Poslovni broj: Usž-448/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RN iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu „Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina“, Varaždin, Pavlinska 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-123/2023-9 od 15. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-123/2023-9 od 15. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/22- 01/626, urbroj: 513-04-22-3 od 29. studenoga 2022. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Ispostave Bjelovar, klasa: UP/I-410-20/2022-001/01339, urbroj: 513-007-07-01-2022-0003 od 13. srpnja 2022. kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.853.000.00 i porez na promet nekretnina po stopi od 5 % u iznosu od 92.650,00 kuna.

3. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe kako se obavijest zemljišnoknjižnog odjela suda ne može smatrati ispravom o stjecanju nekretnine u smislu Zakona o porezu na promet nekretnina. Smatra da je u konkretnom slučaju rješenje o dosudi Općinskog suda u Daruvaru od 22. svibnja 2014. isprava o stjecanju. Navodi da iz dostavne naredbe proizlazi da je navedeno rješenje dostavljeno Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, a koje zastupa Poreznu upravu te je tada Porezna uprava saznala za poreznu obvezu. Obzirom na navedeno, smatra da kada bi se i primjenjivao zaključak Visokog upravnog suda o utvrđivanju početka tijeka zastare, zastara bi u predmetnom slučaju počela teći 1. siječnja 2015. budući da je Porezna uprava saznala za ispravu o stjecanju uručenjem iste Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru. Tužiteljica smatra da u predmetnom slučaju navedeni zaključak nije primjenjiv. Ističe da propust suda ili drugog državnog tijela da dostavi Poreznoj upravi ispravu o stjecanju nekretnine ne može ići na štetu poreznog obveznika. Smatra da se tijek zastare računa od 1. siječnja 2015. budući da isprava o stjecanju nekretnine ovdje predstavlja rješenje o dosudi Općinskog suda u Daruvaru, koje je postalo pravomoćno 28. kolovoza 2014. Predlaže da Sud uvaži žalbu, preinači pobijanu prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica na temelju rješenja Općinskog suda u Daruvaru, broj: Ovr-1908/12-66 pravomoćnog dana 28. kolovoza 2014.u ovršnom postupku stekla nekretninu. Nastanak porezne obveze je nadležnoj Poreznoj upravi prijavljen 14. veljače 2017. dostavom rješenja zemljišnoknjižnog suda broj: Z-14901/2016 te je pokrenut postupak razreza poreza na promet nekretnine tužiteljice.

8. Tužiteljica je protiv poreznog rješenja izjavila žalbu smatrajući da je za utvrđenje porezne obveze nastupila zastara koju je tuženik odbio s obrazloženjem da je zastarni rok počeo teći istekom godine u kojoj je porezno tijelo saznalo za postojanje porezne obveze odnosno 1. siječnja 2018.

9. Prema odredbi članka 108. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine“ broj: 115/16. i 106/18) pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza.

10. Budući da je nesporno da je nastanak porezne obveze nadležnoj Poreznoj upravi prijavljen 14. veljače 2017. temeljem dostavljene obavijesti zemljišnoknjižnog suda, to je od navedenog dana tj. od dana saznanja počeo teći rok zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, sukladno članku 108. Općeg poreznog zakona.

11. Osnovano prvostupanjski sud navodi da je kod utvrđivanja poreza na promet nekretnina odlučujuće kada je porezno tijelo saznalo za navedeni promet nekretnina odnosno kada je saznalo da je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu. Polazeći od navedenog stajališta upravnog suda koje je postupalo u skladu s praksom ovoga Suda, proizlazi da je porezno tijelo za nastanak porezne obveze saznalo u 2017. godini pa je zastara prava na utvrđivanje obveze poreza na promet nekretnina počela teći 1. siječnja 2018., stoga u konkretnom slučaju sukladno odredbi članka 108. Općeg poreznog zakona koji se primjenjuje u konkretnom slučaju do donošenja rješenja tuženika nije protekao šestogodišnji zastarni rok.

12. Protivno prigovorima tužiteljice dostava isprave o stjecanju Općinskom državnom odvjetništvu koje u određenim postupcima zastupa Republiku Hrvatsku ne znači da je ista dostavljena Poreznoj upravi niti da je porezno tijelo na taj način saznalo za stjecanje nekretnine.

13. Iz svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, pa je trebalo na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci presude.

14. Budući da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković