REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. 83 P-3177/2025-2
( ranije: P-1421/2024)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika AxFina Croatia d.o.o., OIB: 36629391168, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 13, Zagreb, zastupan po punomoćniku Eli El Housseini, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jujnović, Lučić Marković, Ivandić, Galić d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Iris Šanjug, odvjetnice i punomoćnice tuženika Ive Grbavac, odvjetnice, dana 02. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. Proglašava se u cijelosti nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem zahtjeva za izravnu naplatu AxFina Croatia d.o.o., OIB: 36629391168,Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 13, Zagreb od dana 08.12.2023.g., pred Financijskom agencijom, a na temelju osnove-zadužnice ovjerene 4. lipnja 2008.g. od javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić pod posl. brojem OV- 2866/08.
II. Nalaže se Agenciji da u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, upisanih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu AxFina Croatia d.o.o., OIB: 36629391168, Ulica Damira Tomljanovića -Gavrana 13 od dana 08.12.2023. godine, podnesen na temelju zadužnice od 4. lipnja 2008.izdane od EM, [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], pod posl. brojem OV-2866/08.
III. Nalaže se tuženiku AxFina Croatia d.o.o., OIB: 36629391168, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 13, Zagreb, isplatiti, odnosno izvršiti povrat tužitelju EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naplaćenog iznosa od 1.272,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.12.2023.g pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II./ Nalaže se tužitelju EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku AxFina Croatia d.o.o., OIB: 36629391168, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 13, Zagreb trošak parničnog postupka od 3.856,62 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik je podnio zahtjev za izravnu naplatu nad tužiteljem kao ovršenikom temelje ovršne isprave - Zadužnice br. OV-2866/08, ovjerene po javnom bilježniku Štefici Brozović Škrinjarić, izdane od strane dužnika EM, dana 04.06.2008 u Zagrebu i to prema specifikaciji u iznosu od 12.475,92 CHF, uvećano za zatezne kamate tekuće od datuma dospijeća 23.01.2012.g. pa do isplate. Tužitelj je na temelju članka 210. st. 2 Ovršnog zakona podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u kojem je istaknuo prigovor zastare, koji je odbijen rješenjem suda od 05. veljače 2024.g. jer tužitelj-ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nenaknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potreban da bi se spriječilo nasilje te je tužitelj upućen da u roku 15 dana od dana dostave prijepisa zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika-tužitelja u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju osnove nedopuštenim, a iz razloga članka 50. stavak 1. točke 11. Ovršnog zakona. Tužitelji nastavno navodi zašto smatra nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju ovršne isprave, a zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona. Tuženik je kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu nad ovršenikom temeljem ovršne isprave - Zadužnice br. OV-2866/08, ovjerene po javnom bilježniku Štefici Brozović Škrinjarić, izdane od strane dužnika EM, dana 04.06.2008 u Zagrebu i to prema specifikaciji u iznosu od 12.475,92 CHF, uvećano za zatezne kamate tekuće od datuma dospijeća 23.01.2012.g. pa do isplate. Navedenom Zadužnicom tužitelj je u svojstvu jamca platca dao suglasnost i neopozivo izjavio da se radi naplate tražbine društva VB LEASING d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, mbs:080216770 u svojstvu vjerovnika prema dužniku INDEBITUS d.o.o., Ludvika Zelenka 9,MB: 02330024 iznos od 36.177,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti računajući prema prodajnom tečaju za CHF kod Volksbank d.d., Zagreb na dan dospijeća, zajedno s pripadajućom ugovornom kamatom, zakonskom zateznom kamatom i ugovornim troškovima, a koja tražbina je utemeljena Ugovorom o leasingu broj 34334 zaključenim 17.09.2008.između vjerovnika kao davatelja leasinga i dužnika kao primatelja leasinga, zaplijene svi računi, i to kunski i devizni, koji su na ime E otvoreni ili budu otvoreni u bilo kojoj banci u Republici Hrvatskoj ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa, te je ta pravna osoba, danom kad joj bude dostavljena zadužnica ovlaštena plijeniti takve račune i bez točno označenog broja računa do iznosa navedenog u zadužnici te da novac s tih računa u skladu s izjavom o zadužnici izravno isplati vjerovniku na račun ili na način koji vjerovnih odredi a sve do potpunog namirenja vjerovnika. Također, je tužitelj dao suglasnost da vjerovnik može pisanim nalogom sam odrediti vrijeme dospijeća, te dospjeli novčani iznos za koji će se provesti ovrha do visine iznosa od 36.177,98 CHF, uvećano za ugovornu kamatu, zakonsku zateznu kamatu te ugovorne troškove. Povodom ZZIN, sa ovršenikovog računa je dana 08.12.2023.g. ustegnut iznos od 1.272,02EUR, i to na ime troška iznos od 132,72 EUR i na ime glavnice iznos od 1.139,30 EUR, dok je preostali iznos duga za naplatu 12.068,32 EUR. Međutim, Zahtjev za izravnu naplatu podnesen je od strane tuženika VB LEASING d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, mbs: 080216770, temeljem ovršne isprave dana 12.10.2013.g. te je dana 29.03.2023.g. isknjižena sukladno odredbi čl.12.st.1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Tražbina iz zadužnice dospijeva odmah poslije njezinog izdavanja, stoga tužitelj smatra da zastara prava iz zadužnice počinje teći prvog dana od dana dospijeća zadužnice, a to znači od slijedećeg dana nakon njezina izdavanja. Na tražbinu iz zadužnica koja nije solemnizirana već je samo ovjeren potpis kod javnog bilježnika primjenjuje se opći zastrani rok. S obzirom da predmetna zadužnica br. OV-2866/08 nije sastavljena u formi javnobilježničkog akta, već je na njoj samo ovjeren potpis fizičke osobe, primjenjuje se petogodišnji zastrani rok. Naime, protekom roka od pet godina od dana ovjere potpisa izdavatelja zadužnice, ona je izgubila svoju djelotvornost. Prema odredbi čl.12.st.1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Donošenjem novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj68/18 - dalje: Novi Zakon) a koji je stupio na snagu 27. srpnja 2018. godine člankom 12. st. 1. propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje iz koje su zadovoljeni navedeni uvjeti. Člankom 33. st. 1. propisano je da je Agencija dužna u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje su na dan stupanja na snagu tog zakona ispunjavale uvjete iz čl. 12. st. 1. tog zakona, dakle, agencija nije bila dužna postupiti odredbi čl. 12. st. 1. Novog Zakona prije nego što je ta odredba unijeta u taj zakon i stupila na snagu. Zadužnica je prvi put podnesena na naplatu dana 12.10.2013.g. što je dovelo do prekida zastare koji je trajao do 12.10.2016.g. odnosno do trenutka kada je Agencija prestala s izvršenjem osnove za plaćanje s obzirom da se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila od ovršenika u cijelosti u roku od tri godine od primitka Agenciji, a eventualno do 14. srpnja2018.g. odnosno do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima„ Narodne novine“ 68/18).U oba slučaja i da je zastarni rok počeo teći dana 12.10.2016.g., ali i 14.07.2018.g. nastupila je zastara je u ovom konkretnom postupku. Slijedom svega iznesenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev iz točke I obje presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tvrdnje tužitelja iz tužbe koji se odnose na zastaru tražbine iz zadužnice u potpunosti neutemeljene te usmjerene na odugovlačenje postupka i izbjegavanje plaćanja dospjelog, a nepodmirenog dugovanja koje ima prema tuženiku, a sve iz razloga kako slijedi. Naime, Tužitelj u Tužbi u bitnome navodi kako je predmetno potraživanje po osnovi Zadužnice u iznosu od 12.475,92 CHF uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od datuma dospijeća 23.01.2012. pa do isplate u zastari, odnosno kako je u trenutku podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu od strane tužitelja za potraživanje tužitelja nastupila zastara. Tužitelj ističe kako potraživanje tužitelja po osnovi Zadužnice u trenutku podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu nije bilo zastarjelo, a sve kako je obrazloženo u nastavku. Radi razjašnjenja činjenica, tuženik uvodno obavještava naslovni sud da je Ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbina od dana 10.03.2013. godine, sklopljenog između društva OFFCUT d.o.o., OIB: 55525619967 (ranije: VOLKSBANK LEASING d.o.o., VB LEASING d.o.o., VANTAGE LEASING d.o.o., VANTAGE LEASING d.o.o. u likvidaciji) kao ustupitelj (u daljnjem tekstu: „OFFCUT d.o.o.“) i ovdje tuženika kao primatelja, a ovjerenog od strane javne bilježnice Ilinke Lisonek dana 10.03.2023. godine pod brojem ovjere OV-2344/2023 (u daljnjem tekstu: „Ugovor“), na tuženika preneseno novčano potraživanje koje je društvo OFFCUT d.o.o. imalo prema tužitelju temeljem navedene Zadužnice, a sukladno uvjetima navedenim u predmetnom Ugovoru. Imajući na umu naprijed navedeno, a s obzirom da je novčano potraživanje iz Zadužnice ranije pripadalo društvu OFFCUT d.o.o., ističe kako je nesporno u ovom postupku (kako to sam tužitelj navodi u svojoj tužbi) da je podnošenjem Zadužnice na naplatu FINA-i od strane društva OFFCUT d.o.o. dana 12.10.2013. godine nastupio prekid zastare. Ono što tužitelj navodi u tužbi kao sporno je je li zastarni rok iz potraživanja počeo teći 12.10.2016. godine odnosno eventualno 14.07.2018. godine. Prema tome, tuženik suprotno navodima tužitelja, ističe kako prekid zastare potraživanja iz Zadužnice nije nastupio ni dana 12.10.2016. godine, a niti dana 14.07.2018. godine, te kako u trenutku podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu nije nastupila zastara potraživanja iz Zadužnice. Naime, povodom zahtjeva za izravnu naplatu društva OFFCUT d.o.o., Zadužnica je bila evidentirana u očevidniku FINA-e od dana podnošenja na naplatu, 12.10.2013., pa sve do 29.03.2023. godine, kada je prvi put i isknjižena s FINA-e zbog nemogućnosti izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20., dalje u tekstu: „ZPONS“) Čl. 241. ZOO-a glasi: „Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.“ Čl. 245. st. 1., st. 3., st. 5. i st. 6. ZOO-a glasi: „(1) Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. (3) Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. (5) Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. (6) Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.“ Dakle, Tuženik ističe kako je iz navedenog razvidno da je prekid zastare zahtjeva za izravnu naplatu društva OFFCUT d.o.o. trajao sve do 29.03.2023. godine kada je okončana izvansudska ovrha pred FINA-om iz naprijed navedenog razloga, te je drugi put nastupio dana 08.12.2023. godine kada je Tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu. Slijedom navedenog, očigledno je da zastara nije mogla ni nastupiti obzirom da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne uračunava se u zakonom određeni rok za zastaru (dakle vrijeme proteklo od prvotnog podnošenja Zadužnice na FINA-u do datuma isknjiženja ne uračunava se u zastarni rok), slijedom čega nije protekao niti opći zastarni rok iz čl 225. ZOO-a, od 5 godina, niti zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a, a kako to Tužitelj pogrešno navodi. Predmetno stajalište zauzeo je i Općinski građanski sud u Zagrebu, u svojoj odluci, posl br. P-10536/2019 od dana 11.02. 2019. godine, a stajalište tog suda potvrđeno je i u odluci Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-259/2023 od dana 29.03.2023. godine u kojoj odluci povodom prigovora zastare zaključuje: „Tužitelj naglašava da je ovršna isprava ovjerena 16. listopada 2006., a da je ovrhovoditelj zatražio naplatu tek 19. veljače 2019., međutim, iz spisa slijedi da je bjanko zadužnica poslana na provedbu 5. rujna 2008. i da je ta izvansudska ovrha trajala cijelo vrijeme do primjene odredbe čl. 12. ZPONS tako da je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja ponovno pokrenuo drugu izvansudsku ovrhu 19. studenog 2018. U konkretnom slučaju do isknjižavanja po čl. 12. ZPONS došlo je zbog nemogućnosti naplate kroz razdoblje od 3 godine pa je na taj način FINA postupila sukladno toj zakonskoj odredbi te isto ne predstavlja okolnost iz čl. 242. ZOO zato što je posljedica takvog postupanja od strane FINA-e primjena odredbe čl. 12 ZPONS, a ne odustanak od tužbe, odbačaj ili odbijanje tužbe vjerovnika, pa je slijedom toga, pokretanjem izvansudske ovrhe 5. rujna 2008. odnosno ponovno 19. studenoga 2018., došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO.“ U konkretnom je slučaju od dana podnošenja zadužnice na naplatu od strane ranijeg ovrhovoditelja, društva OFFCUT d.o.o., pa do dana isknjiženja 29.03.2023. godine Zadužnica cijelo vrijeme bila u redoslijedu naplate. Financijska agencija je, postupajući sukladno odredbi članka 12. ZPONS, prestala s izvršavanjem osnove iz razloga što po zadužnici nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika. Međutim, predmetno isknjiženje nije nastalo krivnjom ovrhovoditelja nego nedostatkom sredstava na računu tužitelja. Slijedom navedenog, razvidno je kako u trenutku podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu predmetno potraživanje nije bilo u zastari te je pljenidba i prijenos novčanih sredstava povodom Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika dopuštena. Pored svega, a opreza radi, ovrhovoditelj napominje kako sukladno čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona (NN broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022) (dalje u tekstu: „OZ 114/22“) ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Također, sukladno stavku 3. istog članka OZ-a, novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kada u njega stupa. Dakle, obzirom na to, ovrhovoditelj, ovdje tuženik, je sklapanjem naprijed opisanog Ugovora stupio na mjesto ranijeg ovrhovoditelja, društva OFFCUT d.o.o., ima isti položaj kao što bi imao raniji ovrhovoditelj, slijedom čega je razumno zaključiti kako prvi prekid zastare izvršen podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu temeljem Zadužnice ima učinak i prema novom ovrhovoditelju, ovdje tuženiku. Slijedom svega navedenog, tuženik ističe kako tužitelj ničime nije dokazao postojanje osnove ni visine svog zahtjeva te predlaže naslovnom sudu donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan te nalaže tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje i zaključak ovog suda Ovr-3668/23 od 05.020.2024. (list 6-10 spisa), presliku zahtjeva za izravnu naplatu FINE od 08.12.2023. ( list 12-13 spisa), presliku zadužnice od 17.09.2008. (lit 14 spisa), presliku Suglasnosti o zapljeni računa od 03.10.2013. (list 16-17 spisa), izvod iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje FIN-e od 13.12.2023. (čist 18-19 spisa), presliku Potvrde o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika od 13.12.2023. (list 20 spisa), presliku dopisa o dostavi bianco zadužnica na naplatu od 07.12.2023. (list 22-23 spisa) (list 21-22 spisa, presliku Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 10.03.2023. (list 34-40 spisa), presliku potvrde FIN-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 17.11.2023. (list 41-42 spisa), nadalje proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenje stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću (list 70-73 spisa), te izvršio uvid u spis ovog suda Ovr-3668/2023.
4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. dalje ZPP) ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, obzirom na istaknuti prigovor zastare,
6. Uvidom u spis ovog suda Ovr-3668/23 proizlazi kako je u istom postupku tužitelj podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice ovjerene 4. lipnja 2008. od javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić pod poslovnim brojem OV-2866/08, a za iznos od 12.475,92 CHF uvećano za zateznu zakonsku kamatu od 23.01.2012. do isplate, a koji prijedlog je odbijen rijeđenjem i zaključkom istog suda od 05.02.2024.
7. Među strankama je nesporno da je navedenom Zadužnicom tužitelj u svojstvu jamca platca dao suglasnost i neopozivo izjavio da se radi naplate tražbine društva VB LEASING d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, mbs:080216770 u svojstvu vjerovnika prema dužniku INDEBITUS d.o.o., Ludvika Zelenka 9,MB: 02330024 iznos od 36.177,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti računajući prema prodajnom tečaju za CHF kod Volksbank d.d., Zagreb na dan dospijeća, zajedno s pripadajućom ugovornom kamatom, zakonskom zateznom kamatom i ugovornim troškovima, a koja tražbina je utemeljena Ugovorom o leasingu broj 34334 zaključenim 17.09.2008.između vjerovnika kao davatelja leasinga i dužnika kao primatelja leasinga, zaplijene svi računi, i to kunski i devizni, koji su na ime E otvoreni ili budu otvoreni u bilo kojoj banci u Republici Hrvatskoj ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa, te je ta pravna osoba, danom kad joj bude dostavljena zadužnica ovlaštena plijeniti takve račune i bez točno označenog broja računa do iznosa navedenog u zadužnici te da novac s tih računa u skladu s izjavom o zadužnici izravno isplati vjerovniku na račun ili na način koji vjerovnih odredi a sve do potpunog namirenja vjerovnika.
8. Iz Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od dana 10.03.2013. godine, razvidno je da je isti sklopljenog između društva OFFCUT d.o.o., OIB: 55525619967 (ranije: VOLKSBANK LEASING d.o.o., VB LEASING d.o.o., VANTAGE LEASING d.o.o., VANTAGE LEASING d.o.o. u likvidaciji) kao ustupitelj (u daljnjem tekstu: „OFFCUT d.o.o.“) i ovdje tuženika kao primatelja, a ovjerenog od strane javne bilježnice Ilinke Lisonek dana 10.03.2023. godine pod brojem ovjere OV-2344/2023 i OV-2344/23 (u daljnjem tekstu: „Ugovor“), a temeljem kojeg je na tuženika preneseno novčano potraživanje koje je društvo OFFCUT d.o.o. imalo prema tužitelju temeljem navedene Zadužnice, a sukladno uvjetima navedenim u predmetnom Ugovoru.
9. Iz zahtjeva za izravnu naplatu FINE od 08.12.2023. razvidno je da je tuženik kao vjerovnik zatražio isplatu protiv tužitelja kao dužnika temeljem spomenute bianco zadužnice Ov-2866/08 bez naznake iznosa, dok je iz očevidnika FIN-e neizvršenih osnove za plaćanje od 13.12.2023. i Potvrde o blokadi računa od 13.12.2023. razvidno kako je riječ o naplati iznosa od 12.068,32 EUR .
10. Među strankama je nesporno kako je povodom ZZIN, sa tužiteljevog računa dana 08.12.2023.g. ustegnut iznos od 1.272,02 EUR, i to na ime troška iznos od 132,72 EUR i na ime glavnice iznos od 1.139,30 EUR, dok je preostali iznos duga za naplatu 12.068,32 EUR, a da je Zahtjev za izravnu naplatu prvi puta podnesen od strane ustupitelja tražbine VB LEASING d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, mbs: 080216770, temeljem ovršne isprave dana 12.10.2013.g. te je dana 29.03.2023.g. isknjižena sukladno odredbi čl.12.st.1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima
11. Slijedom navedenog razvidno je kako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 48. st. 3. i 51. st. 1. st. OZ-a, te da je tužitelj osnovano i pravovremeno bio ovlašten pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene zadužnicom ovjerenom od strane javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić od 31. svibnja 2007. broj Ov- 2866/08 nedopuštenom.
12. Odlučujući o spornim činjenicama među strankama sud je polazio od odredbe 210. OZ-a koji propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članka 50. i 53. OZ-a).
13. U smislu čl. 50. stavak 1. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
14. Odlučujući o spornim činjenicama među strankama prije svega prigovoru zastare utuženog potraživanja potrebno je navesti kako je među strankama nesporno kako se u konkretnom slučaju radi o naplati potraživanja po osnovi zadužnice ovjerene 4. lipnja 2008. od javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić pod poslovnim brojem
OV-2866/08, na iznos od 36.177,98 CHF
15. S tim u vezi čl. 233 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.
16. U smislu čl. 241. istog Zakona zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
17. Sukladno čl. 245. st. 3. istog zakona propisano je da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova, od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
18. Naime, tužitelj je kao sredstvo osiguranja predmetnog kredita izdao običnu zadužnicu koja je definirana odredbom članka 183. st.1. tada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08) kao isprava u kojoj dužnik čiji potpis je javno ovjerovljen po javnom bilježniku daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi njegovi računi koje ima kod banaka i da se novac s tih računa u skladu sa njegovom izjavom isplaćuju vjerovniku, dok prema stavku 2. iste zakonske odredbe obvezu prema vjerovniku ili na istoj ispravi kao i dužnik ili u dodatnoj ispravi uz tu ispravu istodobno kad i dužnik ili naknadno, mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca i to davanjem pisane izjave na kojoj je javno ovjerovljen njihov potpis a koja je sadržajno ista s izjavom dužnika.
19. Sukladno odredbi članku 183. st.7. OZ-a zadužnica kojom je dužnik dao suglasnost vjerovniku da mu se mogu zaplijeniti svi računi kod banaka radi naplate vjerovnikove tražbine te je njegov potpis na istoj javno ovjerovljen kod javnog bilježnika, ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca i na drugim predmetima ovrhe. Takova isprava (zadužnica) ima svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prijenosi na ovrhovoditelja radi naplate, ali isto tako vjerovnik ima mogućnost temeljem takve isprave tražiti ovrhu protiv dužnika ili jamaca plataca ili i od jednog i drugog i na drugim predmetima ovrhe.
20. Imajući u vidu zauzeti stav VSRH,a na koji je uputio i ŽS u Vukovaru u svojoj ukidnoj odluci Gž-267/2020 u ponovljenom postupku i ovaj sud zauzima stav da se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05).
21. Zastarni rokovi u pravilu počinju teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno u konkretnom slučaju dan nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla.
27. Obzirom je među strankama nesporno kako je povodom zahtjeva za izravnu naplatu društva OFFCUT d.o.o., Zadužnica bila evidentirana u očevidniku FINA-e od dana podnošenja na naplatu, 12.10.2013., pa sve do 29.03.2023. godine, kada je prvi put i isknjižena s FINA-e zbog nemogućnosti izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20., dalje u tekstu: „ZPONS“), to je razvidno kako je prekid zastare zahtjeva za izravnu naplatu društva OFFCUT d.o.o. trajao sve do 29.03.2023. godine kada je okončana izvansudska ovrha pred FIN-om iz naprijed navedenog razloga, te je drugi put nastupila dana 08.12.2023. godine kada je sam tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu.
28. Slijedom navedenog, očigledno je da zastara nije mogla ni nastupiti obzirom da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne uračunava se u zakonom određeni rok za zastaru (dakle vrijeme proteklo od prvotnog podnošenja Zadužnice na FINA-u do datuma isknjižena ne uračunava se u zastarni rok), slijedom čega nije protekao niti opći zastarni rok iz čl 225. ZOO-a, od 5 godina, niti zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a, a kako to tužitelj pogrešno navodi.
29. Obzirom na navedenog valjalo je bez analize ostalih dokaza u spisu odbiti tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa tužitelja temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika pred FIN-om temeljem zadužnice Ov-2866/08, naložiti FINI brisanje oznake blokade računa o oznaku zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima upisanih na temelju zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 08.12.2023. temeljem spomenute zadužnice i naložiti tuženiku da tužitelju izvrši povrat naplaćenih sredstava od 1.2472,02 EUR sa zateznim kamatama i odlučiti kao u izreci ove presude.
30. Budući da je u cijelosti izgubio u sporu tužitelj je u obvezi naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka i to: za sastav odgovora na tužbu 500,00 EUR, za sastav podneska od 02.07.2024., 09.07.2024. 500,00 EUR za svaki podnesak, za sastav podneska od 07.01.2025. 50,00 EUR, za pristup na ročište 14.06.2024., 08.10.2024. i 11.03.2025. 500,00 EUR za svako ročište, ukupno 3.050,00 EUR, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 762,50 EUR, na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 37/05, 59/07 i 148/09), kao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 44,12 EUR, a sukladno Zakonu o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP).
32. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.
33. Tuženiku je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 3.856,62 EUR, dok je tužitelj obzirom na gubitak spora u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.
34. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN broj 78/15), a počev od donošenja ove presude, tj. 02. svibnja 2025. do isplate.
U Zagrebu, 02. svibnja 2025.
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste, u pet istovjetnih primjeraka, putem ovoga suda na Županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu-88,54 EUR
2. pun. tuženika
