Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-3735/2018-176

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davorinu Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I tuženika ISTO d.d. u stečaju, Varaždin, Augusta Šenoe 4-6, OIB: 88502209643, zastupanog po stečajnom upravitelju Stanku Makaru, Sigetec Ludbreški, Augusta Šenoe 6, II tuženika Industrogradnja d.d. u stečaju iz Varaždina, Augusta Šenoe 4-6, OIB: 03714155365, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Ivani Kalkan iz Osijeka, Josipa Juraja Strossmayera 268, i III tuženika ISTO Grupa d.d. iz Varaždina, Augusta Šenoe 4-6, OIB: 78858201330, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika I i III tuženika, dana 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se III tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade plaće iznos od 8.438,13 eur / 8.960,20 USD sa zateznim kamatama tekućim na iznose

- 1.192,52 eur / 1.266,10 USD od 20. prosinca 2003.god. do isplate

- 1.164,36 eur / 1.236,20 USD od 20. siječnja 2004.god. do isplate

- 636,55 eur / 675,83 USD od 20. veljače 2004.god. do isplate

- 587,00 eur / 623,22 USD od 20. ožujka 2004.god. do isplate

- 1.111,62 eur / 1.180,21 USD od 20. travnja 2004.god. do isplate

- 1.216,80 eur / 1.291,88 USD od 20. svibnja 2004.god. do isplate

- 1.240,92 eur / 1.317,49 USD od 20. lipnja 2004.god. do isplate-

- 753,51 eur / 800,00 USD od 20. srpnja 2004.god. do isplate

- 535,85 eur/ 569,27 USD od 20. kolovoza 2004.god. do isplate

sve u protuvrijednosti u eurima (EUR) prema srednjem tečaju HNB za USD važećem na dan plaćanja, i to do 31. prosinca 2005. prema kamatnoj stopi koju banke ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u USD po viđenju, a od 1. siječnja 2006. po stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koju propisuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se III tuženiku isplatiti tužitelju na ime kamata za zakašnjenje u isplatama plaća iznos od 179,07 eur / 168,66 USD sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2004. pa do isplate, sve u protuvrijednosti u eurima (EUR) prema srednjem tečaju HNB za USD važećem na dan plaćanja, i to do 31. prosinca 2005. prema kamatnoj stopi koju banke ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u USD po viđenju, a od 1. siječnja 2006. po stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koju propisuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se III tuženiku isplatiti tužitelju na ime neosnovanog retroaktivnog umanjenja plaća za kolovoz, listopad i studeni 2003. iznos od 1.575,85 eur / 1.673,08 USD sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2003. pa do isplate, sve u protuvrijednosti u eurima (EUR) prema srednjem tečaju HNB za USD važećem na dan plaćanja, i to do 31. prosinca 2005. prema kamatnoj stopi koju banke ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u USD po viđenju, a od 1. siječnja 2006. po stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koju propisuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se III tuženiku isplatiti tužitelju na ime jubilarne nagrade iznos od 212,35 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2004. pa do isplate, do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koju propisuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 922,60 eur / 978,11 USD sa zatraženim kamatama.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.580,86 eur / 2.760,50 USD sa zatraženim kamatama.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 328,15 eur / 348,40 USD sa zatraženim kamatama.

VIII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 76.781,80 eur sa zatraženim kamatama.

IX. Nalaže se III tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.034,60 eur sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

X. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 14.905,00 eur sa zatraženim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Tužba tužitelja u odnosu na I tuženika smatra se povučenom.

II. Nastavlja se postupak u odnosu na II tuženika te se tužba tužitelja u odnosu na II tuženika smatra povučenom.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kod pravnog prednika I-III tuženika bio u radnom odnosu od 1976. pa do rujna 2004., s tim da je od 1. kolovoza 2001. bio na gradilištima u Ruskoj Federaciji. Pravni prednik I-III tuženika mu nije isplatio plaće za rad u Ruskoj Federaciji za razdoblje od 1. studenog 2003. pa do 30. rujna 2004. u ukupnom iznosu od 9.360,73 eur (9.938,31 USD) s pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, plaće za rad u Ruskoj Federaciji plaćane su mu sa znatnim zakašnjenjima, s koje osnove mu I-III tuženici duguju iznos od 2.789,93 eur (2.929,16 USD). Za vrijeme rada u Ruskoj Federaciji pravni prednik I-III tuženika mu je retroaktivno umanjivao plaću na način da je odrađene sate i zarađenu plaću umanjivao naknadno i obračunavao manju plaću, s koje osnove za kolovoz, listopad i studeni 2003. potražuje iznos od 1.904,00 eur (2.021,48 USD) s pripadajućim zateznim kamatama. Potražuje i jubilarnu nagradu za 25 godina neprekidnog rada za razdoblje od 1976. do 2001. koju nagradu mu je pravni prednik I-III tuženika priznao i obračunao u iznosu od 212,35 eur (1.600,00 kuna). U razdoblju od kolovoza 2001. pa do rujna 2004. radio je u izuzetno teškim i stresnim okolnostima, uz tuženikovo ograničenje korištenja godišnjih odmora, pri čemu je doživio i nesreću na poslu, kada je pretrpio ozljede u vidu frakture desnog acetabuluma, zbog čega je došlo do umanjenja njegove zdravstvene i radne sposobnosti u omjeru od najmanje 80%. S obzirom da bi prema godinama života i radnog staža trebao raditi još cca 12 godina, to on svoj gubitak procjenjuje na iznos od 76.781,80 eur (96.262,31 USD). Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom (podneskom od 13. studenog 2024.) predlaže sudu naložiti I-III tuženicima solidarno mu isplatiti na ime naknade plaće iznos od 9.360,73 eur (9.938,31 USD) s pripadajućim kamatama, na ime kamata radi zakašnjenja u isplatama plaće iznos od 2.759,93 eur (2.929,16 USD) s pripadajućim kamatama, na ime neosnovanog retroaktivnog umanjenja plaće iznos od 1.904,00 eur (2.021,48 USD) s pripadajućim kamatama, na ime neisplaćene jubilarne nagrade za 25 godina neprekidnog staža iznos od 212,35 eur s pripadajućim kamatama i na ime naknade štete zbog umanjenja zdravstvene i radne sposobnosti iznos od 76.781,80 eur s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. I-III tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavaju osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističu da su tužitelju isplaćene sve utužene plaće, dok mu je jubilarna nagrada u iznosu od 1.600,00 kuna isplaćena 2. travnja 2003. U odnosu na retroaktivno umanjenje plaće, ističu da je tužitelju plaća isplaćena za sve odrađene sate i da tužitelj nije dokazao da je odradio više od sati obračunatih na platnoj listi. Dostavljena preraspodjela samo daje upute koliko se može maksimalno neki mjesec odraditi, a ne koliko radnik mora odraditi. Osporavaju da je umanjenje zdravstvene i radne sposobnosti tužitelja posljedica njegovog neprekidnog rada, jer tužitelja nitko nije prisiljavao da radi na njegovim gradilištima u inozemstvu, a za koja su gradilišta bili osigurani općeprihvatljivi uvjeti života i rada za sve radnike. Ozljeda zadobivena u Iraku 6. kolovoza 1982. zadobivena je u prometnoj nezgodi u osobnom vozilu te ista ne predstavlja ozljedu na radu. Ističu prigovor zastare, jer je liječenje završeno 1982. Nije osnovan zahtjev tužitelja na ime izgubljene zarade u obliku rente, jer je tužitelj sam tražio raskid ugovora o radu koji je sporazumno raskinut. Stoga, predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Obračun neisplaćenih osobnih dohodaka u rujnu 2002. (list 5. spisa), Obračun kamata (list 6. spisa), Odštetni zahtjev (list 7. spisa), Obračun jubilarne nagrade (list 8. spisa), Popis jubilaraca (list 9. spisa), Obračun retroaktivnog umanjenja plaće (list 10. spisa), Izvatke Zagrebačke banke d.d. o prometu po tekućem i deviznom računu tužitelja (list 11-28., 842-844., 862-900. spisa), Obračune plaća (list 21-62., 846-855. spisa), dokumentaciju (list 64-84., 773-780., 842.-857., 860.-900. i 944- 1065. spisa), Zahtjev tužitelja od 2. rujna 2004. (list 85-86. spisa), medicinsku dokumentaciju (list 87-102., 123., 138-149. spisa), Rješenje HZMO-a od 28. studenog 2005. (list 137. spisa), Obračune plaća za razdoblje od kolovoza 2001. do rujna 2004. (list 187.-224. spisa), Odluke o korištenju godišnjeg odmora (list 230-239. spisa), Ugovore o radu (list 275-284. spisa), Pravilnike o radu tuženika (list 285-346. spisa), Kolektivne ugovore tuženika (list 348- 421. spisa), Izvatke Zagrebačke banke d.d. o prometu po žiro računu tuženika (list 423-508. spisa), Specifikaciju potraživanja (list 535-539. spisa), dokumentaciju (list 540-610., 696- 705. spisa), Izvatke Zagrebačke banke d.d. Zagreb sa ispisima kunskog naloga za plaćanje, ugovorima o ustupu potraživanja i pregledom tekućih računa sa iznosima u kunama (list 726- 763. spisa), Plan podjele (list 773.-778. spisa), Tablicu prijavljenih tražbina (list 1084. - 1133. spisa), sudsku praksu (list 1152.-1175. spisa), provedeno je medicinsko vještačenje (list 114-115. i 637.-641. spisa) te je provedeno financijsko vještačenje (list 513-520. i 624.. spisa).

4. Među strankama je sporno:

- pravo na isplatu plaće tužitelja za razdoblje od 1. studenog 2003. pa do 30. rujna 2004.,

- pravo na isplatu zateznih kamata na plaće koje su tužitelju isplaćene u razdoblju od kolovoza 2001. do rujna 2004.,

- pravo na razliku plaće za kolovoz, listopad i studeni 2003.,

- pravo na isplatu jubilarne nagrade za 25 godina neprekidnog rada te

- naknada štete zbog umanjenja opće životne i radne sposobnosti.

5. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog društva u Zagrebu za Industrogradnja Grupa d.d. utvrđeno je da je nad navedenim društvom rješenjem FINA-e od 3. siječnja 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe koji je okončan rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Stpn-332/2014 od 5. rujna 2014. kojim je odobrena predstečajna nagodba.

6. Člankom 66. st. 10. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj: 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 71/15. i 78/15., dalje u tekstu:; ZFPPN-a) propisano je da sud rješenjem odobrava sklopljenu predstečajnu nagodbu koja sadrži osobito a) sadržaj sklopljene predstečajne nagodbe i b) popis vjerovnika čije tražbine nisu ostvarene s naznakom utvrđenih i smanjenih iznosa njihovih tražbina. Iz citirane odredbe članka 66. st. 10. ZFPPN-a proizlazi da popis vjerovnika čije tražbine jesu osporene ne predstavlja sadržaj rješenja suda kojim se odobrava sklopljena predstečajna nagodba.

7. Predmetna predstečajna nagodba nema utjecaja na tražbine tužitelja, jer osobe kojima nije priznat status vjerovnika čije su tražbine utvrđene, nemaju pravo glasa prilikom odlučivanja o planu financijskog restrukturiranja. Konačno, i člankom 66. st. 12. ZFPPN-a propisano je da predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene i razlučne vjerovnike ako su se odrekli svog prava na odvojeno namirenje, slijedom čega predstečajna nagodba nema snagu ovršne isprave za tražbine koje su osporene.

8. S obzirom da je Industrogradnja Grupa d.d. (pravni prednik I-III tuženika) pripojena društvu ISTO d.d. iz Varaždina (I tuženik) nakon čega je navedeno društvo provelo postupak podjele odvajanja sa osnivanjem u kojem postupku I tuženik nije prestao postojati, ali su osnovana dva nova društva Industrogradnja d.d. iz Varaždina (II tuženik) i ISTO Grupa d.d. iz Varaždina (III tuženik), sud je sukladno čl. 522. st. 3., čl. 550.a st. 6., čl. 550.o st. 1. i čl. 550.n st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 152/11. - pročišćeni tekst, 111/12., 68/13., i 110/15., - dalje u tekstu: ZTD-a) te čl. 212. toč. 4. i čl. 215. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) rješenjem od 29. studenog 2017. utvrdio prekid i nastavak ovog postupka s I-III tuženicima kao pravnim slijednicima Industrogradnja Grupa d.d. (list 666. -668. spisa).

9. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-8/2018-12 od 2. veljače 2018. (list 686. -687. spisa).

10. Nije u pravu I-tuženik kada tvrdi da ne može odgovarati za predmetnu obvezu, jer da su Planom podjele sva prava i obveze koja proizlaze iz ovog postupka prešla na II tuženika. To stoga što je čl. 550.o st. 1. ZTD-a propisano da za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su pojedinom društvu dodijeljene sukladno planu podjele. Iz citirane odredbe čl. 550.o. st. 1. ZTD-a jasno proizlazi da su I-III tuženici solidarni dužnici predmetne obveze.

11. Člankom 119. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19.) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., propisano je da postupke u kojima u trenutku stupanja na snagu tog Zakona postoji pravomoćno rješenje o prekidu zbog razloga navedenog u čl. 212. toč. 4. ZPP-a sud može nastaviti i istodobno obustaviti ako pravni slijednik ne preuzme postupak ili protivna strana ne predloži da ga sud pozove da to učini u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu tog Zakona.

12. Rješenje o prekidu i nastavku postupka doneseno je 29. studenog 2017. i potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-8/2018-12 od 2. veljače 2018. Budući da u trenutku stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku nije postojalo pravomoćno rješenje o prekidu, nije osnovan prijedlog I tuženika za obustavom ovog postupka

13. Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-529/2017-57 od 21. prosinca 2017. otvoren je stečaj nad I tuženikom.

14. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pr-3735/2018-137 od 18. lipnja 2020. (list 796-798. spisa) utvrđen je prekid i nastavak postupka u odnosu na I tuženika te je pozvan stečajni upravitelj I tuženika da preuzme postupak. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 27. listopada 2020. kada je isto potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R – 680/2020-2 od 27. listopada 2020. (list 831. -832. spisa).

15. Člankom 257. st 1. i 3. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj: 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24., dalje u tekstu: SZ-a) propisano je da se prijava tražbine podnosi stečajnom upravitelju na temelju koje isti sastavlja popis svih tražbina radnika i prijašnjih dužnikovih radnika dospjelih do otvaranja stečajnoga postupka koje je obvezan iskazati u bruto iznosu i neto iznosu i predočiti na potpis prijavu njihovih tražbina u dva primjerka.

16. Člankom 266. st. 1. SZ-a propisano je da ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu, sud će vjerovnika uputiti na parnicu protiv stečajnoga dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine.

17. Člankom 269. st. 1. SZ-a propisano je da ako je u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice. Prijedlog za nastavak parnice iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti vjerovnik čija je tražbina osporena, u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu odnosno primitka drugostupanjske odluke. Osporavatelj parnicu nastavlja u ime i za račun dužnika (čl. 269. st. 2. SZ-a). Ako vjerovnik osporene tražbine koji je upućen na parnicu ne predloži nastavak parnice u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatrat će se da je odustao od prava na vođenje parnice (čl. 269. st. 3. SZ-a).

18. Sukladno čl. 215. st. 2. ZPP-a postupak koji je prekinut iz razloga navedenog u čl. 212. 5. ZPP –a, a vodi se o tražbini koja se prijavljuje u stečajnom postupku, sud će nastaviti postupak po službenoj dužnosti i donijeti rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu, ako tužitelj nije podnio prijedlog za nastavak parnice pod pretpostavkama propisanim zakonom kojim je uređen stečajni postupak, ili ako tužitelj nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku, ili ako je tražbina priznata u stečajnom postupku, a ako je prekid nastupio nakon donošenja prvostupanjske odluke, tim će rješenjem i ukinuti prvostupanjsku odluku.

19. Podnescima od 4. listopada 2021. i 19. svibnja 2023. tužitelj je naveo da predmetno potraživanje nije prijavio u stečajni postupak otvoren nad I tuženikom.

20. I I tuženik je podneskom od 10. siječnja 2023. obavijestio sud da tužitelj tražbine iz ovog parničnog postupka nije prijavio stečajnom upravitelju, slijedom čega predlaže donijeti rješenje kojim se smatra da je tužba povučena, podredno odbaciti tužbu.

21. S obzirom da tužitelj predmetne tražbine nije prijavio u stečajni postupak koji je otvoren nad I tuženikom, valjalo je na temelju čl. 215. st. 2. ZPP-a donijeti rješenje kojim se smatra da je tužitelj u odnosu na I tuženika povukao tužbu. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

22. Budući da je Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-454/2021- 42 od 22. srpnja 2022. nad II tuženikom otvoren stečajni postupak, rješenjem ovog suda poslovni broj Pr-3735/2018-157 od 5. siječnja 2023. utvrđen je prekid postupka u odnosu na II tuženika.

23. Podneskom od 19. svibnja 2023. tužitelj je naveo da nije prijavio svoje potraživanje u stečajni postupak otvoren nad II tuženikom. I stečajna upraviteljica je podneskom od 8. studenog 2024. navela da tužitelj predmetno potraživanje nije prijavio u stečajni postupak otvoren nad II tuženikom.

24. S obzirom da tužitelj svoje tražbine nije prijavio u stečajni postupak koji je otvoren nad II tuženikom, valjalo je na temelju čl. 215. st. 2. ZPP-a donijeti rješenje kojim je nastavljen postupak u odnosu na II tuženika i kojim se smatra da je tužba tužitelja u odnosu na II tuženika povučena. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

25. Sukladno članku 83. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03. i 30/04., dalje u tekstu: ZR-a) plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada. Ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u narednom mjesecu (čl. 83. st. 4. ZR-a). Plaća u smislu ZR-a je plaća u bruto iznosu (čl. 83. st. 5. ZR-a).

26. Uvidom u Obračune plaća i Izvatke Zagrebačke banke d.d. o prometu po tekućem i deviznom računu, a koja dokumentacija je dostavljena od strane tužitelja, utvrđeno je da tužitelju za razdoblje od studenog 2003. do rujna 2004. nije isplaćena plaća u utuženim iznosima.

27. I-III tuženici su u prilog svojih tvrdnji kako je tužitelju isplaćena predmetna plaća predložili da sud službenim putem od Zagrebačke banke d.d., kao poslovne banke putem koje je tužitelj primao plaću, pribavi podatke o isplaćenim plaćama tužitelja u utuženom razdoblju.

28. Dopisom od 2. siječnja 2017. Zagrebačka banka d.d. obavijestila je sud da nije u mogućnosti dostaviti traženi izlist prometa po tekućem računu tužitelja za razdoblje od 1. kolovoza 2001. do 30. rujna 2004., jer istu dokumentaciju više ne čuvaju. Ujedno je dostavila Izvatke žiro računa pravnog prednika I-III tuženika (list 423-497. spisa) na koji su doznačena sredstva u zbirnom iznosu za određeni mjesec (ukupan iznos neto plaća i primitaka svih radnika koji su imali otvoren tekući račun u Zagrebačkoj banci d.d.).

29. Iz prethodno navedenih podataka dostavljenih od strane Zagrebačke banke d.d. vidljiv je datum plaćanja, odnosno datum doznačavanja sredstava banci, ali nije vidljivo koji iznos se od doznačenog zbirnog iznosa odnosi na kojeg radnika, niti je vidljivo da bi se određeni iznos od zbirnog iznosa svakog mjeseca nastavano kao plaća doznačio na tekući i devizni račun tužitelja.

30. Imajući u vidu da se plaća tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivala na njegov tekući i devizni račun u Zagrebačkoj banci d.d., da iz Izvadaka Zagrebačke banke d.d. o prometu po tekućem i deviznom računu tužitelja za utuženo razdoblju proizlazi da tužitelju plaća nije isplaćena te da I-III tuženici, na kojima je teret dokazivanja isplate plaće tužitelju, nisu dokazali da je tužitelju za utuženo razdoblje isplaćena plaća, za zaključiti je da tužitelj ima pravo na isplatu naknade plaće za razdoblje od studenog 2003. do rujna 2004.

31. Na temelju nalaza i mišljenja „Ručević vještačenja“ d.o.o. od 16. rujna 2016. utvrđeno je, a u odnosu na neisplaćene plaće za razdoblje od studenog 2003. do rujna 2004. da iz obračunskih lista plaća za navedeno razdoblje (list 213-224 spisa), proizlazi da je tužitelju plaća obračunata za studeni 2003. u iznosu od 1.266,10 USD s naznakom datuma isplate 18. studenog 2004., za prosinac 2003. u iznosu od 1.236,20 USD s naznakom datuma isplate 4. siječnja 2005., za siječanj 2004. u iznosu od 675,83 USD s naznakom datuma isplate 12. siječnja 2005., za veljaču 2004. u iznosu od 623,22 USD s naznakom datuma isplate 14. siječnja 2005., za ožujak 2004. u iznosu od 1.180,21USD s naznakom datuma isplate 19. siječnja 2005., za travanj 2004. u iznosu od 1.291,88 USD s naznakom datuma isplate 19. siječnja 2005., za svibanj 2004. u iznosu od 1.317,49 USD s naznakom datuma isplate 21. siječnja 2005., za lipanj 2004. u iznosu od 841,85 USD s naznakom datuma isplate 26. siječnja 2005., za srpanj 2004. u iznosu od 569,27 USD s naznakom datuma isplate 31. siječnja 2005., naknada bolovanja za srpanj 2004. u iznosu od 374,58 kn s naznakom datuma isplate 29. listopada 2004., za kolovoz 2004. (naknada bolovanja i godišnji odmor) u iznosu od 4.184,24 kn s naznakom datuma isplate 13. prosinca 2004., za rujan 2004. (naknada za godišnji odmor) u iznosu od 1.598,00 kn s naznakom datuma isplate 22. prosinca 2004.

32. Budući da stranke nalazu i mišljenju „Ručević vještačenja“ d.o.o. u navedenom dijelu nisu prigovarale, da obračun plaća iz Obračunskih listi prema očitovanju vještaka nije sporan te da je isti sačinjen stručno, objektivno i sukladno dokumentaciji u spisu, isti je prihvaćen u cijelosti.

33. Tužitelj je visinu tužbenog za razdoblje od studenog 2003. do srpnja 2004. postavio sukladno nalazu i mišljenju, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za isplatom naknade plaće za studeni 2003. u iznosu od 1.192,52 eur (1.266,10 USD), prosinac 2003. u iznosu od 1.164,36 eur (1.236,20 USD), siječanj 2004. u iznosu od 636,55 eur (675,83 USD), veljaču 2004. u iznosu od 587,00 eur (623,22 USD), ožujak 2004. u iznosu od 1.111,62 eur (1.180,21 USD), travanj 2004. u iznosu od 1.216,80 eur (1.291,88 USD), svibanj 2004. u iznosu od 1.240,92 eur (1.317,49 USD), lipanj 2004. u iznosu od 753,31 eur (800,00 USD) (koliko je tužitelj i tražio) i srpanj 2004. u iznosu od 535,85 eur (569,27 USD) (koliko mu pripada prema nalazu i mišljenju).

34. Slijedom navedenog, na temelju čl. 83. st. 1. ZR-a valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom plaće za razdoblje od studenog 2003. pa do srpnja 2004. u ukupnom iznosu od 8.438,13 eur (8.960,20 USD) sa zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od 20.-tog u mjesecu pa do isplate, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

35. Među strankama nije sporno da je plaća u utuženom mjesecu dospijevala do 20- tog u mjesecu, slijedom čega je na temelju čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99 – dalje u tekstu: ZOO/91) i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08., dalje u tekstu: ZOO-a) tužitelju zatezne kamate valjalo dosuditi od 20-tog u mjesecu pa do isplate.

36. U preostalom dijelu tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u iznosu od 922,60 eur / 978,11 USD sa zatraženim kamatama, kao pod točkom V. izreke presude.

37. Među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju plaća dospijevala do 20- tog u mjesecu te da je plaća tužitelju u razdoblju od kolovoza 2001. do listopada 2003. isplaćivana na datume naznačene u Obračunima plaće.

38. Obračun predmetnih kamata u nalazu i mišljenju „Ručević vještačenja“ d.o.o. od 16. rujna 2016. sačinjen je na temelju dospijeća svake pojedine mjesečne obveze (20-tog u mjesecu) i naznačenih datuma isplate sa Obračunskih lista. Pritom je visina stope zateznih kamata iskazana na bazi kamate stope koju je Croatia banaka d.d. obračunavala za štedne uloge građana po viđenju u valuti USD. Obračun je dan primjenom jednostavnog kamatnog računa sa proporcionalnim kamatnjakom izračunatim na bazi stvarnog broja dana u godini te iznosi 168,66 USD.

39. U konkretnom slučaju obveza isplate plaće bila je izražena u stranoj valuti s dospijećem do 31. prosinca 2005., pa se na predmetni obračun ne primjenjuje Zakon o zateznim kamatama i Uredba o visini stope zatezne kamate, kako to tvrdi tužitelj, već kamatna stopa koju su banke obračunavale za štedne uloge građana po viđenju u valuti USD, a kako je to i obračunato u nalazu i mišljenju „Ručević vještačenja“ d.o.o.

40. Za razdoblje od studenog 2003. pa do rujna 2004. tužitelju plaća nije isplaćena, slijedom čega isti za to razdoblje i nema pravo na zatezne kamate.

41. Slijedom navedenog, za razdoblje od kolovoza 2001. pa do listopada 2003. na temelju čl. 277. st. 1. i čl. 279. st. 3. ZOO/91 i čl. 29. st. 1. i čl. 31. st. 2. ZOO-a valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za isplatom iznosa od 179,07 eur / 168,66 USD sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2004. pa do isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev s navedene osnove u iznosu od 2.580,86 eur / 2.760,50 USD sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom VI. izreke presude.

42. Na temelju nalaza i mišljenja „Ručević vještačenja“ d.o.o. od 16. rujna 2016. utvrđeno je da iz obračunskih lista proizlazi da je tužitelju za kolovoz 2003. obračunato 172 radna sata (uz 14 sati naknade za blagdan) te mu je isplaćeno 1.674,42 USD neto za ukupno 186 sati što daje satnicu od 9,00 USD (razlika od 55 sati je 495,00 USD neto), za listopad 2003. mu je obračunato 190 radnih sati (uz 7 sati naknade za blagdan) te mu je isplaćeno 1.484,32 USD neto za ukupno 197 sati što daje satnicu od 7,53 USD (razlika od 88 sati je 662,64 USD neto), dok mu je za studeni 2003. obračunato 160 radnih sati (uz 7 sati naknade za blagdan) te mu je isplaćeno 1.266,10 USD za 167 sati što daje satnicu od 7,58 USD (razlika od 68 sati je 515,44 USD). Mišljenja je da manje isplaćene neto plaće za kolovoz 2003. iznosi 495,00 USD, za listopad 2003. iznosi 662,64 USD i za studeni 2003. iznosi 515,44 USD.

43. Budući da tuženik (koji je u obvezi voditi evidenciju prisutnosti na radu) tijekom postupka nije dostavio evidenciju broja radnih sati koje je tužitelj odradio u utuženom razdoblju, sud je prihvatio nalaz i mišljenje u dijelu koji se odnosi na retroaktivno umanjenje plaća za kolovoz, listopad i studeni 2003., a koji je sačinjen na temelju Dopisa direktora sektora ZND u kojima su navedeni radni sati preraspodjele radnog vremena i to za kolovoz 2003., 225 sati uz 14 sati naknade za blagdan (list 82 spisa), za listopad 2003. 248 sati uz 7 sati naknade za blagdan (list 83 spisa) te studeni 2003. 228 sati uz 7 sati naknade za blagdan (list 84 spisa).

44. Slijedom navedenog, sa navedene osnove valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u neto iznosu od 1.575,85 eur (1.673,08 USD) sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2023. pa do isplate, kao pod točkom III. izreke presude, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev s navedene osnove u neto iznosu od 328,15 eur / 348,40 USD sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom VII. izreke presude.

45. Među strankama nije sporno pravo tužitelja na jubilarnu nagrade za 25 godina rada u iznosu od 212,36 eur (1.600,00 kuna), a što proizlazi i iz Popisa jubilaraca za 2001. (list 9. spisa).

46. I-III tuženici su tijekom postupka tvrdili da je tužitelju predmetna jubilarna nagrada isplaćena 2. travnja 2003.

1 0

47. Uvidom u obračunsku listu tužitelja za prosinac 2002. (list 202. spisa) kao datum isplate naveden je 2. travnja 2003. (list 202 spisa), no na toj listi nije navedeno da bi iznos od 1.600,00 kn po osnovi jubilarne nagrade bio uključen u obračun i isplatu.

48. Imajući u vidu navedeno, kao i ostale obračunske liste u kojima nema podataka da je tužitelju isplaćena jubilarna nagrada, za zaključiti je da je III tuženik u obvezi tužitelju na ime jubilarne nagrade za 25 godina rada isplatiti 212,36 eur (1.600,00 kuna) sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2004. pa do isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

49. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 277. st. 1. ZOO/91 i čl. 29. st. 1. ZOO-a.

50. Odluka o stopi temelji se na čl. 277. st. 1. ZOO/91 i čl. 29. st. 2. ZOO-a, odnosno do 1. siječnja 2006. prema kamatnoj stopi koju banke ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u USD po viđenju, a od 1. siječnja 2006. (kada je stupio na snagu ZOO kojim nije odgođena primjena čl. 22. st. 4. ZOO-a koja propisuje da se odredbe ZOO-a o kamatama primjenjuju na sve novčane obveze neovisno o valuti u kojoj je izražena) po istim stopama kao i za novčane obveze u domaćoj valuti, odnosno u skladu sa čl. 2. Zakona o kamatama i Uredbom o visini stope zatezne kamate.

51. Najstarije potraživanje tužitelja odnosi se na studeni 2003. s dospijećem 20. prosinca 2003. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 22. prosinca 2004. ista je podnesena u zastarnom roku od 3 godine predviđenom čl. 131. ZR-a. Tužitelj je tužbeni zahtjev na ime naknade plaće sukladno čl. 433.a. ZPP-a postavio u bruto iznosu, a koji iznos uključuje i doprinose, slijedom čega nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

52. Člankom 102. st. 1. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

53. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj 6. kolovoza 1982. doživio prometnu nesreću u kojoj je zadobio frakture ozljedu u vidu desnog acetabuluma.

54. Nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje dr. Branke Vidrih, psihijatrice, i dr. CU, kirurga, od 11. listopada 2006. utvrđeno je da se tužitelj prvi put javio na psihijatrijski pregled u kolovozu 2004. kada je dijagnosticirano kako njegove psihičke smetnje odgovaraju anksiozno depresivnom poremećaju, poremećaju prilagodbe te kako pokazuje sindrom izgaranja na poslu. Nikada ranije nije bio kod psihijatra, za time nije bilo potrebe. Bio je u psihofarmakoterapijskom tretmanu od kolovoza 2004. do ožujka 2005. Kasnije se nije javljao psihijatru, jer je uz pomoć terapije, mobiliziranju svojih zdravih snaga i uz podršku obitelji uspio prebroditi psihičku krizu. Smetnje zbog kojih je bio u psihijatrijskom liječenju, bile su uvjetovane višemjesečnim, dapače, višegodišnjim nepovoljnim egzogenim stresnim radnim situacijama koje su dovele do tjeskobe, lošeg raspoloženja, psihosomatskih smetnji. Dakle, anksiozno depresivni poremećaj, poremećaj prilagodbe i sindrom izgaranja na poslu u uzročno posljedičnoj vezi su s poslom kod tuženika. Obzirom da su se psihičke smetnje po liječenju povukle, nije došlo do kronificiranja stanja, pa tako nema niti trajnih posljedica na njegovo sadašnje psihičko stanje. Tužitelj je stradao u prometnoj nesreći u Iraku kao vozač osobnog vozila 6. kolovoza 1982., pri čemu je zadobio prijelom zglobne čašice desnog kuka. Isti je operiran 12. kolovoza 1982. Provedena je medicinska rehabilitacija stacioniranim liječenjem u toplicama. Nalazi uzročno-posljedičnu vezu između ozljede desnog kuka (prijelom zglobne čašice desnog kuka) i prometne nesreće iz predmetnog štetnog događaja koja se desila za vrijeme tužiteljevog rada kod tuženika. Kod tužitelja su posljedično prijelomu desnog kuka zaostale tegobe u vidu bolova u desnom kuku koji su izraženiji pri opterećenju i promjenama vremena. Kliničkim pregledom nalazi se ograničenje kretnji desnog kuka težeg stupnja. Zbog navedenog tužitelj mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu razmjerno 35%-om smanjenju opće životne i radne aktivnosti trajno. Eventualno umanjenje životne aktivnosti s osnove srčanih tegoba primjerenije je vještačiti po specijalistu internistu.

1 1

55. Navedenom nalazu i mišljenju I-III tuženici su prigovorili podneskom od 4. srpnja 2007. navodeći kako je tužitelj medicinsku dokumentaciju dostavio izravno vještacima koji su se samo pozvali na nalaz kirurga od 12. kolovoza 1982., nalaz rehabilitacije u razdoblju od 2. rujna 1982. do 13. listopada 1982 i nalaz fizijatra od 24. kolovoza 2004. Evidentno je da se tužitelj uopće nije liječio nakon zadobivene ozljede te je neprekidno bio u radnom odnosu kod tuženika od 2001. Ističu prigovor zastare za ozljedu zadobivenu 6. kolovoza 1982., obzirom je protekao rok od tri godine od saznanja za štetu i eventualne trajne posljedice.

56. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Hrvoja Pintarića, kardiologa, od 5. srpnja 2017. utvrđeno je da su tegobe koje su kod tužitelja nastale početkom 2004. (zujanje u glavi, pritisak u poglavini, palpitacije) bile posljedica anksiozno depresivnog poremećaja, poremećaja prilagodbe i sindroma izgaranja na poslu (psihosomatske tegobe) te su bile u uzročno-posljedičnoj vezi s poslom tužitelja kod tuženika. Kako psihičke, tako su se i kardiološke tegobe, po psihijatrijskom liječenju povukle pa nema niti trajnih posljedica na njegovo sadašnje kardiološko stanje. S osnove srčanih tegoba nema dodatnog smanjenja životnih aktivnosti.

57. Sud je nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Branke Vidrih od 11. listopada 2006. i dr. Hrvoja Pintarića od 5. srpnja 2017. prihvatio u cijelosti, jer su isti sačinjeni stručno, objektivno i sukladno dokumentaciji u spisu.

58. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao da predmetna ozljeda predstavlja ozljedu na radu, niti je dokazao protupravnost postupanja tuženika u odnosu na uvjete rada i ostvarivanje njegovih prava iz radnog odnosa. Kraj navedenog, iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Branke Vidrih i dr. Hrvoja Pintarića proizlazi da su se kod tužitelja povukle sve psihičke i kardiološke tegobe te da kod istoga nema trajnih posljedica na psihičko i kardiološko stanje, odnosno kod tužitelja nema umanjenja zdravstvene i radne sposobnosti.

59. Iz Rješenja HZMO-a od 28. studenog 2005. (list 137. spisa) proizlazi da je postojanje tjelesnog oštećenja kod tužitelja od 80% uzrokovano bolešću – ozljedom izvan rada, slijedom čega mu i ne pripada pravo na naknadu štete pretrpljene na radu, ili u vezi s radom.

60. Budući da tužitelj nije dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva sa osnove naknade štete zbog umanjenja zdravstvene i radne sposobnosti, valjalo je kao neosnovan odbiti njegov zahtjev s navedene osnove za isplatom iznosa od 76.781,80 eur sa zatraženim kamatama.

61. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

62. Tužitelju su, kao potrebni, dosuđeni troškovi sastava tužbe (680 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 91/04., 37/05. i 59/07., dalje u tekstu: OT/04, 148/09., dalje u tekstu: OT/09 i br. 142/12., dalje u tekstu: OT/12/), sastava podneska od 15. prosinca 2016. (680 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12), sastava podnesaka od 7. listopada 2011., 24. rujna 2015., 1. prosinca 2017., 20. studenog 2017., 28. studenog 2019., 4. listopada 2021. i 18. svibnja 2023. (po 50 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12), pristupa na ročište 28. studenog 2008., 3. prosinca 2010., 19. prosinca 2016., 20. veljače 2017., 7. ožujka 2017., 30. listopada 2017., 24. kolovoza 2018., 5. travnja 2019., 4. studenog 2019., 22. veljače 2021., 29. studenog 2021. i 16. siječnja

1 2

2025. (po 680 bodova prema Tbr. 9/1 OT/12) što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi 24.675,00 eur.

63. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da je tužitelj u pogledu zahtjeva za naknadom plaće i isplatom jubilarne nagrade uspio u pretežitom dijelu, u pogledu zahtjeva na ime kamata uspio je u omjeru od 6,5% dok u pogledu zahtjeva na ime naknade štete nije uspio, za zaključiti je da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 70%, dok je III tuženik uspio u omjeru od 30%. Uvažavajući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a prema kojoj se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, sud je ocijenio da je III tuženik dužan tužitelju u omjeru od 40% naknaditi troškove, a što iznosi 9.870,00 eur. Navedenom iznosu valjalo je pribrojati troškove financijskog vještačenja u iznosu od 298,62 eur i troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 865,98 eur, slijedom čega je naloženo III tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.034,60 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom IX. izreke presude.

64. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 14.905,00 eur sa zatraženim kamatama, odbijen je kao pod točkom X. izreke.

65. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. pun tužitelja

2. stečajnom upravitelju I tuženika

3. stečajnoj upraviteljici II tuženika

4. III tuženiku