REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4240/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženih 1. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli i 2. GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Darko Šuper, Ivica Kovačev, Iva Kovačev Radić i Ivana Jukić, odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije 2. tuženika GK podnesene protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-77/2022-3 od 15. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-87/2020 od 16. prosinca 2021., u sjednici vijeća 30. travnja 2025.
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika ZK.
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-87/2020 od 16. prosinca 2021. odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da je tužitelj FK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik kat. čestice [katastarska čestica] [adresa] površine 1427 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje da to pravo temeljem ove presude upiše u zemljišne knjige na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, s organom upravljanja Narodni odbor Gradske općine Korčula za 1/2 dijela i prednice drugotuženika ZK A F gm. (pk.) G rođ. I gm. O za 1/2 dijela.
II. Nalaže se tuženima [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju FK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], plate troškove parničnog postupka u iznosu od 7.196,80 kn, u roku od 15 dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev drugotuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe (toč. II izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude drugotuženik je podnio je prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećih pitanja;
1. Smatra li se poštenim posjednik koji je posjed stekao po osnovi kupoprodajnog ugovora, koji je povodom svoga zahtjeva za uknjižbom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi pravomoćno odbijen sa uknjižbom, pa smatrali da i dalje nije znao ili mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed?
2. Jesu li nasljednici ostavitelja nakon njegove smrti, u slučaju ako ostavina nije provedena, koji nisu u ostavinskom postupku dali nasljedničke izjave, smrću svog prednika postali suvlasnici nekretnine ostavitelja ili su u nasljedničkoj zajednici, pri čemu u zemljišnoj knjizi nije proveden upis na nasljednike?
3. Je li nasljednička zajednica u smislu odredbi Zakona o vlasništvu….
Suvlasništvo (čl.36.) ili zajedničko vlasništvo (čl.57)?
Pored toga, ističe da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP-a.
6. Predmet spora o kojem je odlučeno prvostupanjskom presudom u žalbom pobijanom dijelu je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine čkbr. [katastarska čestica] [adresa] površine 1427 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te upis tog prava temeljem presude u zemljišne knjige na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena prednice žalitelja GK A F gm. (pk.) G rođ. I gm. O u 1/2 dijela, a kao pravnu osnovu stjecanja tog stvarnog prava tužitelj navodi dosjelost.
Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio: da su ugovor o kupoprodaji od 7. travnja 1998. sklopili NK pok. BC iz [adresa] kao prodavatelj i ovdje tužitelj FK kao kupac, uz dva svjedoka ugovora, da su predmet kupoprodaje nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se u članku 2. ugovora navodi da je prodavatelj stvarni vanknjižni vlasnik i posjednik tih nekretnina u naravi poljoprivredno i šumsko zemljište, dok u članku 5. prodavatelj jamči da su nekretnine isključivo njegovo vlasništvo bez ikakvih tereta; da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli poslovni broj: O- 170/75 od 30. rujna 1975. proizlazi da su prodavatelj NK i njegov brat LK naslijedili temeljem zakona svog oca HK (umrlog 1975.); da su prema pisanoj izjavi ĐK C pok. B, na kojoj je potpis ovjeren kod javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule broj OV-3933/2019 od **.**.2019., NK i LK podijelili naslijeđeno imanje te su TK C pok. B iz Z pripale, između ostalog, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je ovaj prodao FK; da iz povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi da su č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane revizijom 1952. u posjedovni list 12 na ime TK C A pok. NK, dok je 2012. na temelju rješenja Općinskog suda u Korčuli Z.575/12 čest. zem. [katastarska čestica] prešla u posjedovni list [broj ZK uloška] na ime FKV gm. G gm. O u ½ dijela i Republiku Hrvatsku u ½ dijela, a koji je upis posjednika 2012. izvršen na osobe koje se u zemljišnim knjigama vode kao vlasnici navedenih nekretnina; da je iz spisa prvostupanjskog suda poslovni broj: P- 355/07 razvidno da je tužitelj TK pok. A 2007. pokrenuo parnicu protiv tuženice Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva iste nekretnine koja je predmet i ovog postupka i postupak je zbog neaktivnosti tužitelja okončan procesnom odlukom da se tužba smatra povučenom, a u toj je tužbi tužitelj NK pok. A navodio da su njegovi prednici nekretninu iskrčili, posadili vinovu lozu, obrađivali je i ubirali plodove, što je nastavio tužiteljev djed pa njegov otac, a po njegovoj smrti nekretnina je u posjedu tužitelja, koji posjed tužitelja računajući i prednike da traje više od sto godina; da je uviđajem utvrđeno da se sporna nekretnina nalazi u neposrednoj blizini javne ceste Korčula-Lumbarda i zajedno s okolnim zemljištem predstavlja cjelinu u naravi rasadnik za uzgoj raznog bilja, da se na spornoj nekretnini nalazi vanjski vrt (dio je natkriven, a dio otvoren) i iznad na drugom kraju nalazi se plastenik, a na cijelom zemljištu, koje je ograđeno žičanom ogradom, i u plasteniku nalaze se razne sadnice ukrasnog i drugog bilja; da je po vještaku Miši Bilišu, dipl.ing. geodezije, identificirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi uređen dio rasadnika, sa sjeverozapadne strane natkriveni vrt, a u središnjem dijelu vrta s jugoistočne strane dio zauzima plastenik, granice čestica sa sjeverozapadne i sjeveroistočne strane određene su žičanom ogradom dok južna i jugozapadna granica prema ostatku rasadnika nisu uočljive, a radi uređenja rasadnika te da je u katastarskoj evidenciji čest. 585 upisana kao vinograd 150 m2 i oranica 1427 m2 ukupno 1247 m2 u posjedovnom listu [broj ZK uloška] na GKV i [adresa], svakoga u ½ dijela te da je tužitelj u nesmetanom, samostalnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine od kupoprodaje 1998. do danas, faktički posjed izvršavao je na očigled svih i nije mogao ostati nezamijećen.
7. Prvostupanjski i drugostupanjski sud zaključuju da tužitelj kao pošten posjednik (predmetnu nekretninu posjeduje kao da je njegova) drži nekretninu koja je predmet postupka u svom posjedu te da je u takvom posjedu nekretnine (jer u postupku nije utvrđeno niti je 2. tuženik ZK dokazao da bi tužitelj imao određena saznanja o vlasničkopravnim interesima drugih fizičkih osoba na spornoj nekretnini pa tako niti tog tuženika i njegovih pravnih prednika), od 1998. godine pa do danas neprekidno (dakle, kroz cijelo zakonom propisano potrebno vrijeme za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, koje je proteklo s početkom tijeka od 1998. do podnošenja tužbe 2020.), zbog čega su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnine izvanrednom dosjelošću u odnosu na 2. tuženika, pri čemu tijekom prvostupanjskog postupka 2. tuženik nije dokazao suprotno niti doveo u sumnju poštenje posjeda tužitelja (pri tome se ističe da 2. tuženik saslušan kao stranka je naveo da on i njegovi prednici, konkretno otac i djed, nisu bili u posjedu predmetne nekretnine niti su znali za tu zemlju).
8. U odnosu na prvo pitanje, za istaknuti je da podnositelj prijedloga nije u žalbi isticao navode koje postavlja kroz prvo pitanje, tako da drugostupanjski sud nije bio niti u prilici odgovoriti na iste pa stoga niti njihovo isticanje u ovoj fazi postupka nije dopušteno.
9. Drugo i treće pitanje također nisu bitni za razrješenje ovog spora u kojem su sudovi zaključili da je tužitelj stekao vlasništvo dosjelošću za istaknuti je da je drugostupanjski sud u presudi naznačio da predlagatelj nije niti naveo osobne podatke eventualnih drugih osoba koji bi bili suvlasnici nekretnine niti je te svoje navode ičim dokazivao.
10. Podnositelj prijedloga nije posebno obrazložio na koji način mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje (to je samo naznačio jednom rečenicom na kraju prijedloga) pa stoga nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
11. Stoga je na temelju čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
