Poslovni broj: P-201/2022-32

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika SH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], boravište [adresa], zastupan po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, radi utvrđenja prava na nužni dio, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelju ĐH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] pripada pravo na nužni dio nasljedstva iza pokojne OH, koji nužni dio iznosi ¼ dijela vrijednosti ostavinske imovine iza pokojne ostaviteljice OH.

II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.308,94 eura (dvijetisućetristoosameuraidevedesetčetiricenta) sa zakonskim zateznim kamatama od 30. travnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se ¼ ostavinske imovine vrati u ostavinu iza pok. OH, te sa dijelom zatraženog troška parničnog postupka preko iznosa iz toč. II. izreke do zatraženog iznosa od 2.892,88 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je rješenjem ovog suda poslovni broj O-1718/2021 od 8. travnja 2022. upućena na pokretanje parničnog postupka protiv tuženika radi utvrđivanja da joj pripada pravo na nužni dio ostavinske imovine, a kojom imovinom je ostaviteljica OH raspolagala javnom oporukom od 24. listopada 2016. u cijelosti, u korist tuženika.

1.1. Nadalje tužiteljica navodi da je ostaviteljica OH **.**.2016. kod javnog bilježnika Mladena Kaluđera iz Županje, pod poslovnim brojem OU- 204/2016 sastavila oporuku, kojom je svoju imovinu ostavila svome sinu, ovdje tuženiku, s tim da je tužiteljici ovakvim raspolaganjem povrijeđeno njezino pravo na nužni dio koji potražuje a čemu se tuženik protivi, a radi navedenoga je sud tužiteljicu uputio na pokretanje parničnog postupka.

1.2. Nadalje tužiteljica navodi da se ona kao kćerka ostaviteljice OH, poziva na čl. 70. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZON), uključujući i stavak 5. navedenog članka, te na čl. 78. ZON-a, navodeći da ostaviteljica nije tužiteljici darovala bilo kakvu nepokretnu ili vrjedniju pokretnu imovinu tijekom njezinog života.

1.3. Također tužiteljica navodi da je iznenađena predmetnom oporukom jer je s majkom imala iznimno prisan i dobar odnos, posjećivale su se, a za vrijeme poplava u [adresa] ostaviteljica je bila kod tužiteljice u Sarajevu, te su tužiteljica i njezin sin pomagali ostaviteljicu nakon poplave u [adresa] oko saniranja štete te je tužiteljica bila uz svoju majku kada je 2014. izašla iz bolnice, a 2021. godine dok je bila u bolnici u Vinkovcima i nakon što je izašla iz bolnice njegovala ju je i pazila.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da prije upuštanje u raspravljanje prigovara označenoj vrijednosti predmeta spora od 10.001,00 kn, pozivajući se na odredbu čl. 18. Zakona o sudskim pristojbama — (Nastavno samo: ZSP NN br.118/2018), navodeći da tužiteljica svoje pravo izvodi na mjerodavnoj odredbi čl.70 ZON-a, pa se za označenu vrijednost predmeta spora ima uzeti kao mjerodavnom vrijednost ,nužnog djela“ koja se izračunava prema č1. 71. ZON-a.

2.1. Tuženik tvrdi da je tužiteljica namirena u nužnom zakonskom djelu novčanim iznosima i stvarima koji znatno premašuju vrijednost njezinog nužnog djela, a što mogu osim tuženika i njegove supruge potvrditi i svjedoci NH, JH, ĆH i VH, dalje navodeći da je majka stranaka u oporuci izrazila svoju posljednju volju te ukazujući da je on unazad 19 godina pomagao majku koja je imala malu mirovinu od koje se nije mogla uzdržavati radi čega joj je slao novce iz [adresa] a također je u par navrata slao novce i tužiteljici te je uz navedeno snosio i trošak majčine sahrane.

2.2. Nadalje tuženik navodi da se prilikom utvrđenja je li nužnom nasljedniku eventualno povrijeđeno pravo na nužni dio utvrđuje i putem instituta uračunavanja dara, odnosno je li darovanjem, učinjenog za života ostavitelja, a koje darovanje je učinjeno u korist nužnog nasljednika, nužni nasljednik ostvario svoje pravo na nužni dio, sve temeljem odredbe čl. 89. ZON-a, s tim da je tužiteljica primjenom pravila o teretu dokazivanja dužna dokazati da nije namirena za nužni dio, sve prema pravilima i na način opisan po čl. 71. ZON-a.

2.3. Slijedom navedenog, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te traži trošak ovog postupka.

3. Proveden je dokaz uvidom priloženi ostavinski spis ovog suda posl. br. O- 1718/2021, uvidom u javnu oporuku s lista 15-17 sudskog spisa, uvidom u odluku o obnovi popravkom stambene zgrade od 24. veljače 2015. s lista 19-20 sudskog spisa, uvidom u pribavljene podatke od HPB s lista 41 sudskog spisa, uvidom u uvjerenje Centra za vozila Hrvatske d.d. s lista 44 sudskog spisa, uvidom u podatke Western Union s lista 50-53 sudskog spisa, saslušanjem svjedoka EH, PH, GH, MH, NH, VH, HH i DH, te saslušanjem stranaka i uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke Branka Stojčića kao i njegovim saslušanjem.

4. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

5. Budući da je tuženik prigovorio vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbu u iznosu od 10.000,01 kn, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN br.53/91; 91/92, 112/99, 88/01; 117/03; 88/05; 02/07; 834/08; 96/08; 123/08; 57/11; 148/11; 25/13; 28/13: 89/14; 70/19; 80/12 u daljem tekstu ZPP) na pripremnom ročištu na brz i prikladan način utvrdio vrijednost predmeta spora na način da je vrijednost ostavinske imovine utvrdio u vrijednosti 30.000,00 eura a slijedom toga je utvrdio vrijednost predmeta spora u vrijednosti 7.500,00 eura.

6. Nesporno je da je tužiteljica kćerka, a tuženik sin pok. OH rođene **.**.1938., a umrle **.**.2021., te da su parnične stranke jedini zakonski nasljednici OH.

7. Nesporno je da je u ostavinskom postupku iza pok. OH na ročištu 31. prosinca 2021. proglašena oporuka ostaviteljice koja nosi datum 24. listopada 2016. kojom oporukom je ostaviteljica kao svog nasljednika imenovala tuženika SH, svoga sina, u cijelosti na svojoj imovini koja se sastoji od samovlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 927 m2, kuća, pomoćna zgrada, dvorište i vrt, te svoje pokretnine koje se sastoje od pokućstva i drugih stvari koje služe za upotrebu i iskorištavanje nepokretnih stvari, kao i novčanih potraživanja, temeljem mirovine, novčanih sredstava u kunama i stranoj valuti, u bankama u Republici Hrvatskoj, odnosno svu imovinu koja se zatekne u njezinom vlasništvu poslije njezine smrti.

8. Nesporno je da je tuženik kao sin ujedno i kao oporučni nasljednik ostaviteljice priznao oporuku za istinitu i pravovaljanu te primio nasljedstvo temeljem oporuke, a usprotivio se zahtjevu tužiteljice da joj se dodijeli nužni dio navodeći da je želja ostaviteljice bila da svoju imovinu ostavi njemu jer je on cijeli život skrbio o majci iako živi u [adresa], na način da joj je financijski pomagao jer majka ne bi mogla živjeti od svoje male mirovine.

