REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-880/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja CENTAR ZA VOZILA HRVATSKE d.d., OIB: 73294314024, Zagreb, Capraška ulica 6., protiv tuženika Komunalno društvo VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o., OIB: 80805858278, Rijeka, Dolac 14, radi isplate iznosa od 882,13 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-64/2024-9 od 21. siječnja 2025., 2. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-64/2024-9 od 21. siječnja 2025. u točkama II. i III. izreke i sudi:
Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maria Brajdića iz Delnica, poslovni broj Ovrv-18785/2023 od 14. studenog 2023. u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 873,13 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 172,61 EUR od 20. ožujka 2023.,
- 167,61 EUR od 5. svibnja 2023.,
- 5,43 EUR od 5. svibnja 2023.,
- 177,26 EUR od 5. svibnja 2023.,
- 172,61EUR od 5. svibnja 2023.,
- 5,43 EUR od 2. lipnja 2023.,
- 172,61 EUR od 30. lipnja 2023., po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. studenog 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024. a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena, sve u roku u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 39,82 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci u točki I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maria Brajdića iz Delnica, Trg 138. brigade HV 4., poslovni broj Ovrv-18785/2023 od 14. studenog 2023. u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 8,57 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 5. svibnja 2023. U točki II. izreke djelomično je ukinut platni nalog za isplatu iznosa od 873,13 EUR sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku od dospijeća do isplate prema odgovarajućoj kamatnoj stopi i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka iznosu od 25,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR.
2. Iz obrazloženja odluke kojim je odbijen tužbeni zahtjev proizlazi kako se sukladno dokumentaciji o nabavi i Ugovoru ugovorena fiksna cijena za svako pojedino vozilo odnosi ne samo na redovni i periodični preventivni tehnički pregled te obrasce navedene u Troškovniku III Ugovora, već i na sve druge poslove koji se obavljaju u stanicama za tehnički pregled vozila. Dakle, ugovorena jedinična cijena za redovni tehničkih pregled vozila je cijena koju je tuženik i platio po svakom od utuženih računa sukladno čl. 613. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23). Stoga je za zatraženu razliku prema ispostavljenim računima sud ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21).
3. Protiv presude u točkama II. i III. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava. U bitnome navodi da je sud donio presudu kao da ne postoje prisilni propisi koji u Republici Hrvatskoj reguliraju iznos naknade za poslove koje obavljaju stanice za tehnički pregled vozila. Time je pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je pravni odnos između stranaka ocjenjivao izvan konteksta propisa koji taj odnos uređuju. Na konkretni slučaj primjenjuje se Zakon o sigurnosti prometa na cestama čl. 261. i Odluka o visini naknada za tehnički pregled i druge poslove koji se obavljaju u stanicama za tehničke preglede vozila („Narodne novine“ broj 137/22), koja je u čl. 1. t. 10., 11. i 12. propisivala i posebnu naknadu za preventivni tehnički pregled kočnica. Posebna naknada za izdavanje potvrde o ispunjavanju posebnih uvjeta je također u spornom razdoblju bila propisana podzakonskim aktom. Stranke međusobnim ugovorom zasigurno nisu derogirale prisilne propise u pogledu iznosa pojedinih naknada, kako to pogrešno utvrđuje sud. Čak i čl. 613. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na koji se poziva sud jasno propisuje da se naknada utvrđuje ugovorom, samo ako nije utvrđena propisom. U troškovnicima koji su sastavni dio ugovora, jasno su razdvojene naknade za redovne tehničke preglede. Nigdje u tekstu ugovora, niti u pripadajućim troškovnicima, nisu iskazane naknade za preventivne tehničke preglede kočnica, niti za izdavanje potvrde o ispunjavanju posebnih uvjeta. Radi se o dodatnim poslovima koji su nesporno izvršeni tuženiku na njegov zahtjev. Za te dodatne poslove tužitelj mu je ispostavio račun s naknadama koje su nesporno obračunate sukladno prethodno citiranim propisima, a koje tuženik prema shvaćanju suda ne treba platiti. Predlaže preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti tužiteljev zahtjev uz nadoknadu troška parničnog postupka. Potražuje i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 39,82 EUR.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Tužiteljeva žalba je osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava i ovaj sud je zaključio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. istog Zakona na što neosnovano upire žalitelj, ali je sud prilikom donošenja odluke djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima određeno je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Odredbom čl. 613. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom.
8. Iz isprava u spisu proizlazi da su stranke sklopile Ugovor za pružanje usluga tehničkog pregleda i registraciju vozila 17. veljače 2023., koji je naknadno sporazumno raskinut 29. svibnja 2023.
9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 882,13 EUR, a na temelju djelomično plaćenih računa broj 14124-H113-1694 za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 167,61 EUR (str. 140.-142. spisa); računa broj 14125-H113-12157 za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 5,43 EUR (str. 146.-147. spisa); računa broj 14146-H113-12157 za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 185,83 EUR (str. 137.-139. spisa); računa broj 14148-H113-12157 za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 172,61 EUR (str. 134.-136. spisa); računa broj 18372-H113-12157 za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 5,43 EUR (str. 143.-145. spisa); računa broj 18671-H113-145 za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 172,61 EUR (str. 149.-151. spisa) i računa broj 7052-H113-145 dio u iznosu od 172,61 EUR (str. 131.-133. spisa), odnosno za neplaćenu uslugu naknade za preventivne tehničke preglede kočnica i za izdavanje potvrde o ispunjavanju posebnih uvjeta.
10. Sud u svojoj odluci zaključuje kako se sukladno dokumentaciji o nabavi i Ugovoru, ugovorena fiksna cijena za svako pojedino vozilo odnosi ne samo na redovni i periodični preventivni tehnički pregled te obrasce navedene u Troškovniku III Ugovora, već i na sve druge poslove koji se obavljaju u stanicama za tehnički pregled vozila i da je ugovorena jedinična cijena za redovni tehničkih pregled vozila upravo ona cijena koju je tuženik i platio po svakom od utuženih računa u skladu s čl. 613. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
11. Naime, u troškovnicima koji su sastavni dio ugovora, jasno su razdvojene naknade za redovne tehničke preglede - Troškovnik I, naknade za periodični preventivni tehnički pregled - Troškovnik II, naknade za procjenu vozila - Troškovnik III i naknade za taksativno navedene dodatne usluge - Troškovnik IV, odnosno utvrđene su naknade za točno određene vrste poslova koje je tuženik naznačio u troškovniku, a ne za sve poslove koji se potencijalno mogu obaviti u stanicama za tehnički pregled vozila, kako to pogrešno zaključuje sud. Nadalje, u Troškovniku II je izrijekom specificirano da se naknade u tom troškovniku odnose na periodični preventivni tehnički pregled PTPK, koji tuženik odbija platiti.
12. Odredbom čl. 261. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) u stavku 1. propisano je da naknada za tehnički pregled i druge poslove koji se obavljaju u stanicama za tehničke preglede vozila, prema kategorijama vozila, jednaka je na teritoriju Republike Hrvatske, a u stavku 2. propisano je da visinu naknade iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar nadležan za unutarnje poslove. Odluka o visini naknade objavljuje se u „Narodnim novinama“. Naknade i njihova visina za periodični preventivni tehnički pregled su propisane Odlukom o visini naknada za tehnički pregled i druge poslove koji se obavljaju u stanicama za tehničke preglede vozila („Narodne novine“ broj 155/22), iz koje je jasno da su jedne naknade propisane za redovne, druge za periodične preventivne, a treće za preventivne tehničke preglede kočnica (PTPK).
13. Isto tako poslovi izdavanja potvrde o ispunjavanju posebnih uvjeta (koji nisu navedeni u troškovnicima) su također regulirani čl. 20. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe („Narodne novine“ broj: 50/18, 56/19, 107/20, 147/21 i 71/22), a za koje poslove je također propisana posebna naknada Odlukom o visini naknada za pregled vozila radi potvrde o ispunjavanju posebnih uvjeta za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe („Narodne novine“ broj 137/22).
14. Sud u svojoj odluci zaključuje kako sukladno dokumentaciji o nabavi i Ugovoru, ugovorena fiksna cijena za svako pojedino vozilo odnosi se ne samo na redovni i periodični preventivni tehnički pregled te obrasce navedene u Troškovniku III Ugovora, već i na sve druge poslove koji se obavljaju u stanicama za tehnički pregled vozila i da je ugovorena jedinična cijena za redovni tehničkih pregled vozila upravo ona cijena koju je tuženik i platio po svakom od utuženih računa u skladu s čl. 613. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
15. U troškovnicima koji su sastavni dio ugovora, jasno su razdvojene naknade za redovne tehničke preglede - Troškovnik I, naknade za periodični preventivni tehnički pregled - Troškovnik II, naknade za procjenu vozila - Troškovnik III i naknade za taksativno navedene dodatne usluge - Troškovnik IV, odnosno utvrđene su naknade za točno određene vrste poslova koje je tuženik naznačio u troškovniku, a ne za sve poslove koji se potencijalno mogu obaviti u stanicama za tehnički pregled vozila, kako to pogrešno zaključuje sud. Stoga su osnovani žalbeni navodi da nigdje u Ugovora, niti u pripadajućim troškovnicima, nisu iskazane naknade za preventivne tehničke preglede kočnica, niti za izdavanje potvrde o ispunjavanju posebnih uvjeta koju uslugu tuženik ne osporava, ali je ne želi platiti jer nije ugovorna.
16. Odredbom čl. 613. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na koju se i sud poziva propisano je da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom. U konkretnom slučaju naknada je određena prema odredbi čl. 261. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnikom o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe prema kojem je naknada za tehnički pregled i druge poslove koji se obavljaju u stanicama za tehničke preglede vozila, prema kategorijama vozila, jednaka na teritoriju Republike Hrvatske, a visina naknade određena je Odlukom o visini naknada za tehnički pregled i druge poslove koji se obavljaju u stanicama za tehničke preglede vozila i Odlukom o visini naknada za pregled vozila radi potvrde o ispunjavanju posebnih uvjeta za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe, na što pravilno upire žalitelj. S obzirom na to da su izvršene usluge određene obvezatnom Tarifom i da su usluge obavljene, što tuženik ne osporava, dužan ih je i platiti neovisno o tome što ih nije objavio u dokumentaciji i uvrstio u troškovnike koji su sastavni dio Ugovora.
17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 590 i čl. 613. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi s čl. 261. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe, a s obzirom na to da je usluga preventivnog tehničkog pregleda kočnica izvršena i izdane potvrde o ispunjavanju posebnih uvjeta, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 873,13 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.
18. Kako je tužitelj po mišljenju ovog suda uspio u sporu pripada mu i pravo na trošak parničnog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku i to trošak zastupanja po punomoćniku (odvjetniku Alanu Baueru) na ročištu 17. prosinca 2024. po Tbr. 9.1. u iznosu od 150,00 EUR uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 37,50 EUR, ukupno 187,50 EUR.
19. Slijedom iznijetog valjalo je preinačiti odluku u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 373. t. 3. Zakona o parničnom postupku.
20. Tužitelju je dosuđen i trošak žalbenog postupka, odnosno trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 39,82 EUR na temelju odredbe čl. 166. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 2. svibnja 2025.
Sudac
Tatjana Kujundžić Novak
