Poslovni broj: Usž-473/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FLŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Mariana Mučnjak, odvjetnica u Zagrebu, Dubrava 122, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1165/2023-8 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1165/2023-8 od 23. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/159, URBROJ: 443-02-02-17-23-4 od 21. travnja 2023. (pogrešno u presudi navedeno 21. travnja 2024.) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točke I. i II. izreke).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje istog tijela, KLASA UP/I-362-02-23-02/159, URBROJ: 443-02-02-17-23-1 od 17. veljače 2023., kojim je tužiteljici kao investitoru naređeno u roku 15 dana ukloniti, u tom rješenju detaljno opisanu građevinu drvene konstrukcije izgrađenu na betonskim temeljima samcima bez izvršne građevinske dozvole na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postalo izvršno 20. ožujka 2023., a kako tužiteljica nije u naloženom roku postupila po tom rješenju to se, ovdje osporenim rješenjem, tužiteljica na izvršenje prisiljava novčanom kaznom u iznosu od 3.981,68 eur/30.000,00 hrk, uz ostala prateća utvrđenja precizirana točkama 4.-6. izreke.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da tuženik nije pravilno utvrdio činjenično stanje obzirom da je u tijeku ishođenje građevinske dozvole za predmetnu građevinu, a obzirom da taj postupak nedvojbeno može utjecati na formalni status građevine, smatra da je valjalo prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju. Ukazuje na to da se prvostupanjski sud nije očitovao na prigovor kako tijekom postupka nadzora nisu pravilno utvrđene dimenzije zgrade, stoga smatra rješenje tuženika neprovedivim. Predlaže žalbu usvojiti, preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno cjelokupni predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je očevidom izvršenim 14. travnja 2023. na predmetnoj lokaciji utvrđeno da tužiteljica nije postupila po nalogu iz navedenog rješenja o uklanjanju od 17. veljače 2023. Naprijed navedeno rješenje je postalo izvršno, a slijedom čega su i prema ocjeni ovog Suda ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem novčane kazne, kako je to, pozivom na odredbu članka 114. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" br. 115/2018, 117/2021, dalje ZDI) i članka 14.c Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 46/20. i 80/20., dalje: Naputak) i zapriječeno rješenjem tuženika.
7. Tužiteljica žalbenim navodima niti ne osporava da nije postupila po naredbi iz prethodno citiranog rješenja o uklanjanju od 17. veljače 2023., već smatra da nije bilo mjesta izvršenju rješenja o uklanjanju, obzirom da je podnijela zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.
8. Odredbom članka 14.g Naputka propisano da iznimno građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu te da je obustavio daljnje građenje, međutim navedena odredba nije primjenjiva na konkretan predmet. Ovo iz razloga jer tužiteljica, osim općenite tvrdnje, nije ničim dokazala da je podnijela zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, odnosno da ga je podnijela unutar roka za izvršenje, a kako je to sukladno navedenoj odredbi bila dužna napraviti. Štoviše i u samoj tužbi je navela: „[…] da će po ovlaštenom arhitektu podnijeti zahtjev za ishođenje uvjeta građenja i građevinsku dozvolu, o čemu će tužitelj podnijeti dokaz u spis“, a koji dokaz, nije dostavila.
9. Žalbenim navodima kojima upire na nepravilno utvrđene dimenzije zgrade tužiteljica u suštini ističe prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja koje se ovdje izvršava (rješenja o uklanjanju od 17. veljače 2023.). Međutim, takve prigovore u ovom postupku izvršenja rješenja tužiteljica ne može s uspjehom isticati, budući se u postupku izvršenja mogu isticati prigovori koji se odnose samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja, zbog čega prigovori istaknuti u žalbi u odnosu na rješenje o uklanjanju nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude. Osim toga, uvidom u upisnik ovog Suda je utvrđeno da je presudom Suda, poslovni broj: Usž-863/2024 od 10. srpnja 2024., odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika kojim je naređeno uklanjanje predmetne građevine.
10. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o trošku (točka II.) izreke, utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a obzirom da tužiteljica sa žalbom nije uspjela.
U Zagrebu, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek
