REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-593/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AF iz [adresa], sada na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puran, odvjetniku u Bjelovaru protiv tužene ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, od 20. srpnja 2023., poslovni broj: Pn-33/2020-49, u sjednici vijeća održanoj 2. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja AF iz [adresa] odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, od 20. srpnja 2023., poslovni broj: Pn- 33/2020-49.

II Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju SF iz [adresa], sada na adresi u [adresa]. 23, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 36.551,79 EUR (slovima: tridesetšesttisućapetstopedesetjedan euroisedamdesetdevetcenti)/275.399,46 kn (slovima: dvjestosedamdesetpettisuća tristodevedesetdevetkunaičetrdesetšestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. studenoga 2015. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. studenoga 2017. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 1.353,77 EUR/10.200,00 kn od 15. siječnja 2018. do isplate,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 7.465,65 EUR/56.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 20. srpnja 2023. kao dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku odluku iz svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima tužitelja, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi da je tijekom postupka dosljedno iskazivao kako se u vrijeme prometne nesreće namjeravao zaposliti u [adresa], dakle, već 2015. i tamo zasnovati obitelj s tadašnjom djevojkom, a današnjom suprugom i da je prometna nesreća bila jedini razlog odgode ostvarenja tog plana te da su navedene činjenice potvrdili svi saslušani svjedoci, čije iskaze prvostupanjski sud nije osporio niti doveo u sumnju i da je takva namjera tužitelja razumna i uvjerljiva budući da je tužitelj zbog izdržavanja kazne zatvora bio izložen osudi okoline i da je zbog osjećaja neugodnosti ovom situacijom razumno rješenje odlazak iz takve životne sredine pa da je odlazak u [adresa] bio najadekvatniji izbor, s obzirom da je tamo živjela njegova sadašnja supruga, koja mu je pomagala u pronalasku posla, zatim da se neposredno nakon dovršetka liječenja i povrata funkcije ruke zaposlio u [adresa] te započeo s radom 2. siječnja 2018., kao automehaničar kod poslodavca kod kojeg radi već punih šest godina, a u [adresa] se preselila i njegova obitelj radi zajedničkog života, i da svi ovi navodi u svojoj ukupnosti upućuju na zaključak da je kod tužitelja postojala trajna i ozbiljna namjera živjeti i raditi u [adresa], odmah nakon izlaska na slobodu, što je prolongirano zbog teških posljedica prometne nesreće.

2.2. Dalje u žalbi ističe da prvostupanjski sud, osim tvrdnje o nepostojanju pisanog traga o dogovoru za početak rada u [adresa] 2015., nije dao niti jedan uvjerljiv razlog za svoju odluku i da nepostojanje pisanog dokaza o početku rada nije relevantna okolnost u konkretnom slučaju budući da sve ostale okolnosti tužiteljevog odnosa prema radu i obitelji nakon prometne nesreće, s velikom vjerojatnošću potvrđuju navode tužitelja, a svakako s većom vjerojatnošću nego što ih demantira činjenica nepostojanja pisanog dokaza i da ujedno prvostupanjski sud pogrešno demantira da je kod tužitelja postojala samo općenita namjera i plan da se zaposli u [adresa] 2015. jer sve okolnosti ukazuju da se očigledno radilo o konkretnom gotovo realiziranom planu koji se zbog prometne nesreće nije realizirao 2015., već tek 2018.

2.3. Zaključno ističe da je prvostupanjski sud potpuno ignorirao ključnu okolnost da je tužitelj zbog posljedica prometne nesreće u utuženom razdoblju bio potpuno nesposoban obavljati posao automehaničara, neovisno o mjestu rada pa da je potencijalno mjesto rada irelevantno za osnovanost tužiteljevog potraživanja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj ne ukazuje na neku drugu bitnu povredu. U prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. U postupku nije sporno da se prometna nezgoda dogodila 8. kolovoza 2015. oko 4,30 sati, u [adresa], da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede i to višestruki prijelom desne ruke, znatnu reduciranost fleksije prstiju desne šake i hipotrofiju mišića desne ruke te semifleksiju prstiju, zatim da je za nastanak prometne nesreće odgovoran osiguranik tuženika CF, koji je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-440/2017 od 28. ožujka 2018., proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće te da je u postupcima Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pn-187/2016 i PN-166/2017 utvrđena odgovornost tuženika za štetu u omjeru od 80% i odgovornost tužitelja u omjeru od 20% te da tužitelj u razdoblju od prometne nesreće do početka 2018. nije radio. U žalbenoj fazi postupka sporna je izmakla korist tužitelja koju bi ostvario radom u [adresa] da nije bilo posljedica prometne nesreće od 8. kolovoza 2015.

