Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-265/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog DG, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-63/2025-6 od 14. ožujka 2025., u sjednici održanoj 2. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog DG.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) protiv optuženog DG po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-24 produljio istražni zatvor, koji mu teče od dana uhićenja, odnosno od 30. prosinca 2024.

2. Protiv tog rješenja je optuženi DG putem branitelja po službenoj dužnosti Zorana Vidovića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu ukine pobijano rješenje i donese odluku o određivanju mjera opreza iz čl. 98. st. 1. i 2. ZKP-24.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP- 25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-304/2025 od 2. svibnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud na valjan način obrazložio zakonske pretpostavke na temelju kojih je optuženiku produljio istražni zatvor i da je isto tako dao određene i potpune razloge zbog kojih smatra da je protiv njega i dalje nužna primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile, što znači da suprotno žalbenom stavu nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 na koju se očito poziva, mada u pravnom lijeku izrijekom ne naznačuje tu zakonsku odredbu.

6. Budući da je optuženik priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela za koje se tereti, u sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja se osporava samo istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-24 u vidu optuženikove opasnosti od bijega, iako se u tom kontekstu u žalbi ne iznose konkretne i određene okolnosti koje bi dovele u razboritu sumnju zaključak prvostupanjskog suda glede ove odlučne činjenice. Sud prvog stupnja je u točki 6. obrazloženja osporenog rješenja iznio stvarne i objektivne okolnosti koje upućuju na razumno predvidivu opasnost od optuženikova bijega, a koje u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, pa se u tom smislu, a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, optuženik upućuje na taj dio iz pobijanog rješenja.

7. Naposljetku nije u pravu optuženik niti kada u žalbi ističe da bi se svrha produljenja istražnog zatvora u njegovom slučaju mogla ostvariti primjenom prikladnih mjera opreza, pri čemu sugerira one iz čl. 98. st. 2. t. 1., 3. i 7. ZKP-24. Mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 1. i 3. spomenutog Zakona (zabrana napuštanja boravišta i obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu) praktično nisu provedive iz jednostavnog razloga što optuženik nema prijavljeno prebivalište ili boravište u [adresa], a njegova žalbena tvrdnja o želji da se zaposli na području Republike Hrvatske je na razini puke i neargumentirane konstatacije koja se kao takva ne može uvažiti. S druge pak strane, mjera opreza iz čl. 98. st. 2. t. 7. ZKP-24 (privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice) ne pruža dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u otklanjanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-24. To poglavito kada se imaju u vidu značaj i posebice narav kaznenog djela za koje se optuženik osnovano sumnjiči, a koje opravdano upućuju na očekivanje da su optuženiku jamačno poznati različiti modaliteti ilegalnog prelaska državne granice.

8. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-25, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-25 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 2. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko