REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-53/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, protiv tuženika-protutužitelja EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica AJ, odvjetnica u [adresa], radi iseljenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja- protutuženika po zaposlenju ŽJ, tuženika-protutužitelja osobno i punomoćnice tuženika-protutužitelja AJ - odvjetnice, dana 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku-protutužitelju EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da iseli i preda slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju- protutuženiku HŽ INFRASTRUKTURI d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995 stan u višestambenoj zgradi u [adresa], kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina] kojoj odgovara zk. čbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], površine 299 m2, a koji stan se nalazi na zadnjoj etaži u potkrovlju lijevo i sastoji se od ulaza, sobe s kuhinjom, sobe i kupaonice u ukupnoj površini od 60,85 m2, sukladno identifikaciji iz nalaza i mišljenja vještaka od 23.11.2017. godine, te nadoknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, nadoknaditi tuženiku-protutužitelju EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nužne i korisne troškove za nekretninu - stan u [adresa], potkrovlje, ukupne površine 60,85 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na zk. čbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 24.043,38 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2005. pa do 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zajedno sa troškovima parničnog postupka na koje također teku zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po navedenoj stopi, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je tužbom tužitelja HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. protiv tuženika, radi iseljenja i predaje tužitelju slobodnog od osoba i stvari stana površine 27 m2 u [adresa]. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik jednosobnog stana površine 27 m2 u [adresa], a koji stan da bespravno koristi tuženik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je 1997. donesena odluka od strane tužitelja kojom mu se predmetni stan daje na korištenje do dodjele stana u najam te kako u međuvremenu nije sklopljen ugovor o najmu stana.

3. Tužitelj u tijeku postupka navodi kako je odlukom Uprave HŽ od 18. srpnja 1997. tuženiku dodijeljen na privremeno korištenje stan u [adresa] do dodjele toga stana u najam tuženiku, a u slučaju dodjele stana u najam drugom zaposleniku tuženik da se obvezuje stan predati tužitelju, da je tužitelj s tuženikom trebao za ovaj stan sklopiti ugovor o privremenom korištenju kada se steknu uvjeti za korištenje te da je prema zapisniku HŽ broj 4326 od 12. rujna 1997. tužitelj tuženiku predao, a tuženik stupio u posjed i korištenje te uselio u stan prazan od osoba i stvari temeljem navedene odluke i da nakon početka korištenja stana s tuženikom nije sklopljen ugovor o privremenom korištenju stana. Tužitelj dalje navodi da je odlukom Uprave HŽ od 18. veljače 1998. poništena i stavljena van snage odluka od 18. srpnja 1997. jer je naknadno utvrđeno da je predmetni stan već ranije odlukom direktora HŽ od 5. travnja 1993. dan na privremeno korištenje ĐJ, a odlukom Uprave HŽ od 28. rujna 1996. imenovanom da je priznato pravo na najam ovog stana te da je tužitelj svojom odlukom od **.**.1999. ĐJ dao u najam drugi stan, a sporni stan je dan CJ s pravom otkupa te da je odbio kao neosnovan tuženikov prigovor protiv spomenute odluke HŽ-a od 18. veljače 1998. o poništenju odluke od 18. srpnja 1997.

4. U tijeku postupka tuženik navodi da je njegovo pravo koristiti predmetni stan dok mu se ne dodijeli stan u najam, bilo taj bilo koji drugi, da je ta odluka postala konačna jer nitko nije uložio žalbu pa da je odluka tužitelja kojom se ta odluka stavlja izvan snage i poništava nezakonita jer da ne postoje izvanredna pravna sredstva da bi se stavila izvan snage pa da je tužba i tužbeni zahtjev neutemeljen radi čega isti predlaže odbiti uz naknadu parničnog troška.

5. Rješenjem naslovnog suda poslovni broj Ps-1081/99 od 23. studenog 2005. (list 44 spisa) postupka je prekinut do okončanja parničnog postupka koji se vodio pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Ps-419/05.

6. U tijeku postupka provedena je podjela trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. na četiri trgovačka društva, pri čemu su Planom podijele stanovi preneseni na trgovačko društvo HŽ Infrastruktura d.o.o., pa je postupak kao tužitelj preuzelo trgovačko društvo HŽ Infrastruktura d.o.o.

7. Rješenjem naslovnog suda poslovni broj Ps-1081/99 od 31. ožujka 2016. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, koji je bio prekinut ovosudnim rješenjem od 23. studenog 2005., a obzirom je postupak koji se vodio pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Ps-419/05 pravomoćno okončan.

8. U tijeku postupka, podneskom od 7. listopada 2016. tuženik-protutužitelj je protiv tužitelja-protutuženika podnio protutužbu navodeći u istoj da u predmetnom stanu živi neprekidno punih 19 godina sa svojom obitelji, da je bio djelatnik HŽ-a od 16. travnja 1984. do konačne privatizacije društva 2008., da ni on ni supruga nemaju nikakve imovine, da redovito održava nekretninu, čini poboljšice kojima se povećala vrijednost nekretnine te da mu je odlukom HŽ-a od 18. srpnja 1997. odobreno korištenje stana u [adresa], potkrovlje lijevo, veličine 30 m2 i da je pošten posjednik pa predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tužitelju- protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju nužne i korisne troškove i naknaditi trošak parničnog postupka.

9. Tužitelj-protutuženik se u cijelosti usprotivio osnovanosti protutužbenog zahtjeva, kako u osnovi tako i u visini, navodi da tuženik-protutužitelj nije zatražio obveznu suglasnost od tužitelja-protutužitelja kao vlasnika stana niti je tužitelja- protutuženika obavijestio o radovima te je istaknuo prigovor zastare u odnosu na protutužbeni zahtjev.

10. Podneskom od 29. ožujka 2019. tuženik-protutužitelj je, a nakon izvedenog dokaza građevinskim vještačenjem, predložio donošenje presude kojom će se naložiti tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 181.154,82 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2005. do isplate, a po osnovi nužnih i korisnih troškova za stan u [adresa], potkrovlje, ukupne površine 60,85 m, koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na zk. čbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. Tužitelj-protutuženik je nakon izvedenog dokaza građevinskim vještačenjem postavio tužbeni zahtjev kojim zahtjeva iseljenje i predaju dvosobnog stana koji se sastoji od ulaznog hodnika, kupaonice, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonom te manje sobe, ukupne površine 60,85 m2, koji se nalazi u potkrovlju stambene zgrade u [adresa], potkrovlje lijevo, a koji stan je upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] na zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-199/16 od 15. listopada 2019. prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika dok je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja odbijen kao neosnovan.

12.1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1892/2019 od 23. siječnja 2020. ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet vraćen na novu glavnu raspravu.

13. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj-protutuženik je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na protutužbu i iznesenog u tijeku postupka s tim da je podneskom od 17. listopada 2024., a nakon promjene zemljišnoknjižnog stanja radi povezivanja knjige položenih ugovora i glavne knjige, predložio donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku-protutužitelju da iseli i preda slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju-protutuženiku stan u višestambenoj zgradi u [adresa], kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina] kojoj odgovara zk. čbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], površine 299 m2, a koji stan se nalazi na zadnjoj etaži u potkrovlju lijevo i sastoji se od ulaza, sobe s kuhinjom, sobe i kupaonice u ukupnoj površini od 60,85 m2, sukladno identifikaciji iz nalaza i mišljenja vještaka od 23. studenog 2017. godine, te nadoknadi trošak parničnog postupka.

14. U daljnjem tijeku postupka, tuženik-protutužitelj je ostao kod odgovora na tužbu, protutužbe i protutužbenog zahtjeva i iznesenog u tijeku postupka.

15. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. svibnja 2024., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, dalje u tekstu: ZPP).

16. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: potvrdu HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. od 29. rujna 1999. (list 2 spisa), Odluku HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. od 18. srpnja 1997. (list 6 spisa, list 17 spisa, list 146 spisa), zapisnik o primopredaji stana (list 7 spisa, list 18 spisa, list 145 spisa), potvrdu o prijavi promjene adrese stanovanja od 18. kolovoza 1997. (list 8 spisa), Odluku HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. od 18. veljače 1998. (list 9 spisa, list 19 spisa), prigovor EJ na odluku Uprave HŽ-a d.o.o. (list 10-11 spisa), dopis HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. od 19. ožujka 1998. (list 12 spisa), dopis HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. od 8. travnja 1998. (list 13 spisa), odluku HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. o privremenom korištenju stana od 5. travnja 1993. (list 20 spisa), Odluku o pravima umirovljenika HŽ i udovica radnika HŽ poginulih u domovinskom ratu od 28. rujna 1996. (list 21 spisa), odluku HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. od 9. veljače 1999. (list 22 spisa), ugovor o najmu stana od 16. srpnja 1999. (list 23 spisa), odluku o dodjeli zamjenskog stana od 27. listopada 1999. (list 24 spisa), dopis RJ od 8. kolovoza 1997. (list 31 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-06/9090 od 29. prosinca 2006. (list 48-50 spisa), potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu R3-6725/07 od 12. ožujka 2007. (list 52 spisa), Plan podjele trgovačkog društva HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o., Zagreb (list 55-94 spisa), potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu R3-6705/11 od 31. siječnja 2011. (list 97 spisa), potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu R3-17684/11 od 6. svibnja 2011. (list 106-109 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za HŽ Hrvatske željeznice (list 110-127 spisa), Potvrdu HŽ infrastrukture d.o.o. od 27. srpnja 2016. (list 132 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (list 133-136 spisa), naloge za plaćanje (list 137 spisa, list 138 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 139 spisa), posjedovni list 3655 (list 140 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 268-271 spisa), uvjerenja o prebivalištu (list 272-274 spisa), potvrdu GSKG od 6. lipnja 2005. (list 273 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (list 276 spisa), potvrdu GSKG od 4. lipnja 2024. (list 278 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za katastra i geodetske poslove od 24. svibnja 2024. (list 279-280 spisa), službenu potvrdu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela od 24. svibnja 2024. (list 281 spisa), vjenčani list (list 282 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 24. svibnja 2024. (list 283-284 spisa), službenu potvrdu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela od 24. svibnja 2024. (list 285 spisa), elektronički zapis iz matice rođenih (list 286 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 24. svibnja 2024. (list 287-288 spisa), službenu potvrdu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela od 24. svibnja 2024. (list 289 spisa), potvrdu Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta od 28. svibnja 20024. (list 290-291 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 295-298 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 299-301 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 339-359 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 361-373 spisa), izveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.ing.arh. Mladenu Ožiću i saslušao stalnog sudskog vještaka Mladena Ožića, izveo dokaz saslušanjem tuženika-protutužitelja, izveo dokaz saslušanjem svjedoka GJ, UJ, FJ, JJ i PJ.

17. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev nisu osnovani.

18. Predmet spora povodom tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja-protutuženika protiv tuženika-protutužitelja radi iseljenja i predaje slobodne od osoba i stvari nekretnine-stana u višestambenoj zgradi u [adresa], kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina] kojoj odgovara zk. čbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], površine 299 m2, a koji stan se nalazi na zadnjoj etaži u potkrovlju lijevo i sastoji se od ulaza, sobe s kuhinjom, sobe i kupaonice u ukupnoj površini od 60,85 m2.

18.1. Predmet spora povodom protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika- protutužitelja protiv tužitelja-protutuženika radi isplate nužnih i korisnik troškova.

19. Među strankama nije sporno da je nekretnina u odnosu na koju je usmjeren tužbeni zahtjev u posjedu tuženika-protutužitelja.

20. Uvidom u Odluku Uprave Hrvatskih željeznica d.o.o. broj U-97-69/97 od 18. srpnja 1997. utvrđeno je da je tom odlukom EJ, ovdje tuženiku-protutužitelju, odobreno privremeno korištenje stana u [adresa], potkrovlje lijevo, veličine 30 m2, da je korištenje odobreno do dodjele stana u najam, a u slučaju dodjele stana u najam drugom zaposleniku HŽ-a da se EJ obvezuje predati stan slobodan od osoba i stvari HŽ-u, a služba za nekretnine HŽ-a da će zaključiti s EJ ugovor o privremenom korištenju stana kada se steknu uvjeti za korištenje stana.

21. Uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Pu Zagrebačke o prijavi promjene adrese utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj dana 18. srpnja 1997. prijavio stanovanje na adresi [adresa].

22. Uvidom u zapisnik o primopredaji stana broj 4326 od 12. rujna 1997. utvrđeno je da je 7. kolovoza 1997. HŽ služba za nekretnine predala, a EJ preuzeo u posjed i korištenje jednosobni stan u [adresa], potkrovlje lijevo, veličine 27 m2.

23. Uvidom u Odluku Uprave HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. broj U-114-28/98 od 18. veljače 1999. utvrđeno je da se istom poništava i stavlja van snage odluka U-97- 69/97 od 18. srpnja 1997. iz razloga jer je naknadno, a nakon prigovora RJ, utvrđeno da je ranijom odlukom HŽ-a br. 4671/93 od 5. travnja 1993., stan koji je predmet odluke od 18. srpnja 1997. dan na privremeno korištenje ĐJ, a odlukom U-59-24/96 priznato je pravo na najam stana ĐJ, pa je odlukom od 18. veljače 1999. odlučeno da je EJ obvezan stan na adresi [adresa] predati HŽ-u slobodan od osoba i stvari u roku od 30 dana od dana donošenja odluke.

23.1. Vezano za prigovor RJ, naveden u odluci broj U-114-28/98 od 18. veljače 1999., valja dodati da na listu 31 spisa prileži dopis RJ od 8. kolovoza 1997., predan HŽP-u-Hrvatskom željezničkom poduzeću dana 14. kolovoza 1997., iz kojeg u bitnome proizlazi da se odnosi na odluku broj U-97-69/97 od 18. srpnja 1997. kojom je dodijeljen stan EJ, a koji stan je prema navodima dopisa prethodno dodijeljen njemu, TJ.

24. Uvidom u prigovor na Odluku Uprave HŽ-a br. U-114-28/98 od 18. veljače 1998. utvrđeno je da je podnositelj istog ovdje tuženik-protutužitelj TJ EJ dok iz dopisa Hrvatskih željeznica d.o.o. broj 449/98 od 8. travnja 1998. proizlazi da je tim dopisom tuženik-protutužitelj obaviješten o neosnovanosti navedenog prigovora te da je dužan stan predati HŽ-u slobodan od osoba i stvari u skladu s odlukom.

25. Uvidom u Odluku HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. o dodjeli zamjenskog stana broj U-11-29-1/99 od 27. listopada 1999. utvrđeno je da je CJ, kao nositeljici stanarskog prava, dodijeljen zamjenski stan sa stanarskim pravom u [adresa], površine 27,00 m2, a koji se sastoji od 1 sobe i kuhinje, s pravom otkupa.

26. Uvidom u navedenu dokumentaciju sud je kao relevantno utvrdio da je dana 7. kolovoza 1997., a na temelju odluke tužitelja-protutuženika od 18. srpnja 1997., tuženiku-protutužitelju dan u posjed stan koji se nalazi u [adresa], potkrovlje lijevo, površine 27 m2. Međutim, kako je navedena odluka odlukom tužitelja-protutuženika od 18. veljače 1999. poništena i stavljena izvan snage, pri čemu je prigovor tuženika-protutužitelja protiv odluke od 18. veljače 1999. odbijen, time je tuženiku-protutužitelju prestala osnova za privremeno korištenje stana koji mu je odlukom od 18. srpnja 1997. dodijeljen na privremeno korištenje. Stoga, navedena odluka od 18. srpnja 1997. nije valjana pravna osnova koja ovlašćuje tuženika- protutužitelja na posjed navedenog stana.

Konačno, tuženik-protutužitelj nije dostavio dokaz da bi između njega i tužitelja- protutuženika bio zaključen ugovor o najmu toga stana odnosno da bi imao pravnu osnovu za posjedovanje toga stana.

27. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja-protutuženika ističe se da je uvidom u Plan podijele trgovačkog društva HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o., Zagreb (list 55-94 spisa) utvrđeno da su stambene zgrade i stanovi preneseni novom društvu HŽ Infrastruktura d.o.o., da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige-povijesni prikaz utvrđeno da je u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kč. br. [katastarska čestica], kuća [adresa] i da je kao vlasnik upisano trgovačko društvo HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. (list 133-136 spisa, list 305-337 spisa), da je navedena čestica bila otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je bilo upisano Društveno vlasništvo s uknjiženim pravom korištenja u korist ŽTP Željezničko transportno poduzeće (list 331-337 spisa), da je potom navedena čestica upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obzirom je u međuvremenu provedeno povezivanje knjige položenih ugovora i zemljišne knjige i da je na 20. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom (E-19), stan na II katu, površine 27,00 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, kao vlasnik upisano trgovačko društvo HŽ-Infrastruktura d.o.o. (list 339-359 spisa).

28. Dakle, tužitelj HŽ-Infrastruktura d.o.o. je vlasnik posebnog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zemljišne knjige u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – 20. suvlasnički dio s neodređenim omjerom (E-19), stan na II katu, površine 27,00 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi pa je u smislu odredbe čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) aktivno legitimirano za podnošenje prave vlasničke tužbe u odnosu na tako opisan stan.

29. Provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno je da se stan koji je u posjedu tuženika-protutužitelja nalazi u višestambenoj zgradi na adresi u [adresa], koja je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na zadnjoj etaži potkrovlje lijevo, ukupne podne površine stana 60,85 m2, a sastoji se od ulaza, sobe s kuhinjom, sobe i kupaonice, pri čemu je vještak dipl. ing. arh. Mladen Ožić u nalazu i mišljenju napomenuo da je predmetni stambeni objekt u zemljišnim knjigama pogrešno upisan kao [adresa], umjesto [adresa].

29.1. U usmenom očitovanju na ročištu za glavnu raspravu dana 14. veljače 2018. vještak dipl. ing. arh. Mladen Ožić je iskazao da nema saznanja zašto se predmetni stan razlikuje po površini od upisane površine u zemljišnim knjigama niti kakve su bile okolnosti eventualnog proširenja ili dogradnje toga stana.

29.2. U pisanom očitovanju od 8. veljače 2019. vještak dipl. ing. arh. Mladen Ožić je naveo da ne postoje arhivski građevinski projekti predmetne zgrade, da na temelju pregledane dokumentacije nema saznanja o površini stana prije adaptacije za koju tuženik-protutužitelj navodi da ju je izveo, a da nacrti predmetnog stana prije uređenja koje je tuženik-protutužitelj predao u spis odgovaraju gabaritima potkrovlja u kojem se nalazi predmetni stan te u usporedbi s radovima za koje je tuženik- protutužitelj naveo da je izveo da je nacrt u građevinskom smislu logičan.

29.3. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl.ing. arh. Mladena Ožića sud je prihvatio jer je dan u skladu s pravilima struke te je vještak naveo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade istog.

30. U dijelu iskaza kojeg je sud ocijenio kao iskren i uvjerljiv, tuženik-protutužitelj je naveo da je 2004. godine, kada je obavio sanaciju krovišta i postavljanje novih greda, proširio se i uslijed toga napravio kupaonu koja izvorno nije postojala kada se uselio u stan.

31. Dovodeći u vezu utvrđeno provedenim građevinskim vještačenjem s iskazom tuženika-protutužitelja i činjenicom da je tužitelj-protutuženik u zemljišne knjige upisan kao vlasnik stana površine 27,00 m2, a imajući u vidu da se radi o stanu koji se nalazi u potkrovlju višestambene zgrade, očito je da je uslijed izvođenja radova od strane tuženika-protutužitelja izvršeno proširenje toga stana.

31.1. Okolnosti takvog proširenja ili dogradnje se nisu mogle utvrditi provedenim građevinskim vještačenjem, a tužitelj-protutuženik ničim nije dokazao da je vlasnik odnosno, u smislu odredbe čl. 166. st. 1. ZV-a, predmnijevani vlasnik i onih dijelova nekretnine koji sada s stanom površine 27,00 m2 koji je u vlasništvu tužitelja- protutužitelja čine ukupnu površinu od 60,85 m2.

32. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj-protutuženik u smislu odredbe čl. 162. st. 1. ZV-a aktivno legitimiran zahtijevati predaju stana površine 27,00 m2 koji se nalazi u zgradi na adresi u [adresa], označenog kao E-19 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji stan je u posjedu tuženika-protutužitelja kao dio, sada, stana ukupne površine od 60,85 m2. Međutim, tužitelj-protutuženik nije dokazao da bi u smislu odredbe čl. 166. st. 1. ZV-a bio ovlašten zahtijevati predaju preostalog dijela stana koji je u posjedu tuženika-protutužitelja, u površini koja prelazi navedenu površinu od 27,00 m2 do ukupne površine od 60,85 m2.

33. Uzgred, uvažavajući činjenicu da se radi o stanu koji se nalazi u potkrovlju višestambene zgrade, ukoliko bi se radilo o eventualnoj prenamjeni zajedničkih dijelova nekretnine, predaja zajedničkog dijela se može zahtijevati svim suvlasnicima, sukladno odredbi čl. 46. st. 2. ZV-a kojom je propisano da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama, u vezi s odredbom čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) kojom je propisano je da kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

34. S obzirom na pravnu zaštitu kakvu tužitelj-protutuženik zahtijeva konačno postavljenim tužbenim zahtjevom odnosno da tužitelj-protutuženik konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtjeva predaju stana u višestambenoj zgradi u [adresa], kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kojoj odgovara zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], površine 299 m2, koji stan se nalazi na zadnjoj etaži u potkrovlju lijevo i sastoji se od ulaza, sobe s kuhinjom, sobe i kupaonice u ukupnoj površini od 60,85 m2, a s kojim tužbenim zahtjevom je sud vezan, te s obzirom na utvrđeno sud nalazi da nisu kumulativno ispunjenje pretpostavke neophodne za pružanje pravne zaštite iz odredbe čl. 161. i čl. 162. ZV- a i iz odredbe čl. 166. st. 1. ZV-a radi čega tužbeni zahtjev nije osnovan.

35. Tuženik-protutužitelj se u tijeku postupka pozvao na pravo na dom u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) pa u tom smislu valja istaknuti da je prema odredbi čl. 34. i čl. 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl. 8. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

35.1. S obzirom na utvrđeno u ovom postupku, sud se ograničio na razmatranje prava na dom u odnosu na stan površine 27,00 m2, koji se nalazi u zgradi na adresi u [adresa], označenog kao E-19 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s obzirom je tužitelj-protutuženik dokazao da je vlasnik navedenog stana, a među strankama nije sporno da je tuženik-protutužitelj u posjedu istog (u okviru ukupne površine od 60,85 m2). Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja je li navedena nekretnina dom tuženika-protutužitelja, da li bi nalog za njegovo iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njegova doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika-protutužitelja u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

35.2. Tuženik-protutužitelj je u svom iskazu naveo da za njega i njegovu obitelj taj stan predstavlja jedini dom, da on u tom stanu živi od srpnja 1997. godine neprekidno, supruga od vjenčanja 2000. godine neprekidno, a kćer od rođenja 2004. godine neprekidno, da nemaju drugi smještaj, da plaća režije kao i akontaciju najamnine koju mu tužitelj-protutuženik dostavlja, pri čemu je istaknuo činjenicu da je pred mirovinom.

35.3. Iz iskaza saslušane svjedokinje PJ, supruge tuženika-protutužitelja, proizlazi da tuženik-protutužitelj u tom stanu živi od 1997. godine, ona (svjedokinja) da u tom stanu živi od 2000. godine, a kćer od rođenja 2004. godine, da taj stan predstavlja njihov dom, da redovito plaćaju režije te održavaju stan.

35.4. Iskaz tuženika-protutužitelja kao i saslušane svjedokinje, iako se radi o supruzi tuženika-protutužitelja te je kao takva osobno zainteresirana za uspjeh tuženika- protutužitelja u sporu, sud je u navedenom dijelu ocijenio kao iskren, uvjerljiv i u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu, a obzirom iz uvjerenja o prebivalištu za tuženika-protutužitelja, PJ (suprugu tuženika-protutužitelja) i OJ (kćer tuženika-protutužitelja) (list 272-274 spisa) proizlazi da na adresi navedene nekretnine tuženik-protutužitelj ima prijavljeno prebivalište od **.**.1997., PJ da ima prijavljeno prebivalište od **.**.2001. te OJ da ima prijavljeno prebivalište od 20. prosinca 2004. dok iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove i potvrda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela proizlazi da tuženik-protutužitelj, njegova supruga PJ i kćer OJ nisu upisani u katastarski operat te da nisu upisani kao vlasnici ili nositelji prava korištenja u zemljišnim knjigama i knjizi položenih ugovora čije je vođenje u nadležnosti Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

35.5. Slijedom navedenog kao relevantno je utvrđeno da tuženik-protutužitelj u stanu koji mu je dodijeljen na privremeno korištenje odlukom tužitelja-protutuženika od 18. srpnja 1997. živi od 18. srpnja 1997. neprekidno.

Razdoblje korištenja te nekretnine od strane tuženika-protutužitelja u navedenom trajanju, uvažavajući činjenicu da u tom stanu žive i supruga tuženika-protutužitelja od 2000. godine i kćer tuženika-protutužitelja od rođenja 2004. godine, je razdoblje u kojem se mogla razviti dovoljna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom na način da tuženik-protutužitelj upravo istu može smatrati svojim domom slijedom čega bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njegovo pravo na poštivanje doma. Dodaje se da zakonitost posjeda stana nije uvjet za postojanje "doma" u konvencijskom smislu.

35.6. Međutim, takvo miješanje je u skladu s zakonom i proizlazi iz odredbe čl. 161. ZV-a s obzirom da tuženik-protutužitelj ničim nije dokazao da bi imao pravo na posjed nekretnine.

35.7. U odnosu pak na pitanje je li miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika- protutužitelja nužno u demokratskom društvu i postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario valja istaknuti da vlasnik sukladno odredbi čl. 30. ZV-a ima pravo posjedovanja, uprave, korištenja i raspolaganja svojom stvari, a time i pravo tražiti iseljenje i predaju u posjed od osobe koja taj stan koristi bez pravne osnove.

Međutim, sud je uzeo u obzir da tužitelj-protutuženik nije privatna osoba već trgovačko društvo kojeg je osnivač Republika Hrvatska.

Stoga ne postoje dva suprostavljena privatna interesa u kojem bi slučaju sudovi morali presuđivati između prava vlasništva jedne privatne osobe i prava na dom druge privatne osobe, a pravo na dom tuženika-protutužitelja ulazi u područje osobne sigurnosti i dobrobiti odnosno taj stan je za tuženika-protutužitelja od egzistencijalne važnosti te bi isti iseljenjem postao osoba bez riješenog stambenog pitanja pa je legitimnost njegovog iseljenja dovedena u pitanje.

Slijedom navedenog sud nalazi da miješanje tužitelja-protutuženika kao pravne osobe čiji je osnivač država u pravo na dom tuženika-protutužitelja u konkretnom slučaju nije u interesu državne sigurnosti, javnog reda i mira, gospodarske dobrobiti zemlje, niti je neophodno radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava i slobode drugih. Iseljenjem tuženika-protutužitelja isti bi postao osoba bez doma, a radi se o osobi bez drugih nekretnina, pred mirovinu koja svojim domom i domom svoje obitelji smatra upravo taj stan. Stoga mjera iseljenja nije razmjerna cilju koji se želi postići niti je nužna u demokratskom društvu.

36. S obzirom na izneseno sud smatra da je osnovan prigovor prava na dom tuženika-protutužitelja glede stana površine 27,00 m2 koji je upisan u zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao 20. suvlasnički dio (E-19), u vlasništvu tužitelja-protutuženika.

37. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

38. Predmet spora povodom protutužbe je zahtjev za isplatu nužnih i korisnih troškova.

39. Odredbom čl. 165. st. 3. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako su oni bili nužni i vlasniku.

40. Nužnim troškovima se smatraju oni troškovi kojima se sprječava propadanje nekretnine ili umanjenje njezine vrijednosti, a ne oni koji su učinjeni radi poboljšanja kvalitete stanovanja.

41. Tuženik-protutužitelj je u svom iskazu naveo da je radove u stanu na koji je usmjeren tužbeni zahtjev izvodio 2004. godine pa je stoga tuženik-protutužitelj u vrijeme izvođenja radova, a obzirom na odluku prednika tužitelja-protutuženika broj U-114-28/98 od 18. veljače 1999. i odbijanje prigovora protiv iste, mogao znati da nije pošten posjednik.

42. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. arh. Mladena Ožića proizlazi da je vještak izračunao vrijednost radova koji se odnose na stan ukupne površine 60,85 m, da je vrijednost radova za koje tuženik-protutužitelj navodi da ih je izveo u vrijeme izvedbe radova iznosila 181.154,82 kn, a u vrijeme izrade nalaza (23. studenog 2017.) da je iznosila 137.071,15 kn od čega 126.071,29 kn su nužni radovi, a 10.999,86 kn su korisni radovi (centralnog grijanje). Vještak je u točki 1.3.3. nalaza i mišljenja prikazao vrste izvedenih radova – zemljani radovi, nearmirani radovi (temelji, podloge), armirani beton, oplate, izolaterski radovi, nosivi zidovi, pregradni zidovi, cementna glazura, grubo i fino žbukanje, razne zidarske ugradbe, tesarski radovi, fasaderski radovi, pokrivački radovi, limarski radovi, stolarski radovi, bravarski radovi, staklarski radovi, soboslikarski radovi, ličilački radovi, kamenarski radovi, keramičarski radovi, parketarski radovi-laminat, roletarski radovi, instalacija vodovoda, vertikalna kanalizacija, sanitarni predmeti, električna instalacija, centralno grijanje.

43. Vezano za radove koji bi eventualno predstavljali radove na zajedničkim dijelovima nekretnine valja istaknuti da sukladno odredbi čl. 85. st. 1. ZV-a cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenog posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim zakonom nije što drugo određeno, a odredbom čl. 85. st. 4. ZV-a je propisano da odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova suvlasnici donose u pisanom obliku. Odredbom čl. 86. ZV-a je propisano da u poslove redovite uprave cijelom nekretninom spada osobito redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja. Odredbom čl. 89. ZV-a propisano je da troškove za održavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim udjelima ako nije drugačije određeno.

Sukladno odredbi čl. 92. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik je ovlašten i dužan bez odgađanja prijaviti zajedničkom upravitelju štete za koje je spoznao da su nastale na dijelovima ili uređajima nekretnine kojima taj upravlja, a i štete na onim posebnim dijelovima te nekretnine na kojima je uspostavljeno vlasništvo u korist određenog suvlasničkog dijela ako od njih prijeti opasnost ostalim dijelovima nekretnine dok sukladno odredbi čl. 92. st. 2. ZV-a kad prijeti opasnost od štete svaki je suvlasnik ovlašten poduzeti nužne mjere i bez pristanka ostalih suvlasnika.

44. Obzirom je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za predaju stvari odbijen kao neosnovan to je posljedično ni zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu zahtijevanih troškova nije osnovan.

45. Slijedom navedenog, valjalo je protutužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

46. Napominje se da je iznos iz točke II izreke presude izražen u valuti eur po fiksnom tečaju konverzije sukladno odredbi čl. 13. i čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

46.1. Iznos od 181.154,82 kn prema fiksnom tečaju konverzije (1 eur=7,53450 kn) iznosi 24.043,38 eur.

47. Obzirom su prema stavu suda sve relevantne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene to sud nije posebno cijenio preostalu u spis dostavljenu dokumentaciju, iskaze saslušanih svjedoka GJ, UJ, FJ i JJ te izvodio ostale predložene dokaze.

48. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP), a s obzirom da su tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev odbijeni kao neosnovani pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

48.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.

U Zagrebu, dana 30. travnja 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Tužitelj-protutuženik

2. Tuženik-protutužitelj po pun.

3. Spis