7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući da tužitelj nije dokazao da je ugovorio početak i uvjete radnog odnosa u dovoljnoj mjeri da bi to pružalo osnovu na temelju koje bi se moglo zaključiti da postoje pretpostavke na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u vidu izmakle koristi te da o postojanju pregovora i dogovora za zasnivanje radnog odnosa nema nikakvog pisanog traga, da tužitelj nije razgovarao s osobom koja bi bila ovlaštena zaposliti ga niti je dogovorio uvjete rada, već je uvjete rada navodno dogovorio poslodavac sadašnje supruge tužitelja, a općenita namjera i plan tužitelja da se zaposli u [adresa] nisu dovoljni za osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu neosnovanosti tužbenog zahtjeva, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju. Sud prvog stupnja ispitao je sve relevantne okolnosti za donošenje zakonite odluke te je na temelju provedenih dokaza, u okviru dokaznih prijedloga stranaka i primjenom pravila o teretu dokaza propisanog člankom 221.a ZPP-a, pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), a prema odredbi članka 1089. stavka 3. ZOO-a pri ocjeni izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Dakle, izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim. Stoga da bi se moglo ostvariti pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi, tužitelj je dužan dokazati izvjesnom svoju tvrdnju da bi se po redovitom tijeku stvari zaposlio u [adresa], na radnom mjestu automehaničara u [obrt] servisu, u gradu [adresa] i temeljem toga rada stjecao zaradu, odnosno ostvario plaću.

10. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj prije štetnog događaja nije bio zaposlen te je dužan relevantnim dokazima dokazati činjenični supstrat tužbe, s obzirom da za osnovanost zahtjeva za izmaklu korist nije dovoljna samo teorijska mogućnost ostvarenja predmetne zarade, nego konkretne činjenice koje potvrđuju izvjesnost izmakle koristi u postavljenom iznosu. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj u sudski spis nije priložio materijalne dokaze koji bi potvrdili iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja pa tako nije dostavljen dokaz da je svjedokinja KF, sadašnja supruga tužitelja, zaista živjela i radila u [adresa] od 2011., nisu dostavljeni podaci o poslodavcu svjedokinje, kao niti osobe s kojim je pregovarala u svezi posla tužitelja pa niti naziv [obrt] servisa u kojem je tužitelj trebao početi raditi, nije navedeno ime i podaci o smrti osobe s kojem je dogovoren posao za tužitelja, slijedom čega iskazi svjedoka i tužitelja ostaju na apstraktnoj razini i teorijskoj mogućnosti zaposlenja u tužitelja u [adresa]. Stoga predloženi dokazi u prvostupanjskom postupku, kao i žalbeni navodi tužitelja, predstavljaju nedostatne indicije koje mogu potvrditi eventualni plan tužitelja za zaposlenje u [adresa], ali nisu relevantni dokazi koji bi u stupnju izvjesnosti potvrdili zaposlenje tužitelja u [obrt] servisu u [adresa], kao i visinu izmakle koristi pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja, prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. U odnosu na žalbeni razlog da je tužitelj u utuženom razdoblju bio potpuno radno nesposoban, neovisno o mjestu rada i da je potencijalno mjesto rada irelevantno za osnovanost tužiteljevog potraživanja, valja reći da niti ovi žalbeni razlozi nisu osnovani, s obzirom da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u tužbi te da, iako sud nije vezan za naznačenu pravnu osnovu tužbe, vezan je za činjenične navode tužbe pa kako prvostupanjski sud nije imao činjeničnu podlogu u tužbi za utvrđenje izmakle koristi bez obzira na mjesto rada tužitelja, prvostupanjska odluka kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev pravilna je i zakonita.

12. Odluka o parničnom trošku nije žalbom osporavana, a u odnosu na parnični trošak drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

14. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Slavonski Brod, 2. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić