K-404/2020-53
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Hruška Premužak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Sancin, kao zapisničara, a nakon naredbi predsjednice Općinskog suda u Osijeku Zrinke Šeks Poštić broj 48 Su-495/2025-66 od 29. svibnja 2025. kojom je sutkinja Ivana Hruška Premužak preuzela u rad referadu 79. sutkinje Jadranke Seletković i broj 48 Su-495/2025-100 od 4. rujna 2025. godine kojom je temeljem odredbe članka 5. stavka 2. i članka 61. Sudskog poslovnika (Narodne novine, broj: 37/2014, 49/2014, 8/2015, 35/2015, 123/2015, 45/2016, 29/2017, 33/2017, 34/2017, 57/2017, 101/2018, 119/2018, 81/2019, 128/2019, 39/2020, 47/2020, 138/2020, 147/2020, 70/2021, 99/2021, 145/2021, 23/2022, 12/2023, 122/2023, 55/2024, 136/2024 – u daljnjem tekstu: Sudski poslovnik) naređeno sutkinji Ivani Hruška Premužak da izradi i potpiše presudu u spisu K-404/2020, koju je donijela sutkinja Jadranka Seletković, predsjednica vijeća kao sudac pojedinac uz suglasnost stranaka, uz sudjelovanje Ivane Sancin kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog ŽF zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 i 126/2019 – dalje KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje ODO u Osijeku) broj K-DO-365/2019 od 27. studenog 2019. nakon javne rasprave održane 12. ožujka 2025., 14. ožujka 2025. i 29. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Verice Redžep, optuženog ŽF, braniteljice optuženika odvjetnika Ane Šutalo odvjetnice iz [adresa], dana 2. svibnja 2025. u odsutnosti stranaka, objavio i
p r e s u d i o j e
I. okrivljeni SF po nadimku Ž, OIB [osobni identifikacijski broj], sin S i O, r. T, rođen **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, po zanimanju kadrovski referent i vulkanizer, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, ne prima nikakvu naknadu, bez pokretne i nepokretne imovine, imovine, oženjen, otac jednog djeteta, kazneno neosuđivan, brani se sa slobode,
k r i v j e
što je
u razdoblju od 30. ožujka 2005. pa do 31. kolovoza 2019., u Valpovu i Osijeku, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, svjestan činjenice da 1991. godine nije bio pripadnik 107. gardijske brigade Valpovo, na neutvrđeni način uveden je u evidenciju pripadnika 107. gardijske brigade Valpovo nakon čega je na neutvrđeni način pribavio neistinitu Potvrdu Glavnog stožera oružanih snaga, VP 8235 Valpovo, klasa: 119-01/95-02/01 od 6. listopada 1997. u kojoj se navodi da je u razdoblju od 13. kolovoza 1991. pa do 26. prosinca 1991. bio pripadnik VP 2129 Valpovo, 107. brigada Hrvatske vojske Valpovo, te je temeljem iste potvrde 30. ožujka 2005. godine nadležnom Uredu državne uprave u Valpovu podnio zahtjev za utvrđivanjem statusa Hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata te zahtjevu priložio opsežnu medicinsku dokumentaciju u kojoj se navodi da mu je narušeno zdravlje zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon čega je referent u Uredu državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti, Ispostava Valpovo, ne sumnjajući u istinitost dostavljene dokumentacije o sudjelovanju u oružanim snagama u razdoblju od 13. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991., donio Rješenje klasa: UP/I- 562-02/05-21/161 od 2. svibnja 2008. godine kojim rješenjem mu se prvi puta priznaje status HRVI iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizma te mu se određuje pravo na osobnu invalidninu od 1. travnja 2005., pa mu je u vremenskom razdoblju od početka korištenja prava na osobnu invalidninu pa do 31. prosinca 2018. neosnovano isplaćeno ukupno 22.383,04 kune,/2.970,74 eur-a/ nakon čega je 19. siječnja 2009. od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatražio priznavanje prava na invalidsku mirovinu hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pa kako službenik koji je donosio odluku o mirovini nije posumnjao u istinitost priložene dokumentacije, temeljem podnesenog zahtjeva i dokumentacije službenik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Osijek donio je rješenje klasa: 141/02/08-01 od 2. srpnja 2009. te rješenje klasa: 141-02/09-02 od 9. studenoga 2009. godine kojim mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu počevši od 31. ožujka 2009. nadalje, pa mu je u vremenskom razdoblju od početka korištenja mirovine pa do 31. kolovoza 2019. neosnovano isplaćeno ukupno 300.183,36 kune,/39.841,18 eur-a/ te mu je s osnova neistinitog statusa HRVI iz Domovinskog rata rješenjem Centra za restrukturiranje i prodaju, klasa: UP/I-943-06/14-007/1537 od 17. srpnja 2017. dodijeljeno 1615 dionica trgovačkog društva Jadran d.d. Crikvenica i 25 dionica trgovačkog društva Dalma d.d. Split, ukupne nominalne vrijednosti od 25.400,00 kuna,/3.371,16 eur -a a za koje novčane iznose je oštećen Proračun Republike Hrvatske,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu tuđe imovine nešto učini, a djelom je pribavljena znatna imovinska korist,
II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano po čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 236. st. 2.Kaznenog zakona.
III. pa Sud okr. ŽF na temelju čl.236. st. 2. KZ/11
o s u đ u j e
na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine
IV. a na temelju čl. 56. KZ/11 okr. ŽF se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako što se izrečena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju odredbe čl. 158. st.1.i 2. ZKP/08, okr. je dužan oštećeniku, Republici Hrvatskoj na ime imovinsko pravnog zahtjeva platiti iznos od 46.183,08 EUR u roku od godinu dana od pravomoćnosti presude.
VI. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. i 7.ZKP-a okr.SF je dužan platiti na ime troškova kaznenog postupka iznos od ukupno 742,00 eura i to na ime troška vještaka 580,00 eur, na ime troška svjedoka iznos od 12,00 eur-a i 150,00 eur-a na ime paušalne svote a sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-365/2019 od 27. studenog 2019. optužen je SF zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – opisano po čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.
2. Pozvan da se očituje o optužbi, da li se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti optužbom, okr. se očitovao da se ne smatra krivim, da ne prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenika i nije suglasan s predloženom sankcijom.
3. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku postavilo je u ime Republike Hrvatske imovinskopravni zahtjev u iznosu od 46.179,46 eura.
4. U dokaznom postupku izvedeni sud dokazi optužbe i obrane, okrivljenik je iznio svoju obranu na raspravi od 14. oažujka 2025 pri kojoj je ostao i na raspravi od 29. travnja 2025., provedena je reprodukcija snimke prvog ispitivanja okr. ŽF u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku od 2. srpnja 2025., saslušan je vještak Zoran Čavajda dr. med., te je izvršen uvid i pročitani su: iskazi ispitanih svjedoka OF, TF, PF, VF svi od 31. siječnja 2023., izjava NF od 23. listopada 2007, zapisnici o iskazima ispitanih svjedoka OF od 25. listopda 2019. i TF od 11. listopada 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka MF sa rasprave od 16. svibnja 2023., pročitani su kartica isplata trajnih prava na ime okr. ŽF od siječnja 2005. do studenoga 2018., potvrda HZMO o isplaćenoj mirovini od 25. siječnja 2019., dopis Centra za restrukturiranje i prodaju klasa:943-06/19-07/1 od 10. siječnja 2019. o dodijeljenim dionicama okr. ŽF, dopis SKDD Zagreb broj U-303/01- 1880 od 24. siječnja 2019. s izvatkom o broju dionica okr. ŽF, obavijest Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Osijek od 16. listopada 2018. o izvršnosti rješenja o ukidanju statusa Hrvatskog branitelja za okr. ŽF, izviješće Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva ureda zapovjednika Karlovac klasa: 561- 01/13-01/19404 od 17. veljače 2015. o evidenciji okr. ŽF o pripadnosti postrojbi, izviješće Ministarstva obrane, Pukovnije vojne policije 3. satnije VP Đakovo od 14. listopada 2016. godine, rješenje Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Osijek klasa: UP/I-034-02/16-01/850 od 24. ožujka 2017. o brisanju okr. ŽF iz službenih evidencija o sudjelovanju u Domovinskom ratu, obavijest Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Osijek od 3. prosinca 2015. sa popisom pripadnika Narodne zaštite, neistinito sačinjena Potvrda Ministarstva obrane Zagreb, Glavnog stožera oružanih snaga, VP 8235 Valpovo klasa: 119-01/95-02/01 od 6. listopada 1997. o pripadnosti okr. ŽF postrojbi Hrvatske vojske VP 2129 Valpovo, popis demobiliziranih vojnih obveznika u kojoj je neistinito navedena pripadnost okr. ŽF, očitovanje Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za upravljanje ljudskim resursima, Službe za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Osijek od 15. prosinca 2015. o plaćama za okr. ŽF, očitovanje Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Službe za opće i međunarodno pravne poslove i izradu akata, Središnjeg vojnog arhiva od 10. listopada 2016. o ne pronalaženju podataka o pripadnosti okr. ŽF postrojbi VP 2129, popis pripadnika Narodne zaštite Grada Valpova i Belišća, zahtjev za priznavanjem prava HRVI za okr. ŽF od 30. ožujka 2005. godine sa zapisnikom, dopisi Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, službe za društvene djelatnosti, Ispostava Valpovo od 11. siječnja 2007. i 3. rujna 2007. o pozivanju okr. ŽF za dostavljanje dokaza za ostvarivanje prava HRVI, rješenje Ministarstva branitelja klasa: UP/II-562-02/14- 0001/1864 od 25. kolovoza 2014. o statusu HRVI za okr. ŽF, rješenje Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostave Valpovo klasa: UP/I-562-02/14-21/22 od 2. lipnja 2014. o visini osobne invalidnine za okr. ŽF, rješenje Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostave Valpovo klasa: UP/I-562-02/09- 21/202 od 8. lipnja 2010. o visini osobne invalidnine za okr. ŽF, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku klasa 141- 02/08-01 od 2. srpnja 2009. godine o invalidskoj mirovini okr. ŽF, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku klasa: 141- 02/09/02 od 9. studenoga 2009. o invalidskoj mirovini za okr. ŽF, rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti klasa: UP/II-562-02/08- 1401/516 od 9. veljače 2009. o osobnoj invalidnini za okr. ŽF s dostavnicama, obavijest HZMO Područna služba Osijek od 11. rujna 2019. o isplaćenim mirovinama za okr. ŽF, potvrda ratnog puta okr. od 6. lipnja 2007., potvrda Ministarstva obrane od 24. svibnja 2022., spomenica Domovinskog rata od 15. svibnja 1996., rješenje Ministarstva obrane Zagreb, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Osijek od 24. ožujka 2017., popis demobiliziranih vojnih obveznika, potvrda Ministarstva obrane Zagreb, Glavni stožer oružanih snaga VP 8235 Valpovo od 6. listopada 1997., Dopis Ministarstva obrane od 9. listopada 2023., te sudsko prihijtrijski nalaz i mišljenje vještaka Zorana Čavajde od 26. studenog 2024. za okr. ŽF
5. Iznoseći svoju obranu u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku dana 2. srpnja 2019., koja obrana je reproducirana na raspravi 29. travnja 2025., optuženeni SF je izjavio da priznaje počinjenje kaznenog djela za koje se tereti. Naveo je da je potvrdu o svom sudjelovanju u Domovinskom ratu dobio, misli poštom na kućnu adresu, ali nije siguran, te se ne sjeća kada je to bilo. Navodi da je bio pripadnik Narodne zaštite od srpnja 1991. pa do veljače 1992. godine. U to doba nije se znalo tko pripada kojoj postrojbi jer su svi bili naoružani. Mislio je da su ga vodili u 107. brigadi HV jer su mu neke osobe tako rekle. Te osobe danas više nisu žive i o tome ne mogu posvjedočiti. Navodi da nema druge svjedoke koji bi potvrdili njegovu pripadnost 107. brigadi Valpovo. Nikada nije primio plaću od vojske, a u to doba bio je privatnik - vulkanizer. Kada je napustio Narodnu zaštitu nastavio je raditi kao vulkanizer za Hrvatsku vojsku. Poznato mu je da je Ministarstvo obrane donijelo rješenje o ukidanju njegovog statusa branitelja iz Domovinskog rata te se na isto nije žalio. Nema nikakav dokaz o svom sudjelovanju u 107. brigadi Hrvatske vojske Valpovo. Izražava spremnost da vrati imovinsku korist koju je nezakonito stekao, ali mu je potrebno nekoliko mjeseci da prikupi novac. Od države je dobio i dionice koje nije prodao te ih je spreman vratiti. Svjestan je da je pogriješio, nije o tome razmišljao i žao mu je zbog svega što se dogodilo.
5.1. Nakon reprodukcije snimke okrivljenik je odgovarao na pitanja te je na poseban upit braniteljice okr. zašto je rekao na početku ispitivanja "pogriješio sam", "nisam mislio", "žao mi je", "kriv sam", itd. odgovorio kako smatra da je u zadnjem iskazu na prošlom ročištu obrazložio što je mislio, ali da će još jednom ponoviti. Iskazao je da smatra kako samo budala i bolestan čovjek može ići kod državnog odvjetnika davati sam iskaz bez svog odvjetnika, da je budala nije, da je bolestan, je. Teško psihički, što je i potvrdio sudski vještak psihijatar jer je bio u jako teškoj psihičkoj situaciji i sada je, sve to jako loše utječe na njega i njegovo zdravlje, psihički ga je izmaltretirala gospođa u Đakovu vodeći upravni postupak. Naveo je da je dodala da će biti vrlo neugodno kad njegovo ime i prezime i državljanstvo izađe u novinama ili ako se nekim slučajem pojavi na televiziji, to ga je dotuklo i zbog toga nije izlazio iz kuće. Kada je išao kod državnog odvjetnika, ne sjeća se točno datuma, bile su televizijske ekipe, a mislio je da su došli zbog njega. Pukao je, supruga ga je umirivala, a on je sam mislio ako izjavi to što izjavi da će biti kraj, bilo ga je strah televizije i da to ne izađe javno. Međutim dogodilo se da su odjednom počeli dolaziti ljudi u crnim odjelima, obrijani, ošišani, gore kod državnog odvjetnika u hodnik, uplašio se, nije znao tko su ti ljudi, nije znao zašto su došli, kasnije je prepoznao jednog od njih kao FF. Nije mu bilo jasno jesu li novinari došli zbog njega ili zbog FF, bilo ga je strah jer je mislio da je rasprava javna, da mogu upasti unutra i snimati ga. Iskazao je da bi da je tada bilo potrebno priznati ili dati iskaz da je ubio čovjeka, da je napravio bilo što, ili bilo što drugo, htio je samo da jednom tomu dođe kraj, da ne upadnu unutra i da izvuče živu glavu. Kad je dao taj iskaz oni su bili još vani, ne zna što su čekali, njegov postupak nije dugo trajao. Kada je izašao van televizija je snimila njega i suprugu, te večeri ga je nazvao jedan prijatelj, veliki HDZ-ovac i pitao ga što radi u državnom odvjetništvu, te da on prati dnevnik, jer je izašao u dnevniku kako supruga i on izlaze van. Međutim oni su čekali gospodina FF, na što mu je rekao da ga je tjeralo na wc i da je upao u wc i da nema nikakve veze tamo. Bilo ga je, kao što je rekao strah samo za suprugu i kćer, za njega osobno ne. Iz snimke je razvidno da ga tri puta državni odvjetnik pitao da li je primao plaću i rekao je da nije. Njegova četiri svjedoka su rekla da nisu primala plaću i nisu imali poziv jer su bili dragovoljci i nisu išli na obuku. Zaključnoj je naveo kako je to sve što ima za iskazati.
5.2. Optuženik je na raspravi od 14. ožujka 2025. pri kojoj je ostao i na raspravii od 29. travnja 2025. naveo da je ispitan u Općinskom državnom odvjetništvu 2. srpnja 2019. i sjeća se što je tada iskazao. Izjavio je da su svi problemi nastali vezano za žalbu koju nije izjavio na predmetno rješenje, a žalbu nije učinio iz više razloga. To je rješenje bilo iz Ureda za obranu Đakovo, gdje je išao dva puta davati iskaz i u uredu ga je gospođa koja ga je ispitivala čije ime ne znam, izmanipulirala i dovela u zabludu pitajući ga da li je primao plaću, da li je išao na obuku i da li je imao poziv. U više navrata pokušavao je objasniti da to dragovoljci nisu bili u obvezi ali ona njegove odgovore nije prihvatila, niti njegova objašnjenja, te je okrivljeni na kraju poludio. Navedena gospođa je imala sve njegove podatke, rekla mu je da ga istražuje vojna policija, normalna policija, USKOK i Državno odvjetništvo u svezi činjenica da bi on bio lažni branitelj. Bio je šokiran i nije mogao k sebi doći, jer nije s njima dosad imao problema, čak niti za pojas prilikom vožnje. Istom prilikom je navela da zna da okrivljeni ima dvojno državljanstvo i kad to izađe u javnost neće biti baš ugodno za njegovu kćerku i suprugu koje rade u državnoj službi, jer on kao P, lažni branitelj je obmanuo, odnosno došao do lažnih papira, te da bi one mogle ostati bez posla, odnosno utjecati na njihov posao. Uplašio se za obitelj i spreman je za njih bio napraviti sve kao i 1991., i zbog svega toga nije izjavio žalbu. Žao mu je što mu se sve ovo desilo jer je 3 godine besplatno radio za Hrvatsku vojsku, a što je poklonio na ime radova oko 105.000,00 tadašnjih njemačkih maraka. A za što je i dobio zahvalnicu predsjednika V za pružanje nesebične materijalne pomoći u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Kao što je i vještak imao njegove nalaze, u to vrijeme liječio se na psihijatriji i uzimao lijekove.
6. Na temelju obrane okrivljenika i provedenih personalnih i materijalnih u ovom postupku nesporno je kako je okrivljenik u razdoblju od 30. ožujka 2005. pa do 31. kolovoza 2019., u [adresa] i [adresa], na neutvrđeni način uveden u evidenciju pripadnika 107. gardijske brigade Valpovo nakon čega je na neutvrđeni način pribavio Potvrdu Glavnog stožera oružanih snaga, VP 8235 Valpovo, klasa: 119-01/95-02/01 od 6. listopada 1997. u kojoj se navodi da je u razdoblju od 13. kolovoza 1991. pa do 26. prosinca 1991. bio pripadnik VP 2129 Valpovo, 107. brigada Hrvatske vojske Valpovo, te je temeljem iste potvrde 30. ožujka 2005. godine nadležnom Uredu državne uprave u Valpovu podnio zahtjev za utvrđivanjem statusa Hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata te zahtjevu priložio opsežnu medicinsku dokumentaciju u kojoj se navodi da mu je narušeno zdravlje zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon čega je referent u Uredu državne uprave u Osječko- baranjskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti, Ispostava Valpovo, ne sumnjajući u istinitost dostavljene dokumentacije o sudjelovanju u oružanim snagama u razdoblju od 13. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991., donio Rješenje klasa: UP/I-562-02/05- 21/161 od 2. svibnja 2008. godine kojim rješenjem mu se prvi puta priznaje status HRVI iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizma te mu se određuje pravo na osobnu invalidninu od 1. travnja 2005., pa mu je u vremenskom razdoblju od početka korištenja prava na osobnu invalidninu pa do 31. prosinca 2018. neosnovano isplaćeno ukupno 22.383,04 kune/2.970,74 eura/ nakon čega je 19. siječnja 2009. od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatražio priznavanje prava na invalidsku mirovinu hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pa kako službenik koji je donosio odluku o mirovini nije posumnjao u istinitost priložene dokumentacije, temeljem podnesenog zahtjeva i dokumentacije službenik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Osijek donio je rješenje klasa: 141/02/08-01 od 2. srpnja 2009. te rješenje klasa: 141-02/09-02 od 9. studenoga 2009. godine kojim mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu počevši od 31. ožujka 2009. nadalje, pa mu je u vremenskom razdoblju od početka korištenja mirovine pa do 31. kolovoza 2019. neosnovano isplaćeno ukupno 300.183,36 kune/39.841,18 eura/ te mu je s osnova neistinitog statusa HRVI iz Domovinskog rata rješenjem Centra za restrukturiranje i prodaju, klasa: UP/I-943-06/14-007/1537 od 17. srpnja 2017. dodijeljeno 1615 dionica trgovačkog društva Jadran d.d. Crikvenica i 25 dionica trgovačkog društva Dalma d.d. Split, ukupne nominalne vrijednosti od 25.400,00 kuna/3.371,16 eura.
7. Sporno je ovom postupku bilo da li je okrivljenik bio svjestan činjenice da 1991. godine nije bio pripadnik 107. gardijske brigade Valpovo te da je u nakani da se nepripadno materijalno okoristi lažno prikazao da je u razdoblju od 13. kolovoza 1991. pa do 26. prosinca 1991. bio pripadnik VP 2129 Valpovo, 107. brigada Hrvatske vojske Valpovo i time u zabludu doveo gore citirane službenike radi koje su isti donijeli citirane odluke na temelju kojih je za iznose koji su okrivljeniku nesporno isplaćeni oštetio Proračun Republike Hrvatske.
8. U odnosu na nesporne činjenice sud nije posebno ocjenjivao provedene dokaze dok je radi utvrđivanja spornih činjenica ispitao sve predložene svjedoke i proveo sudsko psihijatrijsko vještačenje, ispitao vještaka te je izvršio uvid i pročitao relevantnu materijalnu dokumentaciju.
9. Svjedok OF ispitan je u ODO Osijek 25. listopada 2019., i naveo je da se dobro sjeća što je tada naveo u svom iskazu, iskazao je da poznaje ŽF dugi niz godina, a poznavao ga je i prije rata jer je bio vulkanizer u [adresa]. Svjedok je bio zapovjednik Narodne zaštite, Mjesne zajednice Valpovo od 1. listopada 1991., a Narodna zaštita postojala je od 13. srpnja 1991. kada je bilo prvo postrojavanje. Narodna zaštita bila je ustrojena do 29. veljače 1992. kada se oformio jedan poseban vod te su od tada svi ljudi bili kod kuće, a u slučaju potrebe bi ih "podigli". Navodi da se sjeća se da je SF bio pripadnik Narodne zaštite od samog početka tj. od 13. srpnja 1991. pa do 29. veljače 1992. Siguran je u to jer je podatke provjerio, a kompjuterski su vodili evidenciju o svim pripadnicima Narodne zaštite za vrijeme rata. SF je po VES-u bio vezist te je također obavljao poslove vezista. Često puta je sjedio u štabu kada je dežurao, a ponekad je bio i uz obalu rijeke Drave gdje su bili njihovi položaji. Nije mu poznato da je SF bio pripadnik Hrvatske vojske nakon 29. veljače 1992. godine, ali je do toga datuma sigurno bio pripadnik Narodne zaštite. S tim da ponavlja da nema podataka da li je bio pripadnik Hrvatske vojske u vremenu od 1991. i 1992. godine, zna samo da je bio pripadnik Narodne zaštite i to od samog početka tj. od 13. srpnja 1991. pa do 29. veljače 1992. Siguran je u to jer je podatke provjerio, a kompjuterski su vodili evidenciju o svim pripadnicima Narodne zaštite za vrijeme rata. A istu evidenciju je vodio sada pokojni AF, a original tih evidencija je on sam poslao u Đakovo u Ured za narodnu obranu. U navedenom razdoblju bio je zapovjednik odreda Narodne zaštite, Mjesne zajednice Valpovo od 1. listopada 1991. do 29. veljače 1992.
9.1. Nakon neometanog iznošenja iskaza svjedok je odgovarao na pitanja te je odgovorio da je Narodna zaštita bila osnovana 13. srpnja 1991. kad još nije bila oformljena 107 brigada, a ne sjeća se kad je ona bila oformljena, međutim do njenog osnivanja su oni čuvali obale rijeke Drave i objekte u gradu, a kada su se oni oformili sjeća se da su koncem listopada, početkom studenoga 1991. preuzeli čuvanje Drave, a oni su i dalje čuvali strateške objekte u gradu. Misli da je to bilo po zapovijedi štaba iz Općine Valpovo, u ovom periodu prije 107. dok su oni čuvali obalu Drave bilo je neprijateljskih djelovanja s druge strane na koje su oni odgovarali, a na grad je bilo granatiranje, dok su čuvali strateške objekte u gradu, to je bilo radi opasnosti od diverzije. Na poseban upit odgovara da je on bio dragovoljac, i s tim u svezi nije po pozivu došao u Narodnu zaštitu, a nije bio ni na kakvoj obuci, posebno ne trotjednoj.
10. Svjedok TF ispitan je u ODO Osijek 25. listopada 2019., gdje je naveo da poznaje ŽF jer je bio njegov učenik s obzirom da je on bio profesor tjelesnog odgoja u Osnovnoj školi u Valpovu. Godine 1991. bio je zapovjednik čete Narodne zaštite te zna da je SF bio pripadnik te čete od samog osnutka Narodne zaštite, tj. od 13. srpnja 1991. do **.**.1992. ĐF je bio pripadnik voda veze. On je bio u štabu Narodne zaštite, a po potrebi, ako je bio dežuran, išao je na položaj koji su čuvali uz desnu obalu rijeke Drave. U veljači 1992. godine dio ljudi iz Narodne zaštite otišao je u Hrvatsku vojsku, ali za ŽF nema saznanja da je bio pripadnik Hrvatske vojske. Nadalje iskazuje da se dobro sjeća što je tada naveo i ostaje u cijelosti kod tog iskaza, da poznaje ŽF jer je bio njegov učenik s obzirom da je bio profesor tjelesnog odgoja u Osnovnoj školi u Valpovu.Godine 1991. bio je zapovjednik čete Narodne zaštite te zna da je SF bio pripadnik te čete od samog osnutka Narodne zaštite, tj. od 13. srpnja 1991. do **.**.1992. ĐF je bio pripadnik voda veze. On je bio u štabu Narodne zaštite, a po potrebi, ako je bio dežuran, išao je na položaj koji su čuvali uz desnu obalu rijeke Drave. U veljači 1992. godine dio ljudi iz Narodne zaštite otišao je u Hrvatsku vojsku, ali za ŽF nema saznanja da je bio pripadnik Hrvatske vojske.
10.1. Nakon neometanog iznošenja iskaza svjedok je odgovarao na pitanja pa je na pitanje da li je postojala neka razlika u obavljanju poslova vezanih uz obranu suvereniteta RH između pripadnika Narodne zaštite i pripadnika 107. brigade ukoliko je 107. brigada tada postojala, a to u vremenu od srpnja 1991. do kraja veljače 1992. odgovorio da nije bilo među njima nikakve razlike osim u jačini vojnih djelovanja, obje su bile naoružane, a s tim da je 107. brigada oformljena u lipnju 1991., a pripadnici Narodne zaštite bili su sve dragovoljci. Oni su se poslije javljali u 107. brigadu. Pripadnici Narodne zaštite polazili su obuku i to obuku o naoružanju i taktičku obuku i to za cijelo vrijeme dok su bili pripadnici Narodne zaštite, kontinuirano, i za to vrijeme nisu primali nikakvu novčanu naknadu a za pripadnike 107. ne zna. Za vrijeme dok je bila Narodna zaštita, on je obavljao dužnost zapovjednika voda, a za mjesec dana je postao zapovjednik čete. U početku je Narodna zaštita imala preko sto ljudi, ne može reći koliko je to bilo bliže sto ili više od sto, ti ljudi su bili podijeljeni u vodove, a svaki vod je imao preko deset ljudi. To se mijenjalo, bilo je od deset do dvadeset ljudi jer oni su bili dragovoljci, dolazili su, odlazili ovisno o poslu jer su bili zaposleni. Svaki dan dok je bio zapovjednik voda, on je vodio evidenciju tko je taj dan došao i radio je raspored gdje tko ide na koji zadatak. Tu evidenciju vodio je na papiru koji je bio kod njega kod kuće, a ne sjeća se šta je s tim papirima bilo. Nakon mjesec dana, postao je zapovjednik čete koja je imala preko sto ljudi, a to se isto tako mijenjalo svakodnevno, no ne sjeća se kako je vodio evidenciju. Sjeća se da je okr. u to vrijeme svaki dan dolazio, jer je bio u vodu veze, međutim on u to misli da nije siguran, jer je bilo puno ljudi.
11. Svjedok PF iskazao je da je 28. lipnja 1991. iz policije došao u 107.l brigadu i to u topništvo, bio je prošao sve zapovjedne dužnosti od zapovjednika odjeljenja, voda te je na kraju u prosincu 1991. postao zapovjednik mješovitog topničkog diviziona koji je imao oko 400 ljudi. U to vrijeme su dečki iz 107. bili raspoređeni na koti 90 u naselju Nard, a to je na obali Drave. Sjeća se da je za sve to vrijeme dok je bio u topništvu i obilazio dečke na obali Drave, te je s tim u svezi vodio okr. da je bio u naselju Nard na položaju, a sjeća se da je, u više navrata, više od pet puta vidio sa zapovjednikom voda N na položaju. To se sjeća jer je N bio osebujan bio je jake tjelesne građe i sklon ekscesima pa ga je tako upamtio. Dakle, on nema informaciju da li je okr. bio pripadnik 107. nego samo da ga je vidio sa N. Napominje da su pripadnici 107. i Narodne zaštite u početku bili isto odjeveni imali su maskirne uniforme i to kako je tko gdje šta našao.
11.1. Nakon neometanog iznošenja iskaza svjedok je odgovarao na pitanja te je naveo da su 1991. na obali Drave bili pripadnici 107. i Narodne zaštite u isto vrijeme, svi su bili naoružani i čuvali našu obalu Drave. Gdje je nedostajalo ljudi slala se i Narodna zaštita, a slalo ih je zapovjedništvo 107. brigade. Na te položaje nisu dolazili ljudi koji nisu bili pripadnici 107. ili Narodne zaštite bilo je preopasno. Evidencije se tada 1991. nisu vodile temeljito iz razloga što su ljudi svakodnevno dolazili i odlazili, a i dan danas još neki ljudi traže evidencije. Zapovjednici voda trebali su svakodnevno voditi evidencije, a tek 1992. su počeli skupljati evidencije od zapovjednika vodova i usklađivati ih na višem nivou i slati u Zagreb. Na poseban upit odgovorio je da je po njegovom saznanju zapovjedništvo 107. brigade bilo nadređeno i Narodnoj zaštiti i kada je trebalo negdje popunjavati na terenu ljudstvo onda bi zapovjednik 107. u to vrijeme je to bio DF slao zapovijed Narodnoj zaštiti da se rasporede njihovi ljudi.
12. Svjedok VF naveo je da nema nikakvih saznanja vezano za pripadnost okr. u 107. brigadi u 1991. godini. On je bio pripadnik 107. brigade od rujna 1991. do 21. srpnja 1992. i u to vrijeme dok je bio pripadnik 107 brigade nije vidio okr. Isto tako bio je i pripadnik pričuvnog sastava MUP-a prije nego što je ušao u 107. brigadu, a ni tada ga nigdje nije vidio.
12.1. Nakon neometanog iznošenja iskaza svjedok je odgovarao na pitanja te je odgovorio da je bio u zapovjedništvu 107. brigade i 1. bojne 107. brigade te 1991., a obavljao je razne poslove. Po njegovom saznanju evidenciju u pripadnicima 107. brigade vodili su personalci, ne zna gdje su oni bili, a vezano za Narodnu zaštitu ne zna ništa, s tim u svezi ne zna ništa o evidencijama, treba pitati ljude koji su ih vodili.
13. Svjedok MF naveo je da je bio dragovoljac Domovinskog rata od 1990. kad je pristupio ZNG, a poznato mu je da je pripadnik ZNG-a bio i SF. Sjeća se da mu je iz Narodne zaštite, ŽF doveo M. U to vrijeme bio je pomoćnik zapovjednika za logistiku I bataljuna, te je on rekao skladištaru da obuče ŽF, da ga zaduži za odoru. Svjedok je dana 26. lipnja 1991. potpisao djelatni vojni ugovor kao pripadnik 107. brigade Valpovo. Sjeća se da je 107. imala tri bataljuna, on je sam bio u prvom bataljunu to je bio Valpovački, a bila su još dva bataljuna jedan Donjomiholjački i drugi Valpovački. S obzirom da je u to vrijeme bilo jako puno motornih vozila u njihovoj brigadi, a M je preuzeo održavanje motornih vozila, bila je potreba za nekom osobom koja je stručna u održavanju guma te je M preporučio ŽF da
1 0
obavlja te poslove jer je bio vulkanizer i imao je vulkanizersku radnju te mu je poznato da je jedan od zapovjednika bataljuna i donio odluku da brigu oko vozila odnosno guma preuzme SF. Kad je spominjao M, naveo je da ne zna njegovo ime a on je negdje poslije rata umro. ŽF znao je i prije rata jer su iz istoga mjesta [adresa].
13.1. Nakon neometanog iznošenja iskaza svjedok je odgovarao na pitanja te je odgovorio da kada je rekao da je ŽF dobio opremu, mislio je na intendantsku opremu koja nije uključivala oružje, to je uključivalo kapu, košulju, hlače, čizme, ranac. Navedenu opremu je dobio svatko tko je došao u 107. brigadu, a prije formiranje brigade svakom tko je došao u ZNG. 107. brigada je formirana od ZNG, pojasnio je, kada je M doveo ŽF oni su već bili 107. brigada, a doveo ga je iz Narodne zaštite.
13.2. Nakon što je svjedoku predočena njegova izjava od 23. listopada 2007. na listu spisa 334 isti je izjavio da je to njegova izjava i da ostaje u cijelosti kod iste kad je naveo koje je zadatke obavljao.
13.3. Na poseban upit da li mu je poznato tko je i kada vodio evidencije dragovoljaca odgovara da se nisu vodile posebne evidencije, svaki zapovjednik je vodio neku svoju evidenciju, a ozbiljnija evidencije su se počele voditi kad su se osnovali bataljuni u 107. i to preko Ureda za obranu. Njemu nije poznato da li su drugi zapovjednici objedinjavali evidenciju međutim on je, međutim tu evidenciju nije nikome predavao niti je to tko tražio od njega, a poslije je u brigadi bila personalna služba koja je vodila tu evidenciju.
13.4. Na poseban upit odgovorio je da SF nije bio u njegovom bataljunu nego je samo zadužio opremu. Kad je u svojoj izjavi napisao da je SF bio strijelac na prvoj crti bojišnice to je napisao iz razloga što je znao da je on bio u Narodnoj zaštiti a oni su držali prvu crtu bojišnice i kopali rovove, a kada je prešao u drugi bataljun oni su, pretpostavlja, nastavili to i raditi što su prije radili. Ponavlja da je tu izjavu napisao zato što je mislio da je on bio na prvoj crti bojišnice strijelac , jer su to svi drugi bili koji su bili u Narodnoj zaštiti pa je pretpostavljao da je i on bio, a kada je došao u brigadu i otišao u bataljun onda je preuzeo vulkanizerske poslove za njihova vozila u brigadi. Na upit tko je tražio od njega da sačini izjavu, odgovara to je tražio ĐF, a toga dana kada je izjava sačinjena, izjavu je sačinio on sam, nije ĐF. Kada je napisao dostaviti u pismohranu mislio je da je on osobno dostavi, a to je bila njegova privatna izjava, i htio ju je sebi dostaviti da ju ima. Vulkanizerske poslove je obavljao ĐF u svojoj radnji, a pomagao mu je otac. Koliko se sjeća, prvu plaću u 107. brigadi dobili su koncem godine 1991. a kada su dobili i neke zaostatke.
13.5. Na poseban upit odgovorio je da je on dragovoljac Domovinskog rata, nije dobio nikakav poziv, tronedjeljne obuke vojnika su bile kada je oformljena 107. brigada, a prije toga nije bilo, a gume na vozilima je radio, misli da je to bilo negdje srpanj, kolovoz 1991., ali nije siguran.
13.6. Na poseban upit odgovorio je kako je njega ĐF nazvao te 2007. neposredno prije nego što je tu izjavu sačinio, da dođe kod njega da mu treba izjava, a da je on imao nesreću i da je sav polomljen, tražio je istom prilikom da ju napiše. Sudjelovao je u Narodnoj zaštiti i bio je na prvoj crti bojišnice. S tim u svezi, u toj izjavi je to napisao da je bio u Narodnoj zaštiti i strijelac na prvoj crti bojišnice, a ostatak teksta je samoinicijativno napisao, ništa mu nije sugerirao. U tekstu je napisao da je ĐF bio
1 1
izložen snajperskoj i puščanoj paljbi kao i teškom granatiranju iz minobacača, topova i tenkova, iako to nije vidio, niti je o tome imao neposrednih saznanja, već je to samo zaključio iz činjenice da je bio u Narodnoj zaštiti a oni su, kao takvi bili na prvoj crti bojišnice i izloženi takvoj vatri. To je mislio na vrijeme dok je bio pripadnik Narodne zaštite, a podatak koji je napisao u toj izjavi da je ĐF bio pripadnik 107. brigade Valpovo u razdoblju od 13. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991. nije znao, to mu je ĐF rekao. Ne može se sjetiti da li je on kao pripadnik drugog bataljuna bio na prvoj crti bojišnice. Navedenu izjavu je dao kao, što je i napisao, da bi SF pokrenuo postupak utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja, a vezano za činjenicu da se te 2007. vršio naknadni upis hrvatskih branitelja. On osobno nije bio na prvoj crti bojišnice u smislu da može svjedočiti tko je bio u nekom ratnom djelovanju, jer je samo obilazio bojišnicu sa svojim načelnikom i zapovjednikom brigade. Pisao je da to piše pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, jer se to tako pisalo, a svjestan je činjenice da on njega nije vidio na prvoj crti bojišnice niti je znao točan podatak od kada je bio u 107.
15. Tijekom postupka provedeno je i psihijatrijsko vještačenje optuženika po vještaku Zoranu Čavajdi, dr. med. U svom nalazu i mišljenju od 26. studenog 2024. vješatk je naveo da je SF kao je okrivljenik iskazao da je za vrijeme Domovinskog rata je od srpnja 1991. do veljače 1992.g. proveo vrijeme na prvoj liniji bojišta da bi nakon toga obavljao vulkanizerske poslove za HV do kraja „Oluje“. Tijekom boravka na prvoj liniji, ali i kasnije, zbog srpskog podrijetla, je proživljavao niz životno ugrožavajućih i psihotraumatizirajućih događaja. Psihijatrijsko liječenje je započeo 1996.g. nakon pogoršanja općeg stanja koje prema opisu djeluje kao konverzivna reakcija. Od tada je u kontinuiranom psihijatrijskom liječenju pod dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja, trajnih promjena ličnosti nakon katastrofalnih događaja i depresije, uglavnom ambulantnim putem uz redovito trošenje psihofarmaka, antidepresiva fluvoksamina, anksiolitika bromazepama i raznih hipnotika. Tijekom liječenja je učinjeno i niz psihologijskih testiranja koji su upotpunjavali dijagnostički dojam. Obradom kod okrivljenog vještak nije našao znakove težeg duševnog poremećaja, težih duševnih smetnji ili nedovoljne duševne razvijenosti. Simptomi opisani u psihijatrijskim nalazima odgovaraju kliničkoj slici tijekom vlastitog ispitivanja tužitelja, odnosno kliničkoj slici posttraumatskog stresnog poremećaja. Kod okrivljenog su dijagnosticirane trajne i ireverzibilne promjene psihičkog funkcioniranja u smislu trajnih promjena ličnosti nakon katastrofalnih događaja (u MKB10 označene sa F62.0), koje su karakterizirane nefleksibilnim i maladaptivnim obilježjima koji 19 dovode do poremećaja interpersonalnog, socijalnog i radnog funkcioniranja uz stalan osjećaj praznine i otuđenosti, ogorčenosti/nepovjerljivosti, osjećaja izmijenjenosti, povlačenja od društva i izolacije, pobudljivosti, unutarnje napetosti, itd. Simptomi trajnih promjena ličnosti nakon katastrofalnih događaja se u mnogočemu mogu preklapati sa simptomima PTSP-a, te obično nastaju kao posljedica kroničnog PTSP-a. Dijagnoza depresivnog poremećaja koja se nalazi u dokumentaciji kod okrivljenog je česta komorbidna dijagnoza kronificirane forme posttraumatskog stresnog poremećaja. Nerijetko se javlja epizodno, u stanjima iscrpljenja prilagodbenih kapaciteta, odnosno prilagodbenog sloma što je u ovakvim slučajevima češće nego kod opće populacije upravo zbog niskih prilagodbenih kapaciteta posljedično oštećenjima uslijed primarnog poremećaja. Liječenje nije specifično, odnosno provodi se paralelno s liječenjem osnovnog poremećaja. Također, iz medicinske dokumentacije je razvodno kako je okrivljeni 2006/07. liječen i pod dijagnozom psihotične reakcije, apostrofirajući time paranoidna
1 2
obilježja kliničke slike posttraumatskog stresnog poremećaja odnosno trajnih promjena ličnosti (nepovjerljivost, sumnjičavosti) uz nalgašenu anksioznost što je i dovelo do potrebe za terapijom antipsihotikom olanzapinom. Navedeno nije posljedica teže duševne bolesti, odnosno psihotičnog poremećaja u užem smislu. Vezano za upit suda o tome boluje li okr. SF od PTSP-a i od kada vještak je odgovorio kako okrivljeni boluje od PTSP-a, odnosno ispravnije bi bilo reći kako su kod okrivljenog prisutne trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih događaja. Simptomi PTSP-a su vrlo vjerojatno u određenoj formi bili prisutni i prije početka liječenja, no kao takvi su ostali neprepoznati odnosno nisu bili takvog intenziteta da su zahtijevali hitno psihijatrijsko liječenje. Liječenje je započelo 1996. g. nakon pogoršanja općeg stanja koje se doimalo kao konverzivna reakcija (oblik somatizacije, u kojemu su psihički čimbenici izraženi kao tjelesni simptomi) te se kontinuirano provodilo i provodi u raznim psihijatrijskim ustanovama. Može reći kako okrivljeni boluje od PTSP-a od 1996. godine, te je navedena dijagnoza posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Posttraumatski poremećaj je dijagnoza koja u svojoj naravi ne utječe na sposobnost razumijevanja događaja u okolini i testiranja realiteta. Također ne utječe značajnije na kognitivno funkcioniranja u smislu sposobnosti usvajanja informacije, procesuiranja, planiranja, prosudbe. Mogu biti prisutne tek smetnje na razini poremećaja pažnje i koncentracije. Općenito su osobe s navedenim poremećajem nižeg frustrativnog praga, pobudljivije, iritabilnije, otežane afektivne kontrole i burnijih afektivnih reakcija, „eksplozivnije“.
15.1. Prema dostupnim podacima vještak je mišljenja kako je okr. SF bio u mogućnosti shvatiti pravne posljedice ne izjavljivanja žalbe na rješenje od 24. ožujka 2017.g., odnosno sama dijagnoza PTSP-a nije otklonila mogućnost shvaćanja pravnih posljedica ne izjavljivanja žalbe. Potrebno je reći kako je okrivljeni cjelokupnu situaciju doživio iznimno osobno, stresno i ponižavajuće uslijed čega je bio revoltiran, afektivno pobuđen, te je, kako opisuje „pukao“. Također opisuje kako su mu rekli da ga „svi istražuju, da bi bilo bolje da se ne žali zbog svog podrijetla itd…“, što je kod njega izazvalo osjećaj straha s posljedičnom obranom povlačenjem, a posebice uvažavajući činjenicu o sklonosti paranoidnim interpretacijama određenih događaja i situacija
15.2. Na raspravi održanoj 12. ožujka 2025. vještak Zoran Čavajda, dr. med., navoe je da je u ovom predmetu sačinio sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje za okr. 26. studenog 2024. te je ostao u cijelosti kod istog.Na poseban upit da li simptomi oboljenja opisani općenito na stranicama 17 i 18 nalaza, pronađeni kod okr., vještak je odgovorio kako može reći kako su kod okr. pronađeni opisani simptomi PTSP-a u svim "clusterima" odnosno grupama simptoma koji su važni za postavljanje dijagnoze PTSP-a, te je dodao kako su kod okr. prisutni simptomi trajnih promjena ličnosti nakon katastrofalnih događaja što bi u uže medicinskom smislu bilo ispravnije reći obzirom da je navedena dijagnoza svojevrsna kronična forma Posttraumatskog stresnog poremećaja.
15.3. Na poseban upit konstatira se da je vještak zaključio kako Post traumatski stresni poremećaj nije otklonio mogućnost shvaćanja pravnih posljedica neizjavljivanja žalbe protiv rješenja od 24. ožujka 2017., a na upit da li su u ukupnosti simptomi post traumatskog stresnog poremećaja, dijagnoze trajnih promjena ličnosti, depresivnog poremećaja i druge dijagnoze pronađene kod okr. utjecale na njegovu sposobnost da se efikasno suoči s problemom povezanim s tim rješenjem vještak je odgovorio kako može reći kako je razumijevanje i shvaćanje realiteta i svojih postupaka u relativno
1 3
rijetkim slučajevima u potpunosti reducirano i uglavnom prisutno u težim duševnim smetnjama u akutnim fazama psihotičnog spektra te kod osoba s izraženijom nedovoljnom duševnom razvijenošću. U konkretnom slučaju obzirom na prethodno navedeno, vještaj je mišljenja kako je okr. mogao razumjeti značenje žalbe potpisivanja i sl., ali obzirom na cjelokupni kontekst situacije i njegove trajne karakterne promjene vezano za post traumatski poremećaj koje su karakterizirane vrlo niskim frustrativnim pragom, icrpljenjem prilagodbenih kapaciteta, afektivnom labilnošću i općenito narušenim kapacitetima za suočavanje sa stresnim situacijama njegova sposobnost suočavanja sa posljedicama istih je bila znatno umanjena, odnosno isti nije mogao reagirati na navedeno kao što bi bilo očekivano za prosječnu zdravu osobu njegove dobi.
15.4. Na poseban upit u odnosu na prethodni odgovor kako okr. nije mogao reagirati na navedeno kao prosječno zdrava osoba, što to znači reagirati na navedeno, da li je okr. bio svjestan sadržaja rješenja, upute o pravnom lijeku prema njegovim mogućnostima o kojima je sada iskazivao vještak je odgovorio kako je prema njegovim mogućnostima mogao biti svjestan sadržaja rješenja i upute o pravnom lijeku, sukladno svojim kognitivnim i intelektualnim kapacitetima koji nisu značajnije narušeni, odnosno, okr. je mogao shvatiti sadržaj rješenja i upute o pravnom lijeku i posljedica ukoliko ne izjavi žalbu odnosno pravni lijek. A to sve vezano za njegovo psihičko stanje koje je utvrdio. Dodao je kako on prilikom vještačenja nije pregledavao snimku prvog ispitivanja okrivljenika.
15.5. Na poseban upit da li je okrivljenik, nakon što je pročitao rješenje, razumio njegov sadržaj i vidio pouku o pravnom lijeku, mogao obzirom na svoje karakteristike ličnosti koje su izmijenjene utvrđenim oboljenjima, efikasno se i konstruktivno postaviti prema tom rješenju, odnosno pobijati ga u sudskom postupku, vještak odgovara kako je iz cjelokupne obrade, odnosno izjave okr. tijekom kliničkog intervjua kako je tijekom istog intervjua doznao da je cjelokupnu situaciju doživio stresno i ponižavajuće, bio je revoltiran, afektivno pogođen kada opisuje kako je "pukao". Ovakva reakcija odgovara obilježjima ranije navedenih dijagnoza na stresni događaj no isto tako ne umanjuje mogućnost shvaćanja posljedica određenog činjenja ili nečinjenja. Okrivljenik je imao psihičke i fizičke mogućnosti da razumije rješenje, pouku o pravnom lijeku, da izjavi žalbu i da angažira po potrebi odvjetnika. Dodao je da je u konačnici to je smisao cijelog njegovog zaključka.
15.6. Na upit da pojasni što znači nefleksibilno i malo adaptivno obilježje, poremećaj interpersonalnog, socijalnog i radnog funkcioniranja uz stalan osjećaj praznine, ogorčenosti itd., odnosno da li te karakteristike utječu na funkcioniranje uobičajeno, normalno funkcioniranje bolesnika, konkretno okr., vještak je odgovorio kako je isto uzeo u obzir prilikom izrade nalaza, kako je već i ranije naveo, to je svojevrsno kronična forma post traumatskog poremećaja, a na upit da li utječe na normalno funkcioniranje može reći da svakako utječe, ali ne do razine da bi u osnovi remetila shvaćanje i posljedice vlastitih postupaka odnosno ne utječe na testiranje realiteta.
16. Sud je čitanjem rješenja Ministarstva obrane, Uprava za ljudske potencijale, Sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Osijek pod brojem klasa: UP/I-034-02/16-01/850 od 24. ožujka 2017. utvrdilo kako je isto donijelo rješenje o brisanju okr. ŽF iz službenih evidencija o sudjelovanju u Domovinskom ratu kao pripadnika VP2129
1 4
[adresa] (107. brigada HV Valpovo). Nastavno je utvrdilo i kako protiv navedenog rješenja okr. SF nije izjavio žalbu te je isto postalo pravomoćno i izvršno 14. travnja 2017. godine. Temeljem citiranog rješenja okr. SF više ne ostvaruje status hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata.
17. Čitanjem i uvidom u Karticu isplata trajnih prava na ime okr. ŽF od siječnja 2005. do studenoga 2018. utvrđen je točan iznos osoben invalidnine koji je isplaćen okrivljenom ŽF.
18. Čitanjem i uvidom u Potvrdu HZMO o isplaćenoj mirovini od 25. siječnja 2019. i Obavijest HZMO Područna služba Osijek od 11. rujna 2019. o isplaćenim mirovinama za okr. SF utvrđen je točan iznos mirovina koje su isplaćene okrivljenom ŽF.
19. Čitanjem i uvidom u Dopis Centra za restrukturiranje i prodaju klasa:943-06/19- 07/1 od 10. siječnja 2019. utvrđeno je broj i nominalna vrijednost dionice dodijeljenih okrivljenom ŽF na ime statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida.
20. Čitanjem i uvidom u Dopis SKDD Zagreb broj U-303/01-1880 od 24. siječnja 2019. s izvatkom o broju dionica okr. ŽF utvrđeno jekako istinije raspolagao primljenim dionica i koliko mu je do tada isplaćeno.
21. Čitanjem i uvidom u Obavijest Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Osijek od 16. listopada 2018. utvrđena je izvršnost rješenja o ukidanju statusa Hrvatskog branitelja za okr. ŽF
22. Čitanjem i uvidom u Izviješće Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva ureda zapovjednika Karlovac klasa: 561- 01/13-01/19404 od 17. veljače 2015. o evidenciji okr. ŽF utvrđeno je kako isti nije evidentiran kao pripadnik postrojbe.
23. Čitanjem i uvidom u Izviješće Ministarstva obrane, Pukovnije vojne policije 3. satnije VP Đakovo od 14. listopada 2016. godine utvrđeno je da su isti provođenjem provjere statusa F utvrdili kako se SF nalazi na dva popisa pripadnika Narodne zaštite iz kojih je vidljivo da nema prekida u istoj, odnosno nema prelazak u postrojbu OSRH, iz čega se može zaključiti da imenovanom po dopisu Područnoga odjela poslova obrane Osijek nije isplaćena plača u VP 2129 [adresa], radi čega su iznijeli mišljenje da SF nije bio pripadnik 107. brigade HV ,,R" Valpovo, VP 2129, nego se cijelo vrijeme nalazio u Narodnoj zaštiti Valpovo što potvrđuju gore popisi pripadnika Narodne zaštite. Potvrdu pripadnosti VP 2129 Valpovo nije mu izdala matična postrojba u realnom vremenu nego pravni slijednik VP 8235 Valpovo kasnije (1997. godine). Nadalje su utvrdili kako je u članku 2. stavak 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine" broj 174/04) u djelu koji se odnosi na ostvarivanje statusa hrvatskoga branitelja iz Domovinskoga rata za pripadnike nenaoružanih odreda Narodne zaštite propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskoga rata osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Policije, HOS te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5. mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne
1 5
cjelovitosti, odnosno suvereniteta republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskoga rata. Također u djelu koji se odnosi na NZ, Narodna zaštita je od svoga ustrojavanja i djelovanja od 13. do 22. ožujka 1991. godine predstavlja u skladu sa službenim odlukama isključivo nenaoružani oblik u svrhu organiziranoga koordiniranoga djelovanja nenaoružanih oblika otpora. Naoružani odredi narodne zaštite osnivaju se, odnosno postaju tijela obrane sa vojnim ustrojem tek donošenjem Naredbe tadašnjega Ministra obrane dr.GF, KLASA: 8/91-01/13, URBROJ:512-01-91-1, od 30. srpnja 1991. godine, koja stupa na snagu sa danom donošenja. Slijedom opisanoga očito je da SF pravo za dobivanje statusa hrvatskoga branitelja iz Domovinskoga rata kroz institut Narodne zaštite ne može konzumirati jer se radi o 6 dana koji nedostaju za popunu razdoblja od 5. mjeseci. Naputkom Ministra obrane za priznavanje statusa HB, od 11. ožujka 1997. godine koji u Glavi I točka 1. e, kaže da će se pripadnicima naoružanih odreda NZ priznati status HB ako su kontinuirano nastavili sudjelovanje u OSRH (postrojbama HV), što u konkretnom slučaju za predmetnoga SF nije potvrđeno.
24. Čitanjem i uvidom u neistinosti sačinjuenu Potvrda Ministarstva obrane Zagreb, Glavnog stožera oružanih snaga, VP 8235 Valpovo klasa: 119-01/95-02/01 od 6. listopada 1997. o pripadnosti okr. ŽF postrojbi Hrvatske vojske VP 2129 Valpovo utvrđeno je da je ista sastavljena 06. listopada 1997. i da se njome potvrđuje da je SF evidentiran kod Ureda za obranu Valpovo te da je u razdoblju od 13. kolovoza do 26. prosinca 1991. proveo u VP 2129 [adresa].
25. Čitanjem i uvidom u Popis demobiliziranih vojnih obveznika utvrđeno je kako je u istoj neistinito navedena pripadnost okr. ŽF.
26. Čitanjem i uvidom u Očitovanje Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za upravljanje ljudskim resursima, Službe za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Osijek od 15. prosinca 2015. o plaćama za okr. ĐF je kako isti nisu pronašli podatke o uplaćenim plaćana za ŽF u VP 2129 [adresa].
27. Čitanjem i uvidom u Očitovanje Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Službe za opće i međunarodno pravne poslove i izradu akata, Središnjeg vojnog arhiva od 10. listopada 2016. utvrđeno je kako su isti izvršili uvid u raspoloživo arhivsko gradivo VP 2129 Valpovo i nisu pronašli podataka o pripadnosti okr. ŽF postrojbi VP 2129 .
28. Čitanjem i uvidom u Popis pripadnika Narodne zaštite Grada [adresa] i [adresa] utvrđeno je kakoje okrivljenik bio na popisu pripadnika Narodne zaštite od 13. srpnja 1991 do 29. veljače 1992. godine.
29. Čitanjem i uvidom u Zahtjev za priznavanjem prava HRVI za okr. ŽF od 30. ožujka 2005. godine sa zapisnikom utvrđeno je kakoje isti podnio navedeni zahtjev 30. ožujka 2005. godine
30. Čitanjem i uvidom u Rješenje Ministarstva branitelja klasa: UP/II-562-02/14- 0001/1864 od 25. kolovoza 2014. o utvrđeno je kako je okr. ŽF status HRVI priznaje za stalno.
1 6
31. Čitanjem i uvidom u Rješenje Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostave Valpovo klasa: UP/I-562-02/14- 21/22 od 2. lipnja 2014. utvrđeno je kako je ŽF privremeno priznat status HRVI te pravo na invalidninu i visina iste.
32 Čitanjem i uvidom u Rješenje Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostave Valpovo klasa: UP/I-562-02/09- 21/202 od 8. lipnja 2010. utvrđeno je kako je ŽF privremeno priznat status HRVI te pravo na invalidninu i visina iste.
33. Čitanjem i uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku klasa 141-02/08-01 od 2. srpnja 2009. godine utvrđeno je kako je ŽF priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a koji postupak je pokrenut na zahtjev ŽF od 19. siječnja 2009. godine.
34. Čitanjem i uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku klasa: 141-02/09/02 od 9. studenoga 2009. utvrđeno je kako je istim okr. ŽF povećan iznos invalidske mirovine.
35. Čitanjem i uvidom u Rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti klasa: UP/II-562-02/08-1401/516 od 9. veljače 2009. utvrđeno je kako je izmijenjeno ranije Rješenje Ureda državne uprave u OBŽ, Službe za društvene djelatnosti, Ispostavae Vaplopovo od **.**.2008. i ŽF privremeno do 31. siječnja 2010. priznat status HRVI te pravo na invalidninu i visina iste.
36. Uvidom u Izvadak iz kaznene evidencije za okr. ŽF od 26. studenoga 2019. utvrđeno je kako isti nije kazneno osuđivan.
37. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka Sud je cijenio obje obrane okrivljenika dane u ovom postupku, kako onu reproduciranu danu pred Općinskim državnim odvjetništvo u Osijeku tako i onu danu na raspravi održanoj pred ovim sudom te je istinitom ocijenio obranu okrivljenika danu u državnom odvjetništvu u kojoj je okrivljenik priznao počinjenje djela, a koje priznanje je u skladu s činjenicom da se isti nije žalio na rješenja Ministarstva obrane, Uprava za ljudske potencijale, Sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Osijek pod brojem klasa: UP/I-034-02/16-01/850 od 24. ožujka 2017. o brisanju okrivljenika ŽF iz službenih evidencija o sudjelovanju u Domovinskom ratu kao pripadnika VP 2129 Valpovo (107. brigada HV Valpovo), kao i s iskazima ispitanih svjedoka UF, TF i PF koji su suglasno iskazali da nemaju osobnih saznanja da bi okrivljenik ikada bio pripadnik 107 brigade, a i s iskazom VF koji je iskazao da je napisao u svojoj izjavi da je ĐF bio pripadnik 107. brigade Valpovo u razdoblju od 13. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991. iako to nije znao već mu je to sam okrivljenik rekao, dok je svjedok znao da je " M preporučio ŽF da obavlja te poslove jer je bio vulkanizer i imao je vulkanizersku radnju te mu je poznato da je jedan od zapovjednika bataljuna i donio odluku da brigu oko vozila odnosno guma preuzme SF" iz čega proizlazi da je isti imao saznanja da se okrivljenik u nekom razdoblju brinuo o gumama na vozilima 107 brigade odnosno da je "vulkanizerske poslove … obavljao ĐF u svojoj radnji, a pomagao mu je otac", dok iz cjelokupnog
1 7
njegovog iskaza proizlazi da je nije imao neposrednih saznanja da je okrivljeni i formalno bio pripadnik 107. brigade, kao sto je ista obrana i u skladu s preostalom pročitanom materijalnom dokumentacijom u spisu o tome kako za istoga nije evidentirano da bi ikada primio plaću kao pripadnik 107. brigade te kako isti nije evidentiran kao pripadnik 107. postrojbe. S druge strane obrana okrivljenika dana pred ovim sudom ocjenjena je neosnovanom i nevjerodostojnom te usmjerenom na isključivanje vlastite kaznene odgovornosti okrivljenika u ovom postupku jer je ista u suprotnosti i s provedenim personalnim i s provedenim materijalnim dokazima, a i nije životno da osoba ne bi pobijala rješenje kojim mu se ukida status hrvatskog ratnog vojnog invalida da je doista bio uvjeren u svoje navode kako je bio pripadnih 107. brigade, neovisno o njegovoj navodnoj uvrijeđenosti istim, jer su o tom statusu ovisila sva njegova primanja, isto kao što je u potpunosti nelogično da bi bilo tko priznao počinjenje djela za koje nije kriv zato jer se navodno bojao novinara, radi čega je obrana okrivljenika izložena na raspravi nelogična, čak i kada se uvaži cjelokupno njegovo psihičko stanje, kako ga je izložio vještak u svom nalazu i mišljenju.
37. Sud je iskaze svih ispitan svjedoka u ovom postupku cijenio istinitim, logičnim i vjerodostojnim, jer su iskazivali prema svom sjećanju o događajima kojima su osobno sudjelovali, a s okrivljenikom nisu u zavadi i nemaju razloga neosnovano svjedočiti protiv njega.
38. Budući da je vještak u cijelosti odgovorio na postavljeni zadatak i da je nalaz i mišljenje sačinio u skladu s pravilima struke i dostignućima znanosti, kao i na temelju svog dugogodišnjeg iskustava u radu koristeći metode koje su kod takvog vještačenja uobičajene, te uzimajući u obzir da nije bilo primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka koje je isti izložio i na raspravi, isto je u potpunosti prihvaćeno.
39. Dakle, iz reproducirane obrane optuženika dane prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku u kojoj je okrivljenik priznao kazneno djelo te izrazio spremnost da vrati imovinsku korist koju je nezakonito stekao tijekom neosnovanog korištenja prava hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koju obranu je sud ocijenio istinitom, iz iskaza ispitanih svjedoka koji nemaju nikakvih neposrednih saznanja da bi okrivljenik ikada bio pripadnik 107. brigade HV kao i iz prikupljenih materijalnih dokaza, a osobito iz pravomoćnog i izvršnog rješenja o ukidanju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za okr. ŽF, te činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio ukidanju tog statusa, primarno kako SF nikada nije bio evidentiran kao pripadnik 107. brigade HV niti je ikada primio plaću kao pripadnik HV, proizlazi zaključak da je okr. SF na točno neutvrđeni način od strane nepoznate osobe upisan u evidenciju pripadnika 107. brigade Valpovo iako to nikada nije bio kao i da je na neutvrđeni način pribavio i neistinitu Potvrdu o svom sudjelovanju u Domovinskom ratu, a koju potvrdu je dalje svjesno i namjerno koristio u cilju ostvarivanju nepripadnih materijalnih prava, odnosno istom je doveo u zabludu službenike Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostava Valpovo i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Osijek koji su mu, vjerujući u istinitost činjenice sudjelovanja u Domovinskom ratu koje je bila navedena u toj dokumentaciji, priznali status HRVI iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu, kao i pravo na invalidsku mirovinu kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, koja invalidnina i mirovina su okrivljenom ŽF bile isplaćivane iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, a takvim si je postupanjem
1 8
okrivljeni ČF pribavio znatnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 46.183,08 eura.
40. Nakon, ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, utvrđeno je da je optuženik, u razdoblju od 30. ožujka 2005. pa do 31. kolovoza 2019., u [adresa] i [adresa], u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, iako je bio svjestan činjenice da 1991. godine nije bio pripadnik 107. gardijske brigade Valpovo, na neutvrđeni način uveden u evidenciju pripadnika 107. gardijske brigade Valpovo nakon čega je na neutvrđeni način pribavio neistinitu Potvrdu Glavnog stožera oružanih snaga, VP 8235 Valpovo, klasa: 119-01/95-02/01 od 6. listopada 1997. u kojoj se navodi da je u razdoblju od 13. kolovoza 1991. pa do 26. prosinca 1991. bio pripadnik VP 2129 Valpovo, 107. brigada Hrvatske vojske Valpovo, te je temeljem iste potvrde 30. ožujka 2005. godine nadležnom Uredu državne uprave u Valpovu podnio zahtjev za utvrđivanjem statusa Hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata te zahtjevu priložio opsežnu medicinsku dokumentaciju u kojoj se navodi da mu je narušeno zdravlje zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon čega je referent u Uredu državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti, Ispostava Valpovo, ne sumnjajući u istinitost dostavljene dokumentacije o sudjelovanju u oružanim snagama u razdoblju od 13. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991., donio Rješenje klasa: UP/I-562-02/05-21/161 od 2. svibnja 2008. godine kojim rješenjem mu se prvi puta priznaje status HRVI iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizma te mu se određuje pravo na osobnu invalidninu od 1. travnja 2005., pa mu je u vremenskom razdoblju od početka korištenja prava na osobnu invalidninu pa do 31. prosinca 2018. neosnovano isplaćeno ukupno 22.383,04 kune/2.970,74 eura nakon čega je 19. siječnja 2009. od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatražio priznavanje prava na invalidsku mirovinu hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pa kako službenik koji je donosio odluku o mirovini nije posumnjao u istinitost priložene dokumentacije, temeljem podnesenog zahtjeva i dokumentacije službenik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Osijek donio je rješenje klasa: 141/02/08-01 od 2. srpnja 2009. te rješenje klasa: 141-02/09-02 od 9. studenoga 2009. godine kojim mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu počevši od 31. ožujka 2009. nadalje, pa mu je u vremenskom razdoblju od početka korištenja mirovine pa do 31. kolovoza 2019. neosnovano isplaćeno ukupno 300.183,36 kune/39.841,18 eura te mu je s osnova neistinitog statusa HRVI iz Domovinskog rata rješenjem Centra za restrukturiranje i prodaju, klasa: UP/I-943-06/14-007/1537 od 17. srpnja 2017. dodijeljeno 1615 dionica trgovačkog društva Jadran d.d. Crikvenica i 25 dionica trgovačkog društva Dalma d.d. Split, ukupne nominalne vrijednosti od 25.400,00 kuna/3.371,16 eura, a za koje novčane iznose je oštećen Proračun Republike Hrvatske.
40. Ovakvo postupanje optuženika odgovara opisu kaznenog djela protiv protiv imovine – prijevarom – opisano po članku 236. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. Kaznenog zakona, a kako nema nijednog razloga isključenja protupravnosti, te kako ubrojivost optuženika nije bila dovedena u pitanje, a postupao je s izravnom namjerom, jer je svjesno, odnosno znajući da tijekom 1991. nije bio pripadnik 107. brigade HV, u citiranom radzoblju doveo u zabludu i održavao u zabludi ovlaštene službenike Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostava Valpovo i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Osijek koji su mu priznali status HRVI iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu, kao i pravo na invalidsku mirovinu kao hrvatskom
1 9
branitelju iz Domovinskog rata, a s osnova neistinitog statusa HRVI iz Domovinskog rata Centar za restrukturiranje i prodaju dodijelio mu je i veći broj dionica, sve kako je navedeno u izreci ove presude, a sve navedeno je učinio s ciljem da ostvari znatnu protupravnu imovinsku korist, odnosno neosnovanu isplatu osobne invalidnine i invalidske mirovine, misleći da neće biti otkriven, a čime je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, te za utvrđen iznos oštetio Proračun Republike Hrvatske.
41. Sud je prilikom odlučivanja o sankciji cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika (olakotne i otegotne okolnosti). Kao olakotno prvostupanjski sud je cijenio okrivljeniku njegovu kaznenu neosuđivanost, korektno držanje pred sudom, kao i zdravstvene probleme koje je potvrdio svojim nalazom sudski vještak kao i činjenicu da je okrivljenik sudjelovao u Narodnoj zaštiti tijekom Domovinskog rata, dok mu otegotnih okolnosti nije našao.
42. Imajući u vidu sve relevantne okolnosti, stupanj krivnje na strani okrivljenika, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, procjenu ličnosti počinitelja, vodeći računa o ciljevima kažnjavanja, ovaj sud je okrivljenika temeljem odredbe članka 236. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te istom temeljem odredbe članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu, te se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Po ocjeni ovog suda ovako odmjerena sankcija može ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije, odnosno utjecati će na okrivljenika i sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine.
43. Sud dakle smatra da će se ovakvom uvjetovanom zatvorskom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na optuženika da se ubuduće suzdrži od protupravnog postupanja i da će sama prijetnja izvršenjem kazne zatvora u slučaju počinjenja novog kaznenog djela preventivno utjecati na optuženika. Sud smatra da će izrečena kazna utjecati i na društvo u cjelini u pravcu postizanja svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i potrebi usklađivanja svog ponašanja s društveno priznatim normama..
44 Na temelju odredbe članka 158. stavka 1.i 2. ZKP, Sud je dosudio Republici Hrvatskoj imovinskopravni zahtjev, podnesen od strane ovlaštenog zastupnika Republike Hrvatske u skladu su člankom 36 Zakona o državnom odvjetninštvu, a koji imovinskopravni zahtjev je ocijenio osnovanim te je presudio da je okrivljenik dužan oštećenoj, Republici Hrvatskoj u roku od godinu dana od pravomoćnosti presude na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti iznos od 46.183,08 eura, kao ukupan iznos koji je okrivljenik protupravno stekao.
45. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. i 7. ZKP naloženo je okr. SF da podmiri troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 742,00 eura, i to na ime troška vještaka 580,00 eur, na ime troška svjedoka iznos od 12,00 eur-a i 150,00 eur-a na ime paušalne svote a koja se nalazi primjerenom s obzirom na složenost i trajanje postupka u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude.
2 0
46. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.
Osijek, 2. svibnja 2025.
Sutkinja
Ivana Hruška Premužak
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj K-DO-365/2019.
2. Optuženi SF
3. Braniteljica optuženika, Ana Šutalo, odvjetnica u Valpovu
