Posl. broj: K-1326/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Benčić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Madlene Herak Tauković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CĆ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice SĆ, zastupane po punomoćnici, odvjetnici Ani Gruber, od 02. studenog 2018. godine, nakon održane javne rasprave u prisutnosti punomoćnice Ane Gruber, odvjetnice iz Zagreba, privatne tužiteljice SĆ, odvjetnika Luke Kipe u zamjenu za branitelja Zvonimira Raića, odvjetnika iz Zagreba te okrivljenika CĆ, dana 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Temeljem članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08)

okrivljeni CĆ - OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i LĆ, rođena S, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, dipl. ing. fizike, zaposlen u Ministarstvu znanosti i obrazovanja kao viši stručni savjetnik sa primanjima od oko 1.700,00 eura, oženjen CĆU, otac jednog maloljetnog djeteta godišta 2012., dobrog imovnog stanja, vojsku služio 1998./1999. godine u HV Sportska bojna, bez odlikovanja,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

u vremenskom razdoblju od 03. rujna 2018. do 10. rujna 2018. godine u Zagrebu, a nakon što je dana 01. rujna 2018. na Facebook profilu pod nazivom UHLJEBlog javno objavio tekst pod naslovom "Zbog 81%" u kojem je na temu Sanacije dugovanja Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu (SC) preko Ministarstva znanosti i obrazovanja naveo "ostatak od 129 milijuna kuna, odnosno 81% ukupnog iznosa je "pronevjeren", odnosno narodski rečeno - pokraden", nadovezujući se i pojašnjavajući ovaj prethodno objavljeni tekst, u cilju da našteti časti i ugledu privatne tužiteljice SĆ na istom Facebook profilu dana 03. rujna 2018. objavio tekst pod Naslovom "Di su pare? Pitajte SĆ" u kojem je obraćajući se ministrici prof. dr. sc. AĆ za privatnu tužiteljicu neistinito naveo "…pretpostavljam da Vam neće biti problem od nje saznati na što je točno utrošeno 46.9 milijuna kuna za čiju je isplatu - prema gore prikazanim dokumentima - upravo ona odgovorna", a prema navodima teksta radi se o slijedećim isplatama "15.04.2015. - isplata 20 milijuna kuna po naputku SĆ; **.**.2015. - isplata 15 milijuna kuna, odložila SĆ; **.**.2017. - isplata 11.9 milijuna kuna, odložila SĆ", a koje dvije objave je dana 04. rujna 2018. prenio portal Dnevnik.hr, pod naslovom "Djelatnik Ministarstva tvrdi da je iz SC-a nestalo 130 milijuna kuna. "Evo Vam odgovor na što su potrošeni", da bi dana 10. rujna 2018. na istom Facebook profilu ponovno objavio tekst pod naslovom "Otkrivene nove isplate SĆ - ministrice AĆ podnesite ostavku!" u kojem je za privatnu tužiteljicu ponovno neistinito naveo da je "osobno odgovorna za sumnjive isplate najmanje 46.9 milijuna kuna iz Državnog proračuna na račun sanacije Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu" te da je "vidljiva dodatna upletenost SĆ u malverzacije teške ukupno 129 milijuna kuna. Radi se o dodatne dvije isplate u ukupnom iznosu od 2.9 milijuna kuna." na koji način su citirane lažne činjenične tvrdnje postale dostupne svakom korisniku Facebook profila, a i široj javnosti,

dakle, da bi pred drugima o nekome iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu znajući da su neistinite, a djelo je počinjeno putem mreže zbog čega je ono postalo dostupno većem broju osoba,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetu - opisano i kažnjivo po članku 149. stavku 1. i 2. KZ/11.

Temeljem članka 149. stavka 3. u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, privatna tužiteljica dužna je platiti paušalnu svotu sudu u iznosu od 500,00 eura.

Obrazloženje

1. Povodom uvodno navedene privatne tužbe održana je pred ovim sudom rasprava te je 15. lipnja 2022. godine izrečena presuda kojom je okrivljeni CĆ temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobođen od optužbe. Protiv presude žalbu je podnijela punomoćnica pa je Županijski sud u Zadru svojim rješenjem od 24. travnja 2024. godine prihvatio tu žalbu te ukinuo presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

2. Pred drugim sucem rasprava je započela 14. studenog 2024. godine te je dovršena na ročištu 30. travnja 2025. godine. U novom postupku okrivljeni se ponovo na pitanje kakav stav zauzima prema optužbi izjasnio da se ne osjeća krivim pa je sud u dokaznom postupku uz protivljenje optužbe, a povodom prijedloga obrane, kao svjedoka saslušao ŠĆ, te uz suglasnost stranaka pročitao i razgledao u

1. SVEŽNJU:

- uz privatnu tužbu priloženi ispisi članaka sa Interneta, dopis Ministarstva znanosti Studentskom centu Zagreb, dopis SC Ministarstvu znanosti sa ispisom plaćanja temeljem odluke o sanaciji, stanje dugovanja na računu SC, odluka Ministarstva znanosti vezana za sanaciju SC sa izvješćem o alokaciji sredstava, vjerovnicima, raspodjela sredstava dodijeljenih SC-u, izvodi sa računa iz ZABE, dopisi između Ministarstva znanosti i Ministarstva financija vezano za plaćanja za SC, odluka Ministarstva znanosti o sprječavanju gubitaka nastalih o poslovanju SC-a, dokumentacija HEP Toplinarstva vezana za dugove SC-a, ispisi elektronskih poruka, dokumentacija TD Tehnika vezano za dugove SC-a, rješenje o imenovanju sanacijskog upravitelja za SC te ostala dokumentacija Ministarstva znanosti i SC-a vezana za plaćanje SC-a, iskaz privatne tužiteljice, iskazi SĆU i LĆU, zapisnik Ministarstva financija o obavljenom proračunskom nadzoru u SC-u, ispis članka iz Nacionala, rješenje Višeg službeničkog suda u predmetu protiv okrivljenog;

2. SVEŽNJU:

- rješenjem Službeničkog suda u predmetu protiv okrivljenog, iskaz svjedoka AĆ, VĆ i AĆU, dopis ŽDO-a u Zagrebu ovom sudu i Ministarstva znanosti i obrazovanja ovom sudu, godišnji financijski izvještaj SC-a u Zagrebu, Pravilnici o unutarnjem redu Ministarstva znanosti, izvješće SC-a o stanju obveza na dan 31. prosinca 2012., odluka o sanaciji SC-a sa bilancama i financijskim izvještajem, ispisi novinskih članaka, dokumentacija Vlade Republike Hrvatske vezana za SC u Zagrebu te odluka Vlade o prestanku sanacije SC-a u Zagrebu.

Nakon toga, povodom prijedloga optužbe, a uz suglasnost obrane, pročitan je i razgledan spis Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KR-DO-1600/2018, a povodom posebnog izvješća PUZ-a, Sektora krim. policije, a na temelju anonimnih podnesaka, a vezano za sanaciju Studentskog centra u Zagrebu. Nakon toga okrivljeni je ispitan, s time da je nakon njegovog ispitivanja povodom prijedloga punomoćnice, a uz protivljenje obrane pročitan i razgledan dopis SC-a Ministarstvu sa listova 374 i 375 spisa, dopis Ministarstva znanosti i Ministarstva financija sa listova 376 i 377 spisa, dopis Ministarstva financija Ministarstvu znanosti sa lista 378 spisa, bilješka sa lista 379 spisa sa elektronskom porukom, ispis iz sustava Centrix sa listova 381 do 390 spisa, podneci branitelja okrivljenog sa listova 391 do 394 spisa. Nakon toga, na kraju dokaznog postupka ponovo je saslušan okrivljeni, a vezano za eventualne primjedbe i dopunu obrane na pročitanu i razgledanu dokumentaciju nakon njegovog ispitivanja.

3. Na temelju ovako provedene rasprave, a brižljivo cijeneći kako svaki od ovih izvedenih dokaza zajedno, tako i sve ove dokaze međusobno i u cjelini, sud je s potpunom izvjesnošću i u ovom novom postupku temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljenog oslobodio od optužbe, a budući da nije dokazano da bi okrivljeni počinio kazneno djelo.

3.1. U postupku je nesporno utvrđeno da su okrivljeni, kao i privatna tužiteljica, kritične zgode bili državni službenici u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Sporno je, međutim, bilo da li je okrivljeni, iznoseći iz činjeničnog opisa privatne tužbe navedene tvrdnje prvenstveno vezane za privatnu tužiteljicu naveo znajući da te tvrdnje vezane za nju neistinite.

3.2. U svojoj obrani okrivljeni je iskazao kako slijedi.

3.2.1. U proljeće 2018. godine kao službenik u Ministarstvu znanosti obrazovanja, a tada još i sporta, od kolegice ZĆ dobio prve informacije vezene uz sanaciju Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu i osim tih informacija dala mu je i određenu dokumentaciju iz koje su bile vidljive nepravilnosti pa je i on nakon toga krenuo prikupljati dodatnu dokumentaciju odstupnu iz javnih izvora, između ostalog je tako prikupio i Interne dokumente u Ministarstvu o isplatama koje nisu bile u skladu sa zakonom, a napomenuo je da ništa od te dokumentacije u Ministarstvu nije bilo klasificirano kao tajno. Iz te dokumentacije uočio je ogromne financijske dubioze, primjerice da od 189 milijuna kuna koliko je Vlada odobrila za taj projekt, 80% nije bilo utrošeno za potrebe sanacije. Vidio je da je kolegica SĆ kao načelnica sektora sudjelovala u postupku sanacije i da je imala učešća u svim isplatama koje su izvršene, a pri čemu je došlo do kršenja internih propisa Ministarstva na način da je prilikom tih isplata zaobišla kolegicu ZĆ koja je gospođi SĆ bila podređena, ali je bila ključna za provedbu financijskih kontrola. Tako je primjerice bilo vidljivo da je gospođa SĆ u jednom slučaju dodijelila posao pripreme odluke i izrade odluke službeniku koji je podređen gospođi ZĆ, a bez znanja i suglasnosti gospođe AĆU, štoviše da je tom istom službeniku naložila i isplatu, a za što taj službenik nije imao ovlasti, kao što ni gospođa SĆ nije imala ovlasti podređenima gospođe AĆU davati naloge za takve poslove. Gospođa AĆU mu je također ispričala da je gospođa SĆ jednu od isplata direktno ispregovarala sa gospodinom EĆ kojem je nakon par sati nakon tog razgovora isplaćeno 15 milijuna kuna koje je gospođa SĆ osobno ispregovarala. Sva ta dokumentacija upućivala je da se radi o dubiozama u kojima je gospođa SĆ osobno sudjelovala, a s obzirom da u tim slučajevima nije imala nikakav pisani nalog od nadređenih, ona je zapravo bila ta koja je o svemu tome odlučivala. Nakon što je prikupio tu dokumentaciju pokušao je kontaktirati tadašnju ministricu, gospođu TĆ koja je bila nadređena gospođi SĆ, gospođu HĆ koja je također bila zadužena u Ministarstvu za visoko obrazovanje, gospođu SĆ, gospodina ČĆ, koji je radio po njezinom nalogu, međutim nitko od njih nije odgovorio na njegove pokušaje da s njima kontaktira, već su jednostavno kad bi ga vidjeli u Ministarstvu pored njega prolazili i okretali glavu. Kad je vidio da se unutar kuće ništa neće riješiti, objavio je ne jedan, nego više tekstova na Facebook-u na profilu Uhljeb blog, a među njima je bio i ovaj koji je predmet ovog postupka, a kad se nakon toga ponovno ništa nije dogodilo podnio je i kaznenu prijavu DORH-u protiv NN osoba, a priložio je i poveznice na materijale sa Uhljeb bloga. Nakon što je dobio na uvid, odnosno izvršio uvid u spis u predmetu koji se vodi ovdje protiv njega, u izvješće o proračunskom nadzoru nad poslovanjem Studentskog centra što je bio jedini dokument sa ograničenim pristupom, podnio je još jednu kaznenu prijavu odnosno dopunu već postojeće kaznene prijave jer je iz tog dokumenta bilo jasno i razvidno da su postojale upravo one nepravilnosti na koje je on ukazivao. U tom dokumentu je eksplicitno navedeno da su isplate na koje je ukazivao, a koje su izvršene po nalogu gospođe SĆ ili uz njezinu osobnu intervenciju, zapravo sredstva utrošena mimo izvorne namjene. Prije nekoliko dana podnio je kaznenu prijavu protiv ministra L radi kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju ili tako nekako. Što se tiče prijave koju je podnio protiv gospođe SĆ od zadnjeg izvješća DORH-a sudu ništa se nije promijenilo, predmet je dalje u fazi izvida.

3.2.2. Odgovarajući na pitanja, pa tako branitelja da li je prije objave spornog članka pokušao razgovarati sa privatnom tužiteljicom odgovorio je da je, na način da bi je sačekao u atriju Ministarstva namjeravajući joj se obratiti u prolazu što je ona ignorirala, a pismeno nije tražio da ga primi na razgovor.

Na pitanje da li su i drugi službenici primijetili sumnjiva ponašanja privatne tužiteljice i da li su podnijeli kaznenu prijavu protiv nje, odgovorio je da jesu, jedna od njih je bila i gospođa AĆU koja je njega i uvela u cijelu priču, a i gospođa AĆ koja je u to vrijeme bila ministrica, svjedočeći ovdje na sudu je iskazala da je i njoj jedna od isplata bila sumnjiva zbog čega je i tražila proračunski nadzor.

Na pitanje da li je prije objavljivanja ovog spornog članka bio u bilo kakvoj vrsti sukoba sa privatnom tužiteljicom odgovorio je da nije, dodavši da su bili u pristojnim kolegijalnim odnosima, da mu privatna tužiteljica nikad nije bila nadređena, a ni on njoj, ali nisu imali nikakav problem u poslovnoj komunikaciji.

Na pitanje punomoćnice privatne tužiteljice da li je pitao gospođu ZĆ zašto mu tek u proljeće 2018. dala dokumentaciju, a koja se odnosi na projekte iz 2015., odgovorio je da mu je ona dala tu dokumentaciju zbog toga jer se nadala da će gospođa AĆ koja je tada postala ministrica nešto u pogledu toga poduzeti. Gospođa AĆU je o tome izravno obavijestila ministricu više puta, što ima čak i dokumentirano, međutim gospođa AĆ nije ništa poduzela, a gospođa AĆU je bila degradirana iako je godinama bila zadužena za studentski standard i studentske centre, a bila je degradirana na način da su joj ti poslovi bili oduzeti, ili je zaobilažena i nije pozivana na sastanke kad su na sastancima bila tema studentski centri. Naveo je da je to potvrdila i gospođa TĆ koja je ovdje saslušana kao svjedok i koja je izjavila da je imala problema sa gospođom AĆU jer nje htjela raditi ono što su od nje tražili na način kako je to od nje traženo. Gospođa AĆU je, kad je vidjela da ništa se ne poduzima, tu temu željela medijski plasirati, a kako zna da je on godinama bio glasnogovornik Ministarstva i da ima kontakte sa novinarima obratila se njemu.

Na pitanje punomoćnice da li je krajem 2017. i početkom 2018. protiv njega u Ministarstvu bio pokrenut kakav stegovni postupak, odgovorio je da je prvo Ministarstvo podnijelo protiv njega kaznenu prijavu DORH-u zbog navodnih malverzacija sa sredstvima iz jednog europskog projekta pa nakon što je ta prijava odbačena, Ministarstvo ju je prepakiralo u prijavu službeničkom sudu gdje je između ostalog prijavljen i za nepoštivanje nadređenih, ali je u konačnici i ta prijava odbačena, a zbog toga je imao troškova oko 50.000,00 kuna radi angažiranja odvjetnika, s time da je napomenuo da su osobe koje su podnijele kaznenu prijavu protiv njega parafirale dokumente za koje su tvrdile da su sporni i da ih je on sačinio , a protiv tih osoba je podnio kaznenu prijavu za lažno prijavljivanje kaznenog djela. Na pitanje privatne tužiteljice kada ju je pokušao kontaktirati u atriju nekoliko puta, odgovorio je da je to bilo u ljeto 2018. godine.

Na pitanje da li je mu je bilo poznato da prilikom dolaska i odlaska s posla tri godine koristi garažu, a ne atrij kako bi došla do radnog mjesta, odgovorio je da bi povremeno prošli i kroz atrij, a on ju je čekao ne bi li ju sreo, pojašnjavajući da je ministrica kad je negdje odlazila u pratnji najbližih suradnika, a u koje je tada spadala i gospođa SĆ prolazila sa ekipom kroz atrij jer bi je službeni automobil čekao ispred Ministarstva a tako bi isto išla i "ekipa".

Na pitanje da li mu je bilo poznato da je prvu isplatu koja je išla iz Ministarstva radila gospođa AĆU odgovorio je da gospođa AĆU nije radila niti jednu isplatu koliko je njemu poznato odnosno prema dokumentaciji koju je on vidio.

Na pitanje da li mu je poznato da je Ministarstvo obrazovanja za isplatu od 15 milijuna kuna zatražilo suglasnost Ministarstva financija i da je odgovor vezano uz odobrenje te isplate stigao tek za dva tjedna, odgovorio je da mu je to poznato, kao što mu je poznato da Ministarstvo financija nije dalo suglasnost za tu isplatu, ali je isplata unatoč tome provedena nakon što je došla odbijenica od Ministarstva financija.

Na pitanje da li mu je poznato da u odgovoru Ministarstva financija stoji da nije potrebna suglasnost Ministarstva financija nego se isplata vrši prema odluci o sanaciji, odgovorio je da nije točno da to piše u odgovoru Ministarstva financija već piše da to na što se Ministarstvo znanosti i obrazovanja poziva u tom zahtjevu nije utemeljeno odnosno da zakonska odredna na koje se Ministarstvo obrazovanja poziva kako bi dobila suglasnost Ministarstva financija nije primjenjiva za to što bi Ministarstvo znanosti htjelo isplatiti.

Na pitanje iz čega je zaključio da nije imala nalog za odobravanje isplata, odgovorio je da je ona sama rekla da je možda imala neke mailove.

Na pitanje da li je bio svjestan da nema cjelokupnu dokumentaciju kad je objavio tekst na blogu, odgovorio je da je on imao sasvim dovoljno dokumentacije da objavi ono što je objavio, dodajući da je i sama privatna tužiteljica u svom iskazu potvrdila da je to što je objavio činjenično stanje stvari.

Na daljnje pitanje zašto je u blogu samo prozvao nju, a ne i njezine nadređene iako mu je poznata hijerarhija u Ministarstvu, odgovorio je da je razlog tome što je iz dokumentacije vidljivo da je ona izdavala naloge, vršila isplate, da je njeno ime vidljivo i u Centrixu i u SAP-u a ostala imena nije vidio jer su bili malo oprezniji. Na pitanje suda što je htio postići objavljivanjem spornog teksta, odgovorio je da je on državni službenik od 2008. godine, prije toga je radio u Institutu Ruđer Bošković odakle je došao u Ministarstvo i objavljivanjem ovog teksta i drugih tekstova uočivši nepravilnosti u sustavu htio je unaprijediti sustav. Godinama je to pokušavao redovnim putem kroz najprije prijedloge, primjedbe svojim nadređenima, zatim i ministru međutim kad je vidio da to ne daje rezultata, a istovremeno u državnoj upravi ima jako puno negativne selekcije, zaobilaženja procedure, korupcije, odlučio je to javno iznijeti. U ovom trenutku prima plaću u Ministarstvu iako ništa ne radi, ne dobiva nikakve poslove, ne dobiva radne zadatke, a protiv države je pokrenuo postupak za mobing, i slijedeći tjedan bi trebalo biti zadnje ročište. Iskreno ovoj državi želi dobro, a ovu državu čine njezine institucije i želi da te institucije počnu funkcionirati sukladno propisima. Kao glasnogovornik Ministarstva još 2011. godine objavio je dokument pod nazivom priručnik o upravljanju Ministarstva znanosti i obrazovanja jer je kao glasnogovornik imao uvid u to, kako sustav obrazovanja i znanosti funkcionira iznutra, ali i kroz korisnike, iznio je svoje viđenje suradnje, problema i prijedloga rješenja problema na nekih 70 stranica, o tom dokumentu je bilo govora na televiziji i još uvijek je javno dostupan iako mu je bilo spočitavano da se na taj način dodvoravam budućem ministru ili ministrici.

Na pitanje suda da li ima odluke DORH-a kojom je odbačena kaznena prijava protiv njega kao i odluke službeničkog suda, odgovorio je da mu se čini da su te odluke dostavljene u spis iako to ne može sa sigurnošću tvrditi, a moguće je i da nisu jer nisu bile vezane za predmet ovog postupka.

Očitujući se na kraju dokaznog postupka na dopunski pročitanu i razgledanu dokumentaciju, rekao je da mora samo dodati da je bitan prvi paraf u svim dopunski razgledanim dokumentima, a radi se o parafu privatne tužiteljice koji je ona uporno zaobilazila, a budući da je najvjerojatnije dobila usmeni nalog od onoga koji je znao neće dobiti taj paraf od svjedokinje AĆU, pa je to stoga učinila privatna tužiteljica.

3.3. Iz iskaza privatne tužiteljice kao svjedoka SĆ od 19. lipnja 2019. proizlazi da je trenutno zaposlena u Ministarstvu znanosti na mjestu tajnice kabineta ministrice, a inače je u Ministarstvu zaposlena od 2012. godine, s time da je od prosinca 2014. godine pa do lipnja 2017. godine bila na radnom mjestu načelnice Sektora za poslovanje visokih učilišta i studentski standard. U periodu od 2014. pa do 2017. u djelokrug njenih poslova ulazilo je financiranje visokih učilišta i studentski standard, koji je podrazumijevao financiranje studentskih centara, prehranu studenata i smještaj studenata u domovima. Sanacija Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu je započela u siječnju 2013. godine prema odluci Vlade RH i postupak još uvijek traje, s time da je u 2016. godini nova Vlada taj postupak produžila bez određenog roka. Za članke koji se navode u činjeničnom opisu privatne tužbe saznala je 04. rujna 2018. godine, kada su je kolege SMS porukama obavijestile da su na Facebook profilu pod nazivom "Uhljeb blog" objavljeni tekstovi "Di su pare, pitajte SĆ". Osim toga je CĆ poslao e-mail ministrici tako što joj je poslao tekst koji je objavio na Facebooku i na taj način je obavijestio ministricu, a privatnoj tužiteljici je stavio na znanje. Nastavno je u svom iskazu objasnila način na koji se provodila sanacija i svoju ulogu u postupku sanacije kao i način na koji su vršene isplate iskazujući da kad je preuzela mjesto načelnika, kolega koji je prethodno bio na tom mjestu ostavio joj je analizu Ekonomskog instituta koja je napravljena za potrebe sanacije i tada se prvi puta susrela sa materijalima o sanaciji. Ekonomski institut je analizom utvrdio koliki je dug u sanaciji nastao zbog nelikvidnog poslovanja i dao je preporuke na koji način provesti sanaciju. Analiza je utvrdila da se nelikvidnost generirala iz niske cijene studentskog obroka koja nije bila ekonomska i bila je preporuka da Ministarstvo poveća cijenu studentskog obroka. Slijedom te preporuke Ministarstvo je u 2013. godini cijenu studentskog obroka povećalo sa 16,00 kuna na 22,60 kuna jer je to bio izračun koji je predložio Ekonomski institut. Ekonomski institut je u analizi utvrdio da će se povećanjem cijene obroka pokriti nelikvidnost kao i da će Studentski centar doći u pozitivno poslovanje uz plaćanje dugova. Pravilnikom koje je donijelo Ministarstvo, a nakon analize, je bilo predviđeno da se u cijeni studentskog obroka poveća kako udio studenta tako i države. Koliki je bio omjer nije mogla reći, ali je dodala da je student za meni prije plaćao 2,00 kune, a prema novom pravilniku je trebao plaćati 6,00 kuna. Međutim ovakva analiza i njezina provedba u praksi nije dala rezultate, jer obzirom na povećanu cijenu koju je student plaćao, studenti nisu trošili više, ali nisu trošili ni jednako, već su trošili u rasponu cijene za koju je povećana cijena obroka, što znači da su zapravo trošili manje i prihod od studenata je ostao isti, a prihod od države se bitno smanjio. To je dovelo do daljnjih gubitaka u Studentskom centru jer je prije sanacije Studentski centar od Ministarstva odnosno države dobio kao subvenciju godišnje 100 milijuna kuna, primjerice u 2012. godine, dok se sljedećih godina to smanjivalo, a naročito u 2014., 2015., 2016. godine i svelo se na nekih 75 do 80 milijuna godišnje. Državni proračun je time na pozicijama studentskih standarda ostvario višak, ali su studentski centri bili na gubitku. Proces plaćanja odvijao se na način da je Studentski centar uputio zahtjev Ministarstvu za plaćanje, sa obrazloženjem na koje se stavke zahtjev odnosi i kakve su potrebe centra, a Ministarstvo je imalo posebnu stavku u proračunu koja se zvala Sanacija studentskog centra i u koju su se svake godine osiguravala sredstva namijenjena sanaciji Studentskog centra Zagreb. Zahtjev bi došao njoj u rad, ona bi ga proučila, provjerila da li je u skladu sa odlukom o sanaciji, konzultirala bi se sa glavnim tajništvom nadležnim za financije, pomoćnikom ministrice i eventualno, ako je to bilo potrebno, tražila dodatna mišljenja od Ministarstva financija, i nakon toga bi u dogovoru sa spomenutima napravila prijedlog odluke o dodjeli sredstava koji bi svi parafirali i koja je konačno išla ministru na potpis. Nakon toga se po odluci radio nalog za plaćanje koji je potpisivao nadležni dužnosnik odnosno ili pomoćnik ministra nadležan za upravu ili pomoćnik ministra nadležan za financije, a drugi supotpisnik je bio u njihovoj vertikali i nakon toga se nalog davao na naplatu. U odluci kojom se odobravaju sredstva, obavezno se navodilo da Studentski centar mora dostaviti specifikaciju na što su sredstva utrošena kao dokaz da su namjenski utrošena. Cijela procedura od zaprimanja zahtjeva od strane centra za dodjelu sredstava pa do konačne odluke Ministarstva i naloga za isplatu, bilježi se u Sustavu upravljanja dokumentacijom koji se zove Centrix, i u sustavu za financije odnosno SAP. U tim sustavima se vidi tko je kada i što zaprimio, tko je parafirao, tko je potpisao. Sustavu Centrix ima pristup svaki djelatnik Ministarstva, ali svatko u svom djelokrugu i ovisno o hijerarhijskoj razini. Posebno upitana iskazala je da okrivljeni nije imao pristup sustavu Centrix vezano za poslovanje SC, jer je u drugoj ustrojbenoj jedinici. Isto tako nije imao prisut ni u sustav SAP u djelokrugu plaćanja sa pozicija sanacije jer u taj sustav su imali pristup samo osobe koje imaju licencu za plaćanje sa te pozicije. Upitana da pojasni, a s obzirom na ono što je prethodno iznijela, kakva je njezina veza s isplatama od 20. milijuna kuna, 15 milijuna kuna, 11,9 milijuna kuna, odgovorila je da nakon što se odluka od ministra vrati potpisana, radi se nalog za isplatu i da je radila naloge za isplatu od 15 milijuna kuna i 11,9 milijuna kuna, a nalog za isplatu od 20 milijuna kuna gdje se navodi "po naputku SĆ" je po njenom naputku uradio ČĆ, a temeljem odluke potpisane od strane ministra i temeljem njezinog naputka jer je on u tom trenutku bio njezin podređeni odnosno niže rangirani službenik.

Upitana da li je bilo provjera vezano za navedene isplate, da li je rađena revizija i da li su utvrđeni kakvi propusti, a vezano za navedene isplate, odgovorila je da je nakon svake isplate SC dostavljao izvješća o utrošenim sredstvima, a krajem 2016. ili početkom 2017. godine rađena je i interna kontrola u Ministarstvu vezano za predmetne isplate, dodajući da ona nije vidjela završno izvješće, jer se u međuvremenu promijenio ministar, ali je bila prisutna na sastanku na koji je bila pozvana, na kojem su bili prisutni pomoćnik ministra za financije ĐĆ i glavni tajnik KĆ, koji je također u sanacijskom vijeću SC-a, i na tom sastanku na kojem interna revizorica nije bila prisutna iz nekih osobnih razloga, na telefonski upit ove dvojice, da li su pronađene nekakve nepravilnosti vezano uz sporne isplate, ista je odgovorila da nije našla nikakve nepravilnosti, a o tome je ona sačinila osobnu bilješku koju je stavila u sustav Centrix, jer je taj razgovor prethodio isplati od 11,9 milijuna kuna. Na pitanje da li ima saznanja o tome da li je Ministarstvo financija utvrdilo kakve nepravilnosti vezano za isplatu SC-u, odgovorila je da ju je glavni tajnik obavijestio da je Ministarstvo napravilo proračunski nadzor i da je proračunskim nadzorom utvrđeno da su sva sredstva koja su isplaćena, isplaćena upravo za ono za što su i odobrena.

Na pitanje okrivljenika da li je u odluci koju je Vlada donijela, a vezano uz sanaciju SC-a bio specificiran popis vjerovnika odnosno svih kojima SC duguje, odgovorila je da u samoj odluci nije bilo navedeno, ali je bilo navedeno u obrazloženju odluke, s tim da se iznos u obrazloženju odluke razlikuje od iznosa navedenog u analizi Ekonomskog instituta, a isto tako i proračunskog nadzora. Na pitanje da li je Vlada donijela odluku kojom bi izmijenila svoju prvobitnu odluku o sanaciji SC-a, a koja bi bila temelj daljnjeg postupanja u inkriminiranom periodu, odgovorila je da od 2013. godine kad je prva odluka donijeta uz napomenu da u Narodnim novinama nije bio naznačen iznos sredstava za sanaciju, pa do danas, ta odluka nije mijenjana. Na pitanje da li joj je poznat iznos koji je Vlada svojom odlukom odredila za sanaciju, odgovorila je da ne može točno reći, ali u obrazloženju je bio naveden iznos, čini mi se, od 120 milijuna kuna. Na pitanje da li je postojao program sanacije temeljem kojeg su vršene isplate, odgovorila je da je sanacijski program počeo u siječnju 2013. godine prije nego je stupila na to radno mjesto, i da joj se čini da je sanacijski upravitelj dao neki program, ali je ona od prethodnog načelnika dobila u rad analizu Ekonomskog instituta. Na pitanje da li je odluka Vlade utemeljena na analizi Ekonomskog instituta ili nečem drugom, odgovorila je da nije bila na sjednici Vlade kad se donosila odluka, zbog čega joj ta činjenica nije poznata. Upitana da li znade koji je iznos potrošen na sanaciju od prosinca 2014. godine, odgovorila je da je utrošeno 20 milijuna kuna, 15 milijuna kuna, 11,9 milijuna kuna, što je ukupno 46,9 milijuna kuna, i još 1,9 milijuna kuna te da joj se čini da je bila još jedna isplata od milijun kuna, uz napomenu da je u odluci o sanaciji bilo navedeno da će se sanacijom sprječavati budući gubitci poslovanja te se jedna od isplata iz 2015. godine odnosila na sprječavanje poslovnih gubitaka zbog rekonstrukcije studentskih domova, a radilo se o iznosu od 15 milijuna kuna koji je utrošen na plaće djelatnika SC-a obzirom da domovi i dio restorana nisu poslovali tri mjeseca, od 9. do 12. mjeseca kada je najveći priliv sredstava, pa je taj iznos isplaćen za plaće djelatnika, obzirom da Centar odnosno domovi nisu imali priliv sredstava. Upitana koliki je bio stvarni dug u trenutku kad je ona stupila na dužnost vezano za troškove sanacije, odgovorila je da ne zna točno, ali je po njenom stupanju na dužnost zatražila izvješće SC-a, koje je i priloženo uz privatnu tužbu odnosno e-mail o zatraženom izviješću, dok nije sigurna da li je priloženo i samo izvješće. Na pitanje temeljem čega je zajedno sa kolegama procjenjivala koji je dug opravdan, a koji nije, odgovorila je da je to činjenjo na temelju dokumentacije koju je dostavljao Studentski centar. Na pitanje da li je AĆU trebala biti uključena u sporne isplate, i ako nije bila uključena, zašto nije bila uključena, odgovorila je ista nije radila na isplatama, prije njezinog dolaska jedna isplata je išla iz MInistarstva financija, a druga isplata je išla iz glavnog tajništva Ministarstva obrazovanja, ali su obje bile prije njenog dolaska, dodajući da u tim isplatama AĆU nije trebala sudjelovati jer je u odnosu na nju bila niže rangirani službenik. Na pitanje kako je u tom slučaju moguće da je ČĆ izvršio isplatu iako je bio niže rangirani službenik, odgovorila je da je to njemu dala u rad jer je AĆU tada bila na godišnjem odmoru. Na pitanje da li je AĆU odobrila nalog koji je sačinio ČĆ, odgovorila je da ga nije parafirala, ali je prema Centrixu vidljivo da je imala uvid u taj nalog, kao i u odluku prije nego su sredstva isplaćena. Na pitanje da li se gospođa ZĆ usprotivila toj isplati, odgovorila je da je prije stupanja na novu dužnost provjerila sve svoje mailove i nikada nije naišla ni na jedan mail od gospođe ZĆ koji bi se odnosio na spornu isplatu i općenito na postupak sanacije.

U dopuni svog iskaza na raspravi od 05. svibnja 2022., a vezano uz očitovanje na podnesak okrivljenika od 23. prosinca 2021. i dostavljenu dokumentaciju istim podneskom koja sadrži izvješće neovisnog revizora o financijskim izvještajima Studentskog centra u Zagrebu te informacije o zatečenom stanju ureda sanacijskog upravitelja od 10. rujna 2013. odnosno stanju potraživanja i obveza Studenskog centra na dan 29. siječnja 2013. (list 240 spisa) i stanje obveza Studenskog centra na dan 31. prosinca 2012. (list 270 i 277 spisa), navela je da ta dokumentacija ne dokazuje da su sredstva za sanaciju trošena nenamjenski i da bi ona bila odgovorna za takvo trošenje sredstava, a što je dodatno potvrđeno odlukom Vlade o završetku sanacije od 22. srpnja 2021. godine u kojoj odluci je Vlada utvrdila i da su postojali gubitci veći nego je inicijalno utvrđeno, da je proračunski nadzor utvrdio da nije bilo nepravilnosti i da Studentski centar uspješno posluje. Vezano uz dio priloga u kojem se implicira da je radila ono što nije bilo u njezinoj nadležnosti iskazala je da postupak sanacije nije redovna djelatnost Ministarstva znanosti i obrazovanja, da kao takav nije bio opisan u unutarnjem ustroju niti u pravilniku niti u uredbi o unutarnjem ustroju, već je za svako radno mjesto pravilnikom o unutarnjem ustroju propisano da službenik radi i druge poslove po nalogu ministra i ostalih dužnosnika, pa je tako i

1 0

poslove vezane uz sanaciju radilo i glavno tajništvo i uprava za visoko obrazovanje, a svaki puta po naputku ministra i visokih dužnosnika. Da je radila i druge poslove koje su mogli raditi i niže rangirani službenici vidljivo je i iz prijave koju je podnijela protiv AĆU u prosincu 2016. nadležnom dužnosniku za neetičko i neprofesionalno ponašanje iste. Iskazala je da je provjerila kompletnu elektroničku poštu i nikada od AĆU nisam zaprimila bilo kakvo upozorenje da bi se sredstva za sanaciju trošila nenamjenski. Istakla je da nije moguće da niže rangirani službenik parafira ono što je napravio viši rangirani službenik, a upitana kako je moguće da je viši savjetnik ČĆ kao niže rangirani službenik parafirao i izvršio njezin nalog za isplatu od 20 milijuna kuna od 15. travnja 2015. iskazala je da je tu odluku napisao i parafirao niže rangirani službenik, da je ona nije napisala i da on tu odluku ne bi mogao izvršiti jer za to ne postoji tehnička mogućnost u sustavu.

Saslušana u ponovljenom postupku, oštećena je na sve prethodno kao bitno dodala da je prema nalogu pomoćnika ministra kao službenica izradila nacrt odluke koji se nalazio u elektronskom sustavu Ministarstva te se nakon toga u papirnatom obliku podnio, tj. ona ga je odnijela tajnici pomoćnika ministra, a koja je nakon toga to na paraf odnijela pomoćniku ministra. Tek se nakon toga bez njenog znanja s pomoćnikom odnosi ministru. Ona ministra UĆ nije vidjela dok je bio ministar. Nakon prethodno navedenog postupka, potpisana odluka se vraća službeniku koji ga je sačinio, a on takav potpisani i izrađeni dokument, tj. odluku, a koja je temelj za izradu dokumenta na temelju kojeg se vrši isplata, se nosi na paraf tajnici pomoćnika ministra, pa na potpis nadležnom pomoćniku ministra financija, te se to zove nalog za isplatu. Kada se nalog za isplatu vrati službeniku koji je izradio dokument, obavlja se isplata. Stoga je iz dokumentacije priložene na prethodnom ročištu bilo vidljivo kretanje takvog dokumenta u elektronskom sustavu, pa da je itko mislio da je gđa AĆU to trebala parafirati, mogao joj je to i poslati. U svakom dokumentu su se tražili dodatni parafi Uprave za financije. Stoga je i dio navoda svjedoka ŠĆ netočan, budući da je ona njemu 28. siječnja 2018. poslala mail po naputku ministrice da se izjasni o eventualnom sukobu interesa s obzirom na to da mu je supruga bila zaposlena u SC-u, da bi on dva dana kasnije odgovorio da nije sudjelovao u tim isplatama, ali niti da postoji sukob interesa. Na kraju je dodala da je ona u lipnju 2011. ministricu AĆ obavijestila o sanaciji SC-a, ali joj nije poznato da li je ministricu o tome obavijestio i svjedok ŠĆ. Bilješku od 8. lipnja 2017., a s lista 379 spisa sačinila je uz odluku te je isti dan odnijela tajnici pomoćnice ministra, koja ju je unijela u Centrix elektronski sustav ministarstva.

3.4. Iz iskaza svjedokinje SĆU proizlazi da je 2012. godine izabrana na mjesto pomoćnice Ministra znanosti i obrazovanja u resoru visokog obrazovanja, a u taj resor ulazi i studentski standard. Odmah je upozorena na lošu situaciju svim studentskim centrima zbog nedovoljno osiguranih sredstava za te centre, a prema tome kako je bilo propisano i kakav je bio ugovor, odnosno prema tome koliko su ti centri izdali računa. Ministarstvo je podmirivalo potrebe centra za one koje su oni imali pravo u nedovoljnom iznosu odnosno nisu pokrivali sve račune koji su im bili dostavljeni. Osobno je osnovala povjerenstvo za subvencioniranje studentske prehrane kako bi se vidjelo kakva je stvarna situacija odnosno na koji način se može mijenjati postojeći dokument jer je to zahtijevalo povećanje cijene obroka na što su studenti posebno osjetljivi. Ta situacija se najviše reflektirala na zagrebačke studente jer je Studentski centar u Zagrebu imao najveći broj studenata i zbog najvećeg pogona su i financijski problemi u tom centru bili najveći. Na dužnosti pomoćnice ministra bila je do veljače 2016. godine. Upitana da li je u tom periodu

1 1

surađivala sa privatnom tužiteljicom, odgovorila je da je surađivala u drugom dijelu njenog mandata kada je došla u ministarstvo, ali se više ne sjeća koja je to godina. Upitana od kuda idu sredstva za sanaciju odgovorila je da je priprema za sanaciju počela 2013. godine, ali kako je to projekt koji je vremenski zahtjevan i vremenski je trajao, sredstva su osigurana iz proračuna od Ministarstva financija i morala su biti planirana u proračunu kako bi se mogla isplatiti. Nastavno je izjavila da se sredstva planiraju već pri izradi proračuna i nakon što proračun bude izglasan i prihvaćen, ministar znanosti daje nalog njoj, a ona voditeljici uprave da pripremi dokumentaciju za isplatu i kad dokumentacija bude pripremljena potpisuje ju voditeljica uprave, ona kao pomoćnica ministra i konačno sam ministar i onda se sredstva doznačuju na račun onog kome su odobrena. Upitana da li službenik ima ovlaštenje samostalno donijeti odluku o isplati odgovorila je da to nije moguće kraj procedure koju je opisala. Na daljnje pitanje da li je u vrijeme dok je privatna tužiteljica bila načelnica sektora za poslovanje visokih učilišta i studentskih standarda, po saznanju svjedokinje bilo kakvih sumnjivih transakcija u smislu isplata velikih iznosa koje nisu prošle proceduru i nisu služile svrsi odnosno sredstva nisu namjenski trošena, odgovorila je da je ona sudjelovala u svim tim procedurama isplata vezano za sanaciju SC-a, supotpisivala je dokumente i po njezinim saznanjima takvih transakcija nije bilo. Na pitanje da li ima saznanja na što su utrošena sredstva od 15. travnja 2015. u iznosu od 20 milijuna kuna i 15. listopada 2015. u iznosu od 15 milijuna kuna, a vezano za sanaciju, odgovorila je da nakon odluke Ministarstva da se krene u sanaciju, osnovano je povjerenstvo za praćenje sanacije u kojem su bili predstavnice njihovog Ministarstva i Ministarstva financija, misli da je u početku bilo Ministarstvo kulture u tom povjerenstvu i osnovano je sanacijsko vijeće koje je trebalo dostavljati izvješća o utrošenim sredstvima. Poznato joj je da su predsjednik sanacijskog vijeća i sanacijski upravitelj održavali sastanke sa onima kojima je studentski centar dugovao kako bi se dogovorila dinamika isplate i postigao dogovor oko rješavanja dugova. Oni su dobivali informaciju odnosno izvješća o tome koliki dugovi su vraćeni i prema kome i koliko je preostali dio dugovanja, a isto tako koliki su i novonastali dugovi, a studentski centar je imao obvezu dostaviti dokaze na što su sredstva utrošena. Posebno upitana izjavila je da je CĆ u jednom vremenskom periodu dok je ona bila pomoćnica ministra radio isto tako u Upravi za visoko obrazovanje, ali se nije točno mogla sjetiti na kojim poslovima i u kojem odjelu, a čini joj se da poslom nije bio vezan za studentski standard pa time ni pitanja sanacije studentskog centra. Na pitanje braniteljice okrivljenika da li je postojao program sanacije i ako je tko ga je donio, odgovorila je da je program postojao, a predložili su ga sanacijski upravitelj i sanacijsko upravno vijeće, a odobrio ministar znanosti. Upitana da li je u tom programu bio popis vjerovnika studentskog centra odgovorila je da ona može reći da je takav dokument postojao, a da li je on bio sastavni dio programa to ne može tvrditi. Upitana da li je u Ministarstvu obrazovanja vršena revizija isplata prema studentskom centru odgovorila je da je već navela da je postojalo povjerenstvo za praćenje sanacije u kojem je bila i djelatnica ministarstva financija koja je imala znanje za praćenje njihovih financijskih izvješća i dokaza o uplatama. Na pitanje da li je joj je poznat iznos koji je bio odobren za sanaciju SC-a odgovorila je da ne zna točan iznos, ali zna da je bilo isplaćeno više nego je prvobitno bilo predviđeno, međutim do toga je došlo zbog toga jer su se i dalje gomilali gubitci u poslovanju SC-a. Dodala je da plan sanacije kako je bio zamišljen nije polučio željeni efekt odnosno povećanjem cijena nije proizvelo i povećanje prihoda SC-a, već upravo suprotno, došlo je do smanjenja prihoda od prehrane. Taj gubitak se generirao nakon listopada 2013. godine. Upitana da li je Ministarstvo financija vršilo nadzor nad isplatama, odgovorila je da ona direktnih saznanja o tome nema. Na pitanje okrivljenika da li postoji

1 2

mogućnost da su isplate izvršene, a da dokument nije potpisala voditeljica sanacije ĆĆ, odgovorila je da je ĆĆ bila voditeljica službe, niže rangirana i kao takova nije niti morala potpisati dokument ako ga je radila načelnica sektora. Na pitanje da li je gospođa ĆĆ svjedokinji kao njezinoj nadređenoj ukazala na neke nepravilnosti u isplatama vezano za sanaciju SC-a u periodu dok je gospođa bila dužnosnica, odgovorila je da je bilo pritužbi s njezine strane, ali vezano uz sanaciju studentskog centra iste su bile nekonkretne i neargumentirane, a sve ono na što ju je ona upozorila, o tome je obavijestila ministra i konačnu odluku je donosio ministar. Upitana da li joj je poznato da se odluka Vlade mijenjala vezano za dugovanja SC-a odgovorila je da se ne sjeća da se mijenjala u njezino vrijeme. Upitana da li je provjeravala vjerodostojnost izvješća odgovorila je da ih nije provjeravala, da ih je čitala, a vjerodostojnost izvješća je provjeravana u Ministarstvu financija. Na pitanje koja je bila uloga privatne tužiteljice vezano za praćenje izvješća o utrošenim sredstvima za sanaciju, odgovorila je da privatna tužiteljica nije bila u povjerenstvu za praćenje sanacije i nije imala tu obvezu.

3.5. Iz iskaza svjedokinje LĆU proizlazi da je u sustavu obrazovanja već 17 godina, od toga je 7 godina u ministarstvu i već 5 godina na radnom mjestu načelnika sektora razvoja znanosti i tehnologije, a zadnje 2 godine na mjestu načelnika sektora za upravljanje visokim učilištima i studentski standard, na tom je mjestu zamijenila SĆ. Što se tiče njezinih saznanja vezano za proceduru isplate sredstva za sanaciju SC-a navela je da po njezinom stupanju na dužnost napravljena je kompletna primopredaja svih isplata vezanih uz sanaciju SC-a i cjelovit pregled dokumentacije vezan za isplatu sredstava u nazočnosti ministrice, njene nazočnosti i nazočnosti gospođe SĆ i pregledom cjelokupne dokumentacije nije pronašla nikakve nepravilnosti vezano za isplate. Navela je da, od kako je preuzela posao, došao je jedan zahtjev za isplatu preostalih sredstava iz državnog proračuna od strane sanacijskog upravitelja za račun Vodovoda i odvodnje, nakon čega je napravljen pregled cjelovite dokumentacije, zatraženo je izvješće od SC Zagreb o cjelokupnoj sanaciji, kao i izvješće od predsjednika sanacijskog vijeća da potvrdi da je iznos koji se traži za isplatu, radilo se o 8 milijuna kuna, nešto malo više, doista utrošen odnosno da se radi o točnom iznosu, i nakon što su dobili cjelovito izvješća koja je potvrđivalo da su potraživanja i veća od 8 milijuna kuna, pripremljena je odluka i zatraženo je dodatno očitovanje od predsjednika sanacijskog vijeća na cjelovito izvješće, jer su uočene nepravilnosti koje nisu bile vezane za isplate nego za rad i postupak sanacije. Nakon što je stiglo dodatno izvješće, a već prije je pripremljena odluka, izvješće je proslijeđeno DORH-u, a odluka je proslijeđena na naplatu uz prethodnu suglasnost pomoćnika nadležnog za financije, državne tajnice za obrazovanje i konačnim potpisom ministrice, s napomenom da iduće godine više nisu osiguravali nikakva sredstva u državnom proračunu za sanaciju. Upitana tko potpisuje odluku odgovorila je da ju potpisuje u konačnici ministar uz prethodne parafe službenika koji je pripremio nacrt odluke, pomoćnika ministra nadležnog za financije i državnog tajnika nadležnog za visoko obrazovanje. Ako se radi o niže rangiranim službenicima odnosno ako je takav službenik priprema nacrt odluke onda odluku potpisuje on, voditelj odjela, voditelj službe, načelnik sektora, pomoćnik nadležan za financije, državni tajnik za visoko obrazovanje i u konačnici ministar. Niži službenik koji je pripremao odluku može odbiti parafirati odluku, ali uz obrazloženje iz kojeg razloga odbija parafirati odluku. Svi potpisnici imaju uvid u kompletan spis i mogu vidjeti kompletan spis prije potpisivanja. Navela je da nikada nisu imali situaciju da bi netko odbio potpisati odluku odnosno da je više osoba odbilo potpisati odluku, a za slučaj kad bi se to hipotetski dogodilo takva odluka bi mogla ići na isplatu, pod

1 3

uvjetom da su ju potpisali dužnosnici, a potpisi državnih službenika nisu bitni za valjanost odluke. Upitana da li je u djelokrugu načelnika sektora da samostalno odlučuje o isplati velikih novčanih sredstava odgovorila je da to nije moguće zbog procedure isplate koju je opisala. Upitana da li su joj poznati rezultati proračunskog nadzora odgovorila je da je proračunski nadzor zatražen u prosincu 2017. godine i ona je za nalaz tog nadzora saznala 2019. godine i u tom nadzoru jasno stoji da su sva sredstva iz državnog proračuna koja su bila namijenjena za sanaciju SC-a namjenski utrošena za podmirenje dugova vjerovnika i novonastalih dugova. Na pitanje da ili joj je poznato u kojem djelokrugu poslova radi okrivljenik odgovorila je da sada radi u samostalnom odjelu za međunarodnu suradnju, a da niti sadašnji djelokrug poslova, a niti onaj prije nije imao nikakve veze sa sanacijom SC-a. Upitana da li je okrivljenik mogao imati odnosno imao ovlaštenje za uvid u dokumentaciju vezanu uz sanaciju SC-a, a putem sustava Centrix odgovorila je da s obzirom na djelokrug poslova koji je tada obavljao, a bio je u sektoru za razvoj visokog obrazovanja, nije imao ovlaštenje za uvid u utrošena sredstva vezano za SC, niti dokumentaciju koja se odnosila na sanaciju tog centra jer to jednostavno nije ulazilo u djelokrug njegovih poslova. Upitana da li joj je poznata službenica AĆU i na kojim poslovima je radila odgovorila je da je ista bila voditeljica službe za studentski standard i kao takva je trebala raditi na poslovima koji se odnose i koji su vezano uz studentski standard, između ostalog, i na tim poslovima je radila kako za vrijeme SĆ tako i prije nje, i ona ju je zatekla na tim poslovima, iako je bila otvorena za suradnju, s njezine strane je nailazila na opstrukciju jer je za svaki posao tražila naloge, omalovažavala je njezine radne i stručne sposobnosti, ali i svih onih koji su iza 2011. došli u ministarstvo tako da je bila prisiljena zatražiti njezin premještaj i ista sada radi u drugoj upravi u ministarstvu. Upitana da li je upoznata sa sadržajem tekstova koji su objavljeni na Facebook-u odgovorila je da nažalost je i da su je ti tekstovi šokirali. Na pitanje braniteljice da li joj je poznat iznos koji je vlada odobrila sa sanaciju SC-a odgovorila je da je odobren iznos od oko 120 milijuna kuna, koji iznos je predviđen kao potreban za podmirenje dugova, ali taj iznos nije bio predviđen kao konačan niti se kao takav spominje u odluci ni na koji način, a sam proračunski nadzor je naveo da je već u samom početku predviđen iznos koji nije dovoljan i da su troškovi trebali biti inicijalno predviđeni veći od 120 milijuna kuna. Upitana da li je program sanacije sadržavao popis vjerovnika odgovorila je da ne može odgovoriti na to pitanje jer nije bila uključena u tom periodu. Upitana da li joj je poznato da je Vlada 2013. godine donijela odluku sa popisom vjerovnika i potraživanje vjerovnika prema SC-u odgovorila je da je odluka o sanaciji obavljena u Narodnim novinama, ali popis vjernika i njihova potraživanja ona nije vidjela kao sastavni dio te odluke.

3.6. Svjedokinja AĆ u svom iskazu je navela da je dužnost ministrice obnašala od 09. lipnja 2017. do 20. srpnja 2020 i u tom razdoblju je provođen postupak sanacije SC-a. Za tekst koji je obavljen na Facebook stranici Uhljeb blog saznala je zapravo iz medija jer su mediji o tome pisali i nakon što je upoznata s time razgovarala je sa glavnim tajnikom u Ministarstvu kao i osobama koje su se spominjale u tom tekstu, a tekst je ocijenila kao tekst koji je izrazito štetan za Ministarstvo, ali i za osobe koje se spominju u tekstu i to zbog toga jer osoba koja vodi Uhljeb blog, između ostalog je pisala da ništa ne radi, a da za to dobiva plaću, osim toga za osobe koje se spominju u tekstu, a prvenstveno gospođu SĆ, se navodi da je odgovorna za nešto za što kao državni službenik nije mogla biti odgovorna. Potom je svjedokinja iznijela svoje osobno viđenje teksta navodeći da je predmetni tekst "prilično uzrujao privatnu tužiteljicu i tekst je nepovoljan za nju jer

1 4

posljedice koje su mogle proizaći iz tog teksta, a obzirom da gospođa nije javna osoba, mogle su imati reperkusije na njezin privatni, a prvenstveno poslovni život, u slučaju da je odlučila mijenjati posao, ili u slučaju napredovanja na poslu na kojem je radila"… pri čemu svjedokinja nije dodatno pojasnila niti argumentirala svoje navode. Na daljnje pitanje na kojim poslovima je privatna tužiteljica radila u vrijeme dok je svjedokinja bila ministrica, odgovorila je da je privatna tužiteljica bila šefica njenog kabineta i vodila je sve poslove vezano uz redovite djelatnosti ministarstva, organizirala je njezine poslove odnosno njezine sastanke i sve ono što ulazi u djelokrug tih poslova. Upitana da li može opisati proceduru sanacije vezano uz odobrenje sredstava za isplatu, tko je nadležan za odobrenje sredstava i od kuda se sredstva isplaćuju odgovorila je da je odluka o sanaciji donesena 2012. godine, i nakon što je odluka donijeta, formira se sanacijsko vijeće koje preuzima na sebe obveze de facto Vlada RH. Prema toj odluci trebalo je podmiriti sva dugovanja koja je SC imao kako bi se moglo osigurati normalno poslovanje. Sredstva za tu namjenu odobravaju se i odobrena su u konkretnom slučaju na godišnjoj razini iz državnog proračuna i ta sredstva su osigurana 2017. godine, a odluku o isplati sredstava donosi ministar na prijedlog nadležnog državnog dužnosnika za to područje i to je u konkretnom slučaju bio ĐĆ. Ukoliko se radi o većim sredstvima koja nisu nominalno određena i mogu varirati od godine do godine i vezano u namjenu za koju su namijenjena, isplatu odobrava u konačnici ministar financija. Nastavno je iskazala da je po stupanju na dužnost 2017. godine sazvala kolegij na kojem je zatražila da joj se ukaže ukoliko je nešto sporno i na tom kolegiju ju je gospođa SĆ upozorila da su sredstva za sanaciju plaćena dan ili dva prije njenog stupanja na dužnost, za vrijeme dok je tu dužnost prije nje obnašao ministar UĆ. Obzirom da joj je to bilo sporno, odnosno nije uobičajeno da se takve odluke donose na samom odlasku s mandata, iako nije protuzakonito, zatražila je proračunski nadzor. Nakon što je proračunski nadzor obavljen utvrđeno je prema tom nadzoru da su sredstva koja su bila namijenjena za sanaciju namjenski utrošena i u tom trenutku je to za nju bila završena priča. Posebno upitana izjavila da je da kao što je već rekla SĆ je u to vrijeme bila državni službenik i već samim time nije mogla biti odgovorna za isplatu bilo kakvih novčanih iznosa, a što se tiče konkretnih iznosa koji su navedeni u inkriminiranom tekstu navela je da odluku o tome donosi ministarstvo, a tehnikalije oko isplate dogovaraju državni dužnosnici na razini ministar, državni tajnik i tadašnji pomoćnici. Na pitanje punomoćnice privatne tužiteljice odgovorila je da je ovdje okrivljeni u ministarstvu radio na poslovima koji su vezani uz međunarodnu suradnju, nije radio na poslovima sanacije, a dodala je da je po samom njenom dolasku u ministarstvo od njega dobila više e-mail poruka u kojima je tražio da se sa njom sastane vezano za njegove tadašnje poslove koje je obavljao. Upitana da li je okrivljenik s obzirom na poslove koje je obavljao imao uvid vezano za dokumentaciju koja se odnosila na sanaciju SC-a odgovorila je da po protokolu ne bi smio imati uvid u tu dokumentaciju. Posebno upitana izjavila je da je ona sa gospodinom CĆ imala jako puno posla, između ostalog i zato što je odbio primopredaju nakon što je odlazio sa svog radnog mjesta i protiv njega je pokrenut stegovni postupak odnosno spor pred službeničkim sudom, ne može konkretno reći da li je pokrenut zbog ovih inkriminacija koje se ovdje spominju, ali bilo je više stvari zbog čega je taj postupak protiv njega pokrenut, i prema njezinim posljednjim saznanjima, službenički sud je utvrdio njegovu odgovornost.

U tom dijelu iskaz svjedokinje u suprotnosti je sa dokumentacijom dostavljenom po okrivljeniku i to prvenstveno rješenjem Višeg službeničkog suda klasa:UP/II-114-04/20-01/24, Ur. br. 514-U-31/1-20-3 od 25. kolovoza 2020. kojim je poništena točka 1 rješenja Službeničkog suda u Zagrebu, Klasa: UP/I-114-04/18-

1 5

01/8, Ur.br. 515-30/5-19-34 od 10. prosinca 2019. i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovni postupak, a prema prvostupanjskoj odluci CĆ je kao državni službenik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja proglašen odgovornim za tešku povrede službene dužnosti iz čl. 99 st. 1 točka 1., 5. i 13. Zakona o državnim službenicima, dok se u obrazloženju istog rješenja navodi da je "sud prvog stupnja proglasio službenika odgovornim za tešku povredu službene dužnosti iz čl. 99 st. 11t točka 1., 5 i 13. Zakona o državnim službenicima te je u činjeničnom opisu djela u točki I izreke rješenja naveo da je službenik počinio tešku povredu što u dane 17. 10. 2017., 23.10.2017.,30.11.2017., 23.02.2018. nije izvršavao zadane poslove te je odbijao izvršenje naloga nadređenih za odbijanje kojim su postojali opravdani razlozi. Prema ocjeni ovog suda izreka je nerazumljiva te se zbog navedenog nedostataka u činjeničnim opisu djela ne može jasno utvrditi u čemu se sastoje povrede službene dužnosti, u koje vrijeme i za što se službenik tereti da je počinio djela za koja se tereti - odnosno ne postoji konkretan činjenični opis povrede službene dužnosti (način, vrijeme i mjesto počinjenja povrede te ostale okolnosti iz kojih proistječu zakonska obilježja teške povrede službene dužnosti).". Nastavno se u obrazloženju istog rješenja navodi "Službenik je proglašen odgovornih za tešku povredu službene dužnosti iz čl. 99 st. 1 točka 1 opisane kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza čl. 99 st. 1 točka 5 opisane kao odbijanje izvršenja naloga, ako za to ne postoje opravdani razlozi i čl. 99 st. 1 točka 13 Zakona o državnim službenicima - ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu službe, a da za navedena djela u izreci pobijanog rješenja za koje je proglašen odgovornim nije naveden - konkretan činjenični opis djela obzirom na pravnu kvalifikaciju djela, odnosno što je počinio i na koji način i razloge za počinjena djela,…". Također su navodi svjedokinje suprotni navodima rješenja Službeničkog suda klasa: UP/I-114-04/18-01/8, Ur.br. 514-U-30/5-20-47 od 23. studenog 2020. kojim je nakon ukidnog rješenja obustavljen postupak zbog teške povrede službene dužnosti povodom zahtjeva Ministarstva znanosti i obrazovanja od 08. ožujka 2018. protiv državnog službenika CĆ.

Na pitanje braniteljice okrivljenika da li je u programu sanacije bio popis vjerovnika SC-a, odgovorila je da ne zna. Na pitanje da li joj je poznato koji je iznos bio odobren za sanaciju SC-a i koliko je na kraju utrošeno za sanaciju, odgovorila je da jedino može reći da odluka ne sadrži iznos koji je odobren za sanaciju. Upitana da li može reći koliki su iznosi uplata koje su joj bile sporne odgovorila je da joj je sporna bila uplata iz lipnja 2017. godine, i misli da se tu radilo o iznosu od 10 do 11 milijuna kuna. Upitana da li su sve sanacijske uplate bile predviđene sanacijskim programom, navela je da na to pitanje ne može decidirano odgovoriti jer je odluka donijeta 2012. godine, a sredstva se osiguravanju godišnje u državnom proračunu prema tome ona o tome nema saznanja jer se radi o detaljima koje ministar ne treba znati. Njoj je bilo važno da odluka ne sadrži iznos, što znači da nema ograničenja u trošenju mimo onih koja su određena u proračunu.

Na daljnje pitanje okrivljenika odgovorila je da je ona osobno vidjela izvješće, koje je dosta opsežno pa nije čitala svaku riječ, ali je pročitala ono što je bitno i nakon toga je razgovarala i sa glavnim tajnikom koji je bio u sanacijskom vijeću u ime Vlade i od njega je dobila uvjerenja da sredstva nisu trošena nenamjenski.

Na pitanje suda da li su sredstvima sanacije obuhvaćena i isplate plaća zaposlenika SC-a i stimulacije ili su ta sredstva prvenstveno namijenjena za podmirenje dugovanja i omogućavanje normalnog rada SC-a odgovorila je da ona ne bi rekla da ta sredstva nisu namijenjena za isplatu plaća i stimulacija, ali da je njezino mišljenje irelevantno jer na to odgovara proračunski nadzor. Na posebno pitanje, a nakon što joj je predočen sažetak poreznog nadzora, iz kojeg proizlazi (strana 61

1 6

nalaza, list 180 spisa) da su sredstva trošena na isplatu plaća i stimulacija, odgovorila je da je problem SC-a bio kompleksan, da je njeno ministarstvo podnijelo prijavu DORH-u vezano za utrošak pojedinih sirovina u proizvodnji, ali i drugih nepravilnosti koje su uočili i koliko je njoj poznato u njenom mandatu nije ništa poduzimano od strane DORH-a. Upitana da li je po saznanjima svjedokinje, privatna tužiteljica u razdoblju od travnja 2015. pa do lipnja 2017. godine, mogla odobravati ili vršiti bilo kakve isplate, konkretno 15. travnja 2015., 15. listopada 2015. i 09. lipnja 2017. godine, odgovorila je da je privatna tužiteljica prije nego je postala predstojnica njenog ureda u lipnju 2017., radila kao načelnica uprave za visoko obrazovanje, dakle imala je poziciju državnog službenika i sve isplate se rade temeljem odluka koje donose državni dužnosnici koji potpisuju takve odluke i tek temeljem takvih odluka se mogu raditi isplate. Privatna tužiteljica nije bila u poziciji donositi te odluke, a tehnička provedba tih odluka je drugo pitanje, odnosno eventualno je, po mišljenju svjedokinje, mogla dati nalog temeljem prethodno donesene odluke računovodstvu da se sredstva isplate.

3.7. Iz iskaza svjedoka VĆ proizlazi da su se u periodu dok je on bio rektor Sveučilišta, a to je vrijeme od 2006. do 2014. godine, tijekom njegovog mandata pojavili ozbiljni problemi u financiranju studentskog centra, odnosno poslovanju, a te financijske dubioze su naročito došle do izražaja tijekom 2012. godine kada je on kao rektor zaključio da nešto moraju poduzeti kako bi se to okončalo. Radi toga je organiziran jedan sastanak između njega kao rektora Sveučilišta, Ravnatelja centra u to doba gospodina A i ministra Š. Na tu temu je održano niz sastanaka počevši od ljeta 2012. godine i nekako su došli do toga da naprave jedan plan za restrukturiranje centra. Naime, oni kao sveučilište su upozoravali na manjkove koji su u to vrijeme iznosili oko 120 milijuna kuna, a od toga je oko polovine, otprilike 50 milijuna kuna činilo dugove ministarstva prema centru, 30 milijuna kuna su bili dugovi koji su se odnosili na izgradnju restorana na Borongaju i doma u Studentskom naselju Stjepan Radić, a ostatak duga činio je razliku između troškovne cijene smještaja studenata i prehrane. Rezultat tih naših razgovora i dogovora bio je taj da smo s ministrom V u prosincu 2012. dogovorili jedan prijedlog za rekonstruiranje centra, konkretno radilo se o prijedlogu Sveučilišta kojeg je ministar V prihvatio. Tijekom 2012. godine dok su trajali pregovori oko prijedloga, negdje u 6. mjesecu gospodin A koji nije bio zadovoljan sa stavom ministarstva tužio je sveučilište i u međuvremenu je i gospodin V promijenio mišljenje te je od ŽDO Zagreb, zatražen postupak mirenja, ali taj postupak odnosno mirenje nije ostvareno, postupak nije proveden jer je u međuvremenu u siječnju 2013. godine Vlada donijela odluku o sanaciji Studentskog centra koju je potpisao tadašnji Premijer gospodin Z. Oni su se toj odluci kao sveučilište protivili bez rezultata, i on nakon tog vremena više nije imao uvida u to što se događalo u dijelu koji se odnosi na rad sanacijskog upravitelja, sanacijskog vijeća i samog ministarstva. Upitan da li mu je poznato je li postojao popis vjerovnika i sanacijski program prije odluke Vlade, odgovorio je da je postojao i popis vjerovnika i popis dugovanja, i to je bio temelj prije svega pregovora, a zatim i formiranja njihovih prijedloga. Na pitanje da li i od kuda poznaje gospodina CĆ, odgovorio je da ga poznaje još iz vremena ministra E jer je on bio dio njegovog tima. Upitan da li je sa istim komunicirao u vezi financijske problematike oko poslovanje studentskog centra odgovorio je da nije, da nije bilo službene komunikacije, a niti privatne, jednom su se slučajno sreli u gradu i tada mu je iznio neke detalje. Upitan da li poznaje privatnu tužiteljicu odgovorio je da je moguće da su se sretali dok je ona bila u ministarstvu, moguće je da su se sretali na nekim sastancima, ali osobno se nikad

1 7

nisu upoznali. Nastavno upitan je izjavio da je pročitao ono što je okrivljeni objavio na Facebooku vezano uz gospođu SĆ i isplate koje se spominju u tom tekstu ali da on osobnih saznanja o tome nema.

3.8. Svjedokinja AĆU u svom iskazu je iskazala da je zaposlenica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja od 15. ožujka 2006. godine, a od 2012. godine do početka 2018. godine, konkretno do 01. veljače 2018. godine, radila je kao voditeljica Službe za studentski standard, kada je zbog novog ustroja prebačena na drugo radno mjesto. Kao voditeljica Službe za studentski standard upoznata je s procesom sanacije koja je krenula 2013. godine, a pripreme su bile i tijekom 2012. godine i s obzirom na radno mjesto na kojem je bila, u njezinu nadležnost je spadalo praćenje cjelokupnog poslovanja svih studentskih centara na području RH, i u tu svrhu održavala je kontakte, osim sa rukovoditeljima tih centara i sa nadležnima u ministarstvu. Nazočila je skoro svim sastancima. Navela je da je odluka o sanaciji sadržavala popis svih vjerovnika i dugovanja i to je bio izričit zahtjev Ministarstva financija koje nije htjelo odobriti tu odluku bez tog popisa. Upitana da li joj je poznato da li se u praksi poštivala odluka o sanaciji, odgovorila je da ona osobno nije sudjelovala niti u jednoj od uplata, koje su izvršene, ali je posredno dobivala informacije o tim uplatama, a dodala je da je u tom razdoblju bilo i mnogo javnih objava o sanaciji u smislu propitkivanja zakonitosti isplata, netransparentnost i tako dalje. Kao voditelj Službe za studentski standard ona je, dok se nalazila na toj poziciji trebala biti obavještavana o uplatama, sudjelovati u istima, parafirati odluke, naloge za isplatu, međutim ona nije sudjelovala niti u jednoj od sedam uplata. U razdoblju od 2014. do 2016. godine izvršeno je pet uplata u kojima je trebala sudjelovati, međutim nije sudjelovala niti u jednoj. Jednostavno je bila zaobiđena u proceduri koju je trebalo poštivati prema Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva. Na pitanje da li su određene uplate vršene prije stupanja na dužnost ministrice AĆ, odgovorila je potvrdno, dodajući da se sjeća da je jedna isplata bila na dan kad je ministrica stupila na dužnost ili dan ranije, nakon što je dr. UĆ razriješen dužnosti, a ministrica AĆ je stupila na dužnost 09. lipnja 2017. godine. Upitana da li joj je poznato tko je odobrio te isplate, odgovorila je da su nju kolegice iz financijske službe obavijestile kad je bila ta isplata, da je dan nalog za isplatu, ali da na tom nalogu nema njenog parafa. Obzirom da se radilo o isplati sredstava sa proračunskih pozicija, ona je s pozicije radnog mjesta na kojem je bila, bila dužna provjeriti tko je spustio taj nalog i da li za to ima ovlaštenje te joj je rečeno da je nalog i odluku spustila gospođa SĆ, a govori se o isplati koja je bila u lipnju 2017. godine, nakon razriješena gospodina UĆ. Koliko se sjeća iznos te isplate je bio negdje preko 11 milijuna kuna i nije do tada nije bio običaj da se tako velike isplate vrše u vrijeme kad se obavlja smjena u ministarstvu. O toj isplati ona sa gospođom SĆ nije komunicirala, a što se tiče drugih isplata navela je da je jedna isplata bila u 2015. godini, o kojoj ona također nije imala saznanja, a koju je naredila gospođa SĆ, koja je njoj bila nadređena od prosinca 2014. godine do lipnja 2017. godine. Vezano za tu isplatu 2015. kontaktirala je gospođu SĆ i rekla joj da je ona trebala biti obaviještena o toj isplati i da ju je trebala parafirati i jer je tu isplatu obavio službenik koji je njoj podređen i s obzirom na to ona je morala odluku i nalog parafirati, ali to nije učinjeno jer odluka do nje uopće nije došla. Na daljnje pitanje je izjavila da kolegu CĆ poznaje iz ministarstva, bio joj je kolega u Upravi za visoko obrazovanje, a što se tiče predmetnih isplata o tome se naveliko pisalo po portalima, naročito se o tome pisalo na portalu Srednja.hr, koji su svi u ministarstvo pratili, i vezano za te napise komunicirala je i sa njime i sa drugim kolegama. Isplate o kojima je govorila vršene su mimo sanacijskog plana, a upitana kome su izvršene odgovorila

1 8

je da o tome ne može govoriti. Na daljnje pitanje je izjavila da ona što se tiče isplata koje su vršene mimo nje, jedino može govoriti o isplati iz 2015. koju je obavio njoj podređeni službenik i gdje je u Centrixu bilo navedeno da ju je obavio po nalogu gospođe SĆ, za ostale isplate ne zna. Na pitanje okrivljenika što joj je poznato o isplati od 15. listopada 2015. godine odgovorila je da se sjeća te isplate, jer je to bilo u mjesecu Hrvatske knjige, i toga dana je trebala imati promociju svoje knjige zbog čega je ranije došla na posao. Po dolasku na posao zatekla je na trećem katu ispred Uprave za visoko obrazovanje, sanacijskog upravitelja gospodina GĆ, koji joj je rekao da čeka gospođu SĆ, ujedno se interesirajući da li je došla na posao. Nakon otprilike jedno dva sata, gospodin GĆ ju je pozvao da se spusti dolje u kafić i tom prilikom joj je pokazao odluku o uplati od 15 milijuna kuna i rekao da će mu sredstva sjesti istog dana. Svjedokinje je iskazala da je na to istom rekla da nikada u svojoj praksi nije vidjela da su odluka i isplata dogodile u istom danu u razmaku od nekoliko sati, a GĆ joj je na to odgovorio riječima "evo vidiš kako ja to rješavam, cure mi jedu iz ruke". Nastavno je iskazala da je pitala GĆ za koju namjenu mu trebaju ta sredstva i da joj je odgovorio da su to sredstva za isplatu plaća, , a na njezinu primjedbu da se sanacijska sredstva ne mogu koristiti za isplatu plaća, odgovorio je da će on to tako srediti. Upitana da li ima saznanja tko je pripremio tu odluku, odgovorila je da je gospodin GĆ kod gospođe SĆ proveo otprilike dva sata i nakon toga je došao sa odlukom i nalogom o uplati, iz čega zaključuje da je gospođa SĆ pripremila tu odluku i nalog. Na pitanje da li je u donošenju te odluke o isplati bila zaobiđena, odgovorila je da je bila zaobiđena u potpunosti jer je od druge osobe saznala o toj uplati, a slijedećeg dana je dobila potvrdu o provedbi tog naloga od kolegice iz financijske službe. Upitana od okrivljenika da li je sa njim razgovarala o tim spornim isplatama, odgovorila je da su razgovarali o tome, pogotovo s obzirom na članke koji su izlazili na portalima i novinama. Na pitanje punomoćnice privatne tužiteljice da pojasni što znače imena navedena u sustavu Centrix, odgovorila je da je sustav Centrix uveden kako bi se vidjelo koji predmet je u obradi i koji je njegov status i kod koga je predmet u obradi, a voditelji odjela, službi, sektora, imaju mogućnost uvida isto tako kako bi se vidjelo što se s predmetom događa. Imena koja su navedena, znače da je svatko tko je tamo naveden nešto radio po tom predmetu i to je uvedeno zbog transparentnosti sustava i zna se točno tko je šta radio. Na pitanje na koji način je saznala za isplatu od 15. travnja 2015. godine, odgovorila je da je za nju saznala 03. ili 04. travnja, misli da je bio prvi petak u mjesecu travnju kad ju je nazvao gospodin GĆ i pitao da li će mu toga dana sjesti 20 milijuna, na što mu je ona odgovorila da ona o tome nema saznanja, a on je na to odgovorio da to radi službenik njezine službe gospodin ČĆ, zamolila ga je da ostane na liniji, a ona je sa mobitelom ušla u sobu u kojoj je bio gospodin ČĆ, još dvije kolegice i još jedan kolega, obratila se gospodinu ČĆ, pitala ga pred svima za tu isplatu, a on je negirao da radi na istoj, nastavno iskazujući da je sljedećeg tjedna MĆ viđala dosta uznemirenog kako odlazi do ureda gospođe SĆ u više navrata, a od kolega je čula da se raspituje o tome kako se pripremaju odluke o isplati. Također je iskazala da joj je kolega T naknadno potvrdio da ga je kolega ČĆ molio da mu pomogne u pripremanju nacrta odluke jer on to nikad nije radio, a mora napraviti odluku o isplati te da se nakon nekog vremena u Centrixu pojavila napomena da je to obavio po nalogu gospođe SĆ. Na pitanje punomoćnice privatne tužiteljice odgovorila je da je o isplatama u koje nije bila uključena reagirala 2014. godine kada je poslala e-mail tadašnjem načelniku kolegi H i pomoćnici ministra za visoko obrazovanje doktorici SĆU i to iz razloga jer kao članica povjerenstva nije bila upoznata sa svrhom isplate sredstava u iznosu od 30 milijuna koje je isplatilo

1 9

Ministarstvo znanosti, a za koju se kasnije ispostavilo da nije napisana nikakva odluka. Upitana da li su se prema sanacijskoj odluci podmirivala i tekuća dugovanja, odgovorila je da tekuća dugovanja nisu bila obuhvaćena odlukom, ali da je vidjela da se nakon 31.12. podmiruju i tekuća dugovanja prema fakturama koje je dostavio studenski centar koji je i nakon što je ušao u sanaciju, službeno prikazivao gubitak, dok je prema njezinim saznanjima ostvarivao dobitak, o čemu postoje i tri zapisnika povjerenstva koja je vodila ŠĆU u vremenu od 2013. do 2015. godine time da se svake godine održavao jedan sastanak. Nakon toga je svake godine slijedila reakcija iz Ministarstva financija od strane VĆU, sa prigovorom da su izvješća nevjerodostojna. Na pitanje da li se smanjio prihod studentskog centra iz državnog proračuna nakon što je donesen izmijenjeni pravilnik o prehrani 2013. godine, odgovorila je da se prihod smanjio po pitanju prehrane studenata, ali prihodi SC-a su se uobičajeno kretali između 250 do 270 milijuna kuna, ovisno o uvjetima sanacije. Na daljnje pitanje je izjavila da je ona u okviru svojih ovlasti državne službenice o ovoj problematici obavijestila usmeno i pismeno nadležne u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, nakon čega je ministar UĆ naredio internu istragu po pitanju svih isplata, a što nije obavljeno jer je bio razriješen. Na pitanje privatne tužiteljice, a nakon što joj se predočava dokument koji prileži na listu 23 spisa, a odnosi se na plaćanje 15. travnja 2015. godine, da li može pojasniti kako se na tom dokumentu našlo njezino ime s obzirom da tvrdi da je zaobiđena kod te isplate, odgovorila je da to što joj je predočeno ne predstavlja ništa jer iz toga je vidljivo da je predmet bio u obradi kolege RĆ o čemu je govorila, tko je unio njeno ime nije joj poznato, a sve to skupa nema vrijednost jer nema ni jednog parafa. U Centrixu bi trebalo stajati da je ČĆ obradio, da je AĆU parafirala, a nedostaje ime gospođe SĆ kao i svih onih koji su tu odluku pripremili, dok je FĆ tu odluku otpremala i ona je nebitna u smislu da nije ni na koji način sudjelovala u donošenju te odluke. Na pitanje suda da li je o isplatama iz 2015. godine koje su za nju bile sporne obavijestila privatnu tužiteljicu kao svoju nadređenu i kakva je bila reakcija privatne tužiteljice na to, odgovorila je da ju je obavijestila o tome usmeno kad se radi o isplati od 20 milijuna, a što se tiče njezine reakcije bila je ljuta što uopće ona zna za to, o isplati od 15 milijuna kuna vezano za isplatu GĆ nije ju obavještavala jer je vidjela da je to obavljeno mimo nje.

Navodi svjedokinje u dijelu gdje navodi da je o određenim propustima koje je uočila vezano za sanacije Studentskog centra obavještavala nadležne i to gospođu OĆ kao načelnicu Sektora za upravljanja visokim učilištima, i AĆ kao ministricu, potvrđeni su mailovima koji su upućeni navedenim osobama, a prileže na listovima 303-306 spisa.

3.9. Uvidom u navode izvješća Ureda sanacijskog upravitelja od 10. rujna 2013., Ur.br. 1762/13 koje u preslici prileži spisu (list 240), navodi se između ostalog da su na dan 29. siječnja 2013. utvrđene ukupne obveze Studentskog centra u iznosu od 118.113.093,19 kuna od čega ukupna potraživanja bilo utužena bilo ostala čine iznos od 61.630.945,57 dok se na žiro računu nalaze sredstva od 1.185.850,51, a stanje glavne blagajne iznosi 1.898,83 kuna. Na dan 10. rujna 2013. Studentski centar ima ukupnih obveza u iznosu od 62.999.277,00 kuna od čega je dospjelo 47.097.106,87 kuna te podraživanja SC-a na dan 09. rujna 2013. iznose 28.994.394,41 kuna. Prema podacima od 01. siječnja do 30. lipnja 2013. ukupni prihodi iznosili su 173.968.385,00, a ukupni rashodi 133.544.833,00 te je zabilježen višak prihoda u iznosu od 40.423.530,00.

2 0

3.10. Uvidom u odgovor Ministarstva znanosti i obrazovanja od 14. listopada 2021, a dostavljen na traženje suda vezano uz mogućnost i ovlasti uvida u sustav Centrix okrivljenika, Ministarstvo znanosti i obrazovanja je odgovorilo da je u rujnu 2008. CĆ bio zaposlen na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika u Samostalnoj službi za koordinaciji politika, europskih poslova i međunarodnu suradnju, Odjel za koordinaciju i praćenje samostalnih obrazovnih i znanstvenih politika ovog Ministarstva, te je s obzirom na radno mjesto imao uvid u sustav za upravljanja dokumentima i zadacima Centrix s pravima za pristup modulu Referent u Samostalnoj službi za koordinaciji politika, europskih poslova i međunarodnu suradnju, a koji modul daje mogućnost za osnovi rad na dodijeljenim mu predmetima i to pretraživanje u modulu Referent prema različitim kriterijima, pregled rezultata pretraživanja (pogled akti i predmeti), potvrda primitka dokumenata u predmetu, evidentiranje statusa aktivnosti na pojedinom dokumentu, pregled kartice dokumenta (svojstva izmjena podataka), pregled kartice (svojstva predmeta i njenih funkcionalnosti), dodavanja dokumenata u Centrix, rad sa dokumentima u Centrixu i generiranje urudžbenih brojeva, mogućnost dodijele zadataka po predmetu drugom djelatniku (list 221 spisa).

3.11. Uvidom u odluku Vlade Republike Hrvatske o sanaciji Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu (list 273-277 spisa), utvrđeno je da je obrazloženju iste odluke između ostalog navedeno (strana 5 odluke) da su sve navedene obveze specificirane u odluci iz 2012. godine i da se najveći dio odnosi na razdoblje od lipnja do prosinca 2012. godine, da je zabilježen negativni trend poslovanja unazad nekoliko godina, zbog čega je potrebno precizno utvrditi sve pokazatelje kao i precizan iznos dugovanja Studentskog centra te se navodi - "da bi zbog toga bilo opravdano pokrenuti i pitanje odgovornosti za nastalo stanje kao i sankcioniranje svih koji su doprinijeli takovoj situaciji, a koji su imali upravljačke ovlasti, nakon završetka prve sanacije kada je trebalo rad centra usmjeriti i voditi na učinkovit i financijski održiv model poslovanja te omogućiti transparentno i ekonomično trošenje sredstava kojima je raspolagao Studentski centar Zagreb".

3.12. Uvidom u Zapisnik o obavljenom proračunskom nadzoru zakonitosti i namjenskog korištenja proračunskih sredstava u Studentskom centru Zagreb u razdoblju od 01. siječnja 2013. do 31. prosinca 2017. (u daljnjem tekstu Zapisnik) proizlazi da je proračunski nadzor obavljen po službenicima Ministarstva financija za razdoblje od 01. siječnja 2013. do 05. travnja 2016. u kom razdoblju su sanacijski upravitelji bili GĆ, imenovan odlukom Vlade od 24. siječnja 2013., a razriješen odlukom Vlade od 06. travnja 2016. kada je na istoj sjednici odlukom Vlade imenovan PĆ (strana 52 zapisnika). Na istoj strani zapisnika navedeno je da je 04. lipnja 0213. godine Ministar znanosti, obrazovanja i sporta donio odluku o osnivanju povjerenstva za praćenje provedbe odluke sanacije Studentskog centra za čije članove su između ostalih imenovani prof. dr. sc. SĆU i mr. sc. AĆU uz ostale članove čiji je zadatak bio pratiti provedbu postupka sanacije Studentskog centra koji postupak se provodi temeljem odluke Vlade o sanaciji Studentskog centra od 24. siječnja 2013. godine. Dalje se navodi da je u postupku nadzora predočen Program sanacije Studentskog centra od 28. veljače 2013., a u kom Programu je opisana sanacija provedena u razdoblju od 2002. do 2004. te ukupno dugovanje Studentskog centra na dan 31. prosinca 2012. iznosi 121 milijun kuna. Na strani 60 zapisnika navodi se da su na dan 31. prosinca 2012. ukupne obveze Studentskog centra bile 135.262.177,20 kuna od čega se iznos od 100.075.768,51 kuna odnosi na obveze dospjele na dan 31. prosinca 2012. koje

2 1

su plaćene iz sredstava sanacije. Nastavno se navodi da iz istog proizlazi da je od ukupnog iznosa doznačenih sredstava za sanaciju u iznosu od 157.900.000,41 kuna, 100.075.768,51 kuna utrošeno za podmirenje obveza dospjelih do 31. prosinca 2012., 15.000.000,00 kuna utrošeno je za pokriće gubitaka nastalih zbog rekonstrukcije studentskog doma Cvjetno naselje, dok je 42.824.231,90 kuna utrošeno za podmirivanje tekućih obveza koje su dospijevale u razdoblju od 01. siječnja 2013. do 15. siječnja 2017. godine. U sažetku istog zapisnika (strana 62) između ostalog se navodi da je u razdoblju od siječnja 2013. do prosinca 2017. Studentski centar isplatio stimulativni dio plaće temeljem prijedloga nadređenog zaposlenika, a da pritom nisu utvrđeni niti korišteni kriteriji. Da ni u jednom od dva donesena programa sanacije Studentskog centra u Zagrebu nije utvrđeno razdoblje trajanja sanacije, koje obveze će se u navedenom razdoblju podmiriti i na koji način, da je od doznačenog iznosa za potrebe sanacije od 157.900.000,00 kuna, 15.000.000,00 kuna doznačenih u 2015. utrošeno za isplatu plaća i naknada za prijevoz djelatnicima Studentskog centra u Zagrebu za mjesece listopad i studeni 2015., a na ime pokrića gubitaka nastalih zbog rekonstrukcije studentskog doma Cvjetno naselje.

3.13. Uvidom u odgovor ŽDO u Zagrebu od 29. rujna 2021. godine proizlazi da se u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu vodi predmet pod brojem Kr-DO-160/18 u kojem je u tijeku kriminalističko operativno istraživanje, a predmet kojeg istraživanja su i podnesci CĆ u kojima se iznosi sumnja u nezakonito troškove proračunskih sredstava isplaćenih Studentskom centru Sveučilišta u Zagrebu za potrebe sanacije Studentskog centra.

3.14. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka i izvedenih dokaza i to cijeneći iskaze saslušanih svjedoka prvenstveno iskaze svjedoka VĆ, iz čijeg iskaza nedvojbeno proizlazi da je u tijeku njegovog mandata dok je bio rektor sveučilišta u vremenu od 2006. do 2014. bilo ozbiljnih problema u financiranju Studentskog centra, koje dubioze su došle do nedvojbenog izražaja tijekom 2012. godine, kao i iskaza svjedokinje AĆU, koja je također u svom iskazu svjedočila o nalozima za isplatu koji su vršeni mimo njezinog znanja odnosno učešća, a po nalogu privatne tužiteljice SĆ, a čiji iskazi su u tom dijelu potvrđeni i opsežnom dokumentacijom koja prileži spisu, a prvenstveno zapisnikom o obavljenom proračunskom nadzoru zakonitosti i namjenskog korištenja proračunskih sredstava u Studentskom centru Zagreb, te iskaza ostalih saslušanih svjedoka, čije iskaze je sud prihvatio kao objektivne u dijelu gdje nisu u suprotnosti sa materijalnim dokazima, kao što je već rečeno za dio iskaza svjedokinje AĆ, a isto se može reći i za dio iskaza svjedokinje LĆU u dijelu gdje ista iskazuje da je po stupanju na radno mjesto načelnika sektora za upravljanje visokim učilištima i studentski standard na kojem je zamijenila SĆ - privatnu tužiteljicu, dala napraviti kompletnu primopredaju svih isplata vezanih za sanaciju Studentskog centra i cjelovit pregled dokumentacije i da nije pronašla nepravilnosti, što je u suprotnosti sa naprijed spomenutim Zapisnikom i utvrđenjima u tom Zapisniku s obzirom da iz istog proizlazi da sredstva koja su doznačena za sanaciju Studentskog centra nisu u cijelosti trošena namjenski i na transparentan način, kao i dio iskaza svjedokinje SĆU u dijelu gdje suprotno svjedocima VĆ, Č koji eksplicite i logično, objektivno i uvjerljivo govore o problemima u financijskom poslovanju Studentskog centra odnosno trošenju sredstava namijenjenih sanaciji, dok ova posljednja svjedokinja iskazuje da o tome nije imala saznanja odnosno nije imala saznanja da bi bili isplaćivani veliki iznosi, a mimo

2 2

postojeće procedure, iako ju je upravo svjedokinja Č upozoravala na nepravilnosti u isplatama, a koje se spominju u inkriminiranom tekstu, pa je zbog toga zatražila premještaj navedene službenice, s obzirom da je u tom dijelu njezin iskaz u suprotnosti ne samo sa iskazima navedenih svjedoka već i utvrđenjima spomenutog Zapisnika. Ovdje treba naglasiti i iskaz JĆ, koji je bio državni tajnik u Ministarstvu od kraja 2016. do polovine 2018. godine, dakle, po ustrojstvu Ministarstva druga osoba iza ministra, koji je kao bitno istaknuo da je bilo nekih problema sa sanacijskim planom SC-a jer su predstavnici SC-a svako malo tražili neka dodatna sredstva vezana za sanaciju. Naime, radilo se o sredstvima namijenjenim za sanaciju, a bila su potrošena za zapošljavanje novih ljudi, plaće, subvencije i slično, a što nije bilo dozvoljeno. Na tri ili četiri sastanka koje je vodio kao državni tajnik trebala je biti prisutna i privatna tužiteljica, ali se nije mogao sjetiti u koliko navrata je i bila prisutna, a na kojima su predstavnici SC-a tražili dodatna financijska sredstva od 11.900.000,00 kuna. Svi su ti sastanci održani upravo zato jer, počevši od prvog, svjedok nije htio potpisati nesuvisli sanacijski plan koji se sastojao većinom od onih stavki koje sanacijom nisu bile dozvoljene. Kad se promijenio ministar, svjedok je još uvijek bio državni tajnik te je saznao da je ministar u odlasku neposredno prije same smjene potpisao odobrenje tih prethodno navedenih 11.900.000,00 kuna, a što prije njega nije odobrio, tj. ništa o tome nije znao svjedok. Postupak je uvijek bio takav da je sve trebalo krenuti od Službe za studentske standarde u Ministarstvu koja bi pripremila nalog, parafirao službenik, šef te službe, načelnica Sektora - privatna tužiteljica, a nakon nje upravo on kao državni tajnik. Svjedok je utvrdio da je privatna tužiteljica sama napisala nalog, parafirala ga, a na kraju ga ministar potpisao. Stoga je o tome obavijestio novu ministricu, a za koju činjenicu je on saznao tek kad je ona već bila na funkciji. Sam je privatnoj tužiteljici prvom prilikom, a kad je to trebao potpisati, rekao da to ne želi, ako sanacijski plan ne bude sastavljen kako treba, pa stoga postupak nije bio ispoštovan. Obavijestio je, dakle, novu ministricu, na što je ona rekla da će pokrenuti istragu, a nakon čega je on, godinu dana nakon toga, otišao iz ministarstva. Budući da je privatna tužiteljica prigovorila na ovaj iskaz svjedoka JĆ, on je rekao da je točno da se jednog dana održao sastanak bez njegovog dopuštenja, s time da je on znao za taj sastanak, a koji je sazvao pomoćnik ministra za financije, dakle, protivno ustrojstvu ministarstva, te je pomoćnik ministra svjedoku rekao da je ministar to naredio, a na što je svjedok rekao da neće doći na taj sastanak koji je bio neformalan te bez sastavljanja zapisnika. Svjedok je stoga zaključio da ne zna da li privatna tužiteljica to samoinicijativno odobrila ili je dobila usmeni nalog od pomoćnika ministra ili nekog drugog, ali formalne odluke o tome nije bilo, a budući da se takve stvari ne rade bez pisanog naloga. Dakle, ministar je na kraju to potpisao, ali je svjedok ponovo naglasio da prije toga nije poštivan pravni put, tj. postupak. Stoga je po njegovom mišljenju formalno za to odgovorna privatna tužiteljica, jer je ona potpisala nalog. Po saznanju svjedoka iz Službe za društveni standard su mu rekli da nije postojao nalog da se ta služba preskoči. Dodao je još da nije bio prisutan u kabinetu kad je ministar potpisao tu svjedoku spornu odluku pa je očito netko privatnu tužiteljicu prisilio da to potpiše, a budući da niti njoj podređeni to nisu htjeli potpisati.

Uzimajući, dakle, u obzir i obranu okrivljenog, a prvenstveno i nespornu činjenicu da su i privatna tužiteljica i okrivljeni u kritičnom vremenu bili na, po mišljenju suda, visokim službeničkim funkcijama u Ministarstvu, sud je zaključio da optužba nije uspjela dokazati da bi okrivljeni, a kako to propisuje bitni element djela klevete iz čl. 149. KZ/11, znao da su tvrdnje iz činjeničnog opisa neistinite, tj. da je svjesno iznosio neistinite činjenične tvrdnje.

2 3

Ovakav zaključak suda proizlazi iz izvedenih dokaza, iskaza saslušanih svjedoka VĆ, AĆU, djelomično iskaza svjedokinje AĆ, kao i materijalnih dokaza ranije navedenih, a koji u cijelosti potvrđuju iskaze ovih svjedoka. Naime, iz ispisa sustava Centrix koje je sama privatna tužiteljica dostavila uz privatnu tužbu, proizlazi da su sporne isplate od 20 milijuna kuna i 15 milijuna kuna kao i 11,9 milijuna kuna izvršene po njezinom nalogu u dane 15. travnja 2015., 15. listopada 2015. i 09. lipnja 2017., a i sama privatna tužiteljica je u svom iskazu na raspravi od 19. lipnja 2019. iskazala da je njezina povezanost sa navedenim isplatama bila u tome što je upravo ona izradila naloge za isplatu i po njenom naputku je njoj podređeni službenik što je u tom trenutku bio ČĆ trebao izraditi odluku po kojoj bi bile izvršene navedene isplate. Dakle već na temelju tako danog iskaza privatne tužiteljice, proizlazi da okrivljenik nije iznosio neistine u tekstu koji je objavio kada je u tekstu naveo da su isplate od 15. travnja 2015. 20 milijuna kuna, 15. listopada 2015. 15 milijuna kuna i 09. lipnja 2017. 11,9 milijuna kuna izvršene po nalogu privatne tužiteljice tj. SĆ jer to ne spori niti sama privatna tužiteljica, a isto tako to proizlazi i iz podataka u sustavu Centrix. Privatna tužiteljica poriče u svom iskazu da bi se radilo o nezakonitim isplatama, odnosno da bi isplate bile vršene mimo predviđene procedure, problematizira u svom iskazu ovlaštenja okrivljenika u smislu da li je sa svoje pozicije odnosno radnog mjesta na kojem je bio zaposlen imao pristup sustavu Centrix i da ga nije imao, a što je suprotno odgovoru koje je upravo na tu okolnost po zahtjevu suda dostavilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja iz kojeg odgovora jasno proizlazi da je imao uvid u sustav za upravljanje dokumentima i zadacima, međutim ta okolnost da li je okrivljenik imao ili nije imao ovlast uvida u sustavu Centrix je nebitna za utvrđivanje okolnosti da li su sredstva za sanaciju trošena namjenski i transparentno kao što tvrdi privatna tužiteljica ili su trošena nenamjenski i ne transparentno, kao što bi proizlazilo iz Zapisnika o obavljenom proračunskom nadzoru zakonitosti i namjenskog korištenja proračunskih sredstava u Studentskom centru Zagreb, o čemu je svjedočila i svjedokinja AĆU iz čijeg iskaza proizlazi da je kao voditeljica Službe za studentski standard trebala biti obavještavana o uplatama, sudjelovati u istima, parafirati odluke i naloge za isplatu, ali je u tome zaobilažena i o tome je dobivala posredna saznanja od djelatnika u Ministarstvu, a te njezine navode indirektno potvrđuje i činjenica da je odlukom Ministra znanosti, obrazovanja i sporta od 04. lipnja 2013. bila imenovana kao član Povjerenstva za praćenje provedbe postupka sanacije Studentskog centra pa je samim time trebala imati saznanja o isplatama koje se provode u okviru programa sanacije, a što očito nije bio slučaj. Ta okolnost proizlazi i iz onog dijela iskaza navedene svjedokinje gdje je okolnosno i životno uvjerljivo opisala situaciju, a vezano uz isplatu od 15. listopada 2015., kada je u prostorijama Ministarstva zatekla GĆ koji joj je rekao da čeka gospođu SĆ, i koju ju je istog dana nakon nekog vremena pozvao i pokazao joj potvrdu o uplati od 15 milijuna kuna i rekao joj da će mu sredstva sjesti istog dana. Svjedokinja je također opisala da je GĆ rekla da nikada nije vidjela u praksi da odluka i isplata slijede u istom danu u razmaku od nekoliko sati, da ga je pitala za koju namjenu mu trebaju sredstva i da joj je rekao da su to sredstva za isplatu plaća, a na njezinu primjedbu da se sanacijska sredstva ne mogu koristiti za isplatu plaća, dogovorio je da će on to tako srediti. Upravo ta okolnost na koju ukazuje svjedokinja u svom iskazu, po ocjeni suda upućuje na zaključak da je okrivljenik itekako imao razloga sumnjati da se sredstva namijenjena sanaciji troše nenamjenski u druge svrhe i da je upitna zakonitost trošenja sredstava na taj način. Isto tako iz iskaza svjedokinje nedvojbeno proizlazi da je za isplatu od 15. travnja 2015. također saznala od GĆ koji ju je

2 4

nazvao i interesirao se da li će mu toga dana sjesti sredstva od 20 milijuna kuna, pa kad mu je rekla da o tome nema saznanja doznala je da to radi službenik njezine službe ČĆ, koji nije za tako nešto bio ovlašten, a kasnije je saznala da je to radio po nalogu privatne tužiteljice, što je bilo vidljivo i u sustavu Centrix. Dakle kad se navedeno ima u vidu, uz činjenicu da je i svjedokinja AĆ u svom iskazu između ostalog iskazala da je isplatu od 09. lipnja 2018. u visini od 11,9 milijuna kuna smatrala spornom, jer je ta isplata uslijedila dan ili dva prije nego je svjedokinja stupila na dužnost ministrice, a po odlasku prethodnog ministra UĆ jer nije bilo uobičajeno da se takove odluke donose na samom odlasku odnosno prije stupanja na dužnost novog dužnosnika i da je zbog toga zatražila proračunski nadzor, a na tu spornu isplatu upozorila ju je sama privatna tužiteljica, što upućuje na zaključak da je i sama sumnjala u ispravnost takove isplate, tada, po ocjeni suda, uz činjenicu da su proračunskim nadzorom Ministarstva financija utvrđeni brojni propusti i nepravilnosti u trošenju proračunskih sredstava prilikom sanacije Studentskog centra, da su na te nepravilnosti pojedini službenici kao primjerice AĆU upozoravali svoje nadređene kada je o tome obavijestila ZĆU, koji iz određenih razloga na to nisu reagirali, tada po ocjeni suda ne proizlazi da bi okrivljenik opisane radnje poduzeo u cilju kako bi naštetio časti i ugledu privatne tužiteljice iznošenjem neistinitih činjeničnih tvrdnji, jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka, personalnih i materijalnih dokaza proizlazi da su isplate koje okrivljeni navodi u predmetnom tekstu doista izvršene i to po nalogu privatne tužiteljice mimo njezinih ovlasti i da su doista bile suspektne, do te mjere da su zahtijevale dodatne provjere u vidu proračunskog nadzora, a na dvojbenost tih isplata ukazuje i činjenica da su predmet krim. obrade koju još uvijek vrši Županijsko državno odvjetništvo, a povodom podnesaka između ostalog podnesenih i po okrivljeniku, a u kojim podnescima se upravo iznosi sumnja na nezakonito trošenje proračunskih sredstava uplaćenih Studentskom centru Sveučilišta u Zagrebu za potrebe sanacije Studentskog centra iz čega slijedi da nije okrivljeni jedini koji je sumnjao u zakonito trošenje sredstava doznačenih za potrebe sanacije, već da su i njegovi podnesci uz podneske drugih, predmet krim. istraživanja. Slijedom navedenoga okrivljenik nije imao razloga sumnjati u istinitost podataka koji su mi bili dostupni, do kojih je došao uvidom u sustav Centrix i ostalu dokumentaciju, a s obzirom da upravo iz te dokumentacije, posebno Zapisnika o obavljenom proračunskom nadzoru zakonitosti i namjenskog korištenja proračunskih sredstava u Studentskom centru Zagreb, proizlazi da su u postupku sanacije bile prisutne nepravilnosti do te mjere da su predmetne isplate postale i predmet kriminalističkog istraživanja. Da je okrivljenik imao razloga sumnjati u istinitost podataka koji su mu bili dostupni, sigurno je da se ne bi izlagao neugodnostima od mogućnosti da bude kazneno gonjen ne samo zbog kaznenog djela klevete već i težih oblika kaznenih djela, primjerice lažnog prijavljivanja, a sasvim sigurno se ne bi izlagao šikaniranjima u radnoj sredini kojima je bio izložen, a koja su došla do izražaja kroz činjenicu da su protiv njega pokretani stegovni postupci zbog teške povrede službene dužnosti, a koji su u konačnici završili u njegovu korist. Kad se sve navedeno ima u vidu, a imajući u vidu da je okrivljenik imao opravdanog razloga sumnjati u opravdanost i zakonitost načina na koji se troše sredstva namijenjena za sanaciju Studentskog centra i da su njegove sumnje potkrijepljene i izvršenim nadzorom od strane Ministarstva financija, u kojem su također utvrđene nepravilnosti, da su o nepravilnostima iskazivali i svjedoci u ovom postupku, prvenstveno VĆ, Č, a djelomično i ostali saslušani svjedoci, da su njegovi navodi potvrđeni brojnom dokumentacijom koju je dostavio u spis, tada se po ocjeni suda ne može smatrati da je pišući i objavljujući sporni tekst postupao s namjerom da za

2 5

privatnu tužiteljicu iznosi neistinite tvrdnje koje mogu škoditi njezinoj časti i ugledu, a pogotovo iz rezultata provedenog dokaznog postupka, ali i obrane okrivljenika u kojoj je opisao na koji način i kako je došao do prvih saznanja i otkrio dubioze vezane uz isplatu sredstava namijenjenih sanaciji Studentskog centra, a koja obrana je potvrđena materijalnim dokazima prvenstveno, ali i personalnim u vidu iskaza svjedoka čije iskaze i njihovu objektivnost i uvjerljivost je sud naprijed analizirao, i koja obrana u zajednici s tim dokazima predstavlja jednu logičnu i uvjerljivu cjelinu. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, po ocjeni suda proizlazi da je okrivljenik sporni tekst objavio s namjerom da ukaže na nepravilnosti u trošenju sredstava državnog proračuna, ukazujući na činjenicu da se sredstva troše na netransparentan način, mimo njihove stvarne namjene, a po nalogu osobe koja nije samostalno ovlaštena davati naloge za njihovu isplatu, konkretno privatne tužiteljice bez znanja i odobrenja nadležnog ministra. Slijedom navedenoga privatna tužiteljica na kojoj je teret dokaza, po ocjeni suda, nije uspjela dokazati da bi okrivljenik u predmetnom tekstu koji je objavio iznosio neistinite informacije vezano za sporne isplate koje bi škodile časti i ugledu privatne tužiteljice, znajući da su neistinite, a u cilju da naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice jer to ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Naime, iz svih izvedenih dokaza, a posebno iskaza svjedoka JĆ i, kao druge osobe u Ministarstvu, EĆU, te AĆU, jasno proizlazi da je okrivljeni bez obzira što je radio u istom ministarstvu, ali nije ni na koji način bio vezan za odlučivanje i isplatu sredstava za Studentski centar, imao objektivnog razloga povjerovati da su svi navodi koje je iznio, a iz činjeničnog opisa privatne tužbe, istiniti. Stoga u ponašanju okrivljenog nije ostvaren jedan od bitnih elemenata bića kaznenog djela klevete, tj. svijest okrivljenog da je znao da su činjenične tvrdnje neistinite. Zbog navedenog, sud ga je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

4. Kako je okrivljeni oslobođen od optužbe, to je sud u skladu s čl. 149. st. 3. ZKP/08 obvezao privatnu tužiteljicu da na ime troškova kaznenog postupka za sada, a budući da su nepoznati ostali stvarno nastali troškovi postupka, plati troškove paušala iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 EUR, a u skladu s dobrim imovinskim prilikama tužiteljice, kao i vrsti i težini počinjenog kaznenog djela, te dužini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Madlena Herak Tauković

Marko Benčić

2 6

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Privatna tužiteljica TĆU, [adresa]

2. Punomoćnica odvj. Ana Gruber - e-komunikacijom

3. Okrivljeni CĆ - [adresa]

4. Branitelj odvj. Zvonimir Raić - e-Komunikacijom