9. Sporno je da li je tužiteljica namirena za nužni dio iza svoje pok. majke.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da priznaje oporuku svoje majke, ali smatra da nije namirena za nužni dio iako može učiniti nespornim da joj je majka kada se udavala kupila dva kauča, trpezarijski stol i četiri stolice, majka je u to vrijeme radila, podigla je kredit da bi navedeni namještaj kupila s tim da je suprug tužiteljice majci tužiteljice rekao da će on vraćati taj kredit što je ispoštovao te vratio kredit. Nadalje je navela da je prije udaje tri godine radila u Brčkom, ni jednu svoju plaća nije ona podigla, te je s njezinom plaćom raspolagala majka. Vezano za majčin nakit navela je da je majka za života podijelila svoj nakit, tužiteljici je dala jednu zlatnu ogrlicu a tuženiku je dala dvije narukvice i jedan prsten. Vezano za nekretnine koje su obuhvaćene oporukom navela je da je riječ o kući njezinih roditelja i još jednoj kući koju je sagradila njezina majka a na kojoj je kući njezin brat sagradio kat za sebe. Učinila je nespornim da je tuženik pomagao majci financijski ali je navela da i ona pomagala tako što je bila uz nju kada je to trebalo kao npr. dva mjeseca iza poplava koje je provela kod majke te kada je majka imala operaciju također ju je služila kada je došla kući, te je htjela je sudjelovati u troškovima majčine sahrane međutim supruga tuženika ju je odbila u tome. Dalje je navela kako majka nije nju pomagala s obzirom da nije bila u mogućnosti "te je zavisila od tuženika", nije joj poznato koliko je novaca tuženik uložio prilikom izgradnje kata na već postojećoj kući.

11. Tuženik u svom iskazu navodi da je on sa svojom obitelji 1993. otišao u Njemačku, a 1999. su otišli [adresa], te daje 1998. predložio majci da ona popriča sa tužiteljicom o tome da tužiteljica brine o majci, majka mu je kasnije rekla da joj je tužiteljica rekla da nema ni za sebe dovoljno sredstava. Vezano za majčino oporučno raspolaganje naveo je da je njemu majka rekla da je sačinila oporuku, te mu je rekla da je tužiteljica dobila tri puta više nego što zaslužuje, a isto to je rekla čovjeku iz [adresa] koji ju je vozio kod javnog bilježnika 2016. da napravi oporuku. Nadalje je naveo da je majci od kada je otišao iz [adresa] redovno slao novce skoro svaki mjesec tako da joj je slao oko 1.000,00 - 1.200,00 dolara godišnje, a uobičajeno je dolazio jednom u dvije godine kada bi je opskrbio sa svim što joj nedostaje. Nadalje je tuženik naveo da je majka kupila tužiteljici kad se udavala namještaj, ne zna da je taj kredit vraćao suprug tužiteljice, poznato mu je također da je u još dva navrata majka kupovala namještaj koji je slala tužiteljici, i to iza udaje nekih 5-10 godina, tada je majka vlakom poslala tužiteljici stvari koje je kupila a to je bila jedna velika vitrina i sofa za sjedenje, a nakon toga je majka po jednom čovjeku iz Sarajeva poslala još nešto ali ne zna što. Po njegovoj slobodnoj procjeni sve ovo što je majka kupila tužiteljici može vrijediti između 3.000-4.000 eura.

11.1. Na pitanje svog punomoćnika tuženik je naveo da su troškovi majčine sahrane iznosili do 1.500,00 eura, da je 2-3 godine prije majčine smrti majka tužiteljici na traženje tužiteljice poslala zlatninu u vrijednosti 1.000,00-1.500,00 eura što mu je majka potvrdila rekavši da tužiteljica mora obaviti operativni zahvat u privatnoj klinici. Nadalje je naveo da je iza poplave iz 2014. tužiteljica dio stvari koje su donirane njemu i majci odvezla sebi u Sarajevo što je moglo biti u vrijednosti do 800,00 eura, a iza majčine smrti rekla da će ponijeti u Sarajevo majčine stvari, što joj je on dozvolio, a što je sve odnijela ne zna, ali je riječ o stvarima u šest velikih crnih vreća za smeće, dok je on od majke dobio zlatnu narukvicu i jedan prsten a jedan prsten je dobila njegova kćerka, a tužiteljici je dala jednu zlatnu ogrlicu koja vrijedi 1.500,00 -2000,00 eura, tu ogrlicu je vidio kod majke a kasnije kod tužiteljicine snahe.

12. Uvidom u podatke Western Uniona s lista 50-53 spisa proizilazi da je tuženik vršio uplate novčanih sredstava na račun svoje majke OH što među strankama nije niti sporno a tuženik navodi kako smatra da je godišnje majci slao 1.000,00 – 1.200,00 američkih dolara.

