REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-35/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NH (nom.) iz Zagreba, Varšavska 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Aniću, odvjetniku, protiv I-tuženika Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Ulica Donje Svetice 48, zastupanog po punomoćniku Danku Drakuliću, odvjetniku i protiv II-tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika I-tuženika, te u odsutnosti urednog pozvanog II-tuženika, dana 30. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

Nalaže se I i II tuženicima tužitelju isplatiti iznos od € 4643,32, sa zateznim kamatama tekućima od 24.11.2017. godine do isplate po stopi iz čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01 .01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u visini od €1.686,28, sa kamatama tekućima od dana donošenja ove odluke pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi naveo da je dana 26. travnja 2016. godine, oko 10,00 sati, u Zagrebu, na pločniku kod križanja Draškovićeve i Boškovićeve ulice, tužitelj je doživio nezgodu na način da je hodajući prema pješačkom prijelazu pao na pločniku na kojemu se nalazi rupa nastala uslijed izvaljenog stupića, a radi čega dostavljamo snimljene fotografije mjesta nezgode. Dogadaju je svjedočila gospoda NHC iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj] i gospodin FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Rupa na kolniku ove vrste jasno predstavlja opasnu stvar, te je tužitelj predmetnu nezgodu doživio uslijed propusta ZAGREBAČKOG HOLDINGA doo - Podružnica ZAGREBAČKE CESTE, koje u vrijeme štetnog događaja nisu održavale, odnosno nepropisno su održavale javnu površinu kako bi ista bila sigurna, odnosno dok to nije učinio, nije upozorio na predmetno oštećenje. ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - Podružnica ZAGREBAČKE CESTE ima sklopljenu policu od odgovornosti kod Naslova. 2. tuženik je dana 09.02.2018. godine isplatio tužitelju iznos od 24.560,00Kn u mirnom postupku u predmetu pod brojem: 70 IMOD 9706 2017, kao nesporan. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio tjelesne povrede, zbog kojih je trpio fizičke bolove, jak strah, a zaostale su i trajne posljedice i naruženost. Tuda pomoć i njega bila mu je potrebna kroz cijelo vrijeme liječenja. Tužeik je isplatio tužtielju €3529,89.

I-tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava nastanak štetnog događaja, visinu, uzročno posljedičnu vezu, odgovornost te predlaže naslovljenom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tužitelj također nije dokazao temeljem čega bi ovdje tuženik bio nadležan za održavanje predmetne dionice, i to baš u naznačenom vremenskom periodu, obzirom nije priložio uz tužbu niti jedan dokaz o navedenom. Tuženik se ne protivi predloženim dokaznim prijedlozima tužitelja na okolnosti navedene iz tužbe, te ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za sam nastanak štetnog događaja. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovljenom sudu tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

II-tuženik u odgovoru na tužbu u kojem priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja od 26.04.2016. godine koji se dogodio u Zagrebu, na pločniku kod križanja Draškovićeve i Boškovićeve ulice prilikom kojeg je tužitelj zadobio tjelesne ozljede zbog pada radi oštećenja kolnika. Točno je da je u vrijeme štetnog događaja Zagrebački holding d.o.o, Podružnica Zagrebačke ceste kod tužene imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 078702000107 kojom je ugovorena javna odgovornost prema trećima. Tužena priznaje odgovornost svoga osiguranika za nastanak navedenog štetnog događaja. Tužena prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja. Naime, štetni događaj se dogodio dana 26.04.2016. godine i do kraja te godine je liječenje tužitelja okončano, a tužba je podnijeta sudu 11.03.2020. godine nakon proteka trogodišnjeg roka. Nadalje, točno je da se tužitelj obratio tuženoj za naknadu štete odštetnim zahtjevom zaprimljenim dana 24.11.2017. godine, te je tužena izvršila dana 09.02.2018. godine isplatu nespornog iznosa od ukupno 24.560,00 kn, te tužena smatra kako je isplatom navedenog iznosa u cijelosti izvršila svoju obvezu prema-tužitelju. Opreza radi, Tužena osporava visinu naknade štete kako je potražuje tužitelj, te je suglasna da se radi utvrđivanja visine naknade štete provede medicinsko vještačenje i u tom smislu predlaže da tužitelj prije provođenja medicinskog vještačenja dostavi: cjelokupnu medicinsku dokumentaciju vezanu uz predmetni štetni događaj, presliku cjelokupnog osobnog zdravstvenog kartona od liječnika primarne zdravstvene zaštite poradi razgraničenja eventualnih prijašnjih trauma od eventualnih posljedica iza predmetnog štetnog događaja, svu medicinsku dokumentaciju u originalu radi sravnjivanja s dokumentacijom priloženom uz tužbu. Posebno se ističe da sudski vještak u svojem nalazu i mišljenju istakne kada je okončano liječenje tužitelja, a radi istaknutog prigovora zastare. Zaključno, tužena ističe prigovor zastare potraživanja, osporava visinu tužbenog zahtjeva kako ga potražuje tužitelj, smatra kako je isplatom iznosa od 24.560,00 kn u cijelosti namirila štetu tužitelju, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka tuženoj.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u fotografije (list 4-5 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 6-29 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Igora Stipančića (list 47-49 spisa).

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Sporna je I-tuženiku dinamika štetnog događaja, pasivna legitimacija, međutim II- tuženik priznaje odgovornost za nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika, ali osporava visinu naknade štete, kao i zastaru potraživanja.

Prvenstveno valja reći, da je tužba u ovom postupku podnesen 11. ožujka 2020. godine, no sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka prim.dr. sc. Igora Stipančića, liječenje tužitelja je trajalo sve do srpnja 2017. godine, dakle unutar zastarnog roka iz čl. 230 Zakona o obveznim donosima jer je do srpnja 2017. godine liječenje još očito trajalo.

NI sam nastanak štetnog događaja nije više sporan, jer je tužitelj priložio jasne fotografije u boji sa mjesta na kojem je pao, a vidljiva je nepopravljena rupa na samom nogostupu koja je i uzrok pada. Dokazne fotografije I-tuženik nije izričito osporio, pa ih sud u cijelosti prihvaća kao valjan dokaz mjesta pada tužitelja, uzimajući u obzir i ozljede koje je pretrpio, prilikom čega vještak nije isključio mogućnost da su upravo posljedica pada tužitelja kao starije osobe (rođen 1947. godine). Slijedom navedenog, niti saslušanje predložene svjedokinje u konačnici nije bilo potrebno.

Nadalje, uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, sud je imao u vidu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 8 Zakona o komunalnom gospodarstvu («Narodne novine» 26/03, pročišćeni tekst) u kojem je propisano da komunalnu djelatnost predstavlja održavanje javnih površina i nerazvrstanih cesta, s time da st. 9 pojašnjava da u javnu površinu spada i pješačka staza, a što je razvidno iz priloženih fotografija. Iz čl. 2 istog zakona proizlazi da su jedinice lokalne samouprave te fizičke i pravne osobe dužne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Iz čl. 3 Odluke o organiziranju Grada Zagreba («Sl. glasnik Grada Zagreba» br. 40/90) proizlazi da je I-tuženik dužan održavati gradske ulice i druge javno prometne površine i prometne objekte, što bi uključivalo i pločnike za hodanje, a posebno imajući u vidu odredbu čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), kojom je propisano da osobe koje obavljaju komunalnu djelatnost odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga neredovito obavljaju svoju djelatnost, čime je otklonjen prigovor promašene pasivne legitimacije I-tuženika.

Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je u 26.04.2016. god. zadobio: Prijelom ispod vrata lijeve bedrene kosti (tzv. pertohanterni prijelom bedrene kosti). Na dan štetnog događaja je primljen na bolničko liječenje u Kliniku za traumatologiji KBC “Sestre milosrdnice“. Prijelom je operiran dva dana po prijemu te je na bolničkom liječenju proveo dva tjedna. Po otpustu iz bolnice je provodio fizikalnu terapiju u kući. Rehabilitaciju je proveo u Varaždinskim toplicama od 04.08. do 25.08.2016. Potom je provodio višekratnu ambulantnu fizikalnu terapiju. Liječenje je završeno zadnjim pregledom kirurga 18.07.2017. Temeljem medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja mišljenja sam da je zadobivena ozljeda u ovom događaju ostavila trajne posljedice koje se očituju bolovima u lijevom kuku uz ograničenje kretnji blažeg stupnja te blagim skraćenjem noge za 1 cm. Smanjenje životne aktivnosti zbog posljedica zadobivene ozljede iznosi 6%-7%. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica proživljenog štetnog događaja i tjelesne ozljede kao i ishoda operacije kojoj je bio podvrgnut jakog intenziteta je trajao oko 3-4 dana, srednjeg oko 7 dana i manjeg oko 5 tjedna sveukupno. Bol jakog intenziteta je trpio oko 4 dana, srednjeg oko 15 dana, a manjeg još oko 5 tjedna sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u trajanju mjesec dana 3h na dan zbog mirovanja i nemogućnosti hodanja bez hodalice. Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 6 tjedana 2 h na dan zbog otežane pokretljivosti tj. korištenja dvije štake. I na kraju je trebao još pomoć zbog otežane pokretljivosti i korištenja jedne štake 6 tjedana tri puta tjedno po 2 h. Naruženje: zbog opisnih ožiljaka je blagog stupnja ali zbog šepanja je srednjeg stupnja.

Ovaj nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova dopunska očitovanja, sud prihvaća i smatra da au napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica. Nalaz i mišljenje vještaka su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za takav nalaz i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem istog.

Valja i reći, da je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, odnosno duševne bolove, fizičke bolove i strah te trajne posljedice kao i budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja (rođen 1947. godine), a s obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sav pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, a u cilju izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja i prepisivanja), sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi fizičkih bolova iznos od €576,06 (koliko je i tražio) i straha €1129,55 kuna, duševnih bolova zbog trajnih posljedica od 7-8% €2920,09, što sve uz sve uz uvećanje odštetnih iznosa od 50%, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz lipnja 2020. godine iznosi €4634,32 (prilikom čega je sud uzeo u obzir već isplaćen iznos od €3.529,89 koji tuženik nije pojedinačno specificirao, ali svakako nije dostatan za namirenje navedene štete koju je pretrpio tužitelj, uzimajući u obzir prethodno navedeno kao i notorne činjenice ekonomske krize i podivljale inflacije).

Na ovaj iznos tužitelju bi tekle kamate od zatraženog datuma 24. studenog 2017. godine, imajući u vidu da je prethodno utvrđeno da je prema podacima u spisu predmeta zadnji trag o završetku liječenja u srpnju 2017. godine (čl. 2 ZPP-a).

Što se tiče tuđe pomoći i njege, vještak je naveo u svom nalazu i mišljenju da je tužitelju bila potrebna i tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 258 sata nestručne pomoći ukućana (drugačije nije niti dokazano, a da jest, tuženik bi morao platiti i više), a visina sata od 25,00 kuna odmjerena je po slobodnoj ocjeni suda i aktualnoj sudskoj praksi (koja je u zadnjim mjesecima i priznala i iznos od 30,00 kuna). Slijedom toga, sud je temeljem odredbe čl. 1095. ZOO utvrdio da bi tužitelju pripadala ukupna naknada imovinske štete po ovoj osnovi u ukupnom iznosu od 6.450,00 kuna (€856,57), odnosno iznosu od €348,42 kako to tužitelj i potražuje u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, sve sukladno čl. 2 ZPP-a, a sa kamatama po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Ukupan iznos dosuđene štete dakle iznosi €4634,32, po prethodno navedenim kriterijima.

Valja i istaknuti, da je o trošku odštetnog zahtjeva - koji je tužitelj zasebno istaknuo u pasusu drugom petita tužbenog zahtjeva, odlučeno u okviru odluke o troškovima ovog parničnog postupka sukladno aktualnoj sudskoj praksi.

Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za I to za zastupanje u mirnom postupku 100 bodova (2017. godina) Tbr 7/1, sastav tužbe 100 bodova Tbr 7/1, 5 rasprava, svaka po 100 bodova Tbr 9/1, 1 obrazloženi podnesak 100 bodova Tbr 8/3, ukupno 800 bodova, što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, iznosi 10.500,00 kuna / € 1394,42. Na ovaj trošak sud dosuđeni i trošak pristojbe na tužbu €92,77 i trošak medicinskog vještačenja €199,09, ukupno €1.686,28. Kamate na trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Preostali podnesci nisu dosuđeni jer predstavljaju materijalni trošak odvjetničkog ureda.

Nadalje, iako novčana jedinica kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u € 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tužitelja (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno.

Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine, a i dvjema odlukama Županijskog suda u Zagrebu iz mjeseca ožujka ove godine.

U Zagrebu, dana 30. travnja 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun.

2. tuženicima po pun.