REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-5993/2022-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja TĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o., Ulica Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 90275854576, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa odvjetničkom društvu d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ZĐ, odvjetničkog vježbenika, i zamjenice punomoćnika tuženika VĐ, odvjetničke vježbenice, 2. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 15079 od 26. srpnja 2005. sklopljenog između tužitelja TĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 90275854576, a koje glase:
u dijelu čl. 9.1.: ''Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka i mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit''
te u dijelu čl. 5.1.: ''sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja''.
II Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o., da tužitelju TĐ isplati iznos od 3.319,90 EUR (tritisućetristodevetnaest eura i devedeset eurocenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
3,22 EUR od dana 16.08.2005. do isplate
9,26 EUR od dana 16.09.2005. do isplate
5,41 EUR od dana 12.10.2005. do isplate
6,09 EUR od dana 11.11.2005. do isplate
5,54 EUR od dana 12.12.2005. do isplate
5,19 EUR od dana 12.01.2006. do isplate
2,51 EUR od dana 14.02.2006. do isplate
1,05 EUR od dana 14.03.2006. do isplate
4,67 EUR od dana 12.09.2006. do isplate
4,68 EUR od dana 16.10.2006. do isplate
4,64 EUR od dana 10.11.2006. do isplate
4,64 EUR od dana 12.12.2006. do isplate
9,68 EUR od dana 10.01.2007. do isplate
9,66 EUR od dana 16.02.2007. do isplate
9,65 EUR od dana 14.03.2007. do isplate
9,63 EUR od dana 16.04.2007. do isplate
9,43 EUR od dana 17.05.2007. do isplate
9,42 EUR od dana 15.06.2007. do isplate
14,07 EUR od dana 17.07.2007. do isplate
14,16 EUR od dana 13.08.2007. do isplate
14,22 EUR od dana 20.09.2007. do isplate
14,00 EUR od dana 16.10.2007. do isplate
14,02 EUR od dana 20.11.2007. do isplate
14,17 EUR od dana 14.12.2007. do isplate
14,26 EUR od dana 21.01.2008. do isplate
14,32 EUR od dana 19.02.2008. do isplate
14,70 EUR od dana 13.03.2008. do isplate
14,69 EUR od dana 14.04.2008. do isplate
14,24 EUR od dana 16.05.2008. do isplate
14,40 EUR od dana 16.06.2008. do isplate
14,33 EUR od dana 16.07.2008. do isplate
14,11 EUR od dana 18.08.2008. do isplate
14,16 EUR od dana 17.09.2008. do isplate
14,51 EUR od dana 21.10.2008. do isplate
22,18 EUR od dana 21.11.2008. do isplate
16,87 EUR od dana 16.12.2008. do isplate
31,73 EUR od dana 19.01.2009. do isplate
35,58 EUR od dana 19.02.2009. do isplate
37,33 EUR od dana 23.03.2009. do isplate
32,94 EUR od dana 20.04.2009. do isplate
30,69 EUR od dana 13.05.2009. do isplate
26,75 EUR od dana 23.06.2009. do isplate
23,66 EUR od dana 13.07.2009. do isplate
23,91 EUR od dana 17.08.2009. do isplate
27,22 EUR od dana 21.10.2009. do isplate
25,26 EUR od dana 17.11.2009. do isplate
25,14 EUR od dana 22.12.2009. do isplate
25,38 EUR od dana 20.01.2010. do isplate
29,96 EUR od dana 19.02.2010. do isplate
32,98 EUR od dana 19.03.2010. do isplate
33,24 EUR od dana 26.04.2010. do isplate
42,76 EUR od dana 24.05.2010. do isplate
38,59 EUR od dana 22.07.2010. do isplate
42,63 EUR od dana 13.08.2010. do isplate
57,95 EUR od dana 13.08.2010. do isplate
52,61 EUR od dana 21.09.2010. do isplate
69,90 EUR od dana 08.11.2010. do isplate
62,28 EUR od dana 25.11.2010. do isplate
56,08 EUR od dana 08.12.2010. do isplate
74,37 EUR od dana 22.02.2011. do isplate
91,65 EUR od dana 30.03.2011. do isplate
79,56 EUR od dana 20.04.2011. do isplate
84,21 EUR od dana 30.05.2011. do isplate
72,78 EUR od dana 24.06.2011. do isplate
79,44 EUR od dana 08.08.2011. do isplate
103,92 EUR od dana 08.09.2011. do isplate
96,12 EUR od dana 07.10.2011. do isplate
132,25 EUR od dana 27.10.2011. do isplate
150,14 EUR od dana 27.10.2011. do isplate
103,43 EUR od dana 27.10.2011. do isplate
107,30 EUR od dana 13.12.2011. do isplate
105,43 EUR od dana 07.02.2012. do isplate
110,18 EUR od dana 07.03.2012. do isplate
115,64 EUR od dana 08.05.2012. do isplate
114,17 EUR od dana 06.07.2012. do isplate
111,69 EUR od dana 17.07.2012. do isplate
112,71 EUR od dana 17.07.2012. do isplate
115,30 EUR od dana 17.07.2012. do isplate
113,26 EUR od dana 26.07.2012. do isplate
po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine-
III Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o., naknaditi tužitelju TĐ troškove postupka u iznosu 1.804,11 EUR (tisućuosamstočetiri eura i jedanaesteurocenti) sa zateznim kamatama od 2. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 26. srpnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 15079 kojim mu je stavljeno na raspolaganje iznos od 30.312,79 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja. U članku 9.1. predmetnog Ugovora o kreditu stoji da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit. Ugovorena je početna kamatna stopa od 5,80 %. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena promjenjivost kamatne stope su ništetne kako se dalje objašnjava, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka promjenjivosti kamatne stope. U članku 5.1. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne kako se dalje objašnjava, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. Ističe kako se tuženik koristio ništetnim i nepoštenim odredbama ugovarajući odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivost redovne kamatne stope te da je time povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a time i tužitelja. Smatra kako je tuženik tijekom sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem ugovorio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojim je konačni iznos tužiteljeve novčane obveze prema tuženiku vezao uz tečaj švicarskog franka odnosno ugovorenu kamatnu stopu podložnu tuženikovoj jednostranoj odluci o promjeni. Uzimajući u obzir odredbe članaka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/2014) i članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014), presude u kojima je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, koji su zaključivali ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, obvezujuće su i u ovom postupku. Slijedom navedenog, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporavao osnovu i visina zahtjeva te aktivnu legitimaciju, ističe prigovor zastare potraživanja te smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2012., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Ugovor je sklopio u dobroj vjeri te je u potpunosti informirao drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Upućuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ističe kako su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.
3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio isplatu 3.086,42 EUR sve s pripadajućim kamatama na pojedinačne mjesečne specificirane iznose. Nakon izvedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 4. srpnja 2024. tražio isplatu 3.319,90 EUR s pripadajućim kamatama. Ovakvom dispozicijom tužitelj je djelomično izvršio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 10,01 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, čemu se tuženik protivio, međutim preinaka tužbe ocijenjena kao dopuštena jer je svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama (tako i VSRH Su IV - 162/2021 od 26. studenoga 2021.). Prigovor tuženika da je tužitelj prekludiran izvršiti preinaku jer je zaključen prethodni postupak je neosnovan jer bi takvo tumačenje bilo pretjerano formalističko te bi time bila narušena sam bit prava na pristup sudu tužitelju (tako i VSRH Rev 3158/2018 od 22. studenoga 2023., USRH U-
III/4474/2019 od 29. ožujka 2022. te ESLJP Vugdelija protiv Hrvatske (zahtjev br. 14692/18) od 20. veljače 2024.. Osim toga, takvom dispozicijom izvršeno je povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) koja je moguća i dopuštena (tako i VSRH Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024.). Polazeći od navedenog, a uzimajući u obzir procesne dispozicije stranaka u ovom postupku, valjalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 4. srpnja 2024.
4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 15079 od 26. srpnja 2005. (list 12-15 spisa), Plan otplate (list 16-18 spisa), Promjene kamatne stope (list 20 spisa), Promet po računu (list 22-32 spisa), Zahtjev za sklapanje ugovora o leasingu (list 48-50), primjerci Ugovora o leasingu (list 50-62 spisa), izvodi iz novinskih članaka (list 64-76 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. (list 102-153 spisa), pročitana je izjava svjedoka UĐ (list 93-95 spisa) te je saslušan tužitelj (list 172-173 spisa).
5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6.1. Predmet spora je zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 26. srpnja 2005. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.
7. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 15079 od 26. srpnja 2005. (dalje: Ugovor o kreditu), na temelju kojega je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu 30.312,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja te da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen.
8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, a time i valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru te s tim u vezi je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također, sporno je pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene te ugovorne odredbe te je li potraživanje u zastari.
9. Čitanjem čl. II. Ugovora o kreditu utvrđeno je da je ugovoren iznos kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 30.312,79 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Iz odredbe čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.
10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je pročitao izjavu svjedoka UĐ.
11. Iz iskaza svjedoka u bitnome proizlazi kako je od 2003. zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''area manager'' te da su njegovi radni zadaci uključivali edukaciju i savjetovanje prodajnih predstavnika po auto kućama kao i informiranje klijenata. Ističe da je u cijelosti upoznat s politikom poslovanja tuženika prilikom sklapanja ugovora o financiranju vozila. Tuženik je do 30. rujna 2018. u ponudi imao ugovore o kreditu za financiranje kupnje vozila koji su se prvenstveno nudili s valutnom klauzulom u valuti EUR kao primarna valuta poslovanja i preferencija. Na tržištu su se pojavili financijski proizvodi s valutnom klauzulom u valuti CHF, stoga je kao odgovor na zahtjeve tržišta uvedeno financiranje vozila s valutnom klauzulom CHF. Klijentima su se uvijek nudili ugovori s valutnom klauzulom u valuti CHF i u valuti EUR te da je izbor bio na klijentu u kojoj će valuti sklopiti ugovor. U ugovorima je dolazilo do promjene kamatne stope uslijed promjena poreznog zakonodavstva te izmjenama tromjesečnog LIBOR-a na koje tuženik nije imao utjecaja.
11.1. Budući da je svjedok zaposlenik tuženika od 2003. do danas, njegov iskaz ocijenjen je kao subjektivan. Svjedok ne navodi da je izravno pregovarao s tužiteljem u vezi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu niti da je tužitelj mogao pregovarati o pojedinim uvjetima ugovora. Ne isključuje da se u predmetu radi o unaprijed pripremljenom tipiziranom ugovoru. Ne navodi da je tuženik upozoren na rizike i posljedice sklapanja takvog ugovora. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao.
12. Dapače, tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je sklopio ugovor o kreditu s tuženikom radi kupnje osobnog vozila, koji je isključivo koristio u privatne svrhe. Djelatnici autokuće uvjeravali su ga da je za njega najbolja opcijom sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a pri tom ga nIsu upozorili na rizike i posljedice sklapanja takvog ugovora niti su mu objasnili kako će se mijenjati kamatna stopa ni uz koje parametre je vezana. Prilikom pregovaranja oko sklapanja ugovora o kreditu nije mogao utjecati na njegov sadržaj već je imao dojam da se radilo o unaprijed formuliranom i tipiziranom ugovoru o kreditu. Mjesečne rate isključivo je osobno plaćao. Mjesečna rata bila je 2.000,00 kuna, a porasla je čak na 2.800,00 kuna te je u cijelosti ispunio obvezu iz istog. Njegov iskaz sud cijeni kao uvjerljiv i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu.
12.1. Polazeći od navedenog, sud utvrđuje da je tužitelj prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.
13. Dakle, iako je tužitelj načelno bio upoznat s valutnom klauzulom te mu je načelno bilo jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnošću valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku odnosno morala biti poznata.
14. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.
15. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.
16. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze koje iz tih odredbi.
17. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje bi mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.
18. Dovodeći u vezu navode tužitelja te sadržaj spisa, odnosno izvedene dokaze, iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., VSRH Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
19. Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO/05) u prijelaznim i završnim odredbama u čl. 1163. propisano je da se odredbe tog zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog zakona. S obzirom na navedeno, na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje u tekstu: ZOO/91). Prema odredbi čl. 105. st. 2. ZOO/91 ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 105. st. 2. ZOO/91.
20. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
21. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.
22. U smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO/91, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.
23. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni početni tečaj za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat taj tečaj za valutu CHF na dan isplate pa se ovako utvrđen tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenim.
24. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je korisnik kredita primjenom valutne klauzule vezane uz švicarski franak pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu, a pojedine anuitete u manjem iznosu u odnosu na ugovor o kreditu bez valutne klauzule, tj. ugovor o kreditu u kunskom iznosu pri čemu je iznos kredita onaj iznos u kunama koji tuženik stvarno isplatio korisniku kredita kao uzimajući i početno ugovorenu kamatnu stopu kroz cijelo razdoblje trajanja ugovora o kreditu. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio 3.319,90 EUR dok je negativna razlike iznosila 253,90 EUR.
25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Tuženik nije prigovarao na navedeni nalaz i mišljenje, osobito na matematički obračun.
26. U odnosu na kamate, tužitelj je svojim zahtjevom obuhvatio kamate na preplaćene iznose i to od dana plaćanja.
27. Prema odredbi čl. 211. ZOO/91, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 214. ZOO/91, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
28. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju Ugovaranjem prodajnog tečaja Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.
29. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 110. ZOO/91 propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 371. ZOO/91. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, to zastarni rok propisan čl. 371. ZOO/91 od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).
30. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I do VI izreke presude.
31. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjevi postavljeni uz činidbu, ne uzimaju se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora. Zahtjev na utvrđenje da je ništetna pojedina odredba ugovora u konkretnom slučaju predstavlja samo zahtjev da se u izreku presude unese odluka o pravnom pitanju o kojem ovisi osnovanost zahtjeva za isplatu (čl. 187. st. 3. ZPP), a o kojem bi sud ionako prejudicijelno morao odlučiti. U biti radi se o deklaratornom preambulu, koji je nužna logična pretpostavka kondemnatorne presude (neovisno o tome nalazi li se u izreci ili u obrazloženju), pa se vrijednost predmeta spora mjerodavan za odluku o trošku prosuđuje prema istaknutom kondemnatornom zahtjevu za isplatu svote od 3.319,90 EUR. Prema tome, deklaratorni zahtjev u točki I tužbe, koji je postavljen uz kondemnatorni zahtjev, ne uzima se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (radi se o ustaljenom shvaćanju VSRH, npr. Rev 1927/17 od 18. siječnja 2022. Revt 156/13 od 7. svibnja 2014., Revr 475/08 od 27. listopada 2008., Revr-774/05 od 13. prosinca 2005., Revr 220/04 od 15. rujna 2004. i dr.). Napominje se da se tu ne radi o situaciji u kojoj je naznačeni VPS suviše visoko ili nisko naznačen, na što bi sud po službenoj dužnosti ili po prigovoru protivne strane trebao najkasnije na pripremnom ročištu rješenjem utvrditi u smislu čl. 40. st. 3. ZPP-a, već da se naznačeni VPS za deklaratorni (preambul) uz kondemnatorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom obračuna troškova.
32. Tužitelj je uspio sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT.
33. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema vrijednosti predmeta spora od 292,02 EUR vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).
34. Tužitelj zastupan po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR., podnesaka od 14. ožujka 2023., 8. studenoga 2023., 4. srpnja 2024., svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 13. ožujka 2024., 17. ožujka 2025., svaki po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.200,00 EUR.
35. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 300,00 EUR, trošak predujma za izvedeno vještačenje u iznosu od 265,45 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,66 EUR (koliko je i platio) odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.804,11 EUR.
36. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 2. svibnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je valjalo odlučiti kao u točki VII izreke presude.
37. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).
38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 2. svibnja 2025.
Sudac
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun
- tuženiku po pun
