkretnog javnog osiguranja odgovornosti prema trećima izjednačenog s tzv. solidarnim jamstvom. Iz navedenog razloga je rješenjem dopušteno miješanje Croatia osiguranje d.d. na strani tuženika.

13.4. Valja istaknuti kako na strani tužiteljice sud ne nalazi niti jedan razlog koji bi upućivao na zaključak da je u bilo kojem omjeru doprinijela nastanku štetnog događaja (čl. 1092. ZOO). Iz prihvaćenog iskaza tužiteljice sud je utvrdio da se kritične zgode po nogostupu kretala normalno, na nogama je imao prikladnu obuću, u rukama je nosila osobnu torbu, kritične zgode se ponašala kao svaki prosječno pažljiv čovjek koji se pri korištenju javnoprometne površine u gradu ponaša sa povjerenjem u ispravnost navedene površine. Time sud nije pronašao niti jednu radnju tužiteljice koja bi dovela do nastanka štetnog događaja, dapače ponašala se u skladu sa odredbom čl. 124. Zakona o sigurnosti prometa ne cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14 i 64/15) i kao takav dužan je svakako prvenstveno pratiti promet pješaka na nogostupu, a polazeći od toga da je dakle, površina nogostupa kojom se kreće ispravna i sigurna za hod pješaka.

13.5. Nadalje, prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, tuženik, kao obveznik pružanja i obavljanja komunalnih usluga, pa makar takav prijenos bio utemeljen na odredbama zakona, ne oslobađa se svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu (tako i VSRH u Rev 944/2022 od 11. siječnja 2023., Rev-1052/2005 od 17. svibnja 2006. i Rev-2596/2011 od 24. lipnja 2014.).

14. Radi utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva sud je izveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jošku Filipušiću, kirurga te utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede – prijelom gornjeg dijela desne nadlaktične kosti. Nakon nesreće tužiteljici je inicijalna medicinska pomoć ukazana u Klinici za traumatologiju gdje je i zadržana na liječenju od 31. siječnja do 7. veljače 2017. Radilo se o prijelomu vrata, glave i velikog obrtača nadlaktične kosti koji je zbrinut operativno ugradnjom totalne endoproteze ramena. Nakon toga, tužiteljica se liječila kod kuće, uredno se pridržavala uputa ordinarijusa i redovito se javljala na kontrolne preglede. Kliničkim pregledom tužiteljici je izmjerena pokretljivost u desnom ramenom zglobu kod antefleksije-retrofleksije od 130-0-20 stupnjeva, dok je u lijevom 170-040 stupnjeva. Abdukcija-addukcija u desnom ramenu iznosi 150-0-30 stupnjeva, dok je na lijevom 170-0-40 stupnjeva. Vanjska-unutarnja rotacija desno je 35-0-40 stupnjeva dok je lijevo 70-0-70 stupnjeva. Inspekcijom u predjelu ramenog zgloba uzdužni svijetli ožiljak u razini kože duljine okok 14 cm. Mišljenja je da je tužiteljica trpila bolove jačeg intenziteta u trajanju 4 dana, srednje jake bolove 10 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 2 mjeseca. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore. Nadalje, tužiteljica je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, U toku daljnjeg liječenja bio je prisutan sekundarni strah i to jači 4 dana, srednji 5 dana i manji 6 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. Kod tužiteljice je zbog ugradnje TEP ramena na dominantnoj desnoj ruci došlo do smanjenja životne aktivnosti za 20% trajno te će shodno tome morati ulagati pojačane napore. Sama zamjena dijela tijela umjetnim dovoljno je za procjenu smanjenja životne aktivnosti za 20%. Uvažavajući iskaz tužiteljice, mišljenja je da je dinamika nastanka štetnog događaja u uzročno posljedičnoj vezi. Tužiteljica dok se nalazila na kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe po 3 sata dnevno od 7. veljače do 9. ožujka 2017. jer je nosila imobilizaciju, a nakon toga još 30 dana po 1 sat dnevno, radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova i drugih težih svakodnevnih životnih aktivnosti. Naruženje je na granici prema srednjem stupnju povremeno uočljivo trećim osobama. Nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik te je vještak na ročištu otklonio sve prigovore, kod procjene trajanja i intenziteta bolova sukladno vrsti i težini ozljede kao i načinu i duljini liječenja, smatra kako je liječenje trajalo ukupno oko 10 mjeseci. Nakon ugradnje proteze komparirao je pokretljivost jednog i drugo ramena, a pri tom uzeo je u obzir i dob tužiteljice.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Joška Filipušića jer je sačinjen stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice. Vještak je u nalazu i mišljenju detaljno opisao ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, ocijenio je njezino zdravstveno stanje te je na temelju toga i dao ocjenu trajnih posljedica, straha, bolova i potrebe za tuđom pomoći i njegom. Očitovanjem na ročištu od 3. veljače 2025. vještak je u potpunosti otklonio sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje, očitovao se u uzročno-posljedičnoj vezi između štetnog događaja i utvrđenih ozljeda radi čega je nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaćen kao potpun, jasan i neproturječan.

16. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa čl. 19. st. 2. ZOO čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužitelj u tužbi i tijekom postupka navela: fizički bolovi, strah i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle u vidu zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha te zaostale trajne posljedice u omjeru 20% u kojem omjeru će tužiteljica ostatak svog života morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to opisano u nalazu i mišljenju vještaka, činjenice da je tužiteljica obavila preglede kod kirurga, neurologa, fizijatra, ortopeda, da je obavilo MR i EMG pretrage i fizikalnu terapiju, da je u razdoblju od 31. siječnja do 7. veljače 2017. bila hospitalizirana, zamijenila rame umjetnim te da je nosila imobilizaciju, da je naruženje u vidu operativnog ožiljka na ramenu u razini kože ponekad vidljiv trećim osobama u ljetnim mjesecima, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u visini 9.100,00 EUR (prema kvalifikatornim elementima u vidu boli 1.600,00 EUR, straha 600,00 EUR, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti 4.400,00 EUR i duševnih boli zbog naruženja 2.500,00 EUR).

16.1. Isto tako, tužiteljici je s obzirom na način liječenja kao i zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju 120 sati stoga joj temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada i novčana naknada u iznosu 480,00 EUR, a obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, koja svakako nije bila manja od 4 EUR, koji iznos sud u skladu sa odredbom čl. 223. st. 1. ZPP-a nalazi primjerenim. Prilikom ocjene po ovoj osnovi uzeta je u obzir činjenica da su tužiteljici pružali ukućani pomoć i njegu (izveden zaključak iz prihvaćenih iskaza tužiteljice i svjedokinje BE).

17. Sumarno, zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prihvaćen je u iznosu od 9.580,00 EUR, dok je ostatak iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja na ročištu od 3. veljače 2025. u iznosu od 26.020,00 EUR ocijenjen kao neosnovan.

18. U odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske valja reći da je odredbom čl. 1103. ZOO propisano da obveza takve štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta dospjela nakon toga. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka liječnika proizlazi da je liječenje tužitelja ukupno trajalo 10 mjeseci, dakle liječenje je završeno prije podnošenja tužbe, tužiteljici pripada kamata na nastalu neimovinsku štetu u visini 9.100,00 EUR (prema kvalifikatornim elementima) od dana podnošenja tužbe 29. siječnja 2020. (Tako i VSRH na prvoj sjednici Građanskog odjela od 30. svibnja 2016. i u Rev 27/2022 od 16. studenoga 2022.).

18.1. Kamate na dosuđenu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 480,00 EUR tužiteljici pripadaju od dana donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, dakle od 2. svibnja 2025. jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je poznata tek sa donošenjem sudske odluke (tako i VSRH Rev 702/2022 od 6. srpnja 2022.).

19. Radi ocjene osnovanosti prigovora zastare potrebno je napomenuti da zahtjev za naknadu štete dospijeva kad šteta nastupi i oštećenik za nju dozna, zato zastara potraživanja naknada štete ne može početi teći prije nego što šteta nastupi, pa ne može početi teći ni subjektivni ni objektivni rok (čl. 230. st. 1. i st. 2. ZOO-a). Također zbog povrede prava osobnosti zastara počinje teći trenutkom završetka liječenja i stabilizacijom oštećenikovog zdravstvenog stanja (tako i VSRH Rev 1000/12 od 12. travnja 2017.). Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Joška Filipušića liječenje tužitelja završeno je 10 mjeseci od nastanka štetnog događaja, dakle početkom studenoga 2017., a budući da je tužba podnesena 29. siječnja 2020., pravovremeno je prekinuta zastara, odnosno drugim riječima potraživanje nije zastarjelo. U odnosu na prigovore tuženika i umješača da je za preinačeni dio potraživanje zastarjelo, valja reći da je sud ocijenio djelomično osnovanim zahtjev tužiteljice koji je postavljen u tužbi, a osim toga, takvom dispozicijom izvršeno je povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) tako da se zastara računa od podnošenja tužbe (tako i VSRH Su-IV- 123/2024 od 27. svibnja 2024.).

20. Odluka o visini stope zatezne kamate na dosuđeni iznos priznate su sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.

21. Prema tome, tužiteljica je tijekom postupka dokazala nastanak štetnog događaja, utvrđena je odgovornost tuženika te je otklonjen prigovor da je tužiteljica doprinijela nastanku štete kao i da se tuženik može osloboditi odgovornosti prenošenjem dijela javnih ovlasti pružanja i obavljanja komunalnih usluga na treće osobe, dinamika nastanka štetnog događaja dovedena je u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim posljedicama, otklonjen je prigovor promašene pasivne legitimacije kao i prigovor zastare.

22. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I i II izreke presude.

23. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao (v. supra t. 4. do. t. 4.1.) tužiteljica je u postupku s osnovom uspjela sa 100%, a s visinom je uspjela s 28,25 % (od ukupno traženih 35.600,00 uspjela je s 10.060,00 EUR), odnosno u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a ukupni omjer uspjeha tužiteljice u parnici ocijenjen je s 64,12% (100 % + 28,25% = 128,25 % / 2 = 64,12 %), a tuženika s 35,88 % pa kad se jedno od drugog oduzme dobije se uspjeh tužitelja od 28,24%. stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 158. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT). Prilikom obračuna troškova uzeta je vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

23.1. Tijekom postupka VPS se mijenjao zbog disponiranja tužbenim zahtjevom tužitelja (v. supra t. 4. do 4.1.), te se takvim dispozicijama mijenjao platni razred troškova postupka sukladno Tbr. 7. OT. Kraj takvog stanja stvari troškovi parničnog postupka obračunavaju se prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja (tako i VSRH Rev 216/2021 od 25. svibnja 2021.).

23.2. Prema inicijalno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe VPS je bio 80.000,00 kn / 10.617,82 EUR. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR.

23.3. Na ročištu od 3. srpnja 2020. tužiteljica je preinačila tužbu te je VPS bio 105.000,00 kn / 13.935,89 EUR. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja na ročištu od 3. srpnja 2020., 26. siječnja 2021., 16. svibnja 2022., 10. listopada 2023., 5. ožujka 2024., svaki po (Tbr 9. toč. 1. OT) 500,00 EUR, te 29. studenoga 2021., 25. veljače 2022. svaki po (Tbr 9. toč. 5. OT) 100,00 EUR.

23.4. Podneskom od 28. siječnja 2025. ponovno je preinačila tužbu tužiteljica te je VPS bio 35.600,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sastava podneska od 28. siječnja 2025. po (Tbr. 7. t. 1. OT) 1.000,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu od 3. veljače 2025. i 21. ožujka 2025. po (Tbr 9. toč. 1. OT) 1.000,00 EUR.

24. Kada se zbroje svi priznati troškovi to iznosi 5.900,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak predujma za očevid od 10. listopada 2023. u iznosu od 49,47 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 76,31 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što uz troškove zastupanja po odvjetniku ukupno iznosi 6.025,78 EUR.

25. S obzirom na 28,24% uspjeha u sporu tužiteljici pripada iznos od 1.701,68 EUR. Uzimajući u obzir kvalitativan i kvantitativan uspjeh u sporu, a s obzirom na osporavanje visine koju tužiteljica ne bi mogla dokazati bez provođenja medicinskog vještačenja, priznat joj je u cijelosti trošak medicinskog vještačenja u traženom iznosu od 265,45 EUR (tako i VSRH Rev 229/2022 od 1. veljače 2024.), slijedom čega joj je dosuđen sveukupni iznos od 1.967,13 EUR.

26. Tužiteljici nisu dosuđeni ostali troškovi jer nisu bili nužni. Trošak dostave dokaza o plaćanju predujma nije nužan trošak.

27. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 2. svibnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO).

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki III izreke presude.

29 Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Zagreb, 2. svibnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun uz sudsku pristojbu na presudu;

- tuženiku po pun;

- umješaču.