13. Svjedok EH, sin tužiteljice, u svom iskazu je naveo da je ostaviteljica odnosno njegova baka rekla da ono što ima u [adresa], ostavlja tuženiku osim stare kuće za koju je rekla da se dogovore, tako da je on shvatio da je baka željela da se ta stara kuća podijeli po pola ili da "jedni druge isplate", nije mu poznato da je baka njegovoj majci dala zlatninu ili neku drugu vrjedniju imovinu.

14. Svjedok HH, snaha tužiteljice, u svom iskazu navodi da tužiteljicina majka, tužiteljici nije dala nikakvu vrjedniju imovinu, te da oni nisu nikakav namještaj vozili iz [adresa], te da je tužiteljica prije otprilike četiri godine operirala oči u Sarajevu u privatnoj klinici što je platila otprilike 5000 KM, a novce je sama osigurala tako što je nešto svoje prodala, podigla kredit te dijelom od mirovine.

15. Svjedok DH u svom iskazu navodi da je u tazbinskom srodstvu s tužiteljicom budući da je njegova kćerka udana za tužiteljicinog sina, te navodi da njemu nije poznato da je pok. OH tužiteljici dala neki vrjedniji dar, imovinu ili sl.

16. Svjedok PH, supruga tuženika, u svom iskazu navodi da je ona od svoje svekrve čula da je ona kupovala namještaj tužiteljici i slala vlakom, a oni su pomagali njezinu svekrvu te je navela tužiteljica nikada nije došla iz [adresa] u [adresa] o svom trošku nego su joj oni plaćali putne troškove.

16.1. Nadalje je navela da je iz svekrvine priče zaključila da je tužiteljica dobila miraz te da ju je majka cijelo vrijeme i nakon udaje pomagala, a iza poplave tužiteljica odvezla robu koja je donirana tuženiku, a iza majčine smrti je također odnijela punih šest vreća robe. Također je navela da je njezina svekrva dala tužiteljici ogrlicu i narukvicu od zlata i neki drugi zlatni nakit jer je trebala operirati oči, a uz to je tužiteljici davala i novac ali ne zna koliko novca je tužiteljica dobila od majke.

17. Svjedok GH u svom iskazu navodi da je majka stranaka tetka njezinom mužu, te da su bili sa njom skoro u svakodnevnom kontaktu, a na njezino traženje njezin suprug ju je odvezao kod javnog bilježnika u Županju radi pisanja oporuke, te je majka stranaka tada rekla da je tužiteljica već dobila ono što joj pripada, također je navela da je majka stranaka slala novce u Sarajevo da bi joj tužiteljica došla u posjetu radi plaćanja putnih troškova, a tužiteljica kada bi odlazila od majke u Sarajevo nosila po 10-ak putnih torbi a što je bilo u tim torbama ne zna, nema saznanja da li je pok. OH tužiteljici dala neki nakit ili neke druge konkretne vrijednosti.

18. Svjedok MH iskazao je suglasno kao i svjedokinja GH dok je svjedok NH navela da su stranke djeca njezine tetke, te da je njoj pok. tetka OH iza poplave iz 2014. godine u svojoj kući rekla da je tužiteljici poslala svoj zlatni nakit, njoj nije poznato da li je tužiteljica dobila miraz.

19. Svjedok VH iskazala je suglasno i kao svjedok NH.

20. U smislu odredbe čl. 69. st. 1 ZON-a nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad ili njihovi potomci, te njegov bračni drug, nadalje u smislu odredbe čl. 70 st. 3 ZON-a nužni dio potomaka iznosi jednu polovicu od onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja, što u konkretnom slučaju znači da tužiteljica koja zajedno sa tuženikom, svojim bratom, ulazi u krug zakonskih nasljednika iza pok. OH, imala bi pravo na nužni dio koji iznosi ¼ dijela ostavinske imovine ukoliko za života majke nije namirena za nužni dio.

21. Temeljem odredbi čl. 78 ZON-a, kad je povrijeđen nužni dio, raspolaganja oporukom umanjit će se, a darovi će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio.

22. Odredbama čl. 71. ZON-a regulirano je izračunavanje vrijednosti nužnog dijela na način da se najprije trebaju popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative. Nakon toga se od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbije iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja, tako dobivenom iznosu pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, dok je čl. 72. ZON-a regulirano da se darom u smislu ZON-a smatra odricanje od prava, oprost duga, ono što je ostavitelj za vrijeme života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja i proširenja kuća, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade.

23. Vezano za dobra koja je ostavitelj imao u času smrti proveden dokaz građevinskim vještačenjem radi utvrđenja vrijednosti nekretnina u k. o. [katastarska općina] u vlasništvu ostaviteljice te su pribavljeni podaci od HPB o računima ostaviteljice te podaci od Centra za vozila Hrvatska d.d.

24. U odnosu na račun ostaviteljice u HPB uvidom u dopis s lista 41 spisa utvrđeno je da je pok. OH u trenutku smrti bila vlasnica tekućeg računa na kojem se nalazi iznosi od 2.718,26 kn i štednu knjižicu s iznosom 25,35 kn, dok iz podataka Centra za vozila Hrvatske d.d. s lista 44 spisa proizilazi da ostaviteljica nije imala u vlasništvu registrirano cestovno vozilo.

25. Sudski vještak Branko Stojčić u svom nalazu i mišljenju od 25. studenoga 2024. s lista 73-120 sudskog spisa navodi da se na nekretninama ostaviteljice u k. o. [katastarska općina] nalazi obiteljska kuća i pomoćna zgrada, te da vrijednost građevinskog zemljišta iznosi 3.244,50 eura, da vrijednost priključaka i doprinosa iznos 2.638,47 eura, da je nova vrijednost kuće 87.055,56 eura što je jednako građevinskoj vrijednosti, s tim da izračunom smanjenja vrijednost primjenom faktora korištenja FK preostaje vrijednost od 41.551,62 eura, dok pomoćna zgrada ima novu vrijednost od 189.285,51 eura, a građevinsku vrijednost (koja je umanjena zbog nedovršenosti zgrade) od 94.642,76 eura, što uz izračun smanjenja vrijednost primjenom faktora korištenja FK daje preostalu vrijednost od 39.797,28 eura.

25.1. Nakon gore navedenog sudski vještak je izvršio rekapitulaciju troškovne vrijednosti nekretnine te utvrdio da tržišna vrijednost predmetnih nekretnina primjenom koeficijenta prilagodbe prema čl. 33. Pravilnika iznosi 26.998,58 eura, dok privremena vrijednost iznosi 89.995,28 eura, što ukazuje da je tržišna vrijednost značajno manja od privremene vrijednosti.

26. Prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja sudski vještak Branko Stojčić primjećuje da stranke nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje a vezano za upit tuženika da pojasni uvrštenje PDV u procijenjenu vrijednost naveo je da je kod procjene koristio standardnu kalkulaciju u građevinarstvu što je mjerodavno kod ovakvih procjena, te kod kojih se na utvrđenu vrijednost dodaje PDV, a PDV se kod procjene ne računa jedino ako je riječ o novogradnji.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke Branka Stojčića iz kojeg proizilazi da bi građevinska vrijednost nekretnina koje predstavljaju ostavinsku imovinu iznosila 87.231,87 eura (vrijednost građevinskog zemljišta 3.244,50 eura, vrijednost priključka i doprinosa 2.638,47 eura, vrijednost kuće 41.551,62 eura i vrijednost pomoćne zgrade 39.797,28 eura) dok tržišna vrijednost (vrijednost koja se trenutno može postići i vrijednost koja je promjenjiva) iznosila bi 26.998,58 eura.

28. S obzirom na građevinsku vrijednost nekretnina koje predstavljaju ostavinsku imovinu što vještak procjenjuje u iznosu od 87.231,87 eura što uvećano za novčana sredstva na računu ostaviteljice u iznosu od 2.743,61 kn sada 364.14 eura, predstavlja vrijednost ostavinske imovine od 87.596,00 eura, a ¼ tog iznosa iznosi 21.899,00 eura, što bi predstavljalo nužni dio u ovoj pravnoj stvari, proizlazi zaključak da tužiteljica nije za života svoje majke namirena za svoj nužni dio, iako joj je majka na kredit kupila dva kauča, trpezarijski stol i četiri stolice prilikom udaje, što je prema kazivanju tužiteljice otplatio njezin suprug a ne njezina majka, a nakon udaje majka joj povremeno davala darove kao npr. novac za putni trošak iz [adresa] u [adresa] ili darove koji stanu u nekoliko putnih torbi ili npr. namještaj iz donacije.

28.1. U prilog ovakvom zaključku ide i nesporna činjenica da je majka stranaka imala malu mirovinu od koje se nije mogla uzdržavati radi čega joj je tuženik godišnje slao do 1.200,00 američkih dolara od čega majka stranaka nije mogla velika sredstva davati tužiteljici jer joj je novac koji je dobila od sina bio potreban za njezino uzdržavanje, a što se tiče zlatnog nakita ostaviteljice proizilazi iz iskaza samog tuženika da je i on kao i njegova kćerka dobio dio tog nakita.

29. Vezano za odredbu čl. 71. ZON-a u odnosu na st. 2. tog članka nije utvrđeno da je ostavitelj imao dugove, a što se tiče troškova pokopa ostavitelja tužiteljica je navela da joj tuženikova supruga nije dopustila da sudjeluje u tim troškovima a također tuženik osim što je naveo da je trošak pokopa majke iznosio do 1.500,00 eura nije tražio da se kod utvrđenja vrijednosti ostavine uzme u obzir ovaj iznos, nego je naveo da je tužiteljica za svoj nužni dio namirena za života ostaviteljice.

30. Vezano za navode tuženika da je tužiteljica nedostojna za nasljeđivanje proizilazi da su navedeni navodi neosnovani temeljem odredbe čl. 125. ZON-a.

31. Neosnovano je traženje tužiteljice da se ¼ ostavinske imovine vrati u ostavinu iza pok. OH, budući da u ovom slučaju cjelokupna ostavinska imovina ostaviteljice je još uvijek u vlasništvu ostaviteljice tako da se nema što vratiti u ostavinu nego će se po pravomoćnosti ove presude nastaviti ostavinski postupak i tužiteljici dodijeliti njezin nužni dio.

32. Radi svega izloženog temeljem odredbe čl. 70. ZON-a presuđeno je kao u izreci.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Nadalje tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava tužbe iznos od 100 bodova temeljem Tbr. -a 7 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa), s obzirom na vrijednost spora koja je utvrđena na pripremnom ročištu u iznosu od 7.500,00 eura.

33.1. Nadalje tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište od 7. veljače 2023., koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje za što se temeljem Tbr. 9 toč. 5 Tarife mogao priznati iznos od 25 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 16. veljače 2023., 16. ožujka 2023., 28. kolovoza 2023., 9. studeni 2023., 27. veljače 2024. i 20. ožujka 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što se temeljem Tbr. 9 toč. 1 Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište, nadalje priznat mu je trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude za što se temeljem Tbr. 9 toč. 3 Tarife mogao priznati iznos od 25 bodova. Tužitelju je također priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 31. siječnja 2023. za što mu se temeljem Tbr. 8 toč. 1 Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova, dok mu se temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije mogao priznati troška sastava podneska od 31. kolovoza 2022. koji ne bi niti nastao da je tužiteljica pravovremeno u tužbi navela svoj OIB, a ne na traženje suda. S obzirom na navedeno tužitelju je s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat iznos od 1.937,50 eura u čemu je sadržan i PDV.

33.2. Nadalje tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu iznosu od 60,72 eura temeljem Tarifnog broja 1 Tarife sudskih pristojbi (NN 37/2023 u daljem tekstu Tarifa), a u svezi s odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/2018 i 51/2023u daljem tekstu ZSP) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 60,72 eura temeljem Tarifnog broj 2. tarife a u svezi s čl. 7. toč. 3. ZSP-a, i trošak vještačenja u iznosu od 250,00 eura što daje ukupni parnični trošak u iznosu od 2.308,94 eura.

34. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je dosuđena zatezna kamata na troškove postupka od dana donošenja odluke.

U Županji, 30. travnja 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Hrvoje Miličević, odvjetnik u Županji,

2. Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji.