REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1765/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mateju Miletiću odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika: 1. DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vedrani Čabrijan, odvjetnici iz Rijeke, 2. RP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dušanu Piskavici odvjetniku iz Rijeke, 3. TP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dini Španjolu Varenini, odvjetniku iz Raba, 4. EP iz [adresa], zastupane po punomoćniku Duji Žagaru odvjetniku iz Rijeke, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županjskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3809/2024-4 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-12/2024-14 od 7. lipnja 2024 ., u sjednici održanoj 30. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županjskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3809/2024-4 od 29. listopada 2024., se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županjskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3809/2024-4 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-12/2024-14 od 7. lipnja 2024 ., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.
2.1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:
"1. Može li sud u postupku pobijanja dužnikovih pravnih radnji samostalno procijeniti, bez adekvatnog nalaza i mišljenja stručnih osoba u vidu vještaka procjenitelja ili vještaka graditeljske struke, da bi tužitelj svoje potraživanje mogao namiriti iz imovine – konkretno nekretnina tuženika?
2. Smatra li se da je treća osoba, u čiju je korist radnja poduzeta, znala ili morala znati da prema dužniku postoji eventualno potraživanje, ako je na imovini - nekretnini kojom se raspolagalo postojala zabilježba pokrenutog postupka ili zabilježba spora?".
2.2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Uz navedena pitanja, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava radi čega je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom zajamčeno čl. 29.st.1. i 14. st. 2. Ustava RH.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je u cijelosti nedopušten.
6.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja, međutim u prijedlogu nije iznesen ni jedan razlog važnosti naznačenim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6.2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.3. Stoga, iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja za navedena pitanja nisu uopće izneseni razlozi njihove važnosti zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a uz to tužitelj u prijedlogu i ne tvrdi da o pravnim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova niti tvrdi da pobijanja odluka odstupa od prakse revizijskog suda, Ustavnog suda RH ili ESLJP-a, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda. Postavljenim pitanjima i pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo samo iznosi svoja pravna shvaćanja o tim pitanjima, čime u biti samo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoje shvaćanje o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.
6.4. Osim toga ni prvo, a ni drugo pitanje nije važno i iz razloga što od odgovora na ta pitanja ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari jer su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da nisu kumulativno ispunjenje pretpostavke, (koje su preduvjet za pobijanje dužnikovih pravnih radnji), iz čl. 66. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), iz razloga što je 1. tuženik, kao dužnik, vlasnik stana koji se nalazi u Rijeci površine 175,51 m2, zbog čega nije potrebno posebno utvrđivati njegovu vrijednost, jer je vrijednost takvog stana dostatna za namirenje tražbine tužitelja od 13.000,00 EUR i to bez obzira na eventualne kamate i troškove sudskog postupka.
7. S obzirom na navedeno valja zaključiti da to nisu razlozi čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
8. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom.
9. Revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje predlagatelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava Republike Hrvatske) i jednakost svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske).
10. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
11. Osim toga, odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica iz odredbe čl. 66. st. 2. ZOO-a, što su učinili ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
12. Slijedom iznesenog tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
13. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.a st. 1. i čl. 389.a st. 4 ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
