REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-21/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva ulica 3, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole, 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi oglašivanja ništavim i poništenja rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361- 03/23-02/448, URBROJ: 531-03-4-23-3 od 30. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Općine Medulin, Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-361-03/22-01/000019, URBROJ: 2163-27-05- 11-22-0019 od 26. rujna 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje izmjena i dopuna građevinske dozvole za građevinu ugostiteljsko turističke namjene, caffe bar – buffet, izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-03/23-02/448, URBROJ: 531-03-4-23-3 od 30. studenog 2023. odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom sudu zbog toga što u aktu nije pravilno primijenjen zakon, što se u postupku koji je prethodio donošenju akta nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno i što je iz činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. U tužbi ističe kako tuženik ponovno, kao i ranije, nije donio nikakvu odluku povodom žalbe koja je podnijeta protiv zaključka Općine Medulin, kao upravnog tijela prvog stupnja, od dana 29. kolovoza 2022. Naime, iz izreke pobijanog rješenja, vidljivo je da ponovno nije donijeta nikakva odluka u navedenom zaključku od 29. kolovoza 2022., jer se o njegovoj osnovanosti, odnosno neosnovanosti konačna odluka može donijeti samo i isključivo u izreci rješenja. S obzirom da takva izreke ne postoji, to znači da o navedenoj odluci (zaključku), još uvijek nije odlučeno. Nadalje, tužiteljica ukazuje na manjkavost rješenja tuženika jer se u istom uopće nisu u obzir uzeli, kamoli obrazložili, raniji žalbeni navodi tužiteljice, koje je iznijela u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Naime, nema niti riječi o tome da tužiteljici pred Općinom Medulin nije zajamčen pravičan postupak, da je umjesto donošenja rješenja u zakonskom roku od 30 odnosno 60 dana, općina, putem svojih najviših izvršnih (općinski načelnik), predstavničkih (predsjednik općinskog vijeća), a ujedno i političkih funkcija, održala konferenciju za medije ni manje ni više nego ispred predmetne nekretnine na temu bespravne gradnje na području čitave općine, čime je jasno, svim zaposlenicima općine poslala jasnu poruku da se ne izda građevinska dozvola u ovoj pravnoj stvari, te se predmet vodi pred nedopuštenim pritiskom javnosti, koji je očigledno bio odlučujući, a što je povreda prava na pravično suđenje, koja je već ranije prepoznata od strane Europskog suda za ljudska prava i temeljnih sloboda kao takva. Nadalje, u pobijanom rješenju se ne spominje činjenica da se radi o građevinskom zemljištu na kojem je već izdana građevinska dozvola za gradnju osnovnog objekta, ugostiteljsko-turističke namjene, a ne nekakvog pomoćnog objekta, i da se ovim postupkom traži izmjena i dopuna već postojeće građevinske dozvole na istoj nekretnini, sukladno važećim pravilima prostorno-planske dokumentacije. Nastavno, kraj nedonošenja odluke o žalbi protiv zaključka od 29. kolovoza 2022., tužiteljica smatra nedopustivim da se pobijano rješenje temelji upravo na zaključku protiv kojeg je podnijet pravni lijek, i da se tuženik poziva na taj zaključak, znajući da je protiv njega također podnijet pravni lijek, o kojem nije odlučeno, odnosno nije se uopće odlučivalo da li je taj zaključak zakonit ili nije. Dakle, na taj način, odnosno takvim postupanjem, odnosno nepostupanjem, propuštanjem, došlo je do izričite povrede zakona. Također, u rješenju tuženika nema govora o svim onim „nedostacima“ koje je nezakonito „utvrdilo“ prvostupanjsko tijelo, a na koje se je izričito žalila tužiteljica, primjerice na broj parkirnih mjesta, na broj sjedećim mjesta u objektu, na ukidanje nerazvrstane ceste, na odluku o umirujućem prometu. Također, sada se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je pobijan zaključak bio opravdan, te da je opravdano određen i proveden očevid na licu mjesta, međutim, snimka dronom koji je tom prilikom korišten, a koja bi trebala predstavljati dokaz u ovom postupku, je uništena. Za napomenuti je da je CD snimka uništena, ona se u spisu predmeta nalazi prepolovljena, a kao takva je i sa prijepisom zapisnika o očevidu od strane Općine Medulin dostavljena i potpisanom punomoćniku tužiteljice – dakle prepolovljena, uništena. Stoga tužiteljica postavlja pitanje kako se odlučne činjenice u tom slučaju imaju utvrđivati kad je odlučan dokaz neupotrebljiv. Nadalje, kada se analizira obrazloženje pobijanog rješenja tuženika, dolazimo do toga da je žalba odbijena iz razloga koji se uopće ne spominju u rješenju prvostupanjskog tijela, pa se tužiteljica u svojoj žalbi na iste nije niti mogla očitovati (žaliti), čime je ona praktički i stvarno dovedena pred gotov čin, a što je nedopušteno postupovno-pravno postupanje. Naime, tako se primjerice potpuno pogrešno navodi da se nekretnina nalazi u zaštićenom obalnom području mora, da se nalazi u zaštićenom dijelu prirode i kulturne baštine te da su svi okolni objekti prizemnice. Što se tiče obalnog pojasa mora, zaštićenog dijela prirode te kulturne baštine, također nije jasno navedeno gdje se točno nalaze ti pojmovi, odnosno te vrste prostorno-planskog uređenja, pri čemu se ne samo to izričito negira, nego tužiteljica ukazuje i na činjenicu da se glede tih uvjeta, nikakvi posebni uvjeti od strane Općine Medulin nisu tražili, niti je Općina Medulin u svojem rješenju ukazivala na te i takve i/ili slične elemente. U tom smislu, za napomenuti je da je tužiteljici izdana osnovna građevinska dozvola na predmetnoj nekretnini, a što ne bi bilo moguće kraj ovako postavljenih uvjeta tuženika kao drugostupanjskog upravnog tijela. Vezano uz visinu objekta, ukazuje da je dozvoljeno graditi tri nadzemne etaže, što znači da je i visina iz projektne dokumentacije tužiteljice zadovoljena, te se ista ne može ni na koji način ograničavati općenitim odredbama prostornog plana, da se zgrada visinom mora uklapati u okolnu izgradnju, odnosno da taj zahvat: „…potpuno odskače od mjerila, tipologija i proporcija okolne istovrsne gradnje, kao i od prirodnog okruženja…“, kada je jedno proturječno drugome. Dakle, ako je dozvoljeno graditi 3 etaže, onda je dozvoljeno graditi 3 etaže, ne može se sada i to dodatno ograničavati jer se na taj način ruši pravna sigurnost. U konkretnom slučaju, a što je i vidljivo, u neposrednoj blizini, u susjedstvu, nalaze se razni objekti koji su visinom viši od predmetnog, što je vidljivo i iz fotodokumentacije, ali i iz snimke dronom. Iz fotografija koje je dostavila u spis podnositeljica vidljivo je kakve se sve zgrade rade u okruženju, u naselju Medulin, tako je apsurdno ono što se od nje traži. Pogrešan je i zaključak tuženika da se radi o objektu pratećeg sadržaja, to nije točno. Ne radi se o građevini pratećeg sadržaja budući da se radi o građevini osnovnog sadržaja, predmetni objekt nije planiran kao prateći nekog drugog objekta, primjerice hotela ili neke druge zgrade, on je osnovi objekt, sam za sebe, zato je i ranije izdana građevinska dozvola. Da se radi o zgradi pratećeg sadržaja, tužiteljica ne bi nikada niti ishodila osnovnu građevinsku dozvolu.

4. Slijedom svega iznesenog, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev te poništava rješenje tuženika odnosno isto oglašava ništavim.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

6. U tijeku spora održana je rasprava 2. travnja 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužiteljice, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika, koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. u svezi s čl. 91. st. 3. i čl. 6. ZUS-a, održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužiteljice ostao je u cijelosti kod svih navoda iz tužbe te naveo da je za potrebe ovog postupka naručeno od stalnog sudskog vještaka geodetske struke izrada nalaza i mišljenja u kojem je na pregledan i slikovit način prikazano područje na kojem se nalazi predmetna nekretnina prilikom čega su izmjerene visine okolnih objekata te su iste prikazane i slikovito u tabelarnom prikazu. To sve iz razloga što je tuženik zauzeo subjektivan stav da se građevina sa svojom visinom mora uklopiti u okruženje te zbog toga što se u rješenju na više mjesta nalazi utvrđenje tuženika da se u okolici predmetne nekretnine nalaze prizemni objekti. To da nije točno jer se u okolici nalaze hoteli, apartmanske kuće i drugi objekti pri čemu visina istih, koju je vještak utvrđivao dronom, iznosi primjerice 12 m za poslovnu zgradu, a za dva hotela 14 m. Vidljivo je da se hoteli nalaze na udaljenosti od predmetne nekretnine maksimalno 50-100 m, a apartmanske kuće i jedan hotel „Koral“ na udaljenosti oko 20 m, dakle u neposrednoj blizini.

7. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, pri tome odbivši provesti ostale po tužiteljici predložene dokaze (očevid uz prisutnost vještaka geodetske i građevinske struke, saslušanjem svjedoka) ocijenivši da potonji nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za oglašivanje ništavim pobijanog rješenja valja reći kako se radi se o izvanrednom pravnom lijeku, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

10. Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

11. Cijeneći sadržaj citirane odredbe sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen bilo koji od navedenih razloga za oglašivanje pobijanog rješenja ništavim, pri čemu tužiteljica u sporu izričito niti ne navodi neki od razloga predviđenih zakonom, već samo paušalno ukazuje na ništavost. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

12. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva valja reći sljedeće. U konkretnom slučaju ima se primijeniti Zakon o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji) budući da je taj zakon bio na snazi u vrijeme kada je tužiteljica podnijela zahtjev prvostupanjskom tijelu za izmjenu i dopunu građevinske dozvole, 11. veljače 2022., a odlučivanje o kojem zahtjevu je predmet ovog spora.

13. Odredbom čl. 125. st. 1. Zakona o gradnji propisano je da se izvršna, odnosno pravomoćna građevinska dozvola može po zahtjevu investitora izmijeniti, dopuniti, poništiti i/ili ukinuti. St. 2. istog članka propisano je da se u postupku donošenja rješenja o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona kojima je uređeno izdavanje građevinske dozvole, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije te da se građevinska dozvola može po zahtjevu investitora izmijeniti i/ili dopuniti do izdavanja uporabne dozvole (st. 3.).

14. Odredbom čl. 126. ZG-a propisano je da se rješenje o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola kojim se mijenjaju i/ili dopunjavaju lokacijski uvjeti donosi u skladu s prostornim planom u skladu s kojim je građevinska dozvola izdana ili u skladu s prostornim planom koji je na snazi u vrijeme donošenja rješenja ako to investitor zatraži (st. 2.). U postupku donošenja rješenja o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole pribavljaju se samo oni posebni uvjeti i uvjeti priključenja, odnosno potvrde glavnog projekta na koje izmjena i/ili dopuna ima utjecaja (st. 3.). U postupku donošenja rješenja o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole ne utvrđuju se ponovno činjenice koje su utvrđene u postupku izdavanja dozvole (st. 4.).

15. U konkretnom slučaju podneskom od 12. srpnja 2022. tužiteljica se izričito očitovala kako je uz zahtjev dostavljena izmjena i dopuna glavnog projekta izrađena u skladu s prostornim planom s kojim je građevinska dozvola izdana odnosno s Prostornim planom uređenja Općine [adresa] ("Službene novine" broj: 02/07 i 5/11 dalje: PPU Općine [adresa]), sukladno kojem je zatraženo izdavanje izmjene i dopune građevinske dozvole.

16. Prvenstveno, obzirom je u konkretnom slučaju odluka tuženika donesena u ponovnom postupku, nakon što je presudom ovog suda poslovni broj Us I-212/2023-9 od 21. rujna 2023. poništeno rješenja tuženika i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak s točno određenom uputom, valjalo je u ovom sporu utvrditi da li je tuženik u nastavku postupio u skladu s istom.

17. U ranije vođenom sporu pred ovim sudom tuženik je upozoren na sadržaj odredbe čl. 77. ZUP-a kojom je propisano da se zaključkom odlučuje o postupovnim pitanjima te se protiv istog ne može izjaviti žalba već se isti može pobijati samo žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari, a što je u konkretnom slučaju rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 26. rujna 2022., zakonitost čijeg sadržaja je osporena od strane tužiteljice.

18. Obzirom da se odluka tuženika osporena u ranijem upravnom sporu temeljila na pravilnosti i zakonitosti zaključka od 29. kolovoza 2022., pri čemu se tuženik ograničio na ispitivanje samo jedne od točaka zaključka, bez ulaženja u ocjenu ostalih žalbenih navoda i razloga odbijanja zahtjeva tužiteljice, a koji se temelje na prestale četiri točke zaključka, sud je ocijenio kako spomenuti propust u obrazloženju rješenja tuženika osporenu odluku čini nezakonitom.

19. Naime, postupivši na navedeni način tuženik je postupio protivno odredbi čl. 98. st. 5. ZUP-a, vezano za čl. 120. st. 2. i 3. ZUP-a, a nedostatno obrazloženje osporene odluke ne omogućuje ostvarivanje prava stranke da bude valjano upoznata s razlozima odluka javnopravnih tijela, te je stoga raniji tužbeni zahtjev tužiteljice usvojen.

20. Ocjenjujući postupanje tuženika u nastavku postupka ocjena je ovog suda kako je iz obrazloženja rješenja razvidno da je tuženik ocijenio prigovore tužiteljice, ne samo glede točke zaključka od 29. kolovoza 2022. kojim je ista pozvana planiranu izmjenu i dopunu građevinske dozvole uskladiti s odredbom čl. 48. PPU Općine [adresa] koja propisuje da se pri građenju građevina mora maksimalno poštivati postojeće elemente urbane strukture naselja (tipologija i proporcije), a u svezi s čl. 85. PPU Općine [adresa] i to u pogledu odredbe koja propisuje da je smještajne građevine te građevine pratećih sadržaja potrebno smještajem i veličinom, a osobito visinom uklopiti u mjerilo prirodnog okoliša, već i glede preostalih alineja/točaka zaključka.

21. Stoga se tužbeni navodi tužiteljice da o svim prigovorima tužiteljice na sadržaj zaključka nije odlučeno ocjenjuju neosnovanima. Naime, tuženik u obrazloženju rješenja koje je osporeno u ovom sporu navodi: "Nije sporno da žaliteljica nije ispravila glavni projekt u pogledu visine građevine i da ista ustraje pri takvom projektu odnosno visini građevine te iako je isto već dovoljan razlog za neudovoljavanje postavljenom zahtjevu, ovo tijelo je sukladno pravnom shvaćanju suda cijenilo i ostale točke zaključka. U tom pogledu reći je da prema ocjeni ovog tijela nije bilo osnovano niti potrebno pozivati žaliteljicu na dostavu ugovora ili drugog dokumenta kojim dokazuje da je predmetna zgrada građevina pratećeg sadržaja nekoj drugoj građevini osnovne namjene budući u izdvojenom građevinskom području izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene Zakonom o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj: 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, dalje: Zakon o prostornom uređenju) i relevantnim prostornim planovima zabranjeno je lociranje građevine osnovne namjene (turistički smještaj) unutar pojasa širine 100 m od obalne crte. Prema tome, ova građevina može biti isključivo prateći sadržaj građevinama osnovne ugostiteljsko- turističke namjene (hotel, turističko naselje). Nadalje, predmetna čestica je formirana prema građevinskoj dozvoli KLASA: UP/I-361-03/19-01/000126, URBROJ: 2168/0203/010-19-0008 od 3. prosinca 2019. te je navedena građevinska dozvola izdana u skladu s čl. 18. PPU Općine [adresa] (Službene novine Općine Medulin broj 5/11) kojom je određeno da parkirna mjesta nije potrebno osigurati jer se objekt nalazi na pješačkoj zoni i nema prometovanja. Osim toga, prema dostavljenom glavnom projektu broj parkirnih mjesta nije niti predmetom izmjena i dopuna građevinske dozvole te se stoga nisu mogli otkloniti navodi žaliteljice da je neosnovano pozivanje prvostupanjskog tijela na ispravak glavnog projekta u tom pravcu. U odnosu na dio zaključka kojim se traži uređivanje zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole, žaliteljica i sama navodi da je navedena točka zaključka opravdana.“

22. Pri tome ovdje dodatno tužiteljici valja ukazati kako izreka rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu stranke, sukladno ranije citiranoj odredbi čl. 77. ZUP-a, ne sadržava odluku o zakonitosti zaključka kojim je u tijeku postupka odlučeno o postupovnim pitanjima. O potonjem se odlučuje obrazloženjem rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari te se zakonitost zaključka može osporavati kroz žalbu protiv tog osnovnog rješenja. Stoga sud i u ovom dijelu ocjenjuje neosnovanima tužbene navode.

23. Dakle, iako se slijedom ranije citirane odredbe čl. 126. Zakona o gradnji u postupku donošenja rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole ne mogu iznova ispitivati i ocjenjivati činjenice koje su bile predmetom postupka izdavanja inicijalne dozvole – građevinske dozvole od 3. prosinca 2019., one činjenice koje su odlučne za ocjenu zahtjeva za izmjenom i dopunom dozvole valjalo je u novom postupku utvrditi. Navedeno odredbu kao i činjenicu već izdane građevinske dozvole uvažio je u tuženik donoseći pobijanu odluku, što tužiteljica neosnovano osporava. Pri tome nije sporno da se radi o građevini ugostiteljsko-turističke namjene, ali je istu valjalo prosuđivati sukladno odredbama važećeg prostornog plana – čl. 88. PPU Općine [adresa] prema kojoj je unutar turističkih zona uži obalni pojas od 100 m od obalne linije namijenjen gradnji pratećih sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene.

24. Vezano za spornu visinu objekta valja reći kako je u upravnom postupku utvrđeno da se prema PPU Općine [adresa] predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u izdvojenom građevinskom području izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene, udaljena cca 30 m od obalne crte. Radi se o gospodarskoj namjeni (ugostiteljsko-turističkoj) unutar prostora ograničenja zaštićenog obalnog područja mora koje je Zakonom o prostornom uređenju određeno kao područje od posebnog interesa za državu. Zakonom o prostornom uređenju su propisani uvjeti za planiranje u zaštićenom obalnom području s osobitim naglaskom na planiranje ugostiteljsko- turističke namjene za koju je čl. 49. propisano da: osnovna namjena je turistički smještaj, - prateći sadržaji su sportski, rekreacijski, ugostiteljski, uslužni, zabavni i sl.,

- smještajne građevine i prateći sadržaji trebaju biti položajem, veličinom, osobito visinom u skladu s obilježjem prirodnog krajolika i mjerama zaštite kulturnih dobara, - smještajne građevine moraju biti udaljene najmanje 100 m od obalne crte, što znači da se u prostoru do 100 m od obalne crte mogu graditi isključivo zgrade pratećih sadržaja - vrsta i kapacitet pratećih sadržaja određuju se ovisno i razmjerno svakoj fazi građenja smještajnih građevina.

25. Glavnim projektom predviđa se rekonstrukcija i nadogradnja građevine na način da ista bude etažnosti P+2, visine 9,70 m, dok je građevinskom dozvolom koja je predmet izmjene odobrena visina zgrade 3,46 m. Kao argument za projektiranu visinu građevine ovdje tužiteljica se poziva na odredbu čl. 36.a PPU Općine [adresa] kojom je propisano da sve građevine na području obuhvata PPU Općine [adresa] mogu imati najviše tri nadzemne etaže te jednu ili više podzemnih etaža. Visina iz navedene odredbe predstavlja propisani raspon unutar kojeg se mogu projektirati zgrade ako nema drugih ograničenja. Međutim, odredbom čl. 36. st. 1. PPU Općine [adresa] propisano je da se najviša dozvoljena visina građevine i najveći broj etaža određuje u odnosu na namjenu i druge specifičnosti građevine, imajući u vidu postojeću i planiranu okolnu izgradnju. Isto tako, čl. 48. st. 1. PPU Općine [adresa] propisano je da se pri građenju građevina mora maksimalno poštivati postojeće elemente urbane strukture naselja (tipologija i proporcije). Pri tome tuženik naglašava kako u konkretnom slučaju specifičnost predmetne zgrade jest da se radi o zgradi unutar izdvojenog građevinskog područja ugostiteljsko-turističke namjene, udaljenoj cca 30 m od obalne crte, u čijem se pojasu širine 100 m od obalne crte ne smiju graditi zgrade osnovne namjene smještajne. Pitanje visine građevine vezano je za položaj i prostorno planski status predmetne građevne čestice.

26. U žalbi, tehničkom opisu i navodima tijekom ovog spora pokušava se odnos prema okolnom izgrađenom prostoru prikazati u relaciji sa izgradnjom na području zapadno od građevne čestice pozivajući se na visinu hotela "Koral" te stambenih i stambeno-poslovnih zgrada. Sud smatra zakonitim i pravilnim zaključak tuženika kako to nije urbana struktura kojoj se ova rekonstruirana zgrada treba prilagoditi jer se navedena izgradnja prema PPU Općine [adresa] nalazi unutar građevinskog područja naselja, dok je čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema PPU Općine [adresa] dio građevinskog područja izvan naselja gospodarske ugostiteljsko-turističke namjene. Za te dvije zone prostornim planovima su propisani potpuno različiti uvjeti u pogledu namjene i uvjeta uređenja i gradnje.

27. PPU Općine [adresa] propisuje uvjete uređenja zona gospodarske ugostiteljsko-turističke namjene u građevinskim područjima izvan naselja na način da čl. 85. određuje uvjete za planiranje, među ostalim i da je "smještajne građevine te građevine pratećih sadržaja, potrebno smještajem i veličinom, a osobito visinom uklopiti u mjerilo prirodnog okoliša", čl. 86. propisuje da se u takvim područjima ne može planirati gradnja, niti se može graditi pojedinačna ili više građevina namijenjenih za usluge ugostiteljskog smještaja u pojasu najmanje 100 m od obalne crte, stalno ili povremeno stanovanje (apartmanske građevine za tržište te odmor i rekreaciju (kuće za odmor). Čl. 88. propisano je da je unutar turističkih zona u izdvojenom građevinskom području izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene uži obalni pojas od 100 m od obalne linije namijenjen gradnji građevina komunalne infrastrukture i podzemnih energetskih vodova te pratećih sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene, s tim da se prostor užeg obalnog pojasa razgraničuje na javni prostor (prostor uz obalu širina do 25 m) i prostor namijenjen uređenju i izgradnji pratećih sadržaja u ugostiteljsko-turističkoj djelatnosti. U pogledu uređenja i gradnje navedenih sadržaja za istaći je i odredbu čl. 48. kojom je propisano da se pri građenju građevina mora maksimalno poštivati postojeće elemente urbane strukture naselja (tipologija i proporcije) – u ovom slučaju postojeće aglomeracije ugostiteljsko-turističke namjene [adresa] istok.

28. Stoga tuženik pravilno zaključuje kako referentni urbani okvir, s obzirom na namjenu – prateći sadržaj (caffe bar) i položaj građevine u prostoru užeg obalnog pojasa neposredno uz obalnu šetnicu, su postojeće građevine prateće namjene uz lungomare koje su, prema terenskom očevidu tijela prvog stupnja, maksimalne katnosti prizemlje. Kako su u konkretnom slučaju u prostoru građevinskog područja izvan naselja gospodarske ugostiteljsko-turističke namjene i to širine 100 m od obalne crte postojeće zgrade manjih gabarita od predmetne građevine, predmetna građevina svojim planiranim gabaritima odskače od mjerila, tipologije i proporcija okolne istovrsne gradnje, kao i od prirodnog okruženja.

29. Navedeno potvrđuju fotografije koje prileže zapisniku s očevida na kojima je sa desne strane gledano s mora, uz obalni pojas širine otprilike kao i ona na kojoj se nalazi građevina koja je predmetom postupka, razvidno postojanje građevina znatno manje visine od 9,70 m, odnosno P+2 kao što je to predviđeno glavnim projektom tužiteljice, odnosno visine planirane građevine. Ovdje valja napomenuti kako činjenica koju ističe tužiteljica, da je CD sa navedenog očevida uništen, ne znači automatski da je navedeni dokaz neupotrebljiv. Ovo stoga što spisu upravnog postupka, zapisniku s obavljenog očevida od 13. srpnja 2022. prileže ispisane fotografije.

30. Navedeno potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke GEOcentar d.o.o. br.el. SV-248/25 od 31. ožujka 2025. izrađen po stalnom sudskom vještaku mjerničke struke Orlandu Bulešiću. Naime, istim su prikazane visinske razlike susjednih objekata u odnosu na visinu građevine tužiteljice, pri čemu je sud kao referentnu cijenio samo visinu objekata označenih oznakom Z10, poslovna zgrada – rest. Europa, za koji je utvrđeno da je zgrada tužiteljice u odnosu na iste „viša za 5,20 m s obzirom da se radi o kompleksu više manjih objekata ugostiteljsko-turističke djelatnosti“. Pri tome se pojašnjava da su navedeni objekti označeni oznakom Z10, upravo oni objekti koji su između ostalog bili predmetom očevida u upravnom postupku, a što je sve razvidno i na skici nalaza, 12 list nalaza i mišljenja dostavljenog na ročištu u ovom sporu. Sud pri tome smatra neodlučnim preostali dio citiranog nalaza i mišljenja, a ovo iz razloga jer visine objekata označenih oznakama od Z2 do Z7 ne mogu biti predmetom komparacije, obzirom se navedene zgrade prema PPU Općine [adresa] nalaze unutar građevinskog područja naselja, za razliku od građevine tužiteljice. Nastavno, sud nije našao odlučnima niti visine objekata oznake Z8 i Z9, iako iste, kao i zgrada tužiteljice čine dio građevinskog područja izvan naselja gospodarske ugostiteljsko-turističke namjene, iz razloga jer se iste ne nalaze u području od 100 m od obalne crte, odnosno u referentnom urbanom okviru.

31. Slijedom navedenog sud je zakonitim i pravilnim našao zaključak tuženika da projektirana visina zgrade tužiteljice nije u skladu s odredbom čl. 85. PPU Općine [adresa], a vezano za čl. 49. Zakona o prostornom uređenju.

32. Zaključno, vezano za navode tužiteljice da je žalba odbijena iz razloga koji se ne spominju u rješenju prvostupanjskog tijela, istoj se ukazuje na sadržaj odredbe čl. 116. ZUP-a, sukladno kojoj tuženik može odbiti žalbu čak i kada nađe da je prvostupanjsko rješenje osnovano na zakonu, ali iz drugih razloga, a ne zbog onih koji su u prvostupanjskom rješenju navedeni. U takvim situacijama stranka svoje pravo štiti kroz tužbu upravnom sudu u kojem postupku ima mogućnost izjašnjavanja o svemu što je bitno za ostvarivanje i zaštitu njezinih prava i pravnih interesa.

33. Pored svega ranije navedenog, sud ne nalazi da je možebitan pritisak javnosti, na čiju egzistenciju upire tužiteljica, bio odlučujući prilikom donošenja odluke upravnih tijela, a samim time ne nalazi niti povrede prava na pravično suđenje. Stoga je valjalo pobijano rješenje ocijeniti zakonitim i na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude pod toč. I.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a, temeljem koje tužiteljica, koja je u cijelosti izgubila predmetni upravni spor, nema pravo na naknadu troškova spora te je stoga odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 30. travnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Dini Čekadi, Pula, Marulićeva ulica 3

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20