REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1385/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice TCŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ismar Avdagić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Miroslav Plašćar, odvjetnik u odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ismar Avdagić, i zamjenika punomoćnika tuženika TC, odvjetničke vježbenice, 2. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu br. 46515/06 od 22. listopada 2003. između tužiteljice TCŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 52508873833 kao kreditora, koja glasi:

„Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00 (slovima: jedan posto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita. Korisnik kredita obvezuje se platiti kreditoru, naznačenu naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita“.

II Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 7. st. 1., st .2. i st. 3. Ugovora o kreditu br. 114654 od 23. veljače 2011. između tužiteljice TCŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 52508873833 kao kreditora, koje glase:

„1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 3,00% (slovima: tri posto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita.

2. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.

3. ....prema aktima kreditora koji uređuju upravljanje kreditima, naknadama i troškovima.“

III Utvrđuju se ništetnim odredba čl. 5. Ugovora o kreditu br. 135304 od 10. listopada 2011. i odredbe čl. 6., st. 1. i 2. Posebnih uvjeta poslovanja između tužiteljice TCŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 52508873833 kao kreditora, koje glase:

„članak 5. (Ugovor o kreditu)

Naknade i troškovi vezani za korištenje kredita se naplaćuju sukladno odredbama posebnih uvjeta poslovanja banke i odredbama Odluke o naknadama za usluge banke.“

„članak 6.(Posebni uvjeti poslovanja)

1. Naknada za obradu zahtjeva tražitelja kredita plaća se jednokratno, prije korištenja kredita, odnosno iz iznosa odobrenog. Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu za obradu zahtjeva neovisno o korištenju, odnosno iznosu iskroištenog kredita.

2. Naknada za obradu zahtjeva tražitelja kredita kao i ostale naknade, njihova visina i način plaćanja određuju se internim aktima SG-SB.“

IV Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 7. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu br. 198789 od 31. listopada 2013. između tužiteljice TCŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 52508873833 kao kreditora, koja glasi:

„1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita.

2. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita“.

V Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. toč. 4. Ugovora o kreditu 0000029898 od 19. rujna 2011. između tužiteljice TCŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 52508873833 kao kreditora, koja glasi:

„3.4. Korisnik kredita obvezuje se podmiriti sve naknade temeljem ovog Ugovora koje uključuju:

- naknada za obradu kredita

- ....

- Navedene naknade se bez obzira na korištenje kredita, izračunavaju i naplaćuju sukladno Odluci o visini naknada za usluge potrošačima, Odluci o visini naknada za usluge platnog prometa potrošačima."

VI Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. toč. 5. Ugovora o kreditu 0000044483 od 17. srpnja 2013. između tužiteljice TCŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 52508873833 kao kreditora, koja glasi: „3.5. Korisnik kredita obvezuje se podmiriti sve naknade temeljem ovog Ugovora koje uključuju:

- naknada za obradu kredita

- ....

Navedene naknade se bez obzira na korištenje kredita, izračunavaju i naplaćuju sukladno odluci o visini naknada za usluge potrošačima, Odluci o visini naknada za usluge platnog prometa potrošačima.“

VII Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., da tužiteljici TCŠ isplati iznos od 2.496,34 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 500,00 EUR od 25.10.2003. do isplate,

- na iznos od 750,00 EUR od 23.02.2011. do isplate,

- na iznos od 150,00 EUR od 20.10.2011. do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR od 5.11.2013. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 22.09.2011. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 18.07.2013. do isplate,

po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VIII Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., nadoknaditi tužiteljici TCŠ troškove postupka u iznosu 1.734,79 EUR (tisućusedamstotridesetčetiri eura i sedamdesetdevet eurocenti) sa zateznim kamatama od 2. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je s pravnim prednicima tuženika i to društvima Splitska banke d.d., Societe – Generale Splitska banka d.d. i Banco Popolare Croatia d.d., kao korisnica kredita, sklopila nekoliko ugovora o kreditu te je naplatio tzv. naknadu za obradu kredita i to na temelju odredbe čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu br. 46515/06 od 22. listopada 2003. naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a u iznosu 1.00 % od iznosa odobrenog kredita odnosno ukupno 500,00 EUR; na temelju odredbe čl. 7. st. 1., st. 2. i st. 3. Ugovora o kreditu br. 114654 od 23. veljače 2011. naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a u iznosu 3.00 % od iznosa odobrenog kredita odnosno ukupno 750,00 EUR; na temelju odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu br. 135304 od 10. listopada 2011. i odredbe čl. 6., st. 1. i 2. Posebnih uvjeta poslovanja (kao prilog ugovoru) naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a u iznosu 150,00 EUR; na temelju odredbe čl. 7. toč. 1. i 2. Ugovora o kreditu br. 198789 od 31. listopada 2013. naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a u iznosu 1.00 % od iznosa odobrenog kredita odnosno ukupno 300,00 EUR; na temelju odredaba čl. 3. toč. 4. Ugovora o kreditu 0000029898 od 19. rujna 2011. naknadu za obradu kredita, a u iznosu 3.000,00 kn (398,17 EUR prema konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,534500 kn); na temelju odredaba čl. 3. toč. 5. Ugovora o kreditu 0000044483 od 17. srpnja 2013. naknadu za obradu kredita, a u iznosu 3.000,00 kn (398,17 EUR prema konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,534500 kn), što je tuženik potvrdio dopisom od 30. siječnja 2023. Ističe kako se o navedenim ugovornim odredbama o naknadi za obradu kredita (tzv. ulazna naknada) nije posebno unaprijed pregovaralo niti je tužitelj kao korisnik kredita mogao utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su kao takve ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača/03, odnosno iste bi bile i ništetne prema odredbi čl. 102. u svezi odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača. Dalje navodi da se u navedenim ugovorima ne navodi od čega se sastoje naknade za obradu kredita niti se navode iznosi naknada kao niti način na koji se došlo do iznosa koji je tužitelj kao korisnik kredita platio. Iz ugovora jasno proizlazi da ih je prethodno pripremio (prednik) tuženik, odnosno da se radi o tipskim ugovorima pa je stoga očito i da se o odredbama tih ugovora po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, a niti se je moglo pojedinačno pregovarati. Poziva se na presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 te C-84/19. Predlaže da sud utvrdi ništetnim sporne odredbe navedenih ugovora te zahtjeva, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO), isplatu - povrat neosnovano plaćenih naknade u ukupnom iznosu od 2.496,34 EUR s pripadajućim kamata od dana plaćanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor zastare, navodi da je njegova poslovna praksa bila poštena, te da tužitelj ničime ne dokazuje da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među ugovornim stranama, te prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva. Navodi da nema nikakvog zakonskog uporišta, a niti uporišta u sudskoj praksi, da ugovorna odredba prema kojoj tuženik ima pravo na naknadu za obradu ugovora o kreditu, tj. naknadi za odobrenje ugovora o kreditu. Štoviše, propisi koji su bili na snazi u trenutku sklapanja tih ugovora nisu predviđali zabranu takve naknade. Navedene ugovorne odredbe su jasne, lako uočljive i razumljive zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost sukladno odredbama ZZP-a. Da je odredba jasna i uočljiva nije i ne može biti dvojbeno, budući da je ista sastavni dio svakog ugovora i u njemu je izričito navedena. Postojanje i naplaćivanje naknade za izdavanje kredita u vrijeme sklapanja ugovora bila je uvriježena u praksi banaka te je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan pregovarati s tuženikom oko iznosa spomenute naknade. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu br. 46515/06 od 22. listopada.2003. (list 7 do 14 spisa), Ugovor o kreditu br. 114654 od 23. veljače 2011. (list 15 do 18 spisa), Ugovor o kreditu br. 135304 od 10. listopada 2011. (list 19 do 30 spisa), Ugovor o kreditu br. 198789 od 31. listopada 2013. (list 31 do 34 spisa), Ugovor o kreditu br. 0000029898 od 19. rujna 2011. (list 35 do 39 spisa), Ugovor o kreditu br. 0000044483 od 17. srpnja 2013. (list 40 do 44 spisa), dopis tuženika od 30 siječnja 2023. (list 45 i 46 spisa), saslušana je tužiteljica (list 123 i 124 spisa) te je izvedeno financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 154 do 160 spisa).

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnom odredbi ugovora o kreditu sklopljenih s tuženikom (prednicima) u kojima je ugovorena jednokratna naknada odnosno naknada za obradu kredita (tzv. ulazna naknada) u određenom postotku od ugovorenog iznosa kredita koji je odobren i isplaćen tužiteljici te s te osnove isplatu plaćene navedene naknade u ukupnom iznos od 2.496,34 EUR sa pripadajućim kamatama, koji je neosnovano stekao tuženik svojom nepoštenom poslovnom praksom.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. 46515/06 od 22. listopada 2003., Ugovor o kreditu br. 114654 od 23. veljače 2011., Ugovor o kreditu br. 135304 od 10. listopada 2011., Ugovor o kreditu br. 198789 od 31. listopada 2013., Ugovor o kreditu br. 0000029898 od 19. rujna 2011., Ugovor o kreditu br. 0000044483 od 17. srpnja 2013., te da je temelje istih tužiteljica plaćala naknadu za obradu kredita u određenom postotku od iznosa koji joj je stavljen na raspolaganje. Drugim riječima, aktivna i pasivna legitimacija te pravno sljedništvo tuženika je nesporno.

8. Sporna je osnova i visina zahtjeva te valjanost (poštenost) navedene ugovorne odredbe ugovora o kreditu, radi li se o potrošačkom ugovoru te je li potraživanje dospjelo odnosno je li u zastari.

9. Čitanjem navedenih ugovora o kreditu utvrđeno je da ih je tužiteljica sklopila kao fizička osoba (radilo se o namjenskim i to za izgradnju nekretnine ili za kupnju osobnog vozila te o nenamjenskim dugoročnim gotovinskim kreditima) odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.

9.1. Nadalje, iz navedenih ugovora o kreditu tuženiku je pripadala naknada za obradu svakog kredita u određenom postotku od iznosa koji je tužiteljici stavljen na raspolaganje ili prema "Odluci o visini naknada za usluge potrošačima, Odluci o visini naknada za usluge platnog prometa potrošačima" odnosno vlastitim internim aktima. Iz dopisa tuženika od 30 siječnja 2023. proizlazi također da je tužiteljici za navedene ugovore naplaćivana navedena naknada.

9.2. Tijekom postupka saslušana je tužiteljica koja je također potvrdila da je plaćala određene naknade prilikom sklapanja svakog ugovora o kreditu i to u određenom postotku od iznosa kredita koji joj je stavljen na raspolaganje te da joj nije bilo jasno o kakvoj se to točno naknadi radi. Te iznose je automatski platila u trenutku isplate odobrenog kredita. Radilo se o tipskim ugovorima o kreditu, a usmeno su joj uvjetovali da radi odobrenja kredita mora otvoriti tekuće račune u istoj banci svojoj djeci.

9.3. Iz navedenog iskaza tužiteljice, koji je sud ocijenio kao uvjerljivim, logičnim, iskrenim i u skladu s dokumentacijom u spisu, sud je utvrdio da tužiteljici prilikom potpisivanja svakog ugovora o kreditu nije točno pojašnjeno na što se naknada za obradu kredita odnosi niti zašto je visina naknade vezana za iznos kredita odnosno zašto je odluka o tome isključivo na banci. Također pregledom svih ugovora te imajući u vidu njezin iskaz sud je utvrdio da se radi o tipskim ugovorima koje je tuženik prethodno pripremio pa prema tome očito je da se po prirodi stvari nije pojedinačno pregovaralo, a niti se je moglo pojedinačno pregovarati u vezi odredbi u tzv. ulaznoj naknadi.

9.4. Osim toga, navedeno je sud utvrdio i primjenom pravila o teretu dokazivanja jer je na tuženiku teret dokaza (čl. 81. st. 4. ZZP/03) da se o predmetnoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od tuženika) pojedinačno pregovaralo (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.). Također, tuženik nije pružio dokaze koji bi ukazali na opravdanost naplate takve naknade niti je određeno naveo što čini te troškove (ulazne naknade) obrade kredita.

10. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Po st. 2. toga članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Sud Europske unije je u presudama broj C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem u tipskom ugovoru ugovarati ulazne naknade o troškovima obrade kredita za koje ne postoji obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni ili neproporcionalni.

12. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ("Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.) ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora, a u čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

13. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za ugovaranje predmetnih „ulaznih“ ugovornih naknada, čl. 1021. ZOO propisuje da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz te odredbe ZOO proizlazilo bi da je tuženik bio ovlašten od tužitelja naplatiti na temelju ugovora o kreditu samo glavnicu kredita i ugovorene kamate, a ne i spornu ulaznu naknadu.

14. Kako je u postupku utvrđeno da se o spornim odredbama ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo i tužiteljica kao korisnik kredita nije imala mogućnost utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbe, a ugovori o kreditu su bili unaprijed pripremljeni od strane tuženika i tužitelj nije mogao unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknada, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, te da tužiteljici nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita). to su takve odredbe nepoštene, a posljedično i ništetne (tako i VSRH u Rev 673/23 od 13. veljače 2024.).

15. Slijedom navedenog, sud je utvrdio ništetnim dio ugovornih odredbi čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu br. 46515/06 od 22. listopada 2003., čl. 7. st. 1., st. 2. i st. 3. Ugovora o kreditu br. 114654 od 23. veljače 2011., čl. 5. Ugovora o kreditu br. 135304 od 10. listopada 2011. i odredbe čl. 6., st. 1. i 2. Posebnih uvjeta poslovanja, čl. 7. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu br. 198789 od 31. listopada 2013., čl. 3. toč. 4. Ugovora o kreditu 0000029898 od 19. rujna 2011. te čl. 3. toč. 5. Ugovora o kreditu 0000044483 od 17. srpnja 2013..

16. Nadalje, čitanjem Očitovanja tuženika do 30. siječnja 2023., čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, sud je utvrdio da je po gore navedenim ništetnim odredbama ugovora o kreditu (v. supra t. 15.) ukupno naplatio 2.496,34 EUR. Nadalje, na okolnost visine izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., koji je naveo da je tužiteljica naknadu za obradu kredita platila po Ugovoru o kreditu br. 46515/06 iznos od 500,00 EUR dana 24. listopada 2003., Ugovoru o kreditu br. 114654 od 23. veljače 2011. iznos od 750,00 EUR dana 22. veljače 2011., Ugovoru o kreditu br. 135304 iznos od 150,00 EUR dana 19. listopada 2011., Ugovoru o kreditu br. 198789 iznos od 300,00 EUR dana 4. studenoga 2013., Ugovoru o kreditu 0000029898 iznos od 398,17 EUR dana 21. rujna 2011., te Ugovora o kreditu 0000044483 iznos od 398,17 EUR dana 17. srpnja 2017.

16.1. Nalaz i mišljenje vještaka sud je ocijenio uvjerljivim, jasnim i obrazloženim te u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu pa time i mjerodavnim za donošenje odluku u sporu. Stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju vještaka (ni matematičkom obračunu) niti su tražile da vještak na ročištu iznese nalaz i mišljenje.

16.2. Stoga je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju u ovom postupku utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi sukladno čl. 323. ZOO-a odnosno na isplatu iznosa od ukupno 2.496,34 EUR.

17. S obzirom da je odredbom čl. 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a da je tužiteljica utužene iznose platila tuženiku i to iznos od 500,00 EUR dana 24. listopada 2003., iznos od 750,00 EUR dana 22. veljače 2011., iznos od 150,00 EUR dana 19. listopada 2011., iznos od 300,00 EUR dana 4. studenoga 2013., iznos od 398,17 EUR dana 21. rujna 2011. te iznos od 398,17 EUR dana 17. srpnja 2017., na temelju takve ništetne ugovorne odredbe, to je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici upravo navedene iznose, zajedno sa zateznim kamatama koje, u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a teku od dana stjecanja, ako je stjecatelj bio nepošten. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga Ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba Ugovora o kreditu protivna svim propisima navedenima u ovoj presudi, pa je dužan platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja, stoga je tako tužiteljici i dosuđeno.

18. Neosnovan je i prigovor zastare, kojeg je istaknuo tuženik. Naime, tužiteljica u ovome postupku postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe, dok je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. posl. br. Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. S obzirom da je ovom presudom utvrđena ništetna navedena obveza potraživanje nije u zastari, a ujedno je i dospjelo, stoga su u tom smislu prigovori tuženika neosnovani.

19. Stopa zatezne kamate određena je za razdoblje do 31. prosinca 2007. prema Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj: 153/04), a od 1. siječnja 2008. prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023., 155/2023) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I do VII izreke presude.

21. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjev u točki I. tužbe, a postavljeni su uz činidbu, ne uzimaju u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.

22. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema vrijednosti predmeta spora od 2.496,34 EUR i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

23. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 31. kolovoza 2023. i 22. siječnja 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT) svaki 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 20. ožujka 2024., 20. svibnja 2024. i 19. ožujka 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.200,00 EUR, što uz PDV iznosi 1.500,00 EUR.

24. Tužiteljici je priznat trošak predujma za izvedeno financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,71 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja ukupno iznosi 1.734,79 EUR.

25. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 2. svibnja 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 26. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23., 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

26. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki VIII izreke presude.

27. Svi iznosi izraženi u kunama preračunati su u euro prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 2. svibnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun

- tuženiku po pun