Poslovni broj: Usž-1230/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Alu pack plastic d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 24a, OIB: 95975992825, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3698/2024-7 od 3. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3698/2024-7 od 3. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, klasa: UP/II-415-01/24-01/54, urbroj: 524-04-01-02/5-24- 2 od 24. srpnja 2024. i rješenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, klasa: UP/I-415-07/24-02/1149, urbroj: 426-06- 02/4-24-1 od 25. ožujka 2024. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je utvrđena obveza tužitelja da na ime novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom plati za kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021. godine iznos od 112,81 eura za svaki mjesec te su mu naloženi način i rok plaćanja.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je ispunio svoju obvezu kvotnog zapošljavanja te od 16. kolovoza 2021. ima zaposlenu osobu s invaliditetom. Ističe da je dostavio potvrdu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo kojom se potvrđuje da je radnik VS evidentiran u Hrvatskom registru osoba s invaliditetom. Ističe da prilikom prijave radnika Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje omaškom nije naznačeno svojstvo invaliditeta navedene osobe koja kod tuženika radi kao osoba sa svojstvom invaliditeta. Navodi da je navedena pogreška ispravljena 2022. te je u prijavi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naznačeno kao datum stjecanja svojstva osiguranika 16. kolovoza 2021. Smatra da tuženik i upravni sud postupaju formalistički te strogo tumače pozitivne propise. Navodi da se u predmetnom slučaju ne radi o retroaktivnom djelovanju prijave već o ispravljanju očite omaške. Ističe da je svoju obvezu ispunjenja kvote zapošljavanja osobe s invaliditetom ispunio, a o čemu je priložio relevantne dokaze. Smatra da se omaške sudova i drugih državnih tijela ispravljaju. Poziva se na članak 90. stavka 4. Ustava iz kojeg proizlazi da zakoni ne mogu imati retroaktivno djelovanje stoga mu se ne može retroaktivno izreći novčana kazna. Ističe da Zavod ne može retroaktivno izricati kazne već je dužan u realnom vremenu pratiti tko ne ispunjava obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom. Predlaže da Sud poništi pobijanu prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno sam riješi upravnu stvar na način da poništi pobijanu presudu, prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Tuženik u odgovor na žalbu navodi da je tužitelj izvršio prijavu o promjeni osiguranja u odnosu na radnika kao osobe s invaliditetom u travnju 2024. te je kao datum promjene naveo 16. kolovoza 2021. Navodi da potvrda Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo kojom se potvrđuje da je radnik evidentiran u Hrvatskom registru osoba s invaliditetom ne znači ujedno da je isti i upisan u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom. Ističe da je poslodavac dužan sukladno članku 3. stavku 1. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom podnijeti prijavu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Navodi da predmetna prijava ne može djelovati retroaktivno jer su za utvrđivanje kvotne obveze relevantni samo mjesečni podaci o broju zaposlenih osoba kod poslodavca, uključujući i zaposlene s invaliditetom i to sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec. Ističe kako na temelju službenih podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje radnik nije evidentiran u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom u razdoblju od kolovoza do prosinca 2021., a što je uvjet za ispunjenje kvote obveze iz članka 7. stavka 1. navedenog Pravilnika, stoga se isti se ne može ubrojiti u kvotu. Zaključuje da činjenica što je tužitelj u spornom razdoblju imao zaposlenu osobu sa invaliditetom ne znači da je ispunio obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom jer je pored faktičnog zaposlenja trebao ispuniti i obvezu pravovremene dostave odgovarajućih podataka u evidenciju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Tuženik navode tužitelja o povredi ustavnih prava i retroaktivnom izricanju novčane kazne smatra neosnovanima. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda osporava žalbom.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti utvrdilo da je tužitelj poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika, te da u razdoblju od kolovoza do prosinca 2021., nije zapošljavao radnike s invaliditetom, nije najavio ispunjenje zamjenske kvote, te nije podnio zahtjev za izuzimanje određenih radnih mjesta iz ukupnih broja radnih mjesta na temelju kojih se utvrđuje kvota, zbog čega mu je određeno plaćanje novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom.
8. Prvostupanjski sud je prihvatio stajalište tuženika kako tužitelj nije ispunio obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom sukladno odredbi članka 8. stavka 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine“ broj: 157/13., 152/14., 39/18. i 32/20. dalje: Zakon), a niti je obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom ispunio zamjenskom kvotom sukladno odredbama članka 7. i 8. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom („Narodne novine“ broj: 75/18., 120/18., 37/20. i 145/20. dalje: Pravilnik).
9. Odredbom članka 8. stavka 1. Zakona koji je bio na snazi u trenutku utvrđivanja obveze na plaćanje novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom propisano je da su poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika, osim predstavništava stranih osoba, stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava, integrativnih radionica i zaštitnih radionica, dužni zaposliti na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavljaju. Obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom poslodavac može ispuniti zamjenskom kvotom sukladno članku 8. stavcima 4. i 5. Zakona, a o kojoj namjeri je dužan izvijestiti Zavod sukladno člancima 8. i 9. Pravilnika.
10. Tužitelj u žalbi ne osporava utvrđenje da je u spornom razdoblju s obzirom na broj zaposlenih bio dužan zaposliti jednu osobu s invaliditetom, no sporno je može li tužiteljeva naknadna prijava od 12. travnja 2022. imati retroaktivni učinak od 16. kolovoza 2021. kada je zaposlio osobu sa invaliditetom.
11. Osnovano prvostupanjski sud navodi da iz odredaba Zakona i Pravilnika proizlazi da je obveza poslodavca da u realnom vremenu tijelu mirovinskog osiguranja prijavi upis zaposlenih osoba sa invaliditetom u propisani očevidnik, nakon čega je propisana obveza tijela mirovinskog osiguranja da također u realnom vremenu jednom mjesečno dostavlja te podatke prvostupanjskom upravnom tijelu, dok je poslodavac kao obveznik kvotnog zapošljavanja osobe s invaliditetom također u realnom vremenu dužan pratiti ispunjavanje svoje kvotne obveze putem dostupne aplikacije na mrežnim stranicama prvostupanjskog upravnog tijela.
12. Imajući na umu navedeno, prijava promjene podataka o radniku kao osobe sa invaliditetom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nije relevantna u konkretnom slučaju i ne može djelovati retroaktivno obzirom da je cijeli postupak prijavljivanja zaposlenih osoba s invaliditetom i praćenja ispunjavanja obveze kvotnog zapošljavanja tih osoba propisan u realnom vremenu.
13. U odnosu na prigovore tužitelja o retroaktivnom izricanju novčanih kazni ističe se da praćenje kvotne obveze, kao i obračunavanje i plaćanje novčane naknade predstavlja obvezu poslodavca, a tek ukoliko poslodavac ne postupi u zakonskim rokovima obvezu novčane naknade utvrđuje Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom rješenjem u smislu članka 10. stavka 9. Zakona.
14. Kako tužitelj nije ispunio obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, niti je najavio ispunjenje zamjenske kvote, proizlazi da je obveznik obračunavanja i plaćanja novčane naknade sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona. Tužitelju, koji navedenu obvezu nije ispunio na način i u rokovima propisanim navedenim Zakonom i Pravilnikom pravilno je utvrđena novčana naknada u iznosima pobliže označenim u prvostupanjskom rješenju sukladno odredbi članka 10. stavka 8. navedenog Zakona.
15. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud pravilno je ocijenio zakonitim rješenje tuženika koje je doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa se navodi žalbe, koji su u bitnome istovjetni navodima tužbe, ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
16. Slijedom navedenog trebalo je na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
