Republika Hrvatska
Poslovni broj: 8 P-2234/2019-34
Općinski sud u Šibeniku
Stjepana Radića 81, Šibenik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužiteljice PIGĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica dr.sc. Nada Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 14A, protiv tuženika PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Šarić, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja i proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. veljače 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Marije Antonije Rodin, odvjetnice u Šibeniku, Stjepana Radića 14A i punomoćnika tuženika, a na ročištu objave odluke dana 30. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"1.Utvrđuje se da su ništetni i ne proizvode pravne učinke slijedeći pravni poslovi:
a) ugovor o poslovnoj suradnji i partnerstvu po Mili Čipčić, javnoj bilježnici u Splitu br. Ov-6667/14 i Ov-6668/14 od 9.9.2014., zaključen između tužiteljice, PIG i ŠI s jedne strane, te tuženika PI s druge strane, kojim ugovorom stranke utvrđuju postojanje zajedničkog poslovnog interesa, te namjeru realizacije niza projekata preuzimanja većinskog paketa drugih dioničarskih društava, izgradnju tvornice fotonaponskih panela i prateće opreme, izgradnju malih i velikih solarnih vjetroelektrana, akvizicu i izgradnju marina i hotela u Republici Hrvatskoj, te suradnju na globalnoj trgovini svim comodity robama (nafta, derivati, urea, šećer ulja i dr.);
b) Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 9.9.2014. ovjeren po Mili Čipčić javnoj bilježnici u Splitu br. Ov- 6663/14 od 9.9.2014. zaključen između tuženika kao založnog vjerovnika i tužiteljice kao založnog dužnika, kojim Sporazumom utvrđena i osigurana tražbina tuženika u visini od 150.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti i nuzgredni troškovi, zasnivanjem založenog prava na nekretnini tužiteljice katastarske oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana u Zk. ul. [broj ZK uloška];
c) Bjanko zadužnica u izdanoj visini od 99.999,00 kuna od dana 9.9.2014. solemniziranoj po Mili Čipčić, javnoj bilježnici u Splitu br. Ov-6665/14.
2. Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužiteljice PIGĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovršenika, temeljem ovršne isprave-zadužnice izdane u korist tuženika PI, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovrhovoditelja u naznačenoj visini od 99.999,00 kuna koja je zadužnica solemniizirana po Mili Čipčić, javnoj bilježnici u Splitu br. Ov-6665/14 od 9. rujna 2014."
II. Nalaže se tužiteljici ŠIGĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u ukupnom iznosu od 11.375,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, obračunatoj po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest (15) dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica PIGĐ je u tužbi i na ročištima navela da je prihvaćanjem zahtjeva tuženika PI kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu od dana 5. srpnja 2019. godine zaplijenjena novčana tražbina u korist tuženika, a na teret tužiteljice kao ovršenika prema ovršnoj ispravi-zadužnici izdanoj u visini od 99.999,00 kuna od dana 9. rujna 2014. godine solemniziranoj po javnom bilježniku Mili Čipčiću u Splitu pod poslovnim brojem Ov-6665/14.
2. Dopisom (neutvrđenog datuma) koji je dostavljen tužiteljici dana 26. srpnja 2019. godine FINA Podružnica Šibenik je obavijestila tužiteljicu o predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu uz dostavu preslike istog.
3. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-385/2019 od dana 21. kolovoza 2019. godine odbijen je prijedlog tužiteljice radi proglašenja predmetne pljenidbe nedopuštenom te odgodom ovrhe, te je tužiteljica upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke
7. i 8. Ovršnog zakona.
4. Odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. i 8. Ovršnog zakona je propisano ovlaštenje tužiteljice kao ovršenice na izjavljivanje žalbe iz razloga što ovrhovoditelj- tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika-tužiteljice, te iz razloga što nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom. Ovršan isprava je bianco zadužnica, no radi se o akcesornom sredstvu osiguranja tražbine iz glavnog Ugovora o poslovnoj suradnji i partnerstvu koji je ovjeren kod javne bilježnice Mile Čipčić u Splitu dana 9. rujna 2014. godine pod poslovnim brojem Ov-6667/14 i Ov-6668/14. Tražbina (novčana iz glavnog ugovora) utvrđena je (konkretizirana) po Sporazumu o osiguranju novčane tražbine također od dana 9. rujna 2014. godine ovjerenim po javnoj bilježnici Mili Čipčić u Splitu istog dana pod poslovnim brojem Ov-6663/14 i Ov-6663/14. Opisana novčana tražbina tuženika nije dospjela, niti se mogla tražiti zapljena i prijenos novčanih sredstava tužiteljice po predmetnoj zadužnici.
5. Već iz dodijeljenih brojeva Ov upisnika odnosne javne bilježnice je razvidno kako je prvotno sklopljen, potpisan i solemniziran Sporazum o osiguranju novčane tražbine kao sporedan pravni posao koji slijedi pravnu sudbinu glavne stvari (Ov- 6663/2014), a zatim druga je zadužnica (Ov-6665/2014) kada još nije potpisan glavni ugovor i na kraju osnovni pravni posao ili glavni ugovor o poslovnoj suradnji i partnerstvu Ov-6667/14 i Ov-6668/14 svi sklopljeni i ovjereni istog dana.
6. Iz sadržaja osnovnog Ugovora o poslovnoj suradnji i partnerstvu je razvidno kako su ugovorne strane osim tužiteljice, ŠI i ŠIG, a ugovor u svojoj biti sadrži između ostalog fiktivni prijenos poslovnog udjela od 50% tvrtke Bilić gradnja d.o.o. na tužiteljicu DIGĐ, s tim da je glavni "tajni partner" ŠI, dok tužiteljica fingira kao "netko" tko u ime i za račun ŠI (stvarnog partnera tuženika) preuzima poslovne udjele društva na sebe, ali za treću osobu-stvarnog vlasnika ŠI slijedom čega se radi o simuliranim i desimuliranim pravnim poslovima (stvarnim i prikrivenim) sklopljenim protivno prisilnim propisima i moralu društva, a čija se ništetnost prosuđuje prema pravilima Zakona o obveznim odnosima.
7. Iz sadržaja Sporazuma o osiguranju novčane tražbine proizlazi da je dospijeće novčane tražbine iz ništetnog Ugovora o poslovnoj suradnji određeno za najkasnije dan 31. prosinca 2009. godine odnosno samo iznimno ranije (ukoliko Veneto banka d.d. Zagreb kredit iz ranijeg razdoblja ovrhovoditelja proglasi odmah plativim). Ne ulazeći ovom prilikom u pravnu dopustivost takvog ugovaranja dospijeća tražbine (rok + uvjet na kojeg jedna strana može, a druga strana ne može utjecati) tuženik u prethodnom ovršnom postupku ničim nije dokazao da je nastupio uvjet Veneto banke d.d. što znači da se tražbina tuženika smatra nedospjelom, a time i ovrha temeljem zadužnice nedopuštenom.
8. Slijedom navedenog, tražbina koja je osiguravana zadužnicom je ništetna, a i kad bi bila valjana, ne bi bila dospjela odnosno nije ispunjen uvjet dospijeća tražbine (članak 50. stavak 1. točka 7. i 8. Ovršnog zakona) pa tako nisu ispunjeni uvjeti za provedbu ovrhe temeljem predmetne zadužnice.
9. Zadužnica, makar i ovršna isprava samo je sredstvo osiguranja tražbine iz drugog (glavnog ugovora) a glavni ugovor je ništetan jer se radi o fiktivnom prijenosu poslovnih udjela na treću osobu koja nije niti ovršenik-tužiteljica, niti ovrhovoditelj- tuženik, tako da zadužnica dijeli pravnu sudbinu glavnog ugovora, pa je ista također ništetna (članak 271. i 285. Zakona o obveznim odnosima).
10. Zbog izloženog tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uz obvezu tuženika na nadoknadu parničnog troška
11. Tuženik PI protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, te predložio da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužiteljice na nadoknadu parničnog troška.
12. U odgovoru na tužbu je naveo da su navodi tužiteljice izneseni u tužbi neistiniti i iskonstruirani.
13. Ugovor o poslovnoj suradnji i partnerstvu od dana 9. rujna 2014. godine, koji je ovjeren kod javne bilježnice Mile Čipčić u Splitu, Gundulićeva 20 dana 9. rujna 2014. godine, pod brojem Ov-6667/14, Ugovor o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] od dana 9. rujna 2014. godine, koji je potvrđen (solemniziran) kod javne bilježnice Borice Kovačević u Splitu dana 9. rujna 2014. godine, pod brojem Ov- 2810/14 i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine, koji je potvrđen (solemniziran) kod javne bilježnice Mile Čipčić u Splita, Gundulićeva 20, dana 9. rujna 2014. godine, pod brojem Ov-6663/14 nisu fiktivni ugovori.
14. Tuženik je navedene ugovore sklopio u dobroj vjeri pridržavajući se načela savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO-a). Citiranim Ugovorom o poslovnoj suradnji i partnerstvu od dana 9. rujna 2014. godine, ugovorne strane - tužiteljica, njen otac ŠI i majka PIG, s jedne strane i tuženik s druge strane, a Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] od 9. rujna 2014. godine, ugovorne strane – tužiteljica kao stjecateljica poslovnih udjela, s jedne strane i tuženik kao prenositelj navedenih poslovnih udjela u društvu Bilić gradnja d.o.o. [adresa], s druge strane, te Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine, ugovorne strane – tužiteljica kao dužnik - založni dužnik i/ili jamac platac, s jedne strane i tuženik kao vjerovnik - založni vjerovnik, s druge strane, su kao ravnopravni sudionici u prometu (članak 3. ZOO-a) slobodno uredili obvezne odnose (članak 2. ZOO-a).
15. Tužiteljica je stoga kao sudionik u obveznom odnosu dužna ispuniti svoju obvezu iz navedenih ugovora i odgovorna je za njeno ispunjenje (članak 9. ZOO-a).
16. Kao argument u prilog svojoj tvrdnji da su navedeni ugovori fiktivni, te da tužiteljica nije imala namjeru da na bilo koji način sudjeluje u preuzimanju drugih dioničkih društava, izgradnji tvornica, solarnih vjetroelektrana, marina ili hotela, naveden je argument da je tužiteljica rođena 1994. godine, te da je 2014. godine, kada su zaključeni navedeni ugovori, tužiteljica bila u dobi od dvadeset (20) godina kao studentica druge godine Pravnog fakulteta u Splitu, pa da nije životno niti logično da je tuženik tako mladu osobu uzeo za poslovnog partnera.
17. Tužiteljica u dobi od dvadeset (20) godina u vrijeme sklapanja citiranih ugovora bila je potpuno poslovno sposobna osoba i uz to još vlasnica nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 428 m2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na kojoj je izgrađena kuća, koja je vrijedna cca 500.00,00 eura, a koju nekretninu je tužiteljica kao založni dužnik založila u korist tuženika kao založnog vjerovnika, radi osiguranja njegove novčane tražbine u iznosu od 150.000,00 eura u protuvrijednosti kuna, pa tuženik nije posumnjao u njenu pravu volju stipuliranu u ugovorima.
18. Iz pretrage Sudskog registra za osobu s OIB- om [osobni identifikacijski broj] (tužiteljica), te Izvadaka iz sudskog registra za društvo AGRO DALMACIJA d.o.o., OIB: 66702267357, Velimira Škorpika 29, Šibenik i MARINERA YACHTING d.o.o., OIB: 06284791251, [adresa], vidljivo je da je tužiteljica nekoliko mjeseci nakon sklapanja navedenih ugovora sa tuženikom, ušla u vlasništvo i upravu navedenih društava, a što potvrđuje njene velike poslovne planove, te da nema smisla istu sada opravdavati godinama života i statusom studenta.
19. Nije sporno da je tužiteljica ušla u partnerstvo sa tuženikom i u suvlasništvo društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] uz potporu obitelji i da su tužiteljičin otac i majka stali iza nje, kao što to proizlazi iz Ugovora o poslovnoj suradnji i partnerstvu od dana 9. rujna 2014. godine, u kojem su ugovorne strane - tužiteljica, njen otac ŠI i majka PIG, s jedne strane i tuženik s druge strane.
20. Tuženikova tražbina u iznosu od 150.000,00 eura prema tužiteljici, koja je osigurana Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine, između ostalog proizlazi i iz Ugovora o poslovnoj suradnji i partnerstvu od dana 9. rujna 2014. godine i to baš iz članka 3. tog Ugovora, temeljem tuženikove investicije (pozajmice) u iznosu od 170.000,00 eura u društvo Bilić gradnja d.o.o. [adresa], za koju tužiteljica kao suvlasnica za 50 % odgovara u istom omjeru, a posebno što je tužiteljica dio tih novčanih sredstava koristila za dovršenje kuće u [adresa], u K. O. [katastarska općina].
21. Tuženikova tražbina u iznosu od 150.000,00 eura prema tužiteljici koja je osigurana Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine između ostalog proizlazi i iz Ugovora o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] od dana 9. rujna 2014. godine jer je tuženik na tužiteljicu prenio suvlasništvo u visini od 50 % poslovnih udjela u navedenom društvu, s napomenom da navedeno društvo s obzirom na projekte i ugovorene poslove ima veliku tržišnu vrijednost.
22. Tuženikova tražbina u iznosu od 150.000,00 eura prema tužiteljici, koja je osigurana Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine, između ostalog proizlazi i iz samog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine, zbog preuzete polovice obveza koje je ranije imao tuženik iz Ugovora o okviru za financijsko praćenje br. KS-004-2014 od dana 14. siječnja 2014. godine i Aneksa broj 1 Ugovoru o okviru za financijsko praćenje broj KS- 004-2014 od dana 7. veljače 2014. godine, koji su sklopljeni između Veneto banke d.d. Zagreb, kao banke, Bilić gradnje d.o.o. [adresa], kao korisnika i tuženika, kao jamca platca i/ili založnog dužnika, kojim je Veneto banka d.d. odobrilo društvu Bilić gradnja d.o.o. [adresa], višenamjenski okvir za financijsko praćenje na dinamičnom principu do ukupnog iznosa od 300.000,00 eura u protuvrijednosti kuna.
23. Čudno je međutim da tužiteljica u podnesku potpuno zanemaruje i ne spominje Ugovor o okviru za financijsko praćenje br. KS-004-2014 od dana 14. siječnja 2014. godine kao i Aneks broj 1 Ugovoru o okviru za financijsko praćenje broj KS-004- 2014 od dana 7. veljače 2014. godine koji su sklopljeni između Veneto banke d.d. Zagreb kao banke, Bilić gradnje d.o.o. [adresa], kao korisnika i tuženika, kao jamca platca i/ili založnog dužnika kojim je Veneto banka d.d. odobrilo društvu Bilić gradnja d.o.o. [adresa], u čije suvlasništvo je uz tuženika, na temelju Ugovora o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] od dana 9. rujna 2014. godine, ušla i tužiteljica, višenamjenski okvir za financijsko praćenje na dinamičnom principu, do ukupnog iznosa od 300.000,00 eura u protuvrijednosti kuna, a za što je tuženik kao jamac platac i založni dužnik založio svoju kuću i zemlju tj. nekretnine u svom vlasništvu upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sinju, Zemljišnoknjižni odjel Sinj u K. O. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] zgr, kuća površine 114 m2, k. č. br. [katastarska čestica], oranica površine 812 m2, pa je tužiteljica uz tuženika preuzela polovicu obveza prema Veneto banci d.d. iz tog Ugovora i Aneksa broj 1. Ugovoru, a što je sve navedeno i u citiranom Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine, pa je radi osiguranja tuženikove tražbine prema tužiteljici iz tog Sporazuma u iznosu od 150.000,00 eura ugovorena opća ovršna klauzula, zasnovano založno pravo u korist tuženika na nekretnini tužiteljice u K. O. [katastarska općina], te je prema članku 10. tog Sporazuma tužiteljica izdala tuženiku tri (3) bjanko zadužnice, i to jednu na iznos od 1.000.000,00 kn i dvije (2.) na iznos od po 100.000,00 kuna solemnizirane po javnom bilježniku, od čega je jedna predmet ovog parničnog postupka.
24. Tužiteljica se uopće ne osvrće na Konto karticu Bilić gradnje d.o.o. za razdoblje od dana 1. 1. 2015. – 30. 9. 2015. godine. Potraživanje za pozajmice MMS od dna 9. rujna 2016. godine iz koje proizlazi da je tužiteljica bez pitanja i odobrenja tuženika od navedenog društva samoinicijativno uzela pozajmice (tužiteljica je dizala gotovinu, uzimala pozajmice, te karticama društva plaćala svoje privatne obveze) u ukupnom iznosu od 65.308,06 kuna, te da je i po tom osnovu dužna tuženiku, a što tužiteljica nije niti osporila.
25. Iz dopisa Privredne banke Zagreb (kao pravnog slijednika Veneto banke d.d.) broj 337/2019 od dana 27. rujna 2019. godine proizlazi dospjela obveza društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] prema navedenoj banci sa stanjem na dan 26. rujna 2019. godine u iznosu od 64.203,83 kuna, te da je aktivna blokada poslovnih računa navedenog društva.
26. Iz dopisa Privredne banke Zagreb (kao pravnog slijednika Veneto banke d.d.) br. 40/20 od dana 20. siječnja 2020. godine proizlazi dospjeli dug društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] prema navedenoj banci na dan 31. prosinca 2019. godine po Okvirnoj liniji broj KS-004-2014 zaključenoj dana 14. siječnja 2014. godine u iznosu od 300.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna, u ukupnom iznosu od 17.423,72 EUR-a i 2.892,96 kn, te da je aktivna blokada poslovnih računa navedenog društva.
27. Konačno, iz dopisa Odvjetničkog društva Gjurgjan & Škribar Radić u Zagrebu upućene društvu Bilić gradnji d.o.o. [adresa] od dana 27. siječnja 2020. godine - Obavijesti o Ugovoru o kupoprodaji potraživanja od dana 17. siječnja 2020. godine, proizlazi da je društvo Euro Jet Intercontinental Limited, sa sjedištem na Otoku Man, 12 Mount Havelock, Douglas, IM1 2QG, OIB: 90060047702, kao vjerovnik društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] temeljem pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broj 26 Povrv-661/2015 od dana 17. svibnja 2016. godine dana 17. siječnja 2020. godine sklopilo Ugovor o kupoprodaji potraživanja sa tuženikom, kojim je tuženik kupio potraživanje u iznosu od 17.500,00 EUR, uvećano za zatezne kamate koje teku od dana 17. kolovoza 2013. godine do isplate te da je tužiteljica i po tom osnovu dužna tuženiku.
28. Tuženik ukazuje na odredbu članka 5. stavka 3. citiranog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine po kome se tužiteljica suglasila s tuženikom da kao dokaz o visini tražbine po citiranom Sporazumu služe poslovne knjige (izjava) tuženika.
29. Da su citirani ugovori bili pravno valjani i da su se ispunjavali, posebno da je tužiteljica kao stjecatelj poslovnih udjela u društvu Bilić gradnja d.o.o. [adresa] i ravnopravan partner sudjelovala u radu navedenog društva potvrđuje sadržaj priložene e-mail koorespondencije koju je upravo tužiteljica slala tuženiku sa e- mail adrese: [adresa elektroničke pošte] na tuženikovu e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte], pa tako tužiteljičin e-mail od dana 9. 6. 2015. 10:12 sa prilozima upućen tuženiku, tužiteljičin e-mail od dana 14. 5. 2015. 11:05 upućen tuženiku i tuženikov e-mail od dana 14. 5. 2015. 15:46 upućen tužiteljici a kojim je tuženik odgovorio na prednji tužiteljičin mail, te tužiteljičin e-mail od dana 5. 11. 2018. 17:17 upućen tuženiku, a što je sve tuženik priložio u sudski spis. Autorica i pošiljateljica navedenih e-mailova je upravo tužiteljica.
30. Iz navedene korespondencije proizlazi da je tužiteljica itekako svjesna da je partner u poslu sa tuženikom, potpuno ravnopravno, te zbog toga od tuženika traži izvještaje i dokumentaciju o poslovanju društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa], posebno dokumente o zaduženjima navedenog društva s bankom, HEP, HROTE, bruto bilancu društva, kontokorentnu karticu, projekciju moguće ostvarive dobiti, ugovor o kreditu i kopije svih ugovora za sva solarna polja.
31. Iz navedene korespondencije isto tako proizlazi da tužiteljica od tuženika traži joj se plati dividenda temeljem svog suvlasništva u navedenom društvu (stipendija), zatim da isti ispoštuje sve segmente ugovora koji je potpisan i ovjeren kod javnog bilježnika, zbog čega je i založila svoju nekretninu (kuću u [adresa]) u vrijednosti 150.000,00 eura kao osiguranje kredita i osiguranje da će joj stipendija biti isplaćivana. Prednjem ne treba komentar.
32. Društvo Bilić gradnja d.o.o. [adresa] je baš na zahtjev tužiteljice u [adresa] imalo iznajmljen uredski prostor, u kojem je uz tuženika radila i tužiteljica, a vlasnik navedenog uredskog prostora je DI, [adresa], koji može potvrditi da je osim tuženika u tom uredskom prostoru kao partner, suvlasnik i član uprave društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] radila i tužiteljica i da njena uloga u navedenom društvu i sklopljenim ugovorima nije bila fiktivna.
33. Tužiteljica je posebnu pažnju usmjerila na Sporazum od dana 22. studenog 2014. godine, koji je ovjeren kod javne bilježnice Borice Kovačević iz Splita, Ivana Gundulića 44/II, dana 25. 11. 2014. godine, pod broj: OV-3773/14, a koji je zaključen između tužiteljice, njene majke ČI i njenog oca ŠI s jedne strane, te tuženika s druge strane, tvrdeći da tužiteljica i tuženik nisu međusobno dali specijalne punomoći za zastupanje u poslovanju. To nije točno, jer je tužiteljica opunomoćila tuženika na temelju Specijalne punomoći „U Splitu, 16. 12. 2014. godine, koja je ovjerena kod javne bilježnice Borice Kovačević iz Splita, dana 16. 12. 2014. godine, pod brojem Ov-4100/14, a koja punomoć se prilaže, da može obavljati određene poslove u njeno ime, a za račun društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa].
34. Potraživanje tuženika prema tužiteljici iz Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine, a temeljem kojeg je tužiteljica tuženiku izdala bjanko zadužnicu koja je predmet ovog postupka, ne proizlazi iz citiranog Sporazuma od dana 22. studenog 2014. godine, pa taj Sporazum nije niti bitan za ovaj spor.
35. Navedenim Sporazumom od dana 22. studenog 2014. godine reguliran je potpuno novi projekt koji nema direktne veze sa dugom tužiteljice prema tuženiku, niti sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 9. rujna 2014. godine, a niti sa bianco zadužnicom koja je predmet ovog postupka, pa taj Sporazum ne može utjecati na valjanost ranijih ugovora koji su sklopljeni još dana 9. rujna 2014. godine.
36. U tom smislu društvo G.E.A GREEN CARS d.o.o. [adresa], koje je brisano iz sudskog registra Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-18/2058-57 od dana 26. listopada 2018. godine, zatim društvo 2 F Power technology d.o.o., koje je brisano iz sudskog registra Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku broj Tt-18/701-51 od dana 19. listopada 2018. godine, te društva M.B.S. GRADNJA d.o.o. i INVESTMENT d.o.o., koja su najavljena, a nisu niti osnovana, su naknadni projekti obitelji tužiteljice koji su propali ili nisu zaživjeli i tuženik sa time nema nikakve veze. Međutim, tuženik ima saznanja da je tužiteljica i njena obitelj istim modusom operandi ušla u poslovni odnos sa CI, [adresa], vezano za društvo AGRO DALMACIJA d.o.o., OIB: 66702267357, Velimira Škorpika 29, Šibenik, koji je također završio sudskim postupkom.
37. Nije točno da je tuženik jednostranom odlukom isključio tužiteljicu iz bilo kakvih ovlasti u društvu Bilić gradnja d.o.o. [adresa]. Tužiteljica je i danas član društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] sa 50 % poslovnih udjela, jednako kao i tuženik.
38. Odlukom člana društva od dana 12. veljače 2020. godine, izmijenjen je Društveni ugovor od dana 25. studenoga 2014. godine, u odredbi o članovima uprave, odredbi u ovlasti za zastupanje i odredbi o sazivanju skupštine društva. Društveni ugovor od dana 12. veljače 2020. godine, u potpunom tekstu, dostavljen je u zbirku isprava suda. Navedena odluka je donesena u zakonitoj proceduri od strane Skupštine društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] sazvane na temelju odredbe članka 442. stavka 3. ZTD-a, kako bi se omogućilo funkcioniranje navedenog društva, izbjegla opasnost od otvaranja stečajnog postupka nad navedenim društvom, te omogućio normalan rad i poslovanje društva.
39. Navedene promjene ovlaštenja u zastupanju člana uprave, prestanak funkcije člana uprave i promjena odredbi društvenog ugovora upisana je sudskom registru Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-20/950-2 od dana 26. veljače 2020. godine, a također se predlaže sudu da u dokazne svrhe pribavi i pregleda spis Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-20/950-2, te pribavi i pregleda aktualni i povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Bilić gradnja d.o.o. [adresa].
40. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prihvaćanjem zahtjeva tuženika kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu od dana 5. srpnja 2019. godine, zaplijenjena novčana tražbina u korist tuženika kao ovrhovoditelja, a na teret tužiteljice kao ovršenika, prema ovršnoj ispravi – zadužnici izdanoj u visini od 99.999,00 kuna, od dana 9. rujna 2014. godine, solemniziranoj po Mili Čipčić, javnoj bilježnici u Splitu pod brojem Ov-6665/14.
41. Nije točno da zaplijenjena novčana tražbina tuženika kao ovrhovoditelja prema tužiteljici kao ovršeniku nije dospjela, odnosno nije točno da se nije mogla tražiti zapljena i prijenos novčanih sredstava tužiteljice kao ovršenika po toj zadužnici.
42. Nije također točno da je navedena zadužnica akcesorno sredstvo osiguranja tražbine iz Ugovora o poslovnoj suradnji i partnerstvu (ovjerenom po Mili Čipčić, javnoj bilježnici u Splitu pod broj Ov-6667/14 i Ov-6668/14 od dana 9. rujna 2014. godine), koja tražbina je utvrđena (konkretizirana po Sporazumu o osiguranju novčane tražbine, također od 9. 9. 2014. godine, isto tako ovjerenom po Mili Čipčić, javnoj bilježnici u Splitu pod brojem Ov-6663/14 od 9. 09. 2014. godine), budući je navedena zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja novčane tražbine tuženika kao vjerovnika prema tužiteljici kao dužniku na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine, solemniziranom po Mili Čipćić, javnoj bilježnici u Splitu pod broj Ov-6663/14 od 9. rujna 2014. godine, a na temelju Ugovora o prijenosu udjela sa imena tuženika PI na tužiteljicu DIGĐ, solemniziranog kod javne bilježnice Borice Kovačević iz Splita, pod brojem OVv2810/14 dana 9. rujna 2014. godine, baš kao što je to navedeno u članku 1.1. citiranog Sporazuma.
43. U citiranom Sporazumu koji je potvrđen kod javne bilježnice i predstavlja ovršnu ispravu, stranke su suglasno utvrdile da tuženik kao vjerovnik ima tražbinu prema tužiteljici kao dužniku u iznosu od 150.000,00 eura u protuvrijednosti kuna i nuzgredice (naknada, troškova) nastale temeljem Ugovora o prijenosu udjela sa imena tuženika PI na tužiteljicu DIGĐ, solemniziranog kod javne bilježnice Borice Kovačević iz Splita, pod brojem Ov-2810/14 dana 9. 9. 2014. godine, a kojim ona stječe 50 % udjela u tvrtki Bilić gradnja d.o.o. [adresa] i preuzima obvezu otplate 1/2 kredita Ugovorom o okviru za financijsko praćenje br: KS-004-2014 od dana 14. siječnja 2014. godine i Aneksa br. 1. Ugovoru o okviru za financijsko praćenje br: KS-004-2014 od dana 7. veljače 2014. godine u iznosu od 150.000,00 EUR (slovima: stopedesettisuća eura) u protuvrijednosti kuna koji je sklopila tvrtka Bilić gradnja d.o.o. [adresa], OIB: 10045564014 i tuženik PI kao jamac platac / založni dužnik sa Veneto Bankom d.d. Zagreb, Draškovićeva 58, OIB: 81712716992.
44. Nije točno da je tražbina koja je osigurana predmetnom zadužnicom ništetna, niti je točno da bi osnovni ugovor na temelju kojeg je ta zadužnica izdana bio ništetan, jednako kao što nije točno da bi i citirana zadužnica bila ništetna.
45. Nije sporno da je na Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine, solemniziranom po Mili Čipćić, javnoj bilježnici u Splitu pod brojem Ov-6663/14 od 9. rujna 2014. godine, koji predstavlja javnobilježnički akt, dana 4. srpnja 2019. godine stavljena potvrda ovršnosti iz koje proizlazi da je citirani javnobilježnički akt izvršan dana 4. srpnja 2019. godine, pa je jasno da je tražbina koja tuženika kao vjerovnika prema tužiteljici kao dužniku iz tog Sporazuma dospjela, te ista ne može biti predmet prijepora i rasprava u ovoj parnici do eventualnog ukidanja navedene klauzule u posebnom sudskom postupku.
46. U članku 5. citiranog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine, solemniziranom po Mili Čipćić, javnoj bilježnici u Splitu pod brojem Ov-6663/14 od 9. rujna 2014. godine jasno je navedeno da su strane u Sporazumu suglasne da javni bilježnik na temelju pisanog zahtjeva vjerovnika (tuženika iz ovog postupka) na navedeni Sporazum stavi potvrdu ovršnosti u kojem zahtjevu će biti naznačeno dospijeće i visina tražbine (st. 1.), da su strane u Sporazumu suglasne da je to jedini uvjet koji mora biti ispunjen da bi se na njega stavila potvrda ovršnosti (stavak 2.), te da su strane u Sporazumu suglasne da kao dokaz o visini tražbine po tom Sporazumu služe poslovne knjige vjerovnika (tuženika) –(stavak 3.).
47. Naime, visinu i dospijeće osigurane tražbine iz citiranog Sporazuma, a na temelju kojeg je izdana i predmetna zadužnica, temeljem koje je određena izravna naplata koju tužiteljica kao ovršenik pokušava proglasiti nedopuštenom, pa samoj volji stranaka stipuliranoj u članku 5. citiranog Sporazuma, određuje tuženik kao vjerovnik svojom jednostranom izjavom u pisanom zahtjevu upućenom javnom bilježniku za stavljanje potvrde ovršnosti, a što je sve u konkretnom slučaju i poštivano.
48. Da nije tako, tj. da osigurana tražbina iz citiranog Sporazuma nije dospjela, ne bi javna bilježnica Mila Čipčić na predmetni Sporazum koji predstavlja javnobilježnički akt i ovršnu ispravu, stavila potvrdu ovršnosti dana 4. srpnja 2019. godine, stoga također nije točno da tražbina koja je osigurana predmetnom zadužnicom (i kada bi bila valjana) ne bi bila dospjela, odnosno da nije ispunjen uvjet dospijeća navedene tražbine (članak 50. stavak 1. točka 7. i 8. OZ-a), pa da nisu ispunjeni uvjeti za provedbu ovrhe temeljem predmetne zadužnice. Nije sporno da je u konkretnom slučaju zapljena novčane tražbine u korist tuženika kao ovrhovoditelja, a na teret tužiteljice kao ovršenika, na temelju zahtjeva tuženika kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu, obavljena prema ovršnoj ispravi – zadužnici izdanoj u visini od 99.999,00 kuna od dana 9. rujna 2014. godine, solemniziranoj po Mili Čipčić, javnoj bilježnici u Splitu pod brojem Ov-6665/14, te da je to učinjeno na zakonit način jer se radi o pravno valjanoj i dospjeloj obvezi.
49. Sve navedeno potvrđuje i dokazuje da je tražbina iz predmetne zadužnice, jednako kao i sama zadužnica, pravno valjana (tj. da nije ništetna), te dospjela, kao i da je određena (i provedena) ovrha dopuštena, te da ne postoje zakonski uvjeti za udovoljiti tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice.
50. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva za izravnu naplatu Financijske agencije Split od 5.7.2019., bjanko zadužnice na iznos od 100.000,00 kuna od 9.9.2014. solemnizirane kod javne bilježnice Mile Čipčić u Splitu istog dana pod brojem Ov-6665/14, obavijesti Financijske agencije RC Split Podružnice Šibenik upućene tužiteljici, spisa ovog suda poslovni broj Ovr-385/2019, spisa Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-20/90 i St-485/2019, ugovora o poslovnoj suradnji i partnerstvu sklopljenog između ŠI, PIG, PIGĐ i PI od 9. rujna 2014., Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenog između PI i PIGĐ od 9. rujna 2014., neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), ugovora o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] sklopljenog između PI i PIGĐ od 9. rujna 2014., preslike izvatka iz knjige poslovnih udjela Bilić gradnja d.o.o. za graditeljstvo, trgovinu i usluge Sinj od 9.9.2014., Aneks broj 1 Ugovoru o okviru za financijsko praćenje broj KS-004-2014 sklopljenog između Veneto banke d.d. Zagreb, Bilić gradnje d.o.o. [adresa] i PI od 7.2.2014., ugovora o okviru za financijsko praćenje broj KS-004-2014 sklopljenog između Veneto banke d.d. Zagreb, Bilić gradnje d.o.o. [adresa] i PI od 14.1.2014., neslužbenog primjerka povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo POWER TECHNOLOGY d.o.o. za proizvodnju i trgovinu Rogoznica, neslužbenog primjerka povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo G.E.A. GREEN CARS d.o.o. za proizvodnju motornih vozila Sinj, obavijesti o ugovoru o kupoprodaji potraživanja od 17.1.2020. Odvjetničkog društva Gjurgjan & Šribar Radić u Zagrebu upućene društvu Bilić gradnja d.o.o. [adresa] od 27.1.2020., podnesaka Privredne banke Zagreb upućene društvu Bilić gradnja d.o.o. [adresa] od 20.1.2020.i 27.9.2019., konto kartice društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] za razdoblje od 1.1.2015. do 30.9.2016., e-mail korespondencije između tužiteljice i tuženika od 5.11.2018., 14.3.2015. i 9.2.2015., sporazuma sklopljenog između PIGĐ, PIG i ŠI te PI od 22.11.2014., udjela u društvu G.E.A: GREEN CARS d.o.o. [adresa], udjela u društvu 2F POWER TECHNOLOGY d.o.o. Rogoznica, udjela u društvu koje se osniva M.B.S. Gradnja d.o.o. Rogoznica, udjela u društvu koje se osniva INVESTMENT d.o.o. Rogoznica, udjela u društvu Bilić gradnja d.o.o. (Holding) [adresa]), saslušanjem svjedoka TI sina P, ŠI pok. CI, OI sina P, PIG, UI sina Š, te tužiteljice i tuženika, dok je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza financijskog vještačenja društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa].
51. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.
52. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
53. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice na utvrđenje
54. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:
- da su ŠI, PIG i PIGĐ te PI sklopili dana 9. rujna 2014. godine ugovor o poslovnoj suradnji i partnerstvu (na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javne bilježnice Mile Čipčić u Splitu istog dana pod brojem Ov-6667/14) na rok od dvadeset (20) godina. Ugovorne strane su suglasno ugovorile da radi zajedničkog poslovnog interesa i namjere realiziraju projekte projekte pobliže navedene u članku 1. stavku 3. Ugovora, da će cjelokupno neto dobit nakon predmetnih projekata kao i svih budućih zajedničkih projekata realizirati putem BILIĆ GRADNJE d.o.o. [adresa], kroz njihove suvlasničke udjele tj. da je PIGĐ (tužiteljica) nositelj suvlasničkih udjela u BILIĆ GRADNJI d.o.o. [adresa] za ŠI, te ista ne može svoje suvlasničke udjele u odnosnom društvu prenijeti niti opteretiti u korist treće osobe bez izričite suglasnosti ŠI
ŠI i PIG
- da su ugovorne strane suglasne da će BILIĆ GRADNJA d.o.o. [adresa] isplaćivati stipendiju tužiteljici iz dividende društva u iznosu od 6.000,00 kuna, te da je tuženik PI za potrebe realizacije navedenih projekata osobno investirao (dao pozajmnicu) iznos od 170.000 eura koji iznos će tuženik naplatiti od BILIĆ GRADNJE d.o.o. [adresa] po naplati istih od tvrtke ECODISAN ili Turksaj – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora o poslovnoj suradnji i partnerstvu – list 13 i 14 spisa)
- da su PI (tuženik kao vjerovnik) i PIGĐ (tužiteljica kao založni dužnik i/ili jamac platac) sklopili dana 9. rujna 2014. godine Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založenog prava na nekretnini (koji je solemniziran kod javne bilježnice Mile Čipčić u Splitu istog dana pod poslovnim brojem OV-6663/14). Ugovorne strane su suglasno utvrdile da tuženik kao vjerovnik ima tražbinu prema tužiteljici ka dužniku u iznosu od 150.000,00 eura (protuvrijednost u kunama) nastale temeljem ugovora o prijenosu udjela sa imena PI na DIGĐ založnog dužnika solemniziranog kod javne bilježnice Borice Kovačević u Splitu 9.9.2014. pod brojem OV-2810/14 a kojim tužiteljica stječe 50% udjela u tvrtki Bilić Gradnja d.o.o. [adresa] i preuzima obvezu otplate ½ dijela kredita ugovorom o okviru za financijsko praćenje br. KS-004-2014 od 14.1.2014. i Aneksa br. 1. Ugovora o okviru za financijsko praćenje br. KS-004-2014 od 7.2.2014. u iznosu od 150.000,00 EUR-a koji je sklopila tvrtka Bilić Gradnja d.o.o. [adresa] koju zastupa član uprave PI i PI kao jamac platac/založni dužnik sa Veneto Bankom d.d. Zagreb koju zastupa KI, direktorica (članak 1.)
- da su stranke iz odnosnog Sporazuma dalje, suglasno ugovorile da tražbine banke iz okvirnog ugovora temeljem članka 2. Aneksa broj 1 Ugovora o okviru za financijsko praćenje br. KS-004-2014 dospijevaju u rokovima utvrđenim u svakom pojedinačnom ugovoru maksimalno do važnosti okvira, a najkasnije do 31.12.2009. godine s tim da može dospjeti i ranije u slučaju da banka jednostrano raskine ugovor i to pod uvjetima ako korisnik i jamac platac ne ispune bilo koju ugovornu obvezu, a posebno ako postupe protivno odredbi članka 10. Ugovora o okviru za financijsko praćenje br. KS-004-2014
- da tražbina vjerovnika PI (tuženika) u navedenom iznosu dospijeva prema tužiteljici kao dužniku najkasnije do 31.12.2009. godine osim ako Veneto Banka d.d. Zagreb proglasi kredit kako je navedeno u stavku 2.1. članka kao odmah plativ, tražbina tuženika kao založenog vjerovnika prema založnom dužniku dospijeva na datum koji tuženik odredi u pisanoj obavijesti tužiteljici
- da tužiteljica kao založni dužnik potpisom Sporazuma izričito neopozivo dopušta da tuženik kao vjerovnik neposredno na temelju tog Sporazuma a bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja dužnika upisom u zemljišne knjige upiše pravo zaloga na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika u iznosu od150.000,00 EUR-a (protuvrijednost u kunama, da će vjerovnik (tuženik) dopustiti založnom dužniku (tužiteljici) brisanje založnog prava na navedenoj nekretnini nakon što prestane postojati tražbinanajkasnije3112.2009., te da je tužiteljica suglasna da za slučaj neisplate tražbine a nakon što javni bilježnik na Sporazum stavi potvrdu ovršnosti, tuženik kao vjerovnik može neposredno provoditi prisilnu ovrhu prodajom predmetne nekretnine (članak 4 do 6 Sporazuma)
- da se jamac platac obvezuje prilikom sklapanja Sporazuma izdati vjerovniku tri (3) bjanko zadužnice i to jednu na iznos od 1.000.000,00 kuna, a dvije na iznos od po 100.000,00 kuna solemnizirane po javnom bilježniku (članak 10. Sporazuma) – (utvrđeno pregledom citiranog Sporazuma – list 35 do 40 spisa)
- da su PI (tuženik kao prenositelj) i PIGĐ (tužiteljica kao stjecateljica) sklopili dana 9. rujna 2014. godine Ugovor o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić Gradnja d.o.o. [adresa] (koji ugovor je solemniziran kod javne bilježnice Borice Kovačević u Splitu istog dana pod poslovnim brojem OV-2810/2014). Ugovorne strane su suglasno ugovorile da je prenositelj imatelj sto (100) poslovnih udjela svaki poslovni udio nominalne vrijednosti od po 200,00 kuna koji se u knjizi poslovnih udjela vode pod rednim brojem 1 do 100, što predstavlja 100% temeljenog kapitala, da ovim ugovorom tuženik kao prenositelj prenosi na tužiteljicu 50 poslovnih udjela svaki poslovni udionominalne vrijednosti od po 200,00 kuna koji se u knjizi poslovnih udjela vode pod rednim brojem 51 do 100, što predstavlja 50% temeljnog kapitala, te da je tužiteljica upoznata da su tvrtka Bilić Gradnja d.o.o. i tuženik sklopili ugovor o okviru za financijsko praćenja broj KS-004-2014 i Aneks 1 tom ugovoru sa Veneto bankom d.d. Zagreb te je temeljem tog ugovora tuženik jamac platac po istom ugovoru i založni dužnik (članak 1 do 6 ugovora)
- da su tuženik i tužiteljica suglasno ugovorili da se obvezuju sklopiti poseban Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava kojim će tužiteljica i tuženik regulirati odnose vezane za obveze koje proizlaze iz ugovora za financijsko praćenje koji je sklopljen sa Veneto bankom d.d. Zagreb (članak 7.) – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora – list 90 do 92 spisa).
55. Svjedok ŠI pok. CI je iskazao da je tuženika PI upoznao 2012.-2013. godine u svoj kući u [adresa] za vrijeme dok je radio na projektu vjetro-parka i solara u Turskoj. Upoznao ga je veterinar iz [adresa] i njegov stariji sin. Sa čovjekom koji je imao neograničene mogućnosti investiranja u solare i trgovinu vode, nafte i naftnim derivatima jer je tada zastupao jednu od poznatih talijanskih firmi i tako je došlo do našeg poznanstva, a onda je tuženik u jednom trenu rekao da firma Petrovilla koju je on zastupao, kako mu je rekao, ima zalihe solara i potrebe za vodom i naftom, da bi on to mogao plasirati i da bi se želio upoznati sa ljudima koji to rade u Turskoj. U međuvremenu su se upoznali sa čovjekom, misli da se zvao UI koji je već imao i radio te solare i bio je u kontaktu koji prodaju određene projekte. Bio je sa njim i sa tuženikom u Karamanu gdje je trebala krenuti ta realizacija. U međuvremenu se radilo na otkupu jednog dijela solara u Hrvatskoj, misli da je to bio baš osobni poznanik od UI, a ne od njega i tuženika. U tom trenu se dogovorilo da ide na tri (3) jednaka dijela, na tuženika, PIG, njegovu suprugu i UI. U tom trenu kad je došlo do provjere jer njegova supruga i UI je bio blokiran pa je umjesto njega trebao ići njegov brat, ali je i on bio blokiran pa je jedina ideja bila da njegova kćer PIGĐ koja nije bila blokirana uđe u 50% udjela sa Bilić gradnjom i sa tuženikom. U međuvremenu tuženik je ishodio i kredit kod Veneto banke na svoju hipoteku gdje je on garantirao okvirno 300.000,00 eura. Dao je svoju hipoteku, a misli i osobnu zadužnicu. Pokušavali su sa još dvije, tri firme napraviti projekte, misli da su u igri bili D Green car i još jedna. Njegova kći JI je sklopila ugovor o vlasništvu udjela u firmi Bilić gradnja d.o.o. s tuženikom od 50% uz cijenu svakog udjela po 200 kuna. Taj ugovor je radio i donio na potpis odvjetnik OI. Odvjetnik je bio dio tima i on je to sve trebao pratiti. Ugovor o poslovnoj suradnji i partnerstvu je sklopljen 2014. i to između njegove kćerke HI i PI jer je jedino ona iz njegove obitelji bila uredna i solventna. Ugovor je izradio i donio odvjetnik OI. Njegov supruga i on su bile ugovorne stranke, i potpisali, na inzistiranje OI i PI. Misli da jedan papir glasi da se u Bilić gradnji ne može graditi bez dogovora i tuženika PI i svim ostalim firmama koje su već bile osnovane. Uloga njegove kćerke je bila da bude u uredu, a sve pravne poslove vezane za projekte koje je rekao su obavljali on i tuženik, a OI je bio prisutan pri svakom razgovoru. JI nije sudjelovala u bilo kojoj realizaciji i bilo kojeg projekta. Bjanko zadužnice su izdane iz razloga što su mu odvjetnik OI i tuženik tumačili da su izdane kao garancija prema Veneto banci. Koliko zna kredit se uredno isplaćuje do danas. Vjeruje da su ugovor o poslovnoj suradnji i partnerstvu od 9.9.2014., ugovor o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić gradnja i sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanje založnog prava od 9.9.2014. zaključeni isti dan, a sve ugovore je donosio odvjetnik OI i jamčio da je sve uredno i čisto i da firma Bilić gradnja nema nikakva dugovanja prema trećim osobama osim prema Veneto banci. U jednom trenutku u prijedlogu ugovora bio je članak da PI ima potraživanja prema društvu Bilić gradnja d.o.o. u visini mislim cca 150.000,00 ili 170.000,00 eura i to mu je upalo u oči te je tražio da se izmjeni članak na način da stoji da je Bilić gradnja d.o.o. tek u obvezi isplatiti PI ono što naplati od dužnika. Nakon toga odvjetnik OI i tuženik su mu rekli da je to bio lapsus i da je to ispravljeno. Članak 3. Ugovora o poslovnoj suradnji i partnerstvu od 9. rujna 2014. je preinačeni članak. Nakon što je ugovorom o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić gradnja d.o.o. od **.**.2014. PI prenio 50% kapitala i poslovnih udjela u društvu Bilić gradnja na tužiteljicu, tužiteljica i tuženik su dvije osobe koje društvo zastupaju skupno. Nakon takve odluke u ime društva Bilić gradnja i druge poslove tuženik nije smio sam potpisivati odluke, ali je potpisivao. Ne zna kad je riješeno financiranje između Veneto banke kao banke, Bilić gradnje kao korisnika i PI kao jamca. Misli da je to bilo nekoliko mjeseci prije nego je JI ušla u firmu. Odvjetnik i tuženik su garantirali da firma nema nikakva dugovanja, osim prema Veneto banci. Na daljnji upit nakon što su svjedoku predočeni ugovori o okviru za financijsko praćenje sklopljen između Veneto banke, Bilić gradnje kao korisnika i PI kao jamca od 14.1.2014. i aneks broj 1 citiranog ugovora, svjedok je iskazao da ne vidi dobro, dodajući ta dva ugovora moraju biti jedinstvena i da prije nego je tužiteljica ušla u firmu Bilić gradnja d.o.o. da je bilo iskorišteno 150.000,00 eura, a nakon toga 20.000,00 eura za manipulativne troškove, ukupno 170.000,00 eura. To da mu je rekao tuženik osobno kad su se prvi put sastali unazad par mjeseci i rekao mu je da ima još 40.000,00 eura kredita, ne on osobno, nego firma Bilić gradnja. Datumski se ne može sjetiti je li je između njega, njegove supruge PIG i tužiteljice s jedne strane i tuženika s druge strane zaključen sporazum od 22.11.2014. godine, jer ima pun snop tih papira. Sve ugovore su potpisali on, njegova supruga, tuženik i tužiteljica koja je bila tu samo zato što je jedina u obitelji bila solventna i to na inzistiranje odvjetnika OI. Misli da je PIGĐ dala PI odgovarajuću specijalnu punomoć navedenu u članku 2. ugovora. Nakon što mu je pročitana točka 6. Sporazuma iskazao je da je od PI uzeo novčane pozajmice, ali ne za osobne potrebe nego za otvaranje računa u Turskoj u Odeo banci na koji je PI sa svojim partnerom trebao položiti ček od 5 milijuna eura. Misli da je upoznat sa točkom 8. Sporazuma, navodeći da nije PI organizirao taj let nego UI i da je Č dao karticu da se plati let. Nakon što je potvrđeno da je plaćeno tek je tad avion mogao poletjeti. Naknadno je saznao da je tuženik PI dao fakturu UI koji je to zloupotrijebio. Nije čitao članak 6. Ugovora o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] od 9. rujna 2014. godine, nego mu je rekao PI i tužiteljica jamči za pola od visine kredita. To je sve što je ona imala obvezu. Diglo se ukupno 170.000,00 eura, a ne 300.000,00 eura. Dakle tužiteljica jamči za 85.000,00 eura, a sve što se nakon toga dešavalo nisu imali saznanja niti su imali uvid u poslovanje firme Bilić gradnja d.o.o. Bio je dogovor da on dobije prokuru, a što nije dobio jer su određeni poslovi propali. U novinama je čitao da je PBZ banka preuzela nešto, a za pokretanje stečajnog postupka nad društvo Bilić gradnja d.o.o. nije znao. Zaključenje ugovora iz 2014. godine održavane skupštine Bilić gradnje, činjenica bi društvo isplaćivalo dobit članovima, da je moja kćerka dobivala tzv. stipendiju od društva u mjesečnom iznosu od 6.000,00 kuna koja predstavlja dobit je bila tema i razlog zašto tužiteljica daje nekretninu u zalog i zbog čega ulazi u firmu Bilić gradnja gdje dobiva mjesečnu naknadu u visini od 6.000,00 kuna. Prva plaća ili stipendija nije bila isplaćena, već su je on i supruga isplatili da kćer to ne zna, a iza toga je PI bio na putu i donio tužiteljici karticu firme i da svaki mjesec uzima 6.000,00 kuna što će on pravdati kroz računovodstvo, a to je jamčio i odvjetnik OI da je to to i da se ne može mijenjati i to je bio razlog zašto je tužiteljica ušla u firmu. Poznato mu je da je tužiteljica sa bankomata putem svoje kartice dizala gotovinu sa računa društva Bilić gradnja d.o.o. 6.000,00 kuna mjesečno. Poznato mu je da je temeljem sporazuma o osiguranju novčane tražbine o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 9.9.2014. tužiteljica kao založni dužnik i jamac platac izdala tuženiku kao založnom vjerovniku člankom 10 tog ugovora jednu bjanko zadužnicu na milijun kuna i dvije na iznos od po 100.000,00 kuna solemnizirane po javnom bilježniku, jer je to bio dogovor, a to je bilo osiguranje da ne daj bože banka krene prema PI, odnosno prema naplati nekretnine iz mjenice da JI participira 50% štete koju je PI pretrpio od banke. Poznato mu je da bi temeljem navedenog sporazuma tužiteljica založila nekretninu u K. O. [katastarska općina] (članak 3.) radi osiguranja novčanog potraživanja u iznosu od 150.000,00 eura. Tržišna vrijednost Bilić gradnje d.o.o. u vrijeme 9. rujna 2014. godine kad je tužiteljica postala suvlasnica za 50% poslovnih udjela tog društva je bila od 21.000,00 kuna, a sve što je uneseno u firmu je bilo djelo njega i PI. Nikakve njegove kćerke, nikakve njegove žene niti nikakvog OI, ponavljam radili su UI, on i PI. Njegova kćer nije imala veze s firmom niti je odlučivala išta niti je odluku donijela. PI i on su to radili i dogovarali – (list 161 do 165 spisa).
56. Svjedok OI sin P je iskazao da je on sačinio ugovor o prijenosu poslovnih udjela između PI i PIGĐ – tužiteljice. To je bilo negdje u devetom mjesecu 2014. godine. Tim istim ugovorom JI je postala suvlasnica, odnosno nositelj 50% udjela Bilić gradnje. Istovremeno s tim ugovorom je zaključen i ugovor o poslovnoj suradnji i partnerstvu između PI, ŠI, II i PIGĐ. Također, iste prigode je zaključen sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založenog prava na nekretnini u vlasništvu PIGĐ. Znači sva tri spomenuta ugovora su zaključena istovremeno u tom periodu i on je sudjelovao u izradi tih ugovora. Prijenosom udjela na DIGĐ ista je odlučivala o poslovanju firme zajedno sa PI jer je ugovoreno skupno zastupanje i bez nje se ništa nije moglo odraditi. Tužiteljica je izdala specijalnu punomoć tuženiku (a nakon što mu je predočena od 16.12.2014. potvrdio je da je to ta punomoć), ali ne može reći je li istog dana. Izdala je PI punomoć za redovno poslovanje firme, ali je li izdana istog dana to ne može reći. Prethodno navedeni ugovori su konzultirani, odnosno pošto je tužiteljica po struci pravnica, sudjelovala je u izradi i određenoj korekciji koje su napravljeni na radnim sastancima. Društvo Bilić gradnje d.o.o. je poslovalo i imalo je zaključen ugovor o financijskom praćenju u iznosu koji je zaključen sa Veneto bankom koju je poslije preuzela PBZ banka Zagreb. Taj ugovor je iznosio 300.000,00 eura. Ugovor o poslovnoj suradnji i partnerstvu od 9.9.2014., ugovor o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić gradnja od 9.9.2014. i sporazum o osiguranju novčane tražbine od 9.9.2014. nisu bili fiktivni; već je to je bila stvarna volja ugovorenih stranaka. Ugovor o financijskom praćenju koji je iznosio 300.000,00 eura sporazumom o osiguranju novčane tražbine pola toga, tj. iznos od HI u Bilić gradnju preuzima na sebe iznos od 150.000,00 eura. U svezi ugovora o poslovnoj suradnji i partnerstvu od 9.9.2014. i članka 3. istog istakao je da je na inzistiranje ugovornih stranaka izričito navedeno u članku 3. pozajmica od 170.000,00 eura, a obzirom da su suvlasnici firme na jednake dijelove, za to znači da suvlasnik preuzima 50% iznosa. Ukoliko se ne naplati kako je definirano člankom 3. Kao što je ranije spomenuo, sporazumom o osiguranju novčane tražbine u iznosu od 150.000,00 eura PIGĐ preuzima obvezu otplate kredita prema Veneto banci, odnosno PBZ banci kao njezinom pravnom slijedniku, a sve temeljem ugovora za financijsko praćenje, pa sukladno tome kao što je i PI u odgovoru sa Veneto bankom jamac i založni dužnik dao zalog na svoju nekretninu u K. O. [katastarska općina], tako je i JI dala založno pravo PI na nekretnini koja se nalazi u K. O. [katastarska općina] [adresa], a kao sredstvo osiguranja su date koliko se sjeća i tri (3) zadužnice. Prethodno je naveo da je PBZ banka preuzela Veneto banku pa se s time i sva prava i obveze iz ugovora za financijsko praćenje prešli na PBZ banku, a poznata mu je činjenica da je Bilić gradnja zbog blokade računa u određenom vremenskom periodu nad istom bio pokrenut stečajni postupak i da je PI dao pozajmice firmi i na taj način spriječio stečaj tvrtke, odnosno prodaju, odnosno ovrhu svoje kuće u [adresa]. Prema Easy jetu 30.000.00 eura, prema Veneto banci misli 17.000,00 eura. Nekoliko puta su razgovarali o tom problemu jer je dolazila obavijest od strane Easy jeta da nije podmiren trošak privatnog leta za Istanbul s tim da je do tog računa došlo jer je poslovni partner ŠI, UI organizirao put u Istanbul u suradnji sa tvrtkom iz Njemačke radi naplate jednog swifta, odnosno prijenosnog papira na koji se mogao naplatiti u Turskoj, a koji bi služio za daljnje poslovanje tvrtke, odnosno izgradnju solarnih vjetropolja u Istanbulu pa je UI pozvao, odnosno zatražio od C da se dostavi popis sudionika na tom letu, da bi to isti kasnije zlouporabio i prikazao kao narudžbenicu leta za Istanbul i odatle proizlazi obveza plaćanja leta prema Bilić gradnji. Sporazumom koji je naknadno potpisan i koji je dogovaralo daljnju suradnju između PI, HI i njezinih roditelja, znači ŠI i II iz studenoga 2014. godine se spominje navodna problematika i tužiteljica je u cijelosti upoznata s tim. Društvo Bilić gradnja d.o.o. je imalo iznajmljeni ured u [adresa] u [adresa], u neposrednoj blizini od cca 500 metara udaljenoj od obiteljske kuće u kojoj živi tužiteljica. Početkom 2014. godine je prvi put došao u taj ured i kasnije je tu dolazio minimalno jednom, a nekad i dva puta tjedno i tu su se održavali sastanci u tom ured. Osim njega je bio bi tu nazočan i tuženik PI, ŠI i tužiteljica JI koja je svaki dan bila u uredu i bio je dogovor da uvijek netko bude u uredu. Svi su imali komunikaciju putem mobitela, a o važnijim odlukama i sastancima su se izvještavali putem e-maila i svi su imali uvid u odluke koje su donošene tog dana ili u određenom periodu. Zaključci ili nejasnoće ili ako je trebalo nešto dalje predložiti, on se osobno putem telefona konzultirao sa tužiteljicom, a dosta puta i komunikaciju putem maila. Tužiteljica je koristila e- mail adresu [adresa elektroničke pošte]. Nekoliko puta na sastancima koji su održavani se raspravljalo o tom pitanju i mislim da je u nekom periodu, ne mogu točno navesti kojem, tužiteljica podigla iznos ako se dobro sjeća otprilike do 65.000,00 kuna. Dugovanje prema PBZ banci, tj Veneto banci i Easy jetu je podmirio PI jer bi u protivnom tvrtka Bilić gradnja otišla u stečaj. Pozajmice društvu je davao PI i koliko mu je poznato te pozajmice nisu vraćene. Ulaskom tužiteljice u Bilić gradnju ista je postala suvlasnica odnosno vlasnica 50% udjela Bilić gradnje i sukladno tom dijelu odgovara za prava i obveze tvrtke i intencija prethodno spomenutih sporazuma je upravo išla u tom smjeru. Što se tiče iznosa ukupne tražbine ne može reći točno, ali tužiteljica bi bila odgovorna upravo za iznos koji je definiran sporazumom o osiguranju novčane tražbine u iznosu od 150.000,00 eura. U vrijeme kad je tužiteljica ušla u odnos sa tuženikom ili neposredno nakon toga u poslovne odnose koliko mu je poznato tužiteljica je suvlasnica firme Agro Dalmacija i Marine yachting koliko se dobro sjeća – (list 165 do 168 spisa).
57. Tužiteljica PIGĐ kći T je u stranačkoj izjavi izjavila da je do sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji došlo na način da ju je njen otac ŠI zamolio da preuzme udjele u tvrtki Bilić gradnja čiji je vlasnik tuženik PI, na svoje ime iz razloga što on u tom trenutku nije bio poslovno sposoban, ajmo tako reći. To je bilo 2014. godine. Daljnje razgovore i pregovore su vodili njen otac i tuženik PI. Nije bila upućena niti je sudjelovala u bilo kakvim pregovorima i razgovorima. Kad bi došlo do potpisivanja nekakvog dokumenta, oni bi je zamolili i ona bi potpisala u svojstvu suvlasnice firme Bilić gradnja d.o.o. Jedinu stvar što zna i u što je upućena jest činjenica da je tvrtka Bilić gradnja d.o.o. počela ostvarivati velike prihode. U momentu kad je otac doveo UI, i u tu svrhu radi podizanja kredita radi osiguranja novčane tražbine, zasnivanjem založnog prava na njenoj kući u [adresa], sklopljen je sporazum o osiguranje novčane tražbine između PI kao vjerovnika i nje kao založnog dužnika. Misli da je to bilo 2014.-2015. godine. U daljnju priču nije upućena i ne zna što se više dalje dešavalo. Prije ulaska u firmu Bilić gradnja d.o.o. [adresa] nije bila u nikakvim pregovorima o poslovnoj suradnji s tuženikom, a niti sa UI. Nisu joj poznate zadužnice koje je potpisivala primjerice na 150.000,00 eura i 99.999,00 kuna. Nije joj poznato organiziranje leta u Tursku i na tom letu nije bila. Njeni su potpisi na ugovoru od 9. rujna 2014. godine, ugovoru o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] i sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 9. rujna 2014. godine. U firmi Bilić gradnja bila je ovlaštena za zastupanje. Njeno zastupanje se svodilo na to da su se PI, njen otac i odvjetnik OI dogovarali o svemu, a ona je bila ta koja je potpisala dokument kao ovlaštena osoba i to je sva njena uloga u firmi i sve što je znala. Nikakve razgovore i dogovore nije s njima vršila. Mjesečna stipendija od 6.000,00 kuna mjesečno od Bilić gradnje d.o.o je bila ugovorena, ali je nikad nije dobivala. Karticu društva je sam posjedovala, ali je nije koristila. Kartica je bila u uredu u ladici, a pristup uredu je imao njen otac, a također tuženik je znao gdje je kartica. Njen otac je znao PIN kod kartice, a za tuženika nije sigurna da je znao. Nije joj poznato da je Bilić gradnja digla kredit kod Veneto banke u iznosu od 300.000,00 eura 2014. godine. Založno pravo na kući na [adresa] u [adresa], a u korist PI, tuženika kao založnog vjerovnika dala je za osiguranje vraćanje kredita, ali ne zna o kojem kreditu se radi. Zna da je u sporazumu pisalo o vraćanju kredita, ali ne zna dalje. Nije joj poznato da je PBZ banka preuzela Veneto banku te da je tuženik da bi zaustavio stečaj nad društvom Bilić gradnja koji je već bio pokrenut osobno podmirio obvezu prema PBZ banci u visini od 17.000,00 eura. Također, nije joj poznato da je tuženik PI podmirio obvezu društva Bilić gradnja prema Easy Jetu u iznosu od cca 30.000,00 eura. U poslovni prostor društva Bilić gradnja u [adresa] u [adresa] za vrijeme dok je bila član uprave društva Bilić gradnja, počev od 2014. godine pa nadalje, dolazila je po pozivu kad bi trebalo nešto skenirati, isprintati ili slično. U vrijeme kada je ušla u društvo Bilić gradnja je bila studentica, a u koje pregovore i dogovore, koje firme je ulazila to će najbolje odgovoriti njen otac. Marina Yachting je bila njena firma, a bila je suvlasnica firme Agro Dalmacija. Potpisnik je sporazuma od 22. studenoga 2014. godine i specijalne punomoći od 16. prosinca 2014. godine. E- mail adresa [adresa elektroničke pošte] nije njen adresa, već od oca. Tu adresu [adresa elektroničke pošte]. Nije sudjelovala u nikakvim skupštinama, u svoje ime nije pisala nikakve e-mailove. Ako je dokument stavljen ispred nje da ga potpiše, onda ga je potpisala, ali ne sjeća se da li su godišnja financija izvješća stavljena ispred nje ili nije – (list 180 do 182 spisa).
58. Tuženik PI sin P je u stranačkoj izjavi naveo da su mu 2014. godine otprilike u lipnju ŠI, otac tužiteljice i PIG, majka tužiteljice dali prijedlog, obzirom da se gospodin ŠI prezentirao kao bankar i kao čovjek koji je imao razvijene kontakte sa bankarskim institucijama i drugim međunarodnim institucijama, da u firmu Bilić gradnja d.o.o. uđe jedan član njihove obitelji. Prije toga mora naglasiti da je majka tužiteljice PIG već bila član društva Bilić gradnja d.o.o. te je izašla iz društva kako bi po navodima gospodina ŠI u tim njihovim odnosima i formiranjima firme, kako bi oni u tim svojim odnosima jer su imali veze s bankama, predložili da umjesto majke u društvo uđe tužiteljica. To je bilo potrebno za odnose sa bankama. Rekao je da nema ništa protiv ako oni svi zajedno to potpišu tako da svi budu informirani. Nakon njihovog potvrdnog odgovora razmatrali su kako će tužiteljica ući u društvo i napravili analitiku, znači knjigovodstveno stanje, krediti, dugovi, poslovno stanje društva. Nakon sagledavanja kompletnog stanja društva, odlučeno je da se sklopi ugovor o poslovnom prijenosu i prijenosu poslovnih udjela i to sve istovremeno. Dakle u rujnu 2014. godine, nakon potvrde s njihove strane odvjetnik OI je pripremio uz njihovu suglasnost i komunikaciju sva tri ugovora, koja su čitana i na način da odgovara njihovim zahtjevima. Odvjetnik OI mu je javio da treba doći kod javnog bilježnika u Splitu jer da će doći tužiteljica i njezini roditelji kako bi svi skupa potpisali predmetne ugovore. Radilo se o ugovoru o poslovnoj suradnji i partnerstvu, sporazumu o osiguranje novčane tražbine i ugovoru o prijenosu poslovnih udjela. Svi su sklopljeni istovremeno. Svi su potpisali, dakle on, tužiteljica i njeni roditelji. ŠI ga je informirao da on sa svojim partnerima u Turskoj razvija solarna polja i da ima zatvoreno financiranje te mu je predložio, kao čovjek koji radi 20-ak godina u tom sektoru, da se priključi tim projektima jer da je to dobro, a njemu je to izgledalo dosta interesantno i to je ajmo reći bio povod da pokrenu taj poslovni odnos, naravno i među drugim projektima koje je on najavljivao. Međutim, on je bio nositelj projekta, ali u razgovorima oko realizacije su učestvovali svi, tužiteljica i njeni roditelji i to od momenta otkad je ona ušla u firmu. Tužiteljica je znala za sva poslovanja i imala je ovlasti za zastupanje društva. Ona je bila direktorica društva, njih dvoje, dakle, on i tužiteljica su imali skupno zastupanje što znači da su sve dokumente morali skupa potpisivati, osim onog dijela gdje je on dobio specijalnu punomoć za redovno poslovanje tvrtke u smislu vođenja bauštela, radova koji su bili u tijeku, ajmo reći tehničkih stvari. Bili gradnja d.o.o. [adresa] prije ulaska tužiteljice u društvo je dobila okvirno financiranje, dakle kredit od Veneto banke 300.000,00 eura za prve projekte solara, a u najavi im je Veneto banka rekla da ako sve bude u redu s prvim projektom, da će im dati na raspolaganje tri (3) milijuna eura kako bi razvijali taj sektor. Mi, misli na tužiteljicu i sebe su u Veneto banci temeljem ugovora o prijenosu otvorili račune na firmu gdje imaju zajedničke potpise. Znači nikakva plaćanja u smislu naloga nisu mogla ići bez njihovih potpisa. Tom prilikom je tužiteljica od Veneto banke dobila kreditnu karticu, a on je dobio svoju. Međutim on svoju kreditnu karticu nije koristio, a tužiteljica je iz evidencije društva koristila svoju karticu i sa bankomata po svom nahođenju je kroz 2015.-2016. uzela novac s poslovnog računa firme. Radilo se o iznosu od oko 65.000,00-70.000,00 kuna. Kad su radili sporazum o osiguranju novčane tražbine za zasnivanje založnog prava na nekretnini, prethodno je u Veneto banci kao osiguranje dao svoju kuću u [adresa] i bio jamac platac za iznos od 300.000,00 eura. Prilikom ulaska tužiteljice u društvo Bilić gradnja i temeljem dogovora o preuzimanju prava i obveza u društvu, jedan dio koji je išao na osiguranje nekretnine na Diklu u vlasništvu tužiteljice. Da objasni, prije ulaska tužiteljice u društvo, on je već potrošio svojih 170.000,00 eura što je ustanovljeno u sporazumu o poslovnoj suradnji, dakle tužiteljica i njeni roditelji u cijeloj toj priči su preuzeli polovicu svih prava i obveza društva. Iznos od 300.000,00 eura je dodatni iznos kredita Veneto banke koji je bio dio sporazuma o novčanoj tražbini koji je potpisan između njega i tužiteljice kao vlasnika nekretnine. Kad su razgovarali o načinu osiguranja prijenosa poslovnih udjela, tj. njegovog novca koji je već prethodno investirao, dogovoreno je da predmetna osiguranja, zadužnice, kao apstraktno osiguranje u njegovu korist, jer je već bio izložen sa 170.000,00 eura + kredit, što bi bilo približno 500.000,00 eura, tužiteljica i njeni roditelji su mu prezentirali bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika koje su u tom momentu već bile dodatno sredstvo osiguranja, zbog ukupne izloženosti prema Veneto banci. U danom trenutku je bio pokrenut stečaj nad firmom Bilić gradnja i to čini mu se 2017.-2018. godine. PBZ je preuzeo Veneto banku te su nešto fakturirali u jednom trenutku je PBZ banka poslala na njihovo društvo, neki iznos koji do tad nije bio plaćen. Zvao je tužiteljicu i njenog oca da vide kako to mogu riješiti da se izbjegne stečaj društva, međutim oni su se oglušili i odugovlačili rješenje tog problema, čime bi se da je firma otišla u stečaj aktivirale naplate na njegovu kuću, njegovih zadužnica i njihovog svega, jedne i druge nekretnine. Njemu je ostalo jedino rješenje da iznađe sredstva u iznosu od 47.000,00 eura, tj. skoro 50.000,00 eura da izbjegne stečaj društva, a što je i platio i dokazao sudu da je račun firme deblokiran pa je sud odustao od stečajnog postupka i vratio firmu u normalu. Dakle, kad je sve to kulminiralo zvao je tužiteljicu i njene roditelje, htio je dogovoriti sastanak, slao je poštu na adresu…Međutim oni su se na sve oglušili i do dana današnjeg nisu uspjeli riješiti probleme, a koje evidentno proizlaze iz dokumentacije društva. Mora još dodati jednu situaciju i to u svibnju 2023. godine je bio kontaktiran preko odvjetnika Miroslava Šarića, a on putem odvjetnika koji je zastupao tužiteljicu, NI gdje mu je bilo predloženo da riješe situaciju jer da su oni spremni platiti svoja dugovanja jer u obitelji imaju situaciju i da žele to riješiti i da su spremni pregovarati sa njim. Od njega su tražili pismo namjere za rješavanje problema i dali mu termine koje treba navesti u pismu namjere kako bi mogli to prezentirati banci u kojoj namjeravaju podignuti kredit. Njegov odvjetnik Šarić i odvjetnik NI su išli kod javnog bilježnika i sve su dogovorili, obzirom na cijelu situaciju, međutim kad su to poslali vrijeme je prolazilo, a oni su najavljivali da će idući tjedan…Međutim nikad i tako do danas nije riješeno, ali ponavlja da je spreman riješiti predmet spora na normalan način. O ulasku tužiteljice u društvo pregovarao je sa ŠI, PIG i tužiteljicom. Komunikacija je išla preko odvjetnika OI jer je obitelj tražila pojašnjena i ponavlja, oni su ugovorili sve nacrte ugovora. Na potpis ga je pozvao odvjetnik OI kao odvjetnik društva jer je radio kao pravni savjetnik u društvu Bilić gradnja d.o.o. Društvo Bilić gradnja je osnovano misli 2010. godine. Prije ulaska tužiteljice u društvo, a po onom što je tvrtka imala u okviru Veneto banke i solarna polja u realizaciji, najave od 3 milijuna eura i projekte koji su mogli realizirati, iznos tvrtke je bio cca 500.000,00 eura. "Ako se izuzme najava vrijednost društva je otprilike oko 500.000,00 eura. Tvrka je imala kapacitet. Sa tužiteljicom je dogovarao poslovanje tvrtke, dolazio je u ured u [adresa] u [adresa], a koji je otvoren na prijedlog tužiteljice i njenih roditelja kako bi bili u blizini kuće u [adresa]. Mora reći da je taj ured imao dugove i sve dugove je osobno namirio gospodinu TI kako bi oni mogli ući u taj ure, tj. oni i on zajedno. Sa ocem tužiteljice koji je i organizator leta u Tursku je bio i zajedno sa UI jer se u Turskoj trebao monetizirati jedan ček od 5 milijuna eura kojeg je otac tužiteljice trebao sa svojim partnerima u Turskoj monetizirati. Na tom letu nije bila tužiteljica. Ali, tužiteljica je bila upoznata zašto idu u Tursku. Oni su kao obitelj funkcionirali, tužiteljica je bila sa njim suvlasnica, a roditelji su bili financijski savjetnici i kao podrška tužiteljici. Sve poslove je dogovarao sa tužiteljicom. Koja je uloga ŠI u društvu, terbalo bi pitati njega. Tužiteljici nije dao specijalnu punomoć jer su oni morali određivati financijske aranžmane u toj grupi, pa bi onda ciljanu punomoć trebalo davati za svakog klijenta, pa je rečeno da će se dati u trenutku kad bude potrebno, međutim taj trenutak nikad nije došao. Pin na njegovoj kartici nije bio identičan kao na kartici tužiteljice, jer ne može pin biti identičan. Osim toga imaju dokazi tko je to radio i postoje videozapisi u banci. Potrošnja iznosa od 170.000,00 eura prije ulaska tužiteljice u društvo se odnosila na plaćanja potreba društva, svih financijskih aranžmana, putovanja, spavanja, partnerstva, plaćanja zatečenih dugovanja… S tužiteljicom je kontaktirao u svezi podmirenja potraživanja PBZ banke i to na raznorazne načine, i u nazočnosti odvjetnika Šamije…Od iznosa kredita od 300.000,00 eura misli da je 190.000,00 eura iskorišteno, dalje nisu, a mogli su, obzirom da je došlo do nesporazuma s tužiteljicom i njenom obitelji. Založno pravo u visini od 150.000,00 eura na nekretninu tužiteljice u Diklu odnosi se na kredit Veneto banke i dijela prijenosa udjela, a sve je to citirano u sporazumu. Zadužnica od 99.999,00 kuna odnosi se temeljem ugovora o poslovnoj suradnji i analitici u firmi. Temeljem sporazuma o osiguranju novčane tražbine unesene su tri bjanko zadužnice kao dodatno osiguranje ukupnog dijela njegovog potraživanja prema Bilić gradnji u tom trenutku i onog dijela kredita koji bi bio upitan prema Veneto banci, koji bi od 300.000,00 eura bio potrošen. Dakle uvijek 50/50. Kad je došlo do problema, blokade poslovanja, ne komuniciranja i ignoriranja njega i u odnosu na Bilić gradnju i obitelj Skejić, došlo je do ovršnih akcija. Banka je pokrenula ovršni postupak preko FINA-e preko firme. U tom trenutku da bi dobio njihovu pažnju od jedne od zadužnica u iznosu 99.999,00 kuna, a sve sukladno sporazumu o osiguranju novčane tražbine. Ponavljam spremni su na korektnu nagodbu. Kad kažem da pregovaram o mirnom rješenju spora i komunikaciji sa odvjetnikom NI, odnosni odvjetnik se pojavljuje kao odvjetnik tužiteljice, a o čemu ima i e-mailove. Sa UI ga je upoznao otac tužiteljice. Oni su već bili u nekakvim poslovnim odnosima tako da je bio pozvan od strane ŠI da se nađu sa gospodinom O koji će po navodima ŠI biti budući partner za projekte solara u Turskoj. On je također bio na navedenom letu. Temeljem tog upoznavanja, gospodin UI je radio nekakvo solarno polje na krovu neke zgrade i zamolio ga zajedno sa ŠI, u dogovoru naravno sa tužiteljicom, da Bilić gradnja isfinancira kupnju tih panela koji će biti u budućnosti refundirani. On je to isfinancirao i platio. Znači tužiteljica i njeni roditelji od početka do kraja suradnje u društvu Bilić gradnja nisu dali niti jedne lipe. Sve potrebe društva i financijski je snosio osobno. Tužiteljica je bila član uprave društva Bilić gradnja zajedno s njim od 10.-11. mjesecu 2014. godine, do kraja, dok nije izašla iz društva 2018. -2019. godine. U tom razdoblju sudjelovala je u svim odlukama. On je pripremao naloge i tužiteljica je to potvrđivala. U tom razdoblju nije potpisao nikakav virman niti izvršili bilo kakvo plaćanje, a da tužiteljica nije sudjelovala i supotpisala. Tužiteljica je sudjelovala na skupštinama Bilić gradnje. U cijelom tom razdoblju Bilić gradnja je imala poslovni prostor, tj. ured u kojem je obavljana djelatnost u [adresa], na adresi [adresa] ili 9. Tužiteljica je bila najviše u uredu, on je dolazio jednom do dva puta tjedno, ovisno o potrebama jer je radio i druge poslove. Ona je uvijek bila nazočna. Kad god je došao tužiteljica je bila u uredu. Ista se koristila e mail adresom [adresa elektroničke pošte], koji e-mail je od njenog oca, a koji su koristili svi oni kao i tužiteljica. To su ti e-mailovi iz 2015. godine (list 65-66 spisa). Društvo Bilić gradnja nije isplaćivalo tužiteljici stipendiju jer nije imalo osnovu za to, bilo je predviđeno da se iz dividende društva tužiteljici isplati 6.000,00 kuna mjesečno. Tužiteljica je dizala gotovinu s karticom u iznosu cca 65.000,00-70.000,00 kuna, što sve piše u knjigovodstvu i ima ispis s banke. U periodu otkad je tužiteljica ušla u društvo pa dok nije došlo do podnošenja tužbe odvjetnik društva je bio odvjetnik OI iz [adresa]. Koliko zna odvjetnik je dolazio prosječno dva (2) puta tjedno u [adresa] u ured kako bi imali sastanke i eventualno komunicirali pravne postupke. Davao je savjete. Ima saznanja da je odvjetnik OI, obitelj ŠI osim ovog dijela zastupao u nekim drugim privatnim postupcima. Apsolutno prava volja njega i tužiteljice je bila ona u navedenim ugovorima i sporazumima o kojima je govorio, iz rujna 2014. godine. Da nije spriječio stečaj, društvo Bilić gradnja bi završilo svoju poslovnu karijeru, krenule bi ovrhe, aktivirale bi se ovrhe prema njegovoj kući u [adresa] i prema samoj nekretnini tužiteljice na Diklu. Pali bi svi u milost i nemilost ovršnih postupaka. Tužiteljica je sudjelovala u donošenju odluka društva Bilić gradnja. Sa tužiteljicom je komunicirao sa e-mailom, dopisima, telefonom, sastancima…svim mogućim načinima. Koliko zna tužiteljica je ušla u društvo Agro Dalmacija, ne zna u kojem omjeru i u Marina Yachting te je nakon nekoliko mjeseci također ulazila u poslovne odnose sa Gea Green car 2 OF Power, i još nekoliko firmi kojih se ne sjeća, a koje je obitelj imala u portfelju za ući i to dijelom majka, otac i tužiteljica ovisno o interesu. Tužiteljica je bez pogovora potpisivala ugovore, sudjelovala je u svim tim situacijama. Ponavlja kako neće kad je bila ovlaštena za zastupanje i bila je istaknuta kao pravnica u obitelji i kao kćer biznismena. Zaključno mora dodati da osobno želi radi svoje i obitelji RI da se čim prije sjedne za stol i dogovori rješenje. On je spreman na dogovor – (list 182 do 188 spisa).
59. Ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i skupno (članka 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da pravni poslovi pobliže navedeni u točki I.1. a) i b) izreke nisu prividni, niti ništetni odnosno da ovrha nije nedopuštena.
60. Prije svega valja istaknuti da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje: ZOO).
61. Ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (stavak 2.).
62. Slijedi dakle, da simulirani, odnosno prividan ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njenog očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.
63. U konkretnom, cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno sadržaj (koje dokaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je utvrđeno da su ŠI, PIG i PIGĐ (tužiteljica) te PI (tuženik) sklopili dana 9. rujna 2014. godine ugovor o poslovnoj suradnji i partnerstvu (na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javne bilježnice Mile Čipčić u Splitu istog dana pod brojem Ov-6667/14) na rok od dvadeset (20) godina, da su ugovorne strane suglasno ugovorile da radi zajedničkog poslovnog interesa i namjere realiziraju projekte pobliže navedene u članku 1. stavku 3. Ugovora, da će cjelokupno neto dobit nakon predmetnih projekata kao i svih budućih zajedničkih projekata realizirati putem Bilić gradnje d.o.o. [adresa], kroz njihove suvlasničke udjele tj. da je PIGĐ (tužiteljica) nositelj suvlasničkih udjela u odnosnom društvu za ŠI, te ista ne može svoje suvlasničke udjele u odnosnom društvu prenijeti niti opteretiti u korist treće osobe bez izričite suglasnosti ŠI i PIG, te da su ugovorne strane suglasne da će Bilić gradnja d.o.o. [adresa] isplaćivati stipendiju tužiteljici iz dividende društva u iznosu od 6.000,00 kuna, te da je tuženik PI za potrebe realizacije navedenih projekata osobno investirao (dao pozajmnicu) iznos od 170.000 eura koji iznos će tuženik naplatiti od Bilić gradnje d.o.o. [adresa] po naplati istih od tvrtke ECODISAN ili Turksaj.
64. PI (tuženik kao vjerovnik) i PIGĐ (tužiteljica kao založni dužnik i/ili jamac platac) sklopili dana 9. rujna 2014. godine Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založenog prava na nekretnini (koji je solemniziran kod javne bilježnice Mile Čipčić u Splitu istog dana pod poslovnim brojem OV-6663/14), da su ugovorne strane suglasno utvrdile da tuženik kao vjerovnik ima tražbinu prema tužiteljici ka dužniku u iznosu od 150.000,00 eura (protuvrijednost u kunama) nastale temeljem ugovora o prijenosu udjela sa imena PI na DIGĐzaložnog dužnika solemniziranog kod javne bilježnice Borice Kovačević u Splitu 9. rujna 2014. pod brojem OV-2810/14 a kojim tužiteljica stječe 50% udjela u tvrtki Bilić Gradnja d.o.o. [adresa] i preuzima obvezu otplate ½ dijela kredita ugovorom o okviru za financijsko praćenje br. KS-004-2014 od 14.1.2014. i Aneksa br. 1. Ugovora o okviru za financijsko praćenje br. KS-004-2014 od 7.2.2014. u iznosu od 150.000,00 EUR-a koji je sklopila tvrtka Bilić gradnja d.o.o. [adresa] koju zastupa član uprave PI i PI kao jamac.
65. Nedvojbeno je da se ne radi prividnim pravnim poslovima već o pravnim poslovima odnosno predmetnom ugovoru o poslovnoj suradnji i partnerstvu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založenog prava na nekretnini u kojima je izražena prava volja ugovornih stranaka.
66. U tom pravcu za istaknuti je i iskaz svjedoka OI sina P, inače odvjetnika u Splitu i kvalificirane osobe koja je bila pravni savjetnik u društvu Bilić gradnja d.o.o. [adresa] i koja je sastavljala kako nacrte, tako i konačne pravne poslove (a koji iskaz je ovaj sud cijenio vjerodostojnim i u cijelosti prihvatio) a koji je decidirano iskazao da je prijenosom udjela na tužiteljicu DIGĐ ista odlučivala o poslovanju firme zajedno sa tuženikom PI jer je ugovoreno skupno zastupanje i bez nje se ništa nije moglo odraditi, da je tužiteljica izdala specijalnu punomoć tuženiku i punomoć za redovno poslovanje firme, te prethodno navedeni ugovori su konzultirani, odnosno pošto je tužiteljica po struci pravnica, sudjelovala je u izradi i određenoj korekciji koje su napravljeni na radnim sastancima.
67. Imajući u vidu daljnje činjenice o kojima je iskazivao navedeni svjedok i to da se Sporazumom koji je naknadno potpisan (iz studenog 2014.) dogovarala daljnju suradnju između tuženika, tužiteljice i njenih roditelja, s tim da je tužiteljica je u cijelosti bila upoznata sa problematikom društva Bilić gradnja d.o.o., da je odnosno društvo imalo iznajmljeni ured u [adresa] u [adresa], u neposrednoj blizini od cca 500 metara udaljenoj od obiteljske kuće u kojoj živi tužiteljica, da je u uredu bila tužiteljica svaki dan sukladno dogovoru da u uredu svaki dan netko bude, da osim njega bio bi tu nazočan i tuženik PI te ŠI, da su svi imali komunikaciju putem mobitela, a o važnijim odlukama i sastancima su se izvještavali putem e-maila i svi su imali uvid u odluke koje su donošene tog dana ili u određenom periodu, da zaključke ili nejasnoće ili ako je trebalo nešto dalje predložiti, on se osobno putem telefona konzultirao sa tužiteljicom, a dosta puta i komunikaciju putem maila, te da je tužiteljica koristila e ail adresu [adresa elektroničke pošte], nedvojbeno je da je tužiteljica vrijeme sklapanja predmetnih ugovora i Sporazuma bila potpuno poslovno sposobna osoba i u tom pravcu slobodno iskazala volju za sklapanje istih.
68. Da su predmetni ugovori i Sporazum sklopljeni suglasnošću volje stranaka posebno volje tužiteljice proizlazi nedvojbeno i iz sadržaja e-mail korespondencije koju je upravo tužiteljica slala tuženiku sa e- mail adrese: [adresa elektroničke pošte] (oca tužiteljice) na tuženikovu e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte] od dana 9. lipnja 2015. godine u 10:12 sati sa prilozima, dana 14. svibnja 2015. u 11:05 sati i od dana 5. studenog 2018. godine u 17:17 sati, kao i tuženikov e-mail od dana14. svibnja 2015. godine u 15:46 upućen tužiteljici a kojim je tuženik odgovorio na tužiteljičin e-mail od dana 14. svibnja 2015 godine – (list 64 do 66 spisa).
69. Iz navedene korespondencije proizlazi da je tužiteljica bila svjesna da je potpuno ravnopravan partner u poslu sa tuženikom, radi čega je od tuženika i zahtijevala izvještaje i dokumentaciju o poslovanju društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa], posebno dokumente o zaduženjima navedenog društva s bankom, HEP, HROTE, bruto bilancu društva, kontokorentnu karticu, projekciju moguće ostvarive dobiti, ugovor o kreditu i kopije svih ugovora za sva solarna polja, te suviše i da joj se plati dividenda temeljem svog suvlasništva u navedenom društvu (stipendija), uz naznaku da ako ne dobije mjesečnu stipendiju (4., 5. i 6. mjesec) da će svoja prava zatražiti putem suda, jer na to ima potpuno pravo (list 66 spisa), te da tuženik poštuje sve segmente ugovora koji je potpisan i ovjeren kod javnog bilježnika.
70. Upravo s osnova tako ravnopravnog partnerstva u društvu, tužiteljica je kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica], površine 428 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na kojoj je izgrađena kuća, koja je vrijedna cca 500.00,00 eura, kao založni dužnik založila u korist tuženika kao založnog vjerovnika, radi osiguranja njegove novčane tražbine u iznosu od 150.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna, pa je očigledno da tuženik nije posumnjao u njenu pravu volju izraženu u predmetnim sporazumu.
71. Tužiteljica se prema tome kao stjecateljica poslovnog udjela od 50% u društvu Bilić gradnja d.o.o. [adresa] temeljem ugovora o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] od dana 9. rujna 2014. godine ponašala kako je naprijed navedeno kao ravnopravni partner sa tuženikom, slijedom čega je u tom svojstvu dana 16. prosinca 2014. godine tuženiku dala i Specijalnu punomoć (koja je ovjerena kod javne bilježnice Borice Kovačević u Splitu istog dana pod brojem Ov-4100/14) u kojoj je decidirano navedeno da je osoba ovlaštena za zastupanje Bilić gradnje d.o.o. za graditeljstvo, trgovinu i usluge sa sjedištem u [adresa], koje društvo zastupa skupno s drugim članom uprave, a kojom ovlašćuje tuženika da može u njeno ime, a za račun odnosnog društva obavljati točno određene poslove pobliže navedene u punomoći – (list 172 spisa).
72. Za napomenuti je da je tužiteljica ušla u partnerstvo sa tuženikom, (koju činjenicu je potvrdio i tuženik u stranačkoj izjavi (list 182 do 188 spisa koju izjavu je ovaj sud cijenio vjerodostojnom i prihvatio) te u suvlasništvo društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa], uz potporu svojih roditelja (a koja činjenica neprijeporno proizlazi iz iskaza svjedoka ŠI, oca tužiteljice, majke tužiteljice i svjedoka OI i na kraju kako iz sadržaja Ugovora o poslovnoj suradnji i partnerstvu od dana 9. rujna 2014. godine u kojem su ugovorne strane navedene tužiteljica, ŠI i PIG s jedne stran te tuženik, s druge strane, tako i Sporazuma sklopljenog između PIGĐ (tužiteljice), PIG (majke tužiteljice) i ŠI (oca tužiteljice) te PI (tuženika) dana 22. studenog 2014. godine u cilju reguliranja međusobnih poslovnih odnosa i realizacije projekata pobliže navedenih u sporazumu (list 70 i 71 spisa). Upravo, ugovorne strane su se suglasno sporazumjele da OI kod javnog bilježnika pripremi akt radi izmjene postojećih upravljačkih prava u društvu Bilić gradnja d.o.o. [adresa] kako bi isto moglo postati izvršna tvrtka, na način da dotadašnje samostalno i pojedinačno zastupanje tuženika i tužiteljice se mijenja u skupno zastupanje dva direktora (točka 3. sporazuma).
73. Društvo Bilić gradnja d.o.o. [adresa] je na zahtjev tužiteljice u [adresa] imalo iznajmljen uredski prostor vlasništva TI, u kojem je uz tuženika radila tužiteljica i njeni roditelji (koja činjenica je utvrđena iz iskaza svjedoka TI sina P, koji iskaz je ovaj sud cijenio vjerodostojnim i prihvatio – list 159 i 160 spisa) a što sve ukazuje na činjenicu da uloga tužiteljice u društvu Bilić gradnja d.o.o. Sinje nije bila fiktivna kako to želi prikazati tužiteljica, već upravo suprotno, a što pokazuje i činjenica da je tužiteljica i danas član uprave društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] zajedno sa tuženikom sa 50% poslovnih udjela.
74. Neosnovani su navodi tužiteljice izneseni u tužbi i tijekom postupka kako je uloga tužiteljica u svemu bila samo fiktivna.
75. Sud nije prihvatio niti iskaz svjedoka ŠI pok. CI (oca tužiteljice - list 161 spisa) i DIG (majke tužiteljice – list 170 spisa) jer su isti u suprotnosti s rezultatima dokaznog postupka i dati s ciljem da tužiteljica uspije u postupku, kao niti stranačku izjavu tužiteljice (list 180 do 182 spisa) jer je ista isto tako u suprotnosti sa rezultatima dokaznog postupka i utvrđenja ovog suda, kao niti iskaz svjedoka UI sina Š (list190 do 192 spisa).
76. Prema tome, ugovor o nisu u neskladu s voljom ugovornih strana, jer su iste htjele sklopiti predmetne pravne poslove.
77. Tuženikova tražbina u iznosu od 150.000,00 eura prema tužiteljici, a koja je osigurana Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 9. rujna 2014. godine, proizlazi i iz članka 3. Ugovora o poslovnoj suradnji i partnerstvu od dana 9. rujna 2014. godine temeljem tuženikove investicije (pozajmice) u iznosu od 170.000,00 eura u društvo Bilić gradnja d.o.o. [adresa], za koju tužiteljica kao suvlasnica za 50 % odgovara u istom omjeru temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa] od dana 9. rujna 2014. godine s napomenom da navedeno društvo s obzirom na projekte i ugovorene poslove ima veliku tržišnu vrijednost, kao i temeljem citiranog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, zbog preuzete polovine obveza koje je ranije imao tuženik iz Ugovora o okviru za financijsko praćenje br. KS-004-2014 od dana 14. siječnja 2014. godine i Aneksa broj 1 Ugovoru o okviru za financijsko praćenje broj KS-004-2014 od dana 7. veljače 2014. godine, koji su sklopljeni između Veneto banke d.d. Zagreb (kao banke), Bilić gradnje d.o.o. [adresa] (kao korisnika) i tuženika (kao jamca platca i/ili založnog dužnika), kojim je Veneto banka d.d. odobrilo društvu Bilić gradnja d.o.o. [adresa], višenamjenski okvir za financijsko praćenje na dinamičnom principu, do ukupnog iznosa od 300.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna.
78. Citirani sporazum koji je solemniziran kod javne bilježnice Mile Čipčić u Splitu dana 9. rujna 2014. godine pod brojem Ov-6663/2014 predstavlja ovršnu ispravu, obzirom da su stranke suglasno utvrdile da tuženik kao vjerovnik ima tražbinu prema tužiteljici kao dužniku u iznosu od 150.000,00 eura u protuvrijednosti kuna i nuzgredice (naknada, troškova) nastale temeljem Ugovora o prijenosu udjela sa imena tuženika PI na tužiteljicu DIGĐ kojim ista stječe 50 % udjela u tvrtki Bilić Gradnja d.o.o. [adresa] i preuzima obvezu otplate 1/2 kredita Ugovorom o okviru za financijsko praćenje br: KS-004-2014 od dana 14. siječnja 2014. godine i Aneksa br. 1. Ugovoru o okviru za financijsko praćenje br: KS-004-2014 od dana 7. veljače 2014. godine u iznosu od 150.000,00 eura (slovima: stopedesettisuća eura) u protuvrijednosti kuna koji je sklopilo društvo Bilić gradnja d.o.o. [adresa] OIB: 10045564014 i tuženik PI kao jamac platac /založni dužnik sa Veneto Bankom d.d. Zagreb, Draškovićeva 58, OIB: 81712716992.
79. Neosnovani su navodi tužiteljice da je tražbina koja je osigurana predmetnom zadužnicom ništetna, niti je točno da bi osnovni ugovor na temelju kojeg je ta zadužnica izdana bio ništetan, jednako kao što nije točno da bi i citirana zadužnica bila ništetna.
80. Nije prijeporno da je na predmetnom Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji predstavlja javnobilježnički akt, dana 4. srpnja 2019. godine stavljena potvrda ovršnosti iz koje proizlazi da je citirani javnobilježnički akt izvršan dana 4. srpnja 2019. godine, pa je jasno da je tražbina tuženika kao vjerovnika koju ima prema tužiteljici kao dužniku iz tog Sporazuma dospjela.
81. U članku 5. citiranog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini stranke su suglasno ugovorile da su suglasne da javni bilježnik na temelju pisanog zahtjeva vjerovnika (tuženika) na taj Sporazum stavi potvrdu ovršnosti u kojem zahtjevu će biti naznačeno dospijeće i visina tražbine, te da j eto jedini uvjet koji mora biti ispunjen da bi se na njega stavila potvrda ovršnosti, te da kao dokaz o visini tražbine po Sporazumu služe poslovne knjige vjerovnika (tuženika).
82. Sukladno tome članku tuženik kao vjerovnik je postupio.
83. Pri tome se napominje da osigurana tražbina iz citiranog Sporazuma nije dospjela, javna bilježnica Mila Čipčić u Splitu ne bi na isti koji predstavlja javnobilježnički akt i ovršnu ispravu stavila potvrdu ovršnosti dana 4. srpnja 2019. godine (list 82 spisa).
84. Nedvojbeno je da je ispunjen uvjet dospijeća navedene tražbine u smislu odredbe članka 50.stavka 1. točke 7. i 8. OZ-a), te da je tražbina iz predmetne zadužnice, jednako kao i sama zadužnica, pravno valjana (tj. da nije ništetna), te dospjela, kao i da je određena (i provedena) ovrha dopuštena.
85. Kraj takva stanja stvari sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem društva Bilić gradnja d.o.o. [adresa].
86. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.
87. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP- a, a tuženiku je priznat parnični trošak koji je imao za:
- pismeni sastav odgovora na tužbu po kvalificiranom punomoćniku od 11.10.2019. (v.p.s. = 101.000,00 kuna /13.405,00 eura) -250 boda sukladno Tbr. 7. t. 1. i 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)
- sastav tri (3) obrazložena podneska po kvalificiranom punomoćniku (2.11.2020., 20.9.2022., 13.11.2024.) – 750 bodova (3 x 250 boda) sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife,
- četrnaest (14) zastupanja na ročištima po kvalificiranom punomoćniku (3.11.2020, 3.12.2020., 8.16.2022., 15.11.2022., 18.1.2023., 22.2.2023., 23.3.2023., 21.4.2023., 16.5.2023., 10.10.2024., 10.12.2024., 16.1.2025., 13.2.2025., 25.2.2025. – 3.500 bodova (14 x 250 boda) sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife
- pristup na ročište kvalificiranog punomoćnika dana 21.9.2022. – 50 bodova sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife
- ukupno 4.550 boda ili 9.100,00 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos je uvećan za iznos PDV-a (25%) na trošak odvjetnika (2.275,00 eura) predstavlja parnični trošak tuženika u ukupnom iznosu od 11.375,00 eura.
Šibenik, 30. travnja 2025.
SUTKINJA
Jasminka Mrčela, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.
Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).
DN-a:
- punomoćnici tužiteljice, odvjetnici dr.sc. Nadi Mikulandri
- punomoćniku tuženika, odvjetniku Miroslavu Šariću