Poslovni broj: Usž-1743/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Staklo-Spudić d.o.o., Duga Resa, Trg hrvatskih mučenika 5, OIB: 53787789046, kojeg zastupaju Josip Janković i Mate Burazin, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja), Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi zahtjeva za povratom vodnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1661/2023-5 od 19. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1661/2023-5 od 19. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-325- 08/23-02/167, URBROJ: 517-09-2-2-23-2 od 18. svibnja 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv „Kupa“, KLASA: UP/I-325- 08/08-01/0004718, URBROJ: 374-3111-1-23-18 od 20. travnja 2023.
1.2. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za povratom iznosa uplaćenog vodnog doprinosa utvrđenog rješenjem o obračunu vodnog doprinosa istog tijela, KLASA: UP/I-325-08/08-01/0004718, URBROJ: 374-3111-2-08-4 od 28. travnja 2008.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi kako je osporena presuda opterećena bitnom povredom odredaba upravnog spora, jer da ista ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama, a što je od presudne važnosti za pravilnu i zakonitu odluku. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da ja zastara prava na povrat vodnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2011. Apostrofira da je kao početak zastare trebalo uzeti dan podnošenja njegovog zahtjeva za povratom vodnog doprinosa, 10. listopada 2022., jer, iako nije postupio po potvrdi glavnog projekta niti je izgradio objekt, ima pravo tražiti povrat sredstava vodnog doprinosa koje neosnovano koristi tuženik. Navodi da zbog objektivnih financijskih razloga, a osobito recesije 2008. godine, nije mogao postupiti prema potvrdi glavnog projekta. Opetovano naglašava da zastara prava na povrat vodnog doprinosa nije nastupila jer je tuženik mogao i morao po službenoj dužnosti izvršiti povrat sredstava (neovisno o njegovu zahtjevu za povrat). Zaključno, ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ključne okolnosti koje opravdavaju povrat vodnog doprinosa niti je razmotrio izuzetne okolnosti koje su ga spriječile u pravovremenom poduzimanju potrebnih radnji. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu na način da Sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, kao i naložiti tuženiku naknaditi troškove upravnog spora, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje u cijelosti kod razloga iznesenih u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu. Predlaže ovom Sudu odbiti žalbu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Početno valja reći da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude (sukladno članku 119. stavak 5. ZUS-a) iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te je navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog prava odlučne za konkretnu upravnu stvar, te otklonio sve prigovore tužitelja, a s čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
6. Prema odredbi članka 16. stavka 1. Pravilnika o obračunu i naplati vodnog doprinosa („Narodne novine“, broj: 107/14., dalje: Pravilnik o obračunu i naplati vodnog doprinosa) obveznik kojem istekne akt za građenje, odnosno akt kojim se odobrava izvedeno stanje, a građenje nije započeo ili mu se akt za građenje, odnosno akt kojim se odobrava izvedeno stanje izvršno i/ili pravomoćno ukine, poništi ili proglasi ništavim, tako da za naredni zahvat na građevini za koju je u cijelosti ili djelomično naplaćen vodni doprinos mora ponovno ishoditi akt za građenje, odnosno akt kojim se odobrava izvedeno stanje, na njegov zahtjev vratit će se nominalni iznos vodnoga doprinosa, odnosno razlika više uplaćenog vodnoga doprinosa bez uvećanja za zateznu kamatu.
6.1. Odredbom članka 227. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj: 76/07., dalje: Zakon o prostornom uređenju) propisano je da potvrda glavnog projekta prestaje važiti ako investitor ne pristupi građenju u roku od dvije godine od dana izdavanja te potvrde.
7. Odredba članka 74. stavak 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj: 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16, 127/17. i 66/19., dalje: Zakon o financiranju vodnog gospodarstva) za zastaru obračuna i izvršenja ovrhe vodnih naknada (osim naknada iz stavka 2. istog članka o kojima se u konkretnom slučaju ne radi) upućuje na Opći porezni zakon („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., i 114/22., dalje: OPZ). Na temelju OPZ-a pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.) s time da zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat (članak 108. stavak 5.).
8. U konkretnom slučaju nije sporno da je potvrda glavnog projekta izdana od Karlovačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Ispostave u Dugoj Resi, KLASA: 361-03/08-03/114, URBROJ: 2133/1-08-02/23-08-6 od 1. svibnja 2008., istekla 1. svibnja 2010., budući da tužitelj u roku 2 godine od dana izdavanja iste nije pristupio građenju (članak 227. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju i točka 4. izreke potvrde). Primjenjujući odredbu članka 16. stavka 1. Pravilnika o obračunu i naplati vodnog doprinosa, tužitelj je 1. svibnja 2010. stekao ovlaštenje na traženje povrata vodnog doprinosa (činjenicom prestanka važenja potvrde glavnog projekta). Protivno žalbenim navodima, kako se prema odredbi članka 74. stavka 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, u konkretnom slučaju na zastaru prava na povrat vodnog doprinosa primjenjuje OPZ (članak 108 stavak 1. i 5.), to je zastara prava na povrat vodnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2011. (članak 108. stavak 5. OPZ-a). U tom je smislu osnovano ocijenio prvostupanjski sud da je zastara prava na povrat vodnog doprinosa, iz predmeta ovog upravnog spora, protekom propisanog šestogodišnjeg roka nastupila 1. siječnja 2017.
9. Pri tome nije od utjecaja na drukčiji ishod ovog postupka žalbeni navod iznesen i tijekom upravnog spora, da je tuženik trebao tužitelju po službenoj dužnosti povratiti sredstva vodnog doprinosa. Ovo iz razloga što je odredbom članka 16. stavka 1. Pravilnika o obračunu i naplati vodnog doprinosa izričito propisano da se upravni postupak povrata sredstava vodnog doprinosa pokreće na zahtjev stranke (obveznika).
9.1. Isto tako, Sud nije u mogućnosti uvažiti navod žalbe da tužitelj uslijed teških financijskih okolnosti nije mogao postupiti prema potvrdi glavnog projekta, jer te okolnosti nisu mogle biti od utjecaja na pravodobnost podnošenja zahtjeva za povrat u zastarnom roku od 6 godina.
10. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).
11. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio (točka II. izreke).
U Zagrebu, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
