Poslovni broj: Usž-3644/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SR iz [adresa], S [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Biuk, odvjetnik u Splitu, Vukovarska 158, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 9, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba PR iz [adresa] i OR iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Zvonimir Aračić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Aračić i Silić j.t.d., Split, Smiljanićeva 12b, radi odjave prebivališta, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2124/2022-14 od 22. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja te potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2124/2022-14 od 22. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troška sastava žalbe.
III. Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2124/2022-14 od 22. ožujka 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, broj: 511-12- 19-UP/I-491/2022 od 8. rujna 2022., kojim je odjavljeno prebivalište tužitelja s adrese [adresa] (točka 1. izreke) te je tužitelj obvezan u roku osam dana od dana dostave rješenja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj vratiti osobnu iskaznicu ser. br. [serijski broj] izdanu 20. travnja 2022. (točka 2. izreke).
1.1. Rješenjem, sadržanim u istoj odluci, odbijen je tužiteljev zahtjev za nadoknadom troškova upravnog spora (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi zainteresiranim osobama troškove upravnog spora (točka II. Izreke).
2. Tužitelj je protiv navedene odluke prvostupanjskog suda podnio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda kako na adresi [adresa] nije trajno nastanjen obzirom da na istoj ima prijavljeno prebivalište od 2019. godine te se nikad nije odselio. Pojašnjava da je životno nemoguće u stanu boraviti 24 sata na dan, a da se u pobijanom rješenju nigdje ne navodi da su policijski djelatnici u nekoliko navrata, u tijeku postupka odjave, u večernjim satima, zatekli tužitelja na predmetnoj adresi. Iako je tuženik dužan utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta, tuženik je pogrešno utvrdio činjenično stanje, obzirom da je čak i nakon što ga je zatekao na lokaciji, tužitelja odjavio s predmetne adrese. Naglašava da su policijski službenici, prilikom obilaska lokacije, ispitali susjedu na prvom katu zgrade, iako je riječ o osobi u poznim godinama koja rijetko izlazi iz kuće, a nisu ispitali susjede koji žive neposredno na istoj etaži sa stanom koji je u posjedu tužitelja. Pojašnjava da su mu zainteresirane osobe pokušale prethodno samovlasno oduzeti posjed stana mijenjanjem brave, nakon čega je on zaštitio svoje pravo na posjed uspostavom posjeda silom i postavljanjem novih vrata, a što je ujedno i razlog zašto je pri jednom od terenskih izvida, stan zatečen bez vrata.
2.1. Nadalje tvrdi da je postupak radi nedopustivosti ovrhe još uvijek u tijeku pred Općinskim sudom u Splitu, a što su zainteresirane osobe znale, jednako kao što znaju da je tužitelj još nastanjen na predmetnoj adresi, stoga da su iste lažnim navodima, na kojima su utemeljile obavijest o prestanku prebivališta, dovele tužitelja u zabludu oko činjenice prebiva li tužitelj na adresi ili ne. Smatra da postupak utvrđenja nedopustivosti ovrhe predstavlja prethodno pitanje za pravilno rješenje predmetne upravne stvari, jer u slučaju da se utvrdi nedopustivost ovrhe nad tužiteljem, isti će imati pravo prijaviti prebivalište na predmetnoj adresi. Bespredmetnim smatra navode suda da je za prijavu prebivališta potrebno priložiti izjavu stanodavca, jer je tužitelj prijavio prebivalište temeljem posjeda stana i odobrenja ranijeg vlasnika (DR). Zaključuje da u konkretnom predmetu nisu bili ispunjeni uvjeti za odjavu prebivališta, a slijedom čega predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno presudu preinačiti i poništiti rješenje tuženika. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod argumenata danih u odgovoru na tužbu te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Zainteresirane osobe u odgovoru na žalbu navode da je tužitelj svaku prijavu prebivališta na navedenoj adresi ostvario ovjerom lažne izjave, a da tijekom predmetnog postupka nije dostavio titulus svog zakonitog boravka obzirom da isti niti ne postoji. Iznose da je tužitelj potpisom dokumenata tvrdio da je upravo on vlasnik nekretnine na kojoj je odlučio prijaviti svoje prebivalište, znajući pri tom da nema nikakva stvarna prava na toj nekretnini i da su vlasnice zainteresirane osobe, a radi čega je pokrenut i kazneni postupak koji je rezultirao osuđujućom presudom za kazneno djelo davanja lažnog iskaza. U odnosu na postupak koji se vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom navode da je tužitelj propustio prekluzivni rok za pokretanje takvog postupka te da nije obuhvatio ovršenika, odnosno sve stranke u postupku, a radi čega će tužba biti odbačena. Predlažu odbiti žalbu, a tužitelja obvezati na naknadu prouzročenog troška sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u smislu odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., 110/21., dalje: ZUS) Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Odredbom članka 12. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj 144/12. i 158/13., 115/14; dalje: ZoP) propisano je da će policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta, ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi i o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba (stavak 1.). Prema odredbi stavka 3. istog članka, prije donošenje rješenja o odjavi prebivališta nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.
8. Odredbom članka 2. stavka 1. ZoP-u propisano je da je prebivalište mjesto i adresa u [adresa] na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih uz životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.
9. Primjenom navedenih zakonskih odredbi na konkretan predmet, osnovano je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika jer i prema ocjeni ovoga Suda iz dokaza koji prileže spisu ne proizlazi da tužitelj prebiva na adresi [adresa] na način kako je predviđeno citiranom odredbom članka 2. stavak 1. ZoP-a.
9.1. Naime, iz spisu predmeta priležećih zapisnika s provedenih terenskih provjera obavljenih na predmetnoj adresi od strane ovlaštenih policijskih službenika (16. svibnja 2022. i 6. rujna 2022. godine), proizlazi ne samo da tužitelj nije zatečen na prijavljenoj adresi, već je prilikom terenske provjere (16. svibnja 2022.) utvrđeno i da je predmetni prostor bio bez vrata (kako ulaznih tako i unutarnjih), a koja okolnost neminovno ukazuje na odsustvo tužitelja s navedene adrese.
9.2. Osim navedenog, iz razgovora s vlasnicama predmetnog objekta, kao i susjedom, policijski su službenici također došli do saznanja da se tužitelj s navedene adrese odselio, a dopisom od 20. svibnja 2022. tužitelj je, sukladno odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09., 110/21.) bio pozvan izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za razjašnjenje predmetne upravne stvari, a na koji poziv se tužitelj, do donošenja rješenja tuženika, nije odazvao.
10. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu definiciju prebivališta kako je propisana odredbom članka 2. stavka 1. ZoP-u ovaj je Sud ocijenio da su se ispunili uvjeti odjave prebivališta s adrese [adresa] u smislu odredbe članka 12. stavka 1. ZoP-a.
11. Osim navedenog, napominje se da je predmetni upravni postupak pokrenut temeljem prijave zainteresiranih osoba kojom su predložile odjavu prebivališta tužitelja s navedene adrese. Proizlazi dakle da, osim što ne živi na predmetnoj adresi, tužitelj nema ni suglasnost stanodavaca, odnosno zainteresiranih osoba kao suvlasnica nekretnine za prijavu na predmetnoj adresu, a koju je sukladno odredbi članka 10. stavka 3. Zakona o prebivalištu, prilikom prijave prebivališta dužan priložiti.
12. Stoga, kraj prethodno opisanih nespornih utvrđenja, činjenicom da je prilikom jednog terenskog očevida (23. lipnja 2022.) tužitelj zatečen na predmetnoj adresi, a kojom prilikom nije htio dobrovoljno otvoriti vrata, već je policija ušla putem bravara, nije dovedena u sumnju zakonitost rješenja tuženika niti pravilnost prethodno opisanih činjeničnih utvrđenja.
13. Prigovore tužitelja kojima upire na postupak koji se vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pravilno je otklonio prvostupanjski sud pojasnivši da je isti irelevantan za donošenje odluke u sporu kojem je isključivo riječ o odjavi prebivališta tužitelja s predmetne adrese.
14. Valjalo je stoga, na temelju članka 74. stavak 1. ZUS-a, odlučio kao u točki I. izreke presude.
15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe nije osnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke presude).
16. U odnosu na zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, ocjenjuje se da odgovor na žalbu nije bio nužan za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega ga Sud ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, pa je slijedom izloženog, navedeni zahtjev valjalo odbiti (točka III. izreke presude).
U Zagrebu, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek
