Poslovni broj: P-177/19-52

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KEA iz [adresa], K the Great st. 000, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, Masarykova 24, protiv tuženika KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Glamuzina, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi brisanja nevaljanog upisa i uspostave ranijeg stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. travnja 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Luke Mlinarića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Anite Marković, odvjetnice, dana 30. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je uknjižbom prava vlasništva u korist tuženika, i to KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to za cijelo sljedeće nekretnine, i to odgovarajućeg suvlasničkog dijela stambene zgrade [adresa], sagrađene na čest. br. 5846/2, po novoj izmjeri čest. br. 6036/3 k. o. [katastarska općina], a koji odgovarajući suvlasnički dio predstavlja stan broj 204 u II (drugom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 čm, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl. br. Z-58305/18 temeljem rješenja od dana 02.11.2018. godine, povrijeđeno knjižno pravo jedinog i isključivog vlasništva tužitelja, i to EEA iz [adresa], K the Great st. 000, OIB: [osobni identifikacijski broj], na sljedećoj nekretnini, i to odgovarajućem suvlasničkom dijelu stambene zgrade [adresa], sagrađene na čest. br. 5846/2, po novoj izmjeri čest. br. 6036/3 k. o. [katastarska općina], a koji odgovarajući suvlasnički dio predstavlja stan broj 204 u II (drugom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 čm, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u trenutku donošenja ove presude opisana kao kč.b.r. 5846/2, u naravi [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 2, ukupne površine 1052 m2, suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-169), a koji suvlasnički dio predstavlja stan broj 204 204 u II (drugom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 m2, kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika, i to KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz točke I. ove presude, te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, i to uknjižbom jedinstvenog i isključivog prava vlasništva na sljedećoj nekretnini, i to kč.b.r. 5846/2, u naravi [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 2, ukupne površine 1052 m2, suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-169), a koji suvlasnički dio predstavlja stan broj 204 u II (drugom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 m2, kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na ime i u korist tužitelja, i to KEA iz [adresa], Alexander the Great st. 000, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka i to zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju KEA iz [adresa], Alexander the Great st. 000, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 14.1.2019. godine navodi da je jedini i isključivi vlasnik nekretnine i to odgovarajućeg suvlasničkog dijela stambene zgrade u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri 6036/3 k. o. [katastarska općina], a koju u naravi predstavlja stan broj 204 na II (drugom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 m2, kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.

Dana 2.11.2018. godine ovaj sud je u predmetu Z-58305/18 donio rješenje kojim se određuje upis prava vlasništva u korist tuženika kao jedino i isključivog vlasnika predmetne nekretnine. To rješenje je tužitelj zapirimo dana 15.11.2028. godine.

Dalje se u tužbi navodi da je punomoć od dana 14.11.2007. godine krivotvorena te a se na toj ispravi ne nalazi vlastoručni potpis tužitelja. Isto tako navodi se da se iz punomoći jasno vidi da nije dana za upravo taj posao već je dana generalno za poslove kupoprodaje u njoj opisane nekretnine a ne za onu konkretnu kupoprodaju temeljem prilazećeg ugovora od 28.01.2016. godine pa stoga ne predstavlja posebnu već generičku punomoć. Takva punomoć suprotno čl. 53. st. 2. zakona o zemljišnim knjigama nije bila važeća u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora i to obzirom da je izdana 2007. godine a kupoprodaja je izvršena 2016. godine dok je prijedlog predan 2018. godine što znači nakon proteka zakonskog roka od jedne godine.

Isto tako se navodi da je navedena punomoć protivna i odredbama čl. 10. i 54. ZZK jer iz iste nije vidljiva ni katastarska čestica niti zk uložak ili pod uložak pa ne postoji dovoljan identitet nekretnine da bi se ista mogla upisati. Predlaže usvojiti preciziran tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje trošak parničnog postupka.

Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da punomoć od 14.11.2007. godine ovjerena po javnom bilježniku predstavlja specijalnu punomoć te se navodi da tužitelj nije dokazao da bi ista bila krivotvorena. Smatra da je ista napravljena sukladno čl. 315. st. 3. ZOO-a te da takva punomoć nije ograničena nikakvim vremenskim rokom valjanosti. Stoga smatra da je upis prava vlasništva u korist tuženika provedena na valjan način i u skladu s odredbom čl. 53. ZZK.

Isto tako navodi da je opis nekretnine u punomoći u postupnosti identičan opisu nekretnine navedene u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju te da se iz svih isprava vidi da se nedvojbeno radi o jednoj te istoj nekretnini koja se nalazi na adresi [adresa].

Također, navodi se i da je tuženik izvršavao svoje obveze isplate kupoprodajne cijene sukladno odredbi čl. 4. toč. 2. Ugovora o kupoprodaji nekretnine i to isplatom preko punomoćnika tužitelja EE obzirom da sam tužitelj duži rok nije bio u Hrvatskoj. Isto tako se navodi da je tuženik platio porez na promet nekretnina sukladno rješenju Porezne uprave. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška pravničinog postupka.

Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao punomoć od 14.11.2007. godine (list 4 spisa), zk izvadak (list 5 spisa), rješenje Z-58305/18 (list 6 spisa), punomoć od 14.11.2007. godine (list 14-15 spisa), punomoć od 22.11.2005. godine (list 16 spisa), sudsku praksu (list 17-18 spisa), rješenje o nasljeđivanju O-5255/05 (list 19-20, 142-144 spisa), zk izvadak (list 21-22 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 23-25 spisa), podaci o uplatama (list 26-69 spisa), potpisni karton tužitelja kod MUP RH (list 80-81 spisa), iskaz tužitelja dan na ročištu 6.6.2022. godine (list 95-97 spisa), vlastoručni potpisi tužitelja (list 99 spisa), prijedlog radi osiguranja (list 111-118 spisa), ugovor o kupoprodaji stana (list 119- 124 spisa), potvrda (list 125 spisa), Ugovor o kupoprodaji nakrenite (list 127-135 spisa), Ugovor o kupoprodaji (list 137-141 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Zvonimir Čorić (list 167-177 spisa), iskaz vještaka na ročištu 5.12.2024. godine (list 183-185 spisa), rješenje ŽS u Velikoj Gorici Gž-Zk-41/21 (list 186-189 spisa) i zk izvadak (list 200-311 spisa).

Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

Tijekom ovog postupka tuženik je u više navrata isticao da se protivi preinaci tužbe te je isticao prigovor zastare.

Ovaj sud smatra da tužitelj tijekom ovog postupka nije napravio niti subjektivnu a niti objektivnu preinaku tužben i tužbenog zahtjev već je samo precizirao tužbeni zahtjev uslijed promjena u zemljišnim knjigama koje su nastale kroz postupak uređivanja zemljišnih knjiga na koji tužitelj nije mogao utjecati. U ovoj pravnoj stvari radi se o brisovnoj tužbi osobe koja je bila upisana u zemljišne knjige prije tuženika te za nju nema zastarnog roka za podizanje ovakve tužbe pa takav prigovor tuženika sud nije usvojio.

Sud je izvršio uvid u zemljišno knjižni izvadak ovog suda sastavljen na dan 20.9.2018. godine te je utvrdio da je u knjigu položenih uložaka Grad Zagreb, broj [broj poduloška] / zk. ul. [broj ZK uloška] upisana nekretnina i to stambena zgrada [adresa], sagrađena ne čest. br. 5846/2, po novoj izmjeri čest. br. 6036/3 k. o. [katastarska općina], te u njoj stan broj 204 u II (drugom) katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 čm. Time je sud utvrdio da je tužitelj na navedeni dan bio upisan kao zemljišno knjižni vlasnik predmetne nekretnine te je time sud utvrdio postojanje aktivne legitimacije tužitelja te identitet nekretnine.

Sud je izvršio uvid u dostavljeni spis Z-58305/2018 iz kojeg je utvrdio istovjetnost podataka o predmetnoj nekretnini u tom predmetu sa onim podacima iz dostavljenih zemljišnoknjižnih izvadaka u ovaj sudski spis.

Sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju O-5255/05 te je utvrdio da je isto doneseno u ostavinskom postupku iza pok. UE koja je umrla **.**.2004. godine. Navedenim rješenjem je kao ostavinska masa naveden stan kako je gore opisan te je utvrđeno da je njen nasljednik ovdje tužitelj kao njen sin i to u cijelosti.

Uvidom u navedeni spis ovog suda sud je utvrdio da je za potrebe tog postupka održano ročište pred javnom bilježnicom Alemkom Gajski. Na ročištu su bili prisutni FE te tužitelj osobno. Tom prilikom je zabilježeno da je tužitelj izjavio da poznaje hrvatski jezik, da razumije javnog bilježnika te da ne traži prevoditelja.

Tom prilikom je FE dala nadopunu nasljedničke izjave te se prihvatila nasljedstva temeljem oporuke i ustupila ga u cijelosti ovdje tužitelju. Sam tužitelj je dao izjavu da priznaje oporuku ostaviteljice kao istinitu i pravno valjanu te se prihvaća nasljedstva temeljem oporuke i ustupljenog dijela te zakona.

Sud je izvršio uvid u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga te je utvrdio da je izvršen prijenos prava vlasništva sa ovdje tužitelja na ovdje tuženika glede predmetnog stana i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14.11.2007. godine.

Isto tako sud je izvršio uvid u Punomoć datiranu s danom 14.11.2007. godine te je utvrdio slijedeće. Punomoć se sastoji od unaprijed otiskanog teksta te teksta napisanog štampanim slovima na crte rubrika davatelja punomoći, punomoćnika, datuma izdavanja punomoći, te potpisa osobe koja daje punomoć.

Što se tiče unaprijed odštampanog teksta sud je utvrdio da se iza rubrike gdje se navode znaci punomoćnika, ispod nalazi tekst: "Da može u moje ime i za moj račun obaviti sve pravne radnje vezane za prodaju nekretnine koja se nalazi u mom vlasništvu a nalazi se u".

Navedenom punomoći je ovdje tužitelj opunomoćio EE iz [adresa] i to s tekstom: "Da može u moje ime i za moj račun obaviti sve pravne radnje vezane za prodaju nekretnine koja je u mom vlasništvu, a nalazi se u [adresa], i sastoji se od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u [adresa], kat 02, broj stana 204, površine 48,10 m2, šifra stana 55002316035, šifra zgrade 14746".

Navedeni tekst predstavlja u prava dva reda formular, a zatim još četiri reda napisanih velikim štampanim slovima kemijskom olovkom ili sličnim sredstvom. U donjem lijevom kutu nalazi se dva reda i to da punomoć vrijedi do opoziva i da je izdana u Zagrebu 14.11.2007. godine u donjem desnom kutu se nalazi vlastoručni potpis tužitelja.

Nadalje, valja naglasiti da iza opisa nekretnine postoji nekoliko odlomaka napisanih unaprijed odštampanim tekstom, a čiji sadržaj se u cijelosti odnosi na različite radnje koje se redovito rade kod sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine a što uključuje ovjeravanje potpisa na predug ugovoru, kupoprodajnom ugovoru, aneksu kupoprodajnog ugovora, izjavama, očitovanjima itd. ispod toga se nalazi daljnji odštampani tekst iz kojeg proizlazi da punomoćnik može u ime i za račun prodavatelja primiti kaparu i isplatu za prodanu nekretninu, izdavati potvrdu o tome kao i izdavati valjane isprave za upis prava vlasništva kupca u zemljišne i druge knjige.

U niti jednom dijelu navedene punomoći se ne spominje iznajmljivanje, davanje u najam, zakup ili slično.

Sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je sačinjen na obrascu Narodnih novina te je utvrdio da je isti sklopljen 31.10.1997. godine između JE kao prodavatelja te UE i KEA kao kupaca. Iz sadržaja Ugovora sud je utvrdio da je predmet kupoprodaje stan u [adresa], površine 48,10 m2, odnosno upravo ona nekretnina koja je i gore utvrđena kao predmet punomoći i kasnije kupoprodaje.

Sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine te je utvrdio da je isti sklopljen 28.1.2016. godine između tužitelja kao prodavatelja te tuženika kao kupca nekretnine i to one koja je u knjizi položenih uložaka Grad Zagreb, broj [broj poduloška] / zk. ul. [broj ZK uloška] upisana kao nekretnina i to stambena zgrada [adresa], sagrađena ne čest. br. 5846/2, po novoj izmjeri čest. br. 6036/3 k. o. [katastarska općina], te u njoj stan broj 204 u II (drugom) katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija ukupne površine 48,10 čm. Isto tako je sud utvrdio da tužitelj nije bio osobno prisutan prilikom sklapanja tog Ugovora već je navedeno da je isti zastupan po punomoćniku EE iz [adresa], temeljem specijalne punomoći od 14.11.2007. godine.

Zatim ugovorena je kupoprodajna cijena od 48.100,00 EUR od čega se odmah plaća 11.800,00 EUR a ostatak kroz 140 mjeseci.

Navedeni ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek u Zagrebu, Trg hrvatskih velikana 4.

Sud je izvršio uvid u potvrde o plaćanju banke iz kojih su vidljive uplate tužitelja na račun EE, a vezano uz gore navedeni Ugovor.

Na ročištu održanom dana 06.06.2022. godine tužitelj KEA je iskazao kako se njegova majka zvala UE, a umrla je 14.02.2004. godine. Što se tiče ostavinskog postupka iza njegove majke iskazao je da je vođen postupak u Egiptu, a što se tiče Zagreba nema nikakvog saznanja o tome niti je 2007. godine bio u Hrvatskoj i Zagrebu i nije išao u nikakav ured radi vođenja ostavinskog postupka. Nadalje je iskazao da je njegova majka bila vlasnik stana na adresi [adresa], te da on nije nikome dao nikakvu punomoć da u njegovo ime i njegov račun proda navedeni stan trećoj osobi. Poznaje EE, ona je od majčinog brata kćer. Naveo je kako je 2016. godine doživio moždani udar koji je značajno utjecao na njegovu memoriju te ga memorija služi za period do 2007. godine, a nakon toga vrlo slabo. Dodao je da u spisu postoji jedna isprava koja se zove punomoć, ali to nije bila nikakva punomoć u svrhu prodaje stana. Zatim navodi da nikada nije upoznao tuženika KE. Što se tiče novčanog iznosa koji je kao cijena stana naveden u ugovoru o kupoprodaji, odgovara da je primio određeni novčani iznos te da je trebao primati do 2030. godine i daljnje novčane iznose na ime kupoprodaje stana, no da su oni dolazili neredovito, ponekad mjesečno, tromjesečno ili slično. Nakon nekog vremena ta isplata je u cijelosti prestala, a trebala je iznositi 260,00 EUR. Svi iznosi su došli temeljem onoga što je dogovarala i ugovarala EE bez njegovog znanja i sav novac koji je dobivao je išao preko nje. Na pitanje da li je po primitku početnih novčanih iznosa rekao EE da pristaje na prodaju stana, odgovorio je da njemu nije jasno o kakvoj se prodaji govori, te da je on bio u uvjerenju da se radilo o iznajmljivanju stana, i da je novac od 260,00 EUR bila najamnina. Nikada nije vidio ugovor o kupoprodaji nekretnine sa lista 23-25 sudskog spisa. Prvi puta je posumnjao da nešto nije u redu sa stanom nakon što je doživio moždani udar. On je tada dobio pismo od EE sa priloženom punomoći na nju gdje ga je tražila da to potpiše, a on je s tim otišao u hrvatsko veleposlanstvo u Kairu gdje mu je službenik rekao da je bolje da takvu punomoć ne potpisuje. Na pitanje kada je zadnji put bio u Hrvatskoj, odgovorio je 2007. godine. Na pitanje da li je osobno sudjelovao u ostavinskom postupku iza majke u Hrvatskoj, odgovorio je da nije, ali da je u onom u Egiptu. Na pitanje kome je povjerio brigu o stanu, odgovorio je EE. Na pitanje kada je zadnji put komunicirao s EE, odgovorio je da misli da je od njegovog moždanog udara 2016. godine bio potpuno prekinut njihov odnos. Na pitanje da li je mijenjao broj računa na koji je primao uplate, odgovorio je da je prvo račun bio samo njegov, zatim da je imao račun zajednički sa suprugom, a sada ima račun samo on. Na pitanje da li je EE bila obaviještena o promjeni računa, odgovorio je da nije siguran ali da misli da bi trebala biti. Na pitanje da li je primio zadnju uplatu od 23.05.2022. godine, odgovorio je da je.

Sud je proveo grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonimiru Čoriću te je temeljem tako provedenog vještačenja utvrđeno da tužitelj je vlastoručno potpisao predmetnu punomoć od 14.11.2007. godine ali da nije vlastoručno napisao djela sadržaja predmetne punomoći koji je ispisan rukopisom i to tiskanim velikim slovima već da je autor tog dijela neka treća osoba. isto tako je utvrđeno da se tužitelj vlastoručno potpisao u knjizi ovjerenih potpisa Alemke Gajski za 2007. godinu, pod brojem ovjere OV-41536 od 14.11.2007. godine.

Nakon dostave nalaza i mišljenja strankama iste su imale određenih pitanja i primjedbi pa je stoga sud pozvao iste na ročište radi očitovanja na pitanja i prigovore stranaka.

Na ročištu održanom dana 05.12.2024. godine stalni sudski vještak Zvonimir Ćorić iskazao je na pitanje da li se može očitovati da li je štampani dio teksta na punomoći od 14.11.2007. g. napisan prije ili poslije potpisa tužitelja koji se nalazi u donjem desnom uglu odgovorio je da grafologija ne može dati odgovor na takva vremenska pitanja, a obzirom da je materijal vještačenja bio u preslici, nije bilo moguće utvrditi je li sporni potpis i rukopis ispisan istom kemijskom olovkom, odnosno tintom iste boje ili luminiscencije.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zvonimira Ćorića obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima grafološke struke i znanosti.

Sud nije provodio daljnje grafološko vještačenje vezano uz pitanje da li je sadržaj punomoći upisan od stane treće osobe napisan prije nego što je tužitelj potpisao punomoć ili je to dodano kasnije. Naime, u sudu dostupnom materijalu ne postoji original punomoći već samo ovjerena preslika koja se na tu okolnost nije mogla vještačiti pa stoga sud nije prihvatio naknadni dokazni prijedlog tužitelja da se provede vještačenje na tu okolnost.

Odredbom čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24, dalje ZZK) je određeno da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe je ovlašten radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drugačije određeno.

Odredbom čl. 58. st. 2. ZZK određeno je da će se uknjižba dopustiti samo na temelju privatnih isprava (u ovom slučaju Ugovora o kupoprodaji) ako se prijedlogu priloži:

- punomoć koja je opunomoćeniku izdana upravo za taj posao (poslovna ili specijalna punomoć) ili

- opća punomoć ili punomoć izdana za tu vrstu poslova koja u trenutku sastavljanja isprave nije starija od jedne godine.

Odredbom čl. 315. st. 2. Zakona o obaveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO-a) određeno je da opunomoćenik kome je dana opća punomoć može poduzimati samo pravne poslove koji ulaze u redovito poslovanje. Odredbom st. 3. istog članka određuje da posao koji ne ulazi u redovito poslovanje može opunomoćenik poduzeti samo ako je posebno ovlašten za poduzimanje tog posla odnosno vrste poslova među koje on spada.

Vezano uz pitanje valjanosti oporuke kao i vezano uz pitanje trajnosti te oporuke valja naglasiti da je sud krenuo od činjenice da je punomoć temeljem koje je izvršena prodaja predmetne nekretnine sačinjena 14.11.2007. godine, a da je sporan Ugovor napisan 28.1.2016. godine.

Ovaj sud smatra da predmetna punomoć od 14.11.2007. godine ima sve karakteristike specijalne punomoći obzirom da je ista dana od strane punomoćnika kao vlasnika nekretnine, jasno označenoj osobi koja je ovlaštena u njegovo ime prodati tu nekretninu, te obzirom da je sama nekretnina opisana na način da se može utvrditi njen identitet. Što se tiče pitanja pisca navedene punomoći sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka grafologa te je stoga mišljenje ovog suda da je potpisnik navedene punomoći upravo ovdje tužitelj kolji je svoj potpis priznao pred javnim bilježnikom Alemkom Gajski koja je ovjerila takav potpis punomoći.

Nadalje, samo izdavanje punomoći pretpostavlja određeni odnos povjerenja između opunomoćitelja i punomoćnika jer bez istog niti ne bi bila punomoć dana. Što se tiče pitanja da li je punomoć bila ispunjena sa rukopisom treće osobe ili je taj tekst treće osobe bio dopisan kasnije ovaj sud smatra da, obzirom na unaprijed odštampani tekst, da je potpisniku punomoći moralo biti poznato da se radi o punomoći za prodaju nekretnine jer se u tom odštampanom dijelu teksta javno govori o tome da se ta punomoć daje radi kupoprodaje, primanja kapare i isplatu kupoprodajne cijene te drugih radnji dok se niti u jednom dijelu ne govori o mogućnosti da se punomoć daje radi iznajmljivanja te nekretnine trećim osobama. Točno je da je dio teksta napisan rukom treće osobe štampanim slovima no isti je u logičnoj svezi sa unaprijed odštampanim dijelom teksta navedene punomoći. Naime, logično je da kao punomoćnik bude naveden upravo tužitelj obzirom da je u donjem desnom kutu ispod njegovog vlastoručnog potpisa u zagradi naveden tekst potpis osobe koja daje punomoć. Isto tako je logično da se kao osoba koja je punomoćnik nalazi ime EE obzirom da je i sam tužitelj izjavio da se radi o osobi s kojim je u krvnom srodstvu i iz čijeg se iskaza vidi da mu je ta osoba pomagala oko poslova u Republici Hrvatskoj. Da se radilo o takvom odnosu vidljivo je da je tužitelj potpisao punomoć od 30.5.2005. godine u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Kairu kojom je upravo istu tu osobu opunomoćio za pokretanje ostavinske rasprave iza njegove pokojne mame na sudu u Zagrebu. Nadalje valja naglasiti da je sud uvidom u ostavinski predmet O-5255/05 utvrdio da su i EE kao i tužitelj osobno bili prisutni na ostavinskoj raspravi kod javne bilježnice Alemke Gajski dana 5.11.2007. godine te da su potpisali zapisnik pa stoga sud nije prihvatio navode tužitelja iz njegovog iskaza da on toj ostavinskoj raspravi nije nazočio. Iako je u ovoj pravnoj stvari tužitelj dao iskaz koji je djelomično suprotan rezultatu grafološkog vještačenja te sadržaju ostavinskog predmeta koji je sud priklopio a u kojem se vidi da je suprotno svojim navodima prisustvovao ostavinskoj raspravi u Zagrebu sud ne smatra nužno da se radilo o svjesnom davanju lažnog iskaza jer je sud prihvatilo kao istinit navod tužitelja da je 2016. godine doživio moždani udara koji je značajno utjecao na njegovu memoriju da ga memorija zapravo služi samo za period do 2007. godine a nakon toga vrlo slabo.

Upravo ovaj razlog može biti objašnjenje njegovog nesjećanja da je osobno prisustvovao ostavinskoj raspravi u Zagrebu i da je tom prilikom rekao da razumije hrvatski jezik i da mu tada nije bio potreban prevoditelj kao i da je EE bila s njim na toj ostavinskoj raspravi i raspolagala svojim naslijeđenim dijelom upravo u korist ovdje tužitelja.

Ovaj sud smatra da je uistinu dio štampanog teksta napisan rukom treće osobe u srhu identifikacije opunomoćitelja, punomoćnika i identiteta nekretnine i to samo u svrhu prodaje te nekretnine trećoj osobi, a u prilog takvog zaključka ide i dio iskaza tužitelja u kojem on govori da: "Što se tiče novčanog iznosa koji kao cijena stana naveden u Ugovoru o kupoprodaji, odgovara da je primio određeni novčani iznos te da je trebao primati do 2030. godine i daljnje novčane iznose na ime kupoprodaje stana, no da su oni dolazili neredovito, ponekad mjesečno, tromjesečno ili slično."

Točno je da je u daljnjem dijelu svog iskaza tužitelj rekao da je bio u uvjerenju da se radilo o iznajmljivanju stana i da je novac od 260,00 EUR bila najamnina no sud takav navod tužitelja nije prihvatio obzirom da je nepobitno grafološkim vještačenjem dokazano da je potpisao punomoć u čijem se u tiskanom dijelu govorilo isključivo o kupoprodaji nekretnine a nigdje se nije navodila mogućnost da opunomoćenik tu nekretninu iznajmi i primi najamninu.

Slijedom svega naprijed navedenog ovaj sud smatra da je punomoć od 14.11.2007. godine specijalna punomoć te da je ista sukladna odredbi čl. 58. st. 2. ZZK pa da se na nju ne odnosi vremenski rok od godinu dana važenja koji se odnosi samo na opću punomoć. Naime, sud smatra da je točno da je treća osoba napisala dio teksta štampanim slovima radi preciziranja te punomoći koja je u već unaprijed odštampanom tekstu jasno označena kao punomoć koja će služiti da punomoćnik može predati nekretninu tužitelja koji je nedvojbeno potpisao i izdao tu punomoć te kao punomoćnik da ta osoba može primiti i kupovninu.

U prilog zaključka ovog suda ide i činjenica da je tužitelj nesporno izjavio da je primao određeni vremenski period određene novčane iznose na ime prodaje nekretnine tako da samo pitanje tko je ta treća osoba nije od utjecaja na valjanost same punomoći, a time je sud prihvatio kao valjan i sam kupoprodajni ugovor od 28.01.2016. godine temeljem kojeg se tuženik upisao kao vlasnik predmetnog stana. Isto tako sud ovdje naglašava da tijekom postupka ni sam tužitelj nije iskazivao a niti predložio kakav dokaz da bi bio vlasnik još neke nekretnine na području Republike Hrvatske što samo po sebi govori dalje u prilog da je ta punomoć bila upravo dana za prodaju nekretnine na adresi [adresa].

Slijedom svega naprijed navedenog ovaj sud je utvrdio da je tuženik na valjan i zakonit način stekao predmetnu nekretninu, stan u [adresa], zatim da se temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora i pripadajuće punomoći za prodavatelja upisao u zemljišne knjige pri ovom sudu te da stoga nisu povrijeđena zemljišno knjižna prava tužitelja te je stoga tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti.

Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu i obrazloženih podnesaka od 25.2.2019., 27.5.2019. i 17.10.2024. sa 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr 8/1), trošak pristupa na ročišta 11.3.2019., 10.5.2019., 6.6.2022., 5.12.2024. i 9.4.2025. sa 200,00 EUR za svako ročište (Tbr 9/1), trošak pristupa na ročište za objavu sa 100,00 EUR (Tbr 9/3), ili ukupno 1.700,0 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti pripadajući PDV sa 425,00 EUR (Tbr 46) pa se dobiva sveukupnih iznos od 2.125,00 EUR. Taj iznos je dosuđen tuženiku na teret tužitelja sukladno uspjehu u sporu.

Tuženiku je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tuženiku od 30. travnja 2025. godine pa do isplate.

Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 30. travnja 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.