Poslovni broj: Pob – 25/2017

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Željko Soldo,kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada na adresi: [adresa]. 148, Munchen, Njemačka zastupane po punomoćnici Tea Nikolić, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika ad. 1. UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Željko Knežević, odvjetnik iz Dubrovnika, ad. 2. JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad. 3. ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje tuženike ad.2.3. zastupa punomoćnik Branimir Rozić, odvjetnik iz Dubrovnika, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene, dana 10. ožujka 2025., potom je na ročištu dana 30.travnja 2025, donio i objavio odluku kojom:

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se ništavim Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 15.12.2005.g. u Dubrovniku između UT kao prodavatelja i JT i FT kao kupaca.

2.Nalaže se brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. prosinca 2005.g. i uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prethodilo njegovoj provedbi, tako da se briše 1200/145908 s imena tuženika JT i FT uz istovremeni upis te nekretnine u vlasništvo tuženika UT iz [adresa] za 1200/145908 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3.Utvrđuje se da je IT iz [adresa] vlasnica 600/145908 dijela prava vlasništva nekretnine označene i opisane kao čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dužan je tuženik DT trpjeti upis prava vlasništva tužiteljica za 600/145908 dijela prava vlasništva vrhu nekretnine označen kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

4.Dužni su tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II.Odbija se tužiteljica sa alternativnim zahtjevom istaknutim protiv tuženika ad.1. ako se odbije tužbeni zahtjev iz toč. 2 i 3., a koji podredni zahtjev glasi:

" Dužan je tuženik UT isplatiti tužiteljici 13.935,89 eura (105.000,00 kn) na ime naknada materijalne štete u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III.Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženicima troškove postupka i to:

- tuženiku ad.1. u iznosu od 11.579,45 eura.

- tuženicima ad.2. i ad.3. u iznosu od 12.375,00 eura.

sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi, čijim podnošenjem 02.siječnja 2007. je pokrenut ovaj postupak, navodi da joj tuženik ad. 1., bivši supružnik i da je njihova bračna zajednica je trajala od 24. prosinca 1983. do 10 . prosinca 1989. - kad je brak pravomoćno razveden. Tijekom trajanja bračne zajednice supružnici su stekli nekretninu i to; čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 300 m2 -1200/145908 dijela. UT je dana 15. prosinca 2005.g. sklopio s tuženicima 2 i 3 Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine površine 300 m2 na kojem je izgrađena neuplanjena obiteljska kuća, a koja predstavlja zajedničku bračnu tečevinu stranaka. U predmetnom Ugovoru prikrivena je stvarna vrijednost nekretnine od 100 000,00 kn te je iskazan iznos od 60.000,00 kn kao kupoprodajna cijena. Tuženici ad. 2 i 3 su morali znati da je predmetna nekretnina bračna tečevina, pa je predmetni ugovor ništav sukladno čl. 47 Zakona o obveznim odnosima, odnosno čl. 115.st. 2 Zakona o vlasništvu. Tuženici 2 i 3 su vlasnici nekretnina koje neposredno graniče sa nekretninom koja je predmet ugovora o kupoprodaji i predstavlja bračnu tečevinu tužiteljice i tuženika ad. 1. Tuženik ad. 2 je prilikom ishođenja svoje građevinske dozvole bio upoznat sa stvarnim stanjem, jer je majka tužiteljice bila punomoćnica u tom postupku, a brat tužiteljice je više puta uplaćivao različite doprinose za asfaltiranje puta i sl. Slijedom navedenog istaknut je tužbeni zahtjev kao glavni za utvrđenjem da je predmetna nekretnina bračna imovina tužiteljice i tuženika ad.1., a da njegova prodaja ove nekretnine tuženicima ad.2. i ad.3. je ništetna, i traži se uspostava zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe uknjižbe po osnovi ove kupoprodaje, kao i utvrđenje suvlasništva tužiteljice za ½ na ovoj nekretnini po osnovi bračne imovine s tuženikom ad.1. Za slučaj da sud ne prihvati tužbeni zahtjev istaknut kao naprijed u odnosu na traženje uspostave prijašnjeg z.k. stanja i utvrđenja suvlasništva tužiteljice po osnovi bračne imovine istaknut je i podredni tužbeni zahtjev u kojem se nalaže tuženiku ad.1. platiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 70.000,00 kuna, a koji je potom preinačen na iznos od 105.000,0 kuna.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ad.1. priznaje da je brak između njega i tužiteljice pravomoćno razveden 10. prosinca 1989., ali poriče da je do tog dana trajala bračna zajednica jer tužiteljica i on od početka 1988. - nisu živjeli kao bračni drugovi. Poriče da su predmetnu nekretninu stekli tijekom trajanja bračne zajednice. Navedenu nekretninu je kupio 27. svibnja 1988. kao svoju vlastitu imovinu, jer je u to vrijeme bračna zajednica između njega i tužiteljice samo formalno postojala, pa ta imovina nije bračna tečevina. Kaparu je platio vlastitim novcem koji je osobno pozajmio i osobno ga vratio nakon razvoda braka. Ostatak kupoprodajne cijene je platio nakon razvoda braka. Istu je nekretninu prodao ugovorom od 15. prosinca 2005, ali poriče da se radi o bračnoj tečevini. Na istoj nekretnini nisu bila zabilježena nikakva prava tužiteljice, niti trećih osoba, te su je kupci stekli u dobroj vjeri. Radi navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Tuženici ad. 2 i 3 u svom odgovoru na tužbu se protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Dodaju da su savjesni stjecatelji predmetne nekretnine obzirom da u zemljišnoj knjizi nije bio upisan nikakav teret, niti je postojao bilo kakav drugi upis.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao relevantne isprave priložene spisu, te saslušao stranke i svjedoke PT, GT, ĐT, HT, ZT. Tužiteljica na saslušanju iskazuje da je bila u braku sa CT od 24. prosinca 1983.g. do 10. prosinca 1989. U vrijeme braka je bila zaposlena kao kuharica u hotelima Babin Kuk, a njezin suprug nije radio svih 6 godina braka, odnosno nije radio prve dvije godine braka, a kasnije je radio kao stražar u plinari, trafostanici i izvoru. Imala je dobru plaću, čak i viškove. Suprug je imao manju plaću od nje. Ispočetka im je pomagala njena majka GT. U nje su živjeli svih 6 godina braka. Navedenu zemlju su kupili od čovjeka iz [adresa] koji se zvao OT. Dotični gospodin nije htio prodati zemlju zbog njenog supruga, radi njegove nacionalnosti. Oni su ga molili, pa je ipak na kraju pristao. Ali zbog nje/tužiteljice. To je bilo 1988. - cijena je bila oko pet miliona i četiristo tisuća dinara. Cijenu su platili njena majka i ona. Kasnije je zemljište prodano JT i FT i nitko njoj nije ništa rekao. Ne zna točno koliko je zarađivala, ali je to bilo puno više od supruga. Tijekom 90-tih je plaćala i iskope, uvođenje struje, vode i kanalizacije jer je tu htjela nešto graditi. Gosp. JT i njegova supruga su znali za to. Ona je potpisala ugovor sa Butricom. Suprug nije bio prisutan. Tuženik, UT na saslušanju pred zamolbenim Općinskim sudom u Puli izjavio je da mu je tužiteljica bivši bračni drug. Brak je zaključen 24. prosinca 1983, a prestao je presudom od 20. studenog 1989. Bračna zajednica ja faktički prestala postojati u veljači 1988.g. jer je iselio iz stana u [adresa] gdje su živjeli, a tužiteljica je ostala sa svojom majkom. U travnju ili svibnju 1988.g. se interesirao za kupovinu parcele. Kad su dogovarali prodaju nije imao dovoljno novaca, ali je s prodavateljem ŽT postigao dogovor da mu plati određeni iznos, a da mu razliku plati za godinu dana. Na parceli u vrijeme kupovine nije bila izgrađena nikakva kuća, niti je on na tom pašnjaku kasnije išta gradio. Kupio je pašnjak površine 300 m2, a kasnije prodavao isti pašnjak. S Butricom je dogovorio kupoprodajnu cijenu od tri milijuna tadašnjih jugoslavenskih dinara, a to je bilo tada šest prosječnih plaća. Tek u veljači 1991 je isplatio preostali dio cjelokupne cijene. Papiri su mu izgorjeli u Domovinskom ratu. Tek 1991. su napravili kupoprodajni ugovor na temelju kojeg se uknjižio. ŽT mu je učinio usluga tijekom 1988. i 1989. radi poreza. Butrica mu nikad ništa nije prigovarao. Sam je potpisao ugovor. Novac za kupovinu pašnjaka je stekao svojim radom. U to vrijeme je radio u marini [adresa] na radnom mjestu majstora na dizalici i primao plaću od četiristo do petsto dinara mjesečno. Živio je sam i kupio zemljište sebi. Pored toga je u slobodno vrijeme radio kao građevinski radnik. Za isplatu mu je pomogla i izvanbračna supruga TT, te sestra VT. Godine 2005 je pašnjak prodao tuženicima ad. 2 i 3. Za vrijeme braka je gotovo stalno bio zaposlen. Nekretnine je prodao tuženicima ad. 2 i 3 za sedam tisuća eura. Dodaje da do faktičnog prestanka zajedničkog života tužiteljica nije radila. Tuženik ad. 2. JT na saslušanju iskazuje kada je kupovao navedenu zemlju u prosincu 2005., tada je smatrao da je kupuje od CT i nikog više. U [adresa] živi od 1988.g. Čuo je da su tužiteljica i tuženik ad. 1 bili u braku, ali ne zna točno koliko. Zna da je CT kupio navedenu zemlju od pok . ET, od koga su i oni kupili njihovo zemljište. Radi se o susjednim zemljištima. Misli da je CT kupio svoju zemlju negdje 1987 ili 1988. Čuo je da se UT razveo od IT, ali ne zna kada. Kada je UT prodavao zemlju rekao je da je to njegova zemlja. Išao je provjeriti u z.k. odjel ovog suda i uvjerio se u isto. Poznaje ČT. Tuženi ad. 3. ŠT iskazuje u potpunosti kao tuženik JT, te dodaje kada su kupovali zemlju vidjeli su vlastovnicu a koju je uknjižen UT i nije mu palo na pamet da bi zemlja mogla biti ičija druga. Svjedokinja PT na saslušanju iskazuje da ne zna točno koliko je trajao brak tužiteljice i tuženika ad. 1, niti kad je prestala bračna zajednica. Zna da je UT zajedno sa bivšom suprugom gledao navedenu zemlju, ali isti nisu kupili tada jer nisu imali novaca. Zna da je prodavatelj govorio da će ga pričekati dok ne skupi novac. UT je dolazio kod njih kući i bio je jako nervozan. Pričao im je da nije uspio kupiti zemlju jer nema novaca, te da više ne živi sa svojom suprugom. Nakon dužeg vremena došao je kod njih i rekao da je podmirio cijenu i kupio predmetnu zemlju. Zna da je to bilo dosta vremena nakon njihovog razlaza. Zemlja se nalazi u [adresa], predio „Na glavici“. Misli da je cijena plaćena poslije Domovinskog rata. Sto posto je sigurna da je UT zemlju sam isplatio. Imala je svađu sa GT. UT nije često dolazio kod njih. Svjedokinja GT izjavila jeda je njena kćer bila u braku s UT. Ne zna niti kad se udala niti kad se razvela. UT je radio kao radnik, a kasnije kao zaštitar, a njena kćer u ženskom đačkom domu kao kuharica. Nakon toga se UT zaposlio u marini u [adresa]. Živjeli su u njenoj kući i ona ih je uzdržavala jer je kćer svoju plaću štedjela, a zet je bio rastrošan. Ona je dala novac svojoj kćeri za kupnju predmetne nekretnine. Ne može se točno sjetiti koliko je novaca dala, ali nije dala cjelokupni iznos nego jedan određeni dio, ostali dio u platili kćer i zet. Zemlja je kupljena dok su isti bili u braku. Zet je pošao iz kuće nakon pola godine od trenutka kupnje zemlje. Svjedočila je ĐT da je predmetnu zemlju njen muž prodao, ali ne zna točno kome. Zna da su od gosp. GT došli sin i kćer i dali novac njenom suprugu. Ne zna točno koliko je novaca bilo. Po njenom sjećanju to je bilo negdje 1986.. na 1987. Kako se radi o novcu, tako se sjeća da su upravo bili sin i kćer od GT. Svjedok ČT izjavio je da je UT prodao predmetnu zemlju JT i FT ugovorom od 15. prosinca 2005.. koja je zemlja je u polovici vlasništvo od njegove sestre. Zna da je tako - jer su sestra i UT bili u braku od 1983. do 1989. upravo kad su tu zemlju kupili od ET. Njegova sestra je u vrijeme trajanja braka radila kao kuharica na Babinom kuku u ženskom đačkom domu. UT je radio kao stražar, a nakon toga u GP Dubrovnik. On je sestru vodio na zemlju i kad se potpisivao ugovor jer je zet bio spriječen, a majka je išla zajedno sa sestrom kada se isplaćivala cijena. Sestra i bivši zet su živjeli u njihovom zajedničkom domaćinstvu. Zemlja od JT i [adresa] graniči uz spornu zemlju. S JT je radio preko 7 godina, te su se viđali svaki dan. JT bi ga često pitao što je sa zemljom, a odgovorio bi mu da to još nije riješeno. Papcu je plaćao određene troškove vezano za zemlju. Nakon prodaje mu je JT rekao da je to njegova zemlja. JT je od njih tražio suglasnost za građevinsku dozvolu. Sjeća se da je zemlja kupljena 1988.g Ne sjeća se cijene, ali se sjeća da je isplaćena odjednom. Sjeća se da se radilo o 300 m2.Svjedok AT izjavio je da poznaje UT jer je kod njega stanovao kao podstanar 1988. pa do Domovinskog rata. Bio je sam do kraj 1988.g., kada je došla TT. Nema pojma ni tko, ni što je kupio, samo je iz Zoranovih priča čuo da je on kupio i platio zemlju. Zna da je to zemljište u [adresa] oko Getroa. Suprugu nije spominjao i rekao je da se rastavio. IT poznaje, ali nije je viđao da mu je dolazila u posjetu.Iz preslika kupoprodajnog ugovora (l.s.4) od 27. svibnja 1988. ovjerenog 16. rujna 1988. razvidno je da OT i CT prodaje 300 m2 čestice 529/7. Iz vlastovnice priložene u spis (l.s.4) razvidno je da je na predmetnoj nekretnini uknjižen kao suvlasnik UT za 1200/145908 dijela.Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine (l.s.4) razvidno je da istim UT prodaje JT i RT 300 m2 čest.529/7 - ugovor je ovjeren 15. prosinca 2005.g. Iz preslika presude P.843/89 (l.s. 4) razvidno je da je razveden brak između UT i ĆT presudom od 20. studenog 1989., a brak je zaključne 24. prosinca 1983..Iz dopisa Porezne uprave Dubrovnik razvidno je da je vrijednost čest.zem u [adresa] u prosincu 2005.g. iznosila 700 kn po m2 (l.s.82). Nisu se provodili daljnji dokazi, jer stanje stvari smatra dovoljno.

Ocjenom izvedenih dokaza pojedinačno u međusobnoj svezi, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka – u postupku ovog suda pod poslovnim brojem P – 2/07 odlučivalo se i odlučilo na osnovi razloga činjenične i pravne naravi - sukladno čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (N.N. 11/78) koji se primjenjuje u ovom slučaju, obzirom na razdoblje kupnje nekretnine - propisuje da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina. Odredbom čl. 285. istog Zakona je propisano je da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari te imovine. Utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik UT bili u braku od 1983. do 1989. godine kada je brak razveden. Tuženik ad.1. tvrdi da je bračna zajednica prestala u veljači 1988,dakle, baš tri mjeseca prije kupnje predmetne nekretnine - brak razveden godine 1989.Radi dužine trajanja braka, te činjenica da je tužiteljica tada bila s tuženikom u braku, zarađivala i radila, dakle bila zaposlena isto kao tuženik, mada tužiteljica navodi da je tuženik manje zarađivao od nje, tužiteljici dosuđen je upravo ½ udjela predmetne nekretninu. Zaključe se da je tuženik prodao nekretninu koja nije samo u njegovom vlasništvu nego i u vlasništvu tužiteljice, pa ovaj ugovor o prodaji drugima osobama tj tuženicima 2 i 3 se ima smatrati ništavim jer nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego ga sam ima.

Tako je tom postupku ( P. 2/07), presudom od 25 rujna 2013, prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti. Odlučujući o žalbama tuženika izjavljenim protiv ove presude Županijski sud u Dubrovniku u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2017. u postupku Gž – 125/14 ukinuo je pobijanu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak ( P - 25/17).

4. U ponovljenom postupku, Pob – 25/2017, pribavljeni su na uvid predmeti spisa ovog suda; Z – 693/91 i P – 843/89, zatraženi su podaci od HZMO/MF PU o plaćama tužiteljice i tuženika ad.1., 1983 -1989, saslušane su stranke kao i svjedoci.

Pred sudom je tuženik UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I, po zanimanju strojobravar u mirovini, sa prebivalištem u [adresa], rođen u [adresa], BiH, 56. godina života, propisno upozoren temeljem čl.243 st.2 i 3 ZPP-a na dužnost kazivanja istine, te u smislu odredbe čl.238 st.1 ZPP-a, upitan, izjavio suglasno kao na zapisniku sa zamolbenog saslušanja pred Općinskim sudom u Puli dana 06. prosinca 2011. godine (list spisa 52-53), te ističe da taj svoj iskaz nema ni u čemu izmijeniti. Taj iskaz želi nadopuniti, te navodi da je u vrijeme pregovaranja radi kupnje zemljišta još uvijek živio kod svoje tadašnje supruge i punice, s tim da se to pregovaranje obavljalo negdje u veljači 1988. godine i to na način da je ujak tužiteljice, LT, dakle brat njene majke, a koji je poznavao čovjeka koji je prodavao zemlju u [adresa], ET, njemu predložio da odu kod njega na razgovor s obzirom da on njega poznaje i da će mu omogućiti da zemlju kupi na rate, odnosno na odgodu plaćanja. Ističe da su oni zajedno i otišli ne te pregovore, te se dogovorio s OT da ga sačeka za tu zemlju s plaćanjem za dvije godine. Tada nisu zaključili ugovor o kupoprodaji, već su taj ugovor zaključili u svibnju 1988. godine i to jer ga je tada pozvao baš OT da dođe potpisati ugovor jer je tada on prodavao i svoje ostale parcele, a tada su ugovor potpisivali i prisutni tuženici ad.2 i ad.3 JT i ŠT, a OT je prodavao još tih parcela u to vrijeme. Kad su potpisivali ugovor bili smo prisutni samo njih dvojica, on i OT. Potpisao je taj ugovor i osobno podnio zahtjev za uknjižbu. Sudac potom je zatražio od tuženika ad.1 da na jedan prazan papir napravi vlastoručne potpise, te potom tuženik UT stojeći na nogama brzo ispisao 7 potpisa u lijevom dijelu stranice i to kako kaže na način kako se ranije potpisivao, a potom također stojeći potpisuje u sredini lista tri potpisa sadašnjeg skraćenog svog potpisa kojim se sada koristi, a potom sjedeći potpisuje još 7 potpisa u desnom dijelu stranice, te na dno stranice stavlja današnji datum, a na dno stranice sudac potpisao je tu stranicu i zaključuje sve crtom ispod tih potpisa. Nakon što je ispregovarao kupnju ove zemlje s OT u veljači 1988. i kad sam to rekao svojoj supruzi i punici da je došlo do svađe te su ga njih dvije fizički napale, s obzirom da su one bile protiv toga, govorile su odakle ti novac, te ga je nakon toga odmah punica izbacila iz stana, te mu je sve stvari izbacila par dana iza toga na ulicu, u kontejner, a o tome ga je obavijestio punac, da dođe uzeti stvari. Pošao živjeti odmah nakon toga kod MT u [adresa]. Ta zemlja koju je kupio i bio je neki pašnjak, i on na njoj nije ništa niti radio niti gradio. Supruga to zemljište nije nikad ni vidjela, a kamoli da je radila na njemu. U to vrijeme LT i njegova obitelj su bili u dobrim odnosima s obitelji tužiteljice, a nije mu poznato da bi kasnije došli u neku zavadu. On je opunomoćio tužiteljičinog ujaka LT kada je prodavao tu zemlju da on primi kupoprodajnu cijenu kad se isplati i omogući njima uknjižbu, što je on i učinio, a da je bilo kakvih problema vezano za tužiteljicu om to sigurno ne bi učinio. Bio je prijavljen dok je živio s punicom na njenoj adresi u evidencijama prebivališta, a misli da se nije odmah odjavio kad sam je odselio, a niti se sada može sjetiti kad se prijavio. Prve novce OT dao negdje u svibnju 1988. godine i to par dana prije nego je potpisao ugovor, to je bilo negdje u vrijednosti 10% kupoprodajne cijene, mislim da se radilo od oko 300.000 tadašnjih dinara. Od kada se s tužiteljicom doselio u Dubrovnik, misli u svibnju ili lipnju 1984. godine, budući smo do tada živjeli u [adresa], BiH, on je stalno bio zaposlen legalno, tako da se mogu vidjeti podaci u primanjima. Supruga je dok je on živio s njom radila je svega jedan mjesec u 1985. godinu na ispomoći u nekom domu, a cijeli ostali period nije nigdje radila. Novac za predujam koji je isplatio u svibnju 1988. godine je njegov vlastiti novac od njegovog rada.. Stan u kome su živjeli kod punice on i supruga nisu njoj plaćali, a u stanu s punicom pored njega i supruge živio je i njen suprug s kojim je ona bila službeno razvedena, s tim da punica u biti nije ni živjela u tom stanu, već je živjela u stanu svog novog životnog partnera u [adresa], te je u tom stanu i živio brat njegove supruge koji tada nije imao familiju, dakle, četvero je živjelo tu, s tim da su on i supruga imali zasebno troškove, a zasebno su troškove imali punac i ženin brat. On bi povremeno sudjelovao u režijskim troškovima, a većinom je te troškove snosio punac, a i punica. Punica je znala dolaziti i živjeti tamo i po par dana. Nisu imali u to vrijeme nikakve ušteđevine. On ne može procijeniti koliko bi bio njegov j doprinos u stjecanju bračne stečevine, ali je činjenica da je veći dio braka samo on radio. Tuženici ad.2 i ad.3 koji su kupili ovu nekretninu od njega su znali da je on razveden. Zna da su negdje 2000. godine tuženici ad.2 i 3 trebali nekakvu suglasnost od njega , odnosno da se plate nekakvi radovi koji su se tamo izvodili, a koji su se odnosili na sve parcele koje su se kupile, te su se oni tada obratili na staru adresu kod punice, a kad su oni to čuli - onda je brat tužiteljice došao i platio neke te troškove, ali su prvo odbijali govoreći da ne znaju gdje je on. Kasnije mu je LT rekao da je obitelj njegove supruge mislila da je on poginuo u ratu, vjerojatno su ga zamijenili s bratom BT i koji je zaista poginuo u ratu, pa su onda kasnije pokušali doći do te zemlje. Tuženik ad.1. i OT su ugovor potpisali ugovor u [adresa], prije hotela Orlando u blizini jedne samoposluge. gdje je bila mjesna zajednica. On je inače radio u [adresa] zajedno sa TT, te kad je otišao od žene 5-6 mjeseci iza toga su počeli zajedno živjeti. Razvod braka pokrenula je bivša supruga. Nije on pokrenuo razvod braka isključivo iz svoje lijenosti. Iz Dubrovnika se odselio u svibnju 1992, iz razloga da ne bi zapošljavali sezonske radnike u Istri, a oni nisu radili u to doba u Marini u Dubrovniku. Ne zna zašto bi supruga u historijatu tužbe navela da je bračna zajednica prestala negdje u srpnju 1988. godine. Nisu ga našli tuženici ad.2 i 3 radi prodaje već je on bio došao u Dubrovnik sa svojom tadašnjom partnericom NT - te su obišli onda i ovu našu parcelu i tada je sreo JT i onda su oni razgovoru tražili da im to proda, a to su se dogovorili taj dan ili sutradan. On je tek u ovoj parnici saznao da su tuženici pokušavala ostvariti kontakt sa njim preko bivše punice i tužiteljica od početka je reagirala na način da ona nema tu što plaćati i da nju to ne interesira, dakle, ona u tom trenutku nije svojatala tu zemlju, da bi iza toga brat tužiteljice došao i platio dio koji otpada na tu zemlju. Nakon što je otišao iz Dubrovnika on se povremeno čuo s LT, ali nevezano za zemljište. S TT je živio dok ona nije otišla iz okupiranog Dubrovnika 1991. godine s našim zajedničkim djetetom, ona je pošla u [adresa] i nije se htjela vratiti u Hrvatsku, a on je nastavio živjeti u [adresa]. Još se nije razveo od nje, a dijete dođe kod njega u [adresa] svako ljeto i bude sa njom 3-4 mjeseca. Od ostvarene kupoprodajne cijene nije ništa dao TT, ali je puno više pomagao tijekom cijelog tog - pomagao novčano i slao joj novce jer ona u [adresa] nije imala nikakvog posla i živjela je kod tetke. Poznaje suprugu ET. Od LT čuo je da je GT bila kod supruge ET i nagovarala je da kaže da on nije dao novac, a to se događalo nakon što je već počela ova parnica, a to stranka navodi nakon što mu je pun. tužiteljice rekla da je supruga ET izjavila da ona njega ne poznaje i da su kupoprodajnu cijenu isplatili njegova supruga-tužiteljica i punica. Nakon što je tuženiku predočen kupoprodajni ugovor od 27. svibnja 1988. sa klauzulom Općinske uprave društvenih prihoda od 16. rujna 1988. i ovjerenim potpisom prodavatelja od 20. ožujka 1991. (list spisa 59-60), te na pitanje zbog čega postoje različiti datumi sastava tog ugovora, te ovjera na tom ugovoru tuženik navodi da su ti datumi različit zbog toga što nije odmah isplatio kupoprodajnu cijenu u vrijeme njegovog sačinjavanja već je njemu prodavatelj ovjerio potpis tek nakon što mu je on malo prije toga isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu. Potpis prodavatelja je ovjeren kako je rekao u onoj zgradi gdje je bila mjesna zajednica u Župi dubrovačkoj. On je platio porez po tom ugovoru i on je predao taj ugovor na Općinsku upravu društvenih prihoda, a bio je sa njim i prodavatelj. Nakon što sam ja napustio stan od punice on se tamo više nije vraćao, niti više živio s tadašnjom suprugom, niti sam joj slao novce za život. Računajući i akontaciju on je cijelu kupoprodajnu cijenu isplatio u 4 obroka. Plaćao bi gotovinom na način da bi prvo došao kod ujaka tužiteljice LT pa bi otišli kod ET. Pri tome mi je vlasnik potpisivao potvrde o uplati - njemu je to sve izgorjelo u [adresa] kod MT, budući je taj stan u ratu izgorio. Prije nego što je OT ovjerio svoj potpis na kupoprodajno ugovoru on je njemu nekih mjeseca dana prije toga platio zadnju ratu kupoprodajne cijene. Sjeća se da je negdje 1989. godine u fušu zidao jedan kameni zid u Staroj Mokošici, kojeg sam, na izlazu iz Stare Mokošice prema Zatonu desno, ne može se sada sjetiti imena ljudi koji su ga angažirali, ali zna gdje je kuća i može je naći, to je radio jedno mjesec dana, a zid je bio dimenzija 2m x 20m. Tu je zaradio otprilike 1/3 zemljišta cijene koju je platio. Nakon što je isplatio cijenu zemljišta i nakon što mi je prodavatelj ovjerio potpis on je podnio prijedlog za uknjižbu tog zemljišta na svoje ime. Kad je prodavao ovo svoje zemljište tuženicima ad.2 i 3 njima je rekao da je on davno predao prijedlog za uknjižbu, te ako ne budu mogli dobiti vlasnički list da onda ga zovu, a oni su onda otišli kod supruge ET kako bi ona posvjedočila da su kupili tu zemlju, tada je sa njim bio LT, misli gosp. JT, ali nije siguran i ona je to pred njima posvjedočila. Ne zna točno kad je uknjižen, ali misli da je prvi vlasnički list izvadio baš nakon ovog razgovora i da mi ga je baš gosp. JT i izvadio gdje se vidjelo da je on uknjižen. Pred sudom je tuženik JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. U, po zanimanju umirovljeni časnik HV, sa prebivalištem u [adresa], rođen u [adresa], BiH, 60. godina života, propisno upozoren temeljem čl.243 st.2 i 3 ZPP-a na dužnost kazivanja istine, te u smislu odredbe čl.238 st.1 ZPP-a, upitan, izjavio je da T nakon što mu je predočen njegov raniji iskaz ročišta glavne rasprave od 07. veljače 2013. godine (list spisa 72), on ističe da identično iskazuje i danas, te da taj svoj iskaz nema ni u čemu izmijeniti, da ga može dopuniti i navodi da prilikom kupovanja zemljišta od ET kad je zemljište kupovalo i 30-tak osoba među kojima su i tuženici, a to zna za sebe i za par susjeda koji su skupa potpisivali ugovor, da se potpisivao ugovor, ali da se ne bi ovjerio potpis prodavatelja dok se ne platio cijela suma. Ističe da je i on platio 2-3 rate, a da mu je ET potpisao kad je isplatio cijelu cijenu. Čim bi se potpisao ugovor i bez ovjere, ugovor se predavao na Upravu društvenih prihoda radi razreza poreza, te je izlazila komisija rado procjene zemljišta, a to se radilo jer je postojala zakonska obveza plaćanja poreza. Tek nakon što bi se ovjerio potpis prodavatelja kupci su mogli zatražiti uknjižbu. Njih 30-tako koji smo kupili ta zemljišta nisu imali nikakve priključke, ni struju ni vodu ni kanalizaciju, ni javnu rasvjetu, pa su onda zajednički to napravili. On je saznao adresu UT i to preko LT koji je dao njegovu adresu u [adresa] kod punice, te je razgovarao sa punicom UT da platio dio troškova, međutim ona je rekla da ne želi ništa platiti da ona nema s time ništa. Imali su kontakte u više navrata i radi asfalta i radi struje, pa sam kasnije kako je njen sin ČT počeo raditi sa njim u vojsci s njime konkretno komunicirao, te mu je on bio uplatio dio tih troškova, jer nije htio sam kopati, a to je sve bilo prije nego je on kupio tu zemlju od UT i nitko nije ništa komentirao za tu zemlju. U to vrijeme nije znao da su oni bili razvedeni niti ga je to zanimalo. ČT nije ništa spominjao da su oni razvedeni. Nakon predočenja dijela iskaza svjedoka ČT (list spisa 72) u kome navodno navodi da je on njega "često pitao dok sam s njim radio što je sa zemljom i da bi mi on rekao da to još nije riješeno", odgovorio je da s njime o tome uopće nije razgovarao i da to nije točno. Negdje kad smo su trebali platiti porez na prijenos ove zemlje koju smo kupili od UT, došle su u naselje tužiteljica i njena majka GT tražiti gdje je njihova zemlja. One je tada nisu znale ni pronaći, te su došle na početak naselja, a zemlja je udaljena nekih 200 metara, a onda im je on pokazao gdje je ta zemlja i rekao im da je to sada naša zemlja, a pri tome mislim da je to zemlja njega i tuženika KT. Nakon toga se ČT na njega naljutio i nije sa njim ni razgovarao. Pokojni LT, UT i on su prije kupoprodaje zemlje išli kod OT doma provjeriti je li točno da je on prodao zemlju, a kad ga suda upozorava da je tuženik UT upravo izjavio da su išli kod njegove supruge, tuženik navodi da su išli u kuću ET, a da se ne može točno sjetiti jesu li išli kod TT ili kod njegove supruge, s obzirom da je više puta išao u ET, a svoju prvu parcelu od njega je kupio 1988. godine. Oni su kod njega morali ići po svaku suglasnost kad su dovodili nešto na svoju parcelu. Nakon što smo bili u kući ET ,zna da je išao po vlastovnicu u sud za tu zemlju, te je bilo uknjiženo nas 30-tak ljudi među kojima je bio i UT na nekih 300m2. Tuženik ad.2 ima kuću sagrađenu na parceli koju je prvo kupio od ET još 1988. godine, a na ovoj drugoj parceli koju je kupio od UT, a koja graniči s njegovom parcelom - ništa nije bilo izgrađeno, osim što je na njoj bilo brdo šuta jer kako njih nije bilo onda je svatko ostavljao šut na toj parceli, prvo on pa onda svi ostali. Svi koji su kupili zemlju bili su u dobrim odnosima s ST i njegovom suprugom. U više rata je svoju kupoprodajnu cijenu platio i njegov šurjak ŠT, tuženik ad.3, IC, UC, JC, a ima ih još. O uplatama OT je imao svoju zadaći gdje bi to upisao, a njemu bi potpisao jedan papir gdje je pisalo toliko i toliko je plaćeno, a nije htio primiti njemačke marke nego dinare. Predočena je tuženiku ad.2. građevinska dozvola koja je njemu izdana (list spisa 4) te ga se pita zašto je ta građevinska dozvola dostavljena na adresu GT, pa je on istakao on nije vodio taj postupak, a da je on obavijestio upravno tijelo o svim susjedima pa tako i o UT, pa pretpostavlja da su oni našli njegovu adresu na adresi GT. Ni tužiteljicu ni njenu majku prije ovog događaja kad su došli na zemlju nisam vidio na toj zemlji, a UT jednom ili dvaput, a on bio samo došao obići zemlju i svratio bi u GT, koji je 250 m dalje od tuženika ad. 2 kuće. LT poznaje od kada je došao u Župu dubrovačku 1985. godine pa do njegove smrti, a bio sam mu je i na sprovodu i bio sam mu svjedok u par navrata kad bi on nešto kupovao. Zna iz priče LT još 1988. godine da je ovo zemljište kupio UT, ali nakon toga o tome više nisu razgovarali. LT je imao punomoć od UT da se potpiše kupoprodajni ugovor što je on i učinio, i da preuzme cijenu koja je isplaćena bila u više rata, te smo su isplatili u više rata baš LT, a sve za UT. Pred sudom je tuženik ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J, po zanimanju ugostitelj, sa prebivalištem u [adresa], rođen u [adresa], BiH, 50. godina života, propisno upozoren temeljem čl.243 st.2 i 3 ZPP-a na dužnost kazivanja istine, te u smislu odredbe čl.238 st.1 ZPP-a, upitan, izjavio je nakon predočenja njegovog ranijeg iskaza koji je dao na ročištu glavne rasprave od 07. veljače 2013. godine (list spisa 73 da u cijelosti ustraje u tom svom iskazu. Ističe da je slušao i današnji iskaz ŠC te u cijelosti ističe da je točno to što je on naveo u svom iskazu, te je suglasan s njime, a nema ga ni u čemu dopuniti. On je također susjed zemljištu koje su kupili od UT, a JT je oženio moju sestru. Zna da se JT obraćao bratu tužiteljice ČT radi troškova koji su teretili ova zemljišta koja smo kupili od OT. Ne bi znao da li je i njegova građevinska dozvola dostavljana na adresu GT. Zna da smo dali podatak upravnom tijelu da je tuženik UT susjed kako bi on dao suglasnost za radove za koje su tražili građevinsku dozvolu. Tužiteljicu prvi put vidio je ovdje na sudu. On LT poznaje onako, viđao ga je u prolazu, nije s njime nikad pričao na temu vlasništva ove parcele. Pred sudom je svjedokinja FC djevojačko prezime TT, identitet utvrđenom uvidom u putovnicu Republike Srbije broj 007035757, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], kćer Š, po zanimanju kuharica, sa prebivalištem u [adresa], Episkopa Save Tralajića 4, rođena u [adresa], BiH, 58. godina života, propisno upozorena temeljem čl.243 st.2 i 3 ZPP-a na dužnost kazivanja istine, te u smislu odredbe čl.238 st.1 ZPP-a, upitana svjedočila je da joj je poznato mi je oko čega se vodi ovaj spor, vezano za plac u [adresa]. Ona je bila zajedno sa UT kako bi platio prodavatelju OT u [adresa], ona se sada ne može točno sjetiti koliko je bio to iznos, ali se sjeća da je iznos bio u dinarima i da mu je UT isplatio tu cijenu u dinarima. Misli da mu on tada nije platio ukupnu kupoprodajnu cijenu, jer se sjeća da je on nakon toga TT nosio 2.500 DEM, a taj novac je posudio od nje jer je to bila njena ušteđevina, a to kad sam mu ja dala marke bilo je misli u rujnu 1988., a ovo prvi put kad je UT nosio novac OT je bilo kad smo oni počeli zajedno živjeti, a to je bilo u travnju ili svibnju 1988. godine. Ona i UT zajedno su radili u marini u [adresa], s tim da je ona radila kao kuhar, a on je radio na dizalici. Ona je s tamo radila od 1987. godine, a on je već bio zaposlen kad sam je ona tamo došla. Ostvarila je emocionalnu vezu sa UT i travnju ili svibnju 1988. godine i odmah smo nakon toga počeli zajednički živjeti, i to u [adresa] kao podstanari kod stanodavca ZT, prezimena se ne mogu sjetiti, a to je bilo na izvoru rijeke Omble, a to je bio stan kojeg je već UT prije bio iznajmio i živio u njemu, a se samo onda kod njega doselila. AT je radio kao frizer u [adresa], misli da bio on mogao biti rođen negdje oko 1950. godine. AT je u to vrijeme imao suprugu i sina i misli da se sin zvao F. U to vrijeme na katu je bila još jedna obitelj podstanara, ali se ne može sjetiti imena, misli da su se zvali PT i D. Do tada sam je ona živjela u [adresa] kao podstanar kod DC u [adresa], a on je umro, imao je dva sina i suprugu, a sinovi i supruga su mu živi. Ona ne zna točno koliko je vremena prije UT iznajmio taj stan i ne zna kada je prestao živjeti sa ženom, ali svakako u vrijeme kad sam se ona s njime upoznala i počela živjeti on nije više živio sa svojom tadašnjom suprugom, pričao je da su problemi u braku bili njena ljubomora i ništa više joj nije govorio i zna da su se oni nakon toga razveli i mislim da je razvod bio 1989. godine. J Za UT udala se 14. lipnja 1991. godine u Cavtatu. Ona se sjeća, da sam ja išla na taj komad zemlje koju je kupio UT međutim, ne vjeruje da bi sada mogla prepoznati gdje je. Sjeća se da je ta parcela bila pored puta, parcela je imala četvrtasti oblik i dio te parcele je trebao da uzme put. Sjeća se da su tu neki susjedi bili Čičkovići, PC koji je radio u OŠ Lapad, GC. Novac koji je platio UT, prodavatelju OT prvi put, bio je od njegove ušteđevine koju je zaradio, tako je barem rekao. Ona ne zna što je s tom zemljom bilo poslije rata s obzirom da ja sa UT ne živi od 1992. godine, imamo zajedničkog sina koji živi sa njom i oni su se bili dogovorili da on taj komad zemlje ostavi sinu i zato to od njega nisam "potjerivala". Ona sa UT nije u nekom kontaktu, ali sin jest, tako da je on njemu bio rekao da namjerava prodati tu zemlju ili da ju je prodao. Njoj sin nije rekao da bi njemu otac nešto isplatio po osnovu te prodaje. UT je povremeno uzdržavao sina za ovo vrijeme dok mi nisu živjeli zajedno, a njihov sin je rođen **.**.1991.Stanodavac u [adresa] kod kojeg su oni živjeli, se zvao AT. U vrijeme kad je upoznala UT ona je bila u dobi od 28. godina i nije puno razmišljala o tome kakav je UT i zašto ne živi sa suprugom, tako da je odmah počela živjeti s njim, a bilo joj je bitno samo da on ne živi sa suprugom. Kad smo bili kod ST ona i UT, sjeća se da je to bila jedna stara kamena kuća, misli da je bila na jedan kat, ispred dvorišta je bila loza, i ispred je bio stol za koji su sjeli. Tu je bila i njegova supruga čijeg se imena ne može sjetiti, njih oboje u to vrijeme nisu bili mladi, imali su ja mislim u to vrijeme 50 godina, a možda i više, a Mišova supruga je koliko se sječa imala je tamnu kosu, a misli da je čak imala i maramu na glavi i da je možda imala i kratku kosu. OT je bio prosijed, srednje visine i srednjeg stasa niti mršav niti debeo. Sjedali smo ispred kuće i popili kavu, misli da u kuću uopće nismo ulazili, a možda i jesu, ali se ne može sjetiti. Taj prvi put kad su bili UT je nešto potpisivao, ona nije ništa potpisala, nije vidjela što su potpisali. OT živio je malo ispod placa kad se ide putem prema Mljekari, najdalje tisuću metara, a te prilike su išli automobilom. Ona se sada ne može sjetiti kolika joj je plaća bila u dinarima. Njoj se čini kao da je u to vrijeme plaća bila negdje oko 1.000 -1.200 DEM, a plaća UT je bila sigurno veća jer je on imao odgovorniji posao od njenog . Ona je svoju ušteđevinu u to vrijeme mijenjala u marke na recepciji, ali nismo baš preračunavali kolika nam je plaća u markama, jer smo dobivali plaću u dinarima. Ona se ne može sjetiti koji je dio kupoprodajne cijene bio ovaj dio od 2.500 DEM koji je ona dala UT da kupi zemlju. UT je na toj zemlji mislio praviti kuću. Pored ova dva puta kad sigurno ona zna da je nosio novac OT ona zna da je sigurno još u jednom navratu mu nosio novac, i to iza ova dva puta i misli da je to već bila 1989 godina. Na toj zemlji ništa nije ni započeto bilo iako su mislili početi graditi kuću. Ona ne zna da li je on OT davao prije novac od ova dva puta nego je išao s njom. UT nakon 1992. godine nije nju nikad uzdržavao, on je slao novac za uzdržavanje njihovog sina iako ona to nikada nije sudski tražila od njega, a svako ljeto je vodio sina na more u [adresa] i on je bio u dobrim odnosima sa sinom i dan danas su u dobrim odnosima. Nakon što joj punomoćnica tužiteljice predočava dio iskaza UT u kome navodi da je on nju pomagao puno više nakon što je prodao zemlju, ona ističe da je on samo davao za uzdržavanje sina, a ne nju, iako je ona bez posla bila u dosta perioda, recimo u periodu od 1992. - 1995. godine imala je povremene poslove. Ona je razmišljala da potegne ovo pitanje placa prema UT i čak je i razgovarala s odvjetnikom oko toga, međutim, u konačnici je razmišljala da će to, ipak, u konačnici ostati njihovom sinu, pa je onda od toga odustala, a komplikacija je i ta što on živi u drugoj državi, tako da se to godinama sudi. Kad je ona počela živjeti s UT on je njoj i rekao da je to zemljište dogovoreno sa ST, ali da nije plaćeno. UT je za to zemljište saznao preko jednog GC koji je živio tu u blizini tog zemljišta i on je s njime išao kod ET zbog te zemlje, a oni su kod tog GC sjedali i više puta, a misli da su i kod njega bili svratili kad su platili ovaj prvi iznos, a njegova supruga se zove PT i imali su dva sina. Taj GC je bio u rodbinskoj vezi sa Zoranovom tadašnjom suprugom, misli da joj je on bio ujak. UT je sve do rata obavljao poslove dizaličara u marini [adresa], a radio je i dodatne poslove uglavnom oko brodova primjerice pituravanje kad se izvade iz mora. Pred sudom je tužiteljica IT, s općim podacima kao u spisu (ls. 44), pok ĐC, po zanimanju kuharica, radi u Njemačkoj kao biffe craft, s već ranije navedenom adresom, rođena u [adresa], 57 godina života propisno upozorena temeljem čl.243 st.2 i 3 ZPP-a na dužnost kazivanja istine, te u smislu odredbe čl.238 st.1 ZPP-a, upitana, izjavila je nakon što joj je sudac predočio njen iskaz na ročištu glavne rasprave 18. listopada 2011. godine (ls. 44) a kojeg je dala pred drugim uređujućem sucem, i kojeg joj je pročitao na njeno traženje da ona iskazuje u cijelosti kao u tom iskazu. Ističe da su oni/bivši supružnici cijeli svoj brak živjeli kod njene majke, a da nisu da bi morali živjeti kao podstanari i da onda ne bi mogli ušteđevinom kupiti zemlju. Njenoj majci za život nisu ništa plaćali., a u tom stanu živjeli su muž, UT, ona/tužiteljica, njena majka, tužiteljičin brat ČT koji je jedno vrijeme bio na odsluženju u JNA i nije bio prisutan na svadbi te je zeta upoznao kada se vratio iz vojske. Njen otac nije živio s njima u stanu, jer su njeni roditelji bili razvedeni, on je živio u [adresa], a ovaj stan gdje su oni živjeli je bio u [adresa]. Tadašnji suprug UT, tada je radio u ACI marini u [adresa] kao dizaličar .Dok su živjeli u stanu njene majke oni su zajednički snosili troškove života - njena majka je kuhala, a supružnici su u kuvertu stavljali zajedničke prihode, te su doprinosili za zajedničke troškove i ona je primijetila sam da je muž potkrada - uzimajući novac iz kuverte. Bračni odnosi su se poremetili odmah na početku braka 1983., pa se ispravlja u odnosu na raniji iskaz. Kaže da je on/tuženik ad.1. nju već počeo zlostavljati tada na početku braka, kada bi mu donosila hranu u [adresa], gdje je radio kao noćni stražar, a gdje bi mi ona donijela hranu. On nije želio dopustiti da ona ode, želio je da ona tamo provede cijelu noć s njime, do 6 ujutro. Prisiljavao je nju na to pištoljem, stavljajući mi cijev pištolja u usta, kako bi je prisilio da ostane. Kasnije je nju zlostavljao u braku, gurao joj glavu u wc školjku, mora reći i da je on nju silovao, a to je sve bilo na početku braka, a on se, inače, kurvao na veliko - on su radili u različitim smjenama tako da bi on popodne „haračio“ po Lapadu kao "galeb". U početku to nije vjerovala, ali ga je onda uhvatila na djelu u Lapadu sa jednom strankinjom - to je bio negdje 1984. Unatoč tome ona je to od drugih krila, nije htjela biti rastavljena žena, jer je to u ono vrijeme bila sramota. Unatoč svemu tome oni su i dalje zajednički živjeli i mali zajedničku kuvertu u koju smo stavljali zajedničku zaradu. - imali nešto ušteđevine. Ona ne zna kolika je bila njihova ušteđevina, ali nije bila velika. Kada su kupovali zemlju majka je dala 500,00 američkih dolara, a i otac je dao neku manju svotu. Ovu zemlju kupili nakon 2-3 godine braka, htjeli su na njoj praviti kuću i to su odlučili s obzirom da je njena majka saznala od susjeda da je suprug tuče i onda ga je pitala "zašto mi tučeš kćerku?". Tužiteljica je izjavila da je da je ovo njoj sve veliki pritisak, da se ne može koncentrirati, da ima veliki strah i da ne može znati detalje. Za tu zemlju su saznali od njenog pok. ujaka LT. Dao je adresu i više nije sudjelovao u nikakvim radnjama. Oni su išli 2-3 puta na pregovore, sjeća se da je jedan put išla njena majka, drugi put je išao njen brat kada su i odnijeli novac i platili su u gotovini, u dinarima, i to smo platili oko 5,000,00 dinara, a u ugovoru je napisano 3,000,00 dinara, a ne zna zašto je tako napisano. Tu cijenu su platili odjednom i više na ime kupoprodaje nismo plaćali ništa. Ona je zaključila kupoprodajni ugovor sa prodavateljem, njegovog se imena ne može sjetiti, zaključila je u ime svoga supruga ugovor i potpisala ona osobno, taj kupoprodajni ugovor njegovim imenom. Bivši suprug UT nije nikako sudjelovao u pregovorima sa prodavateljem, nije bio niti jedan put. Ona je potpisala suprugovo ime na ugovoru s obzirom da je bila mlada i naivna i željela je to učiniti na pošten način, i sve je u braku trebalo ići popola. Prodavatelji nisu ovo htjeli prodati momu suprugu jer je on bio stranac- P. Na pitanje zašto njen suprug nije došao potpisati ugovor, odgovorila je da on nije mogao, jer je bio spriječen, a na pitanje suca gdje je bio kaže da ne zna, ali da je on tada još uvijek živio s njom. Utvrđeno je da se tužiteljica se uznemirila, da joj je skočio tlak, da ona ne može ovo podnijeti, ispada da je ona svemu kriva, te plačući izašla je iz sudnice, a nakon nekog vremena i njena punomoćnica kako bi je smirila. Nakon 10-tak minutu, nakon što se tužiteljica smirila ona se vratila u sudnicu sa svojom punomoćnicom, te joj sudac daje list papira kako bi ista u sjedećem i stojećem stavu ispisala rukopisom ime svoga supruga CT, na način na kojem ga je potpisala u kupoprodajnom ugovoru, to tužiteljica i čini i na kraju taj papir potpisuje svojim imenom i prezimenom. Na pitanje suca da komentira podatke o isplati plaća nje i supruga (ls. 182 i 186) s obzirom da je izjavila da je imala puno veću plaću od supruga, izjavila je da je ona primala i viškove i da se ona ne može svega toga sjetiti nakon toliko godina. Ona je bila na ovom zemljištu prije nego što su ga kupili, a kasnije više nije išla na to zemljište, jer je gosp. JT rekao da on čuva to zemljište, a ona danas ne bi prepoznala to zemljište – tu je sada cesta i ono se izgradilo. Sa svojim drugim suprugom negdje nakon dvije godine nakon što je to zemljište prodano JT i RT, tu su bili i njezini, majka i brat, došli kod JT i on je njima tada rekao da je to zemljište prodano i kako on ne zna i što ona tu ima tražiti, a oni smo tu došli kako bi vidjeli što je s tim zemljištem i kako bi se ta zemlja podijelila pola-pola između nje i bivšeg supruga UT kako i jest po zakonu. Nakon razvoda sa UT 2004. zvao je tuženik JT da platimo kopanje za cijevi za to gdje ćemo praviti kuću a on je to kupio za sva okolna zemljišta, a također je tražio od nje i suglasnost za njegovu građevinsku dozvolu s obzirom da su susjedi, te mu ja dala suglasnost i dala i novac za te iskope u iznosu od 235,00 DEM. I dokaz tomu je - potvrda. JT i ŠT su znali čija je ovo zemlja s obzirom da je sa suprugom od JT, HC, radila u istom hotelu, dvije sezone te su dolazili kod nje u posjetu kući, dolazila je i sa suprugom UT, ali to nije sigurna a to je bilo za vrijeme trajanja braka. Tada su razgovarali o toj zemlji. Kada je ona otišla u Njemačku ostavila je punomoć majci i bratu da se brinu za ovu zemlju i vode ovu parnicu. HC koji je bio dobar sa njenim bratom je obećao da će pripaziti na tu zemlju, a ona je otišla u Njemačku krajem 1994. S vremena na vrijeme brat je preko telefona obavještavao "seko sa zemljom je sve u redu". Oni su graničili sa Papčevom zemljom. Tuženika FT osobno ne poznaje, zna da je on brat od HC i zna da je on sudjelovao u kupoprodaji zemlje i s njim nije nikad razgovarala. Misli da je iza davanja ovog novca za iskop nju je JT pitao da mu prodam ovu zemlju ali ona mu je rekla da ne može, jer da to još nije raščišćeno sa suprugom, i nakon toga nju više nitko ništa nije pitao, a zemlja se prodala. Povremeno je njen brat pitao JT, on je govorio da je sve u redu. Na pitanje tko se upisao u zemljišne knjige kaže da se upisala ona a nakon što joj sudac objašnjava da je u zemljišnim knjigama upisan njen suprug ona objašnjava da se potpisala ona umjesto muža. Na pitanje suca zna li gdje se upisuje vlasništvo ističe da zna da se upisuje u zemljišne knjige pa potom na sugestiju svoje punomoćnice pita "a što su to zemljišne knjige? „Potom je utvrđeno se tužiteljica ponovno uznemirila, govori da ona živi u [adresa], da ona ne zna hrvatski, da se ona uznemirava, a sudac navodi da ona besprijekorno razumije i zna hrvatski te da se uznemiri nakon što joj se postavi pitanje. Tužiteljica je izjavila da nije radila nikakve izmjena u zemljišnim knjigama, jer je bio rat, a kasnije je otišla u Njemačku i dala je punomoć svomu bratu. Pregovore za kupnju ovog spornog zemljišta su vodili početkom 1987. Nakon što je pun. tuženika ad. 1 predočio tužiteljici kupoprodajni ugovor od 27. svibnja 1988. godine sa pečatom Općinske uprave društva prihoda i ovjerenim potpisom prodavatelja te sa potvrdom ZK odjela ovog suda o istovjetnosti fotokopije i originala a sve kako se nalazi na (ls. 46-48). Ne zna tko je otipkao taj ugovor, niti tko mi da je dao na potpisivanje, misli da je taj ugovor pripremio njen brat, jer je ona tada bila u Njemačkoj, pa se ispravlja i ističe da tada nije bila u Njemačkoj - da ne zna tko je sastavio ugovor. Pretpostavlja da je to učinio njen brat. Ne može tvrditi je li ugovor potpisan na datum 27. svibnja 1988. ali na je na mjestu kupca njen je potpis imenom supruga. Ona ne zna tko je predao ugovor Općinskoj upravi društvenih prihoda radi poreza. Ne zna tko je platio porez, misli da je njen brat koji je radio u Poreznoj upravi. Ne zna tko je organizirao ovjeru potpisa prodavatelja tek 1991. godine, njen brat je bio obrazovan i on je to sve radio. Nakon što je punomoćnik predočio tužiteljici zahtjev za uknjižbu od 25. travnja 1991. pod brojem Z-693/91 (ls. 120-121) ona je izjavila da prvi put vidi taj dokument i da se ne može sjetiti je li je ona potpisala taj zahtjev niti se sjeća je li je nešto drugo potpisivala imenom svoga supruga. Ne sjeća se je li ona kupoprodajni ugovor predavala na sud, ali moguće da je to učinio njen brat. Točno je da je njen suprug odselio u srpnju 1988. ali je tada povremeno dolazio uzimati neke stvari. Ona je čula priče od srpnja 1988. godine da je njen suprug živio sa drugom ženom koja je radila u marini kao kuharica. ali to nije pouzdano znala. Znala je da je on bio s njom i kada su oni mi bili u braku, ali nju više nije bilo briga, zna da je vozio njezinog žutog „Fiću“ s tim da ne zna je li ga vozio prije nego što se odselio ili poslije. Nije znala da je bivši suprug zaključio brak sa TT, čula je da s njom ima dijete i to da je imao dijete prije nego što se oženio, ali ga nije pitala je li je oženjen, jer on samo pokazao sliku svoga djeteta i rekao da je bilo kako treba da bi i oni imali zajedničko dijete. Ne zna točno godinu kada je UT, bivši suprug, prodao zemlju JT i RT, ali kada su saznali to je već bilo prodano

- prije dvije godine. Ona nije imala pojma da je njen suprug od 1991.-1995. bio upisan kao vlasnik zemljišta u zemljišnim knjigama. Ona je kupoprodajni ugovor potpisala kod obitelji ET, "kod one žene", a pritom mislim na ženu od ET. Tada je bio prisutan njen brat, a bila je prisutna i supruga ET a je li je i njen suprug bio nije sigurna, ali sjeća se da je njoj dala novac u gotovini i toga se sjeća kao da je jučer bilo. Ne zna zbog čega je bila jedna cijena u ugovoru a druga cijena isplaćena. Ne sjeća se koji je omjer njene mjesečne plaće u odnosu na kupoprodajnu cijenu. Ona ne zna zašto sam dala novac supruzi ET (ĐT), jer je ona pružila ruku i zato nije dala njenom suprugu. Nakon što je primila novac supruga ET je izbrojala taj novac. Ne zna je li tražila i jeli li joj je ona, ĐT dala potvrdu o točno isplaćenom novcu. Odnosi su se poremetili s LT, ujakom, nakon što je potpisan ovaj drugi ugovor 2005., ne zna zbog čega je došlo do svađe, to je bila svađa između njega, odnosno njegove supruge i tužiteljičine majke, jer je govorila protiv njene majke.

Provedeno je vještačenje – grafološko po stalnom sudskom vještaku Marjanu Krajni iz Zagreba o tome je li potpis kupca na kupoprodajnom ugovoru od 27. svibnja 1998. (l.s. 4, 46, 54, 59) " UT" i potpis kupca " UT" na zahtjevu za uknjižbu od 25. travnja 1991. Z-693/91 (l.s. 120) potječe od UT i vještak je odgovorio traženju suda dostavom 30. rujna 2020. pisanog nalaza i mišljenja u kojem je izričit da potpisi " UT" koji se nalaze na naprijed navedenim ispravama: kupoprodajni ugovor i zahtjev za uknjižbu nekretnine, napisani su rukom CT. Zatražena je od imenovanog stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente i dopuna vještačenja kako je zatraženo rješenjem od 27. srpnja 2021. i vještak je tome odgovorio dostavom pisanog nalaza i mišljenja 14. prosinca 2023. u kojem potvrđuje da potpisi " UT" koji se nalaze na naprijed navedenom kupoprodajnom ugovoru od 27. svibnja 1988. i zahtjevu za uknjižbu nekretnine od 25. travnja 1991. nisu napisani rukom IT. Još jednom vještak potvrđuje da su potpisi " UT" napisani rukom CT kako na kupoprodajnom ugovoru tako i na zahtjevu za uknjižbu.

Uvid u predmet spisa brakorazvodne parnice ovog suda P- 343/89 utvrđeno je kako su tužiteljica IT i tuženik ad.1. UT bili u braku od 24. prosinca 1983. a brak je prestao razvodom po presudi od 20. studenog 1989. Stranke su nepozvane pristupile na sud 6. rujna 1989. i izjavile tužbu na zapisnik u kojoj navode da su 24. prosinca 1983. zaključili brak i prilažu izvod iz matične knjige vjenčanih, tvrde da u braku nisu imali djece i da od samog početka bračni odnosi nisu bili onakvi kako se to očekivalo, a da u srpnju 1988. je prestala bračna zajednica i UT je iselio iz zajedničkog stana. Predložili su sporazumno razvod braka.

U svom stranačkom iskazu na ročištu za glavnu raspravu 18. srpnja 2018. tužiteljica, IT je protivno činjeničnim utvrđenjima u spisu potkrepljenim drugim dokazima, pa i rezultatima grafološkog vještačenja, je izjavila da njen bivši suprug, sada tuženik ad.1. UT nije nikako sudjelovao u pregovorima sa prodavateljem, nije bio niti jedan put i da je ona potpisala u suprugovo ime na ugovoru. Istodobno je dodala u odgovoru na pitanje tko se upisao u zemljišne knjige da se upisana ona i nakon što joj je rečeno da je u zemljišnim knjigama upisan njen sada bivši suprug ona je ponudila objašnjenje da se ona potpisala umjesto supruga. Tužiteljica je bila izričita da je na mjestu kupca njen potpis imenom supruga. Tužiteljica je izjavila da ne zna tko je sastavio ugovor a misli da je taj ugovor pripremao njen brat. Tužiteljica je rekla da ne zna tko je predao ugovor poreznom tijelu radi razreza poreza na promet nekretnina, da ne zna tko je platio porez a misli da je u tom sudjelovao njen brat koji je radio u Poreznoj upravi. Ne zna tko je organizirao ovjeru potpisa prodavatelja tek 1991. uz napomenu da je njen brat bio obrazovan i on je sve to radio. Prilikom saslušanja je izjavila da prvi put vidi tada predočeni zahtjev za uknjižbu od 25. travnja 1991. i da se ne može sjetiti je li ona potpisala taj zahtjev, a potvrdila je prekid bračne zajednice nje i tuženika ad.1. u srpnju 1987. navodeći da je tada on odselio. Dakle, tužiteljica netočno iskazuje da je ona potpisala umjesto tuženika ad.1. ugovor o kupoprodaji, a nema nikakvih saznanja o daljnjem postupanju s tim ugovorom radi njegove provedbe uključujući ovjeru istinitost potpisa prodavatelja, prijavu i plaćanje poreza na promet nekretnina kao i uknjižbu, niti zna tko je sastavio ugovor.

Tuženik ad.1., UT je stranački iskaz dao na ročištu 28. rujna 2017. i tvrdi da predmetna nekretnina je njegova vlastita imovina koju je kupio od ZC a potom prodao tuženicima ad.2. i ad.3. Potvrdio je da u vrijeme pregovora o kupnji zemljišta još uvije je živio kod tadašnje supruge i punice i da su pregovori bili u veljači 1988. uz posebnu ulogu CC, ujaka od tužiteljice s obzirom da je on poznavao prodavatelja ET. Navodi da su ugovor zaključili u svibnju 1988. na poziv prodavatelja ZC, pozvan je potpisati ugovor jer je on tada prodavao i svoje ostale parcele i ugovor su potpisali tuženici ad..2 i ad.3. JT i ŠT. Izričit je da je ugovor osobno potpisao i osobno podnio zahtjev za uknjižbu, što je potvrđeno od vještaka grafološke struke vještačenjem istinitosti potpisa na ugovoru i zahtjevu za uknjižbu. Tuženik ad.1. je izjavio da je o pregovorima o kupnji ove zemlje upoznao tadašnju suprugu i punicu što je rezultiralo svađom i njihovim fizičkim napadom na njega, jer su one bile protiv ove kupnje, govorile odakle ti novac i punica ga je izbacila iz stana i on je otišao živjeti kod OC u [adresa]. Tuženik ad.1. navodi da je prve novce OT dao u svibnju 1988. i to par dana prije potpisa ugovora i to je bilo u iznosu od 10% kupoprodajne cijene, a tvrdi da je to njegov novac koji je sam zaradio. U odnosu na vremenski razmak od sastava ugovora te ovjere navodi da je to iz razloga što nije odmah isplatio kupoprodajnu cijenu u vrijeme sastavljanja ugovora, već je prodavatelj ovjerio potpis tek nakon što je on malo prije toga isplatio cijelu kupoprodajnu cijenu.

Na istom ročištu su saslušani tuženici ad.2. i ad.3. Tako je tuženik ad.2. JT izjavio da mu je punica UT rekla da ne želi ništa platiti, da one nema s tim ništa, a upit se odnosi na njegovo traženje da se sudjeluje u plaćanju priključaka za nekretnine koje se nalaze u susjedstvu. Tuženik je potvrdio da je i on kupovao susjedno zemljište od ZC kada je zemljište kupovalo 30-tak osoba i potvrdio je da je ovjera potpisa prodavatelja slijedila tek kada se plati u cijelosti kupoprodajna cijena. On potvrđuje da je kupio predmetno zemljište od UT, tuženika ad.1. i nitko ništa nije komentirao vezano za taj pravni posao. On u to vrijeme nije znao za razvod niti ga je to zanimalo. Brat od tužiteljice, ČT s kojim je radio u vojsci ništa nije spominjao da su UT i IT razvedeni. Tek kada je trebalo platiti porez na prijenos ove zemlje po ugovoru o kupoprodaji sa CT su došle tužiteljica i njena majka GT i u naselju tražile gdje je njihova zemlja, one je tada nisu znale ni pronaći . Tuženik ad.1. je potvrdio da su pok. LT, UT i on prije kupoprodaje bili kod ZC doma radi provjere je li točno da je on prodao zemlju s tim da je naknadno izjavio da su išli u kuću ZC i ne zna točno jesu li išli kod TT ili njegove supruge. Nakon što su bili u kući OT tuženik ad.2. JT je izjavio da je išao po vlastovnicu na sud za ovu zemlju i da je bilo upisano 30-tak ljudi među kojima i UT na nekih 300 m2. Tuženik je izjavio da iz priča sada pok. LT, ujaka tužiteljice, zna da još 1988. ovo zemljište je kupio UT i LT je imao punomoć od UT da s njim i KT potpiše kupoprodajni ugovor što je on i učinio i da preuzme cijenu koja je isplaćena u više navrata i to preko LT za UT. Dakle, tuženik ad.2. potvrđuje iskaz tuženika ad.1. i činjenično i okolnosno potkrjepljuje tvrdnje iz odgovora na tužbu da je on zajedno sa G, tuženikom ad.2. od tuženika ad.1. CT kupio ovo zemljište u dobroj vjeri, pouzdajući se u z.k. upis pri čemu nije postojala nikakva sumnja da bi to bila bračna imovina, pogotovo što je u toj kupoprodaji sudjelovao kao punomoćnik UT ujak tužiteljice LT a za taj posao znao i brat tužiteljice ČT. Tuženik ad.3. ŠT, šurjak od tuženika ad. 2., JT, on je oženio sestru od tuženika ad.3. Izjavio se suglasno iskazu tuženika ad.2. ŠC. Iz njegovog iskaza je zaključiti da oni tuženici ad.2. i ad.3 nisu znali niti morali znati da sporna nekretnina ne bi bila u isključivo vlasništvo UT.

PT, ujna tužiteljice je svjedočila da je tuženik ad.1. UT dolazio kod nje doma i govorio da nije uspio kupiti zemlju jer nema novaca te da više ne živi sa svojom suprugom, sada tužiteljicom. Nakon dužeg vremena ponovno je došao kod njih i rekao da je podmirio cijenu i kupio predmetnu zemlju i zna da je to bilo dosta vremena nakon njihovog razlaza, IT i UT. Svjedokinja je rekla da je zemlja kupljena dok su IT i UT bili u braku i da je UT pošao iz kuće nakon pola godina nakon kupnje zemlje. Međutim, u ovoj pravnoj stvari je odlučno da se imovina smatra zajednički stečenom u braku, da je u trenutku njenog stjecanja postojala zajednica života bračnih drugova, a nije dovoljno da je ona stečena dok brak i nije formalno razveden. Svjedokinja ĐT, supruga prodavatelja ET iskazuje da je ovu zemlju njen muž prodao ali ne zna točno kome. Međutim, navodi da su GT, majka tužiteljice, sin i kćer od GT dali novac njenom suprugu i koliko se sjeća to je bilo 1986. na 1987. Svjedokinja nije potvrdila kome je njen suprug prodao zemljište, a okolnost da su imenovani dali novac njenom suprugu ne znači da su oni kupci. Brat tužiteljice ČT izjavio je da je UT prodao predmetnu nekretninu ŠC i ŠT ugovorom od 15. prosinca 2005. i da je ona u polovici vlasništvo njegove sestre, sada tužiteljice IT. Svjedok navodi da je on sestru vodio na zemlju i kada se potpisivao ugovor jer je zet bio spriječen a majka je išla zajedno sa sestrom kada se isplaćivala cijena. Materijalni dokaz u spisu vještačenje poriče istinitost svjedočkog iskaza da je on vodio sestru kada se potpisivao ugovor jer je zet bio spriječen, a ovo budući da je potvrđeno po vještaku da je ugovor potpisao upravo UT. Svjedok ŽC je potvrdio da je tuženik ad.1. UT bio podstanar kod njega od 1988. do početka Domovinskog rata a da je kod njega došla do kraja 1988. TT. FC, djevojački TT svjedočila je na ročištu za glavnu raspravu 28. lipnja 2018. navodeći da je ona supruga od tuženika ad.1. UT koji ima zajedničko dijete sada punoljetnog sina i da ne žive zajedno i potvrdila je da je započela vezu sa UT u travnju ili svibnju 1988. i da su odmah počeli zajednički živjeti u [adresa] kod [adresa] a da je zajedno sa UT bila kod ZC radi kupnje predmetnog zemljišta i da su je kupili u nakani da grade kuću, a da je ona dala na ime kupoprodajne cijene 2.500,00 DEM. Od UT je čula da je kupnja dogovorena sa ST ali da nije plaćena i to joj je rekao čim su počeli živjeti zajedno. UT je za zemljište saznao preko jednog GC (očito LT) i oni su kod njega sjedali i više puta. Svratili su kada su platili prvi iznos kupoprodajne cijene. Svjedočila je o zbivanjima prije 30-tak godina i iskazani red veličina na novčane iznose očito ne bio točan. Koncem 80-tih svota od 2.500,00 DEM ne bi bila jednaka iznosu dvije mjesečne plaće, pa bez obzira što u brojčanom iskazivanju iskaz ne bi bio prihvatljiv on potvrđuje da je kupac ovog zemljišta bio UT, tuženik ad.1. nakon prestanka bračne zajednice s tužiteljicom IT.

Iz preslika kupoprodajnog ugovora l.s. 4. od 27. svibnja 1988. razvidno je da OT prodaje a UT kupuje 300 m2 čest. 529/7 k. o. [katastarska općina], dok iz priložene vlastovnice l.s. 4. razvidno je da je na ovoj nekretnini uknjižen kao suvlasnik UT za 1200/145908 dijela a iz ugovora o kupoprodaji nekretnine l.s.4. razvidno je da UT prodaje a JT i ŠT kupuju 300 m2 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – ugovor je ovjeren 15. prosinca 2005.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, bivše supruge tuženika ad.1. za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji 1200/145908 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 15. prosinca 2005. , zaključenog između tuženika ad.1. kao prodavatelja i tuženika ad.2. i ad.3. kao kupaca i brisanje z.k. upisa, uz utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine za ½ dijela, te trpljenje upisa uknjižbe tužiteljice.

Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u međusobnoj vezi i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ( čl. 8 ZPP-a) utvrđeno je da ova nekretnina koja je predmet kupoprodaje nije bračna stečevina, pa je tuženik ad.1. mogao bez tužiteljičine suglasnosti prodati ovu nekretninu i predmetni ugovor nije ništav. Tužiteljica i tuženik ad.1. su bili u braku od 1983. do razvoda 1989., a u postupku razvoda su potvrdili da je bračna zajednica prestala u srpnju 1988. Tuženik ad.1. je sastavio ugovor o prodaji ove nekretnine s ŽT **.**.1988., a nekretninu je prodao 15. prosinca 2005. tuženicima ad.2. i ad.3. i oni su se uknjižili kao suvlasnici uz istodobno brisanje tuženika.

U ovoj pravnoj stvari primijeniti je Zakon o braku i porodičnim odnosima koji je imovinu bračnih drugova svrstao u zajedničku imovinu, odnosno imovinu u kojoj su udjeli bračnih drugova odredivi, ali do njihovog sporazuma i sudske odluke nisu i određeni. Udjele u imovini bračni drugovi mogli su odrediti sporazumno ili zatražiti da to učini sud uzimajući kao kriterij doprinos u stjecanju te imovine uz uračunavanje dugova koji terete zajedničku imovinu (čl. 276, 277, 284-293 Zakona o braku i porodičnim odnosima). Tužiteljica i tuženik ad.1., bivši supružnici nisu u odnosu na predmetnu nekretninu određivali udjele niti zatražili da to učini sud, jer očito nisu to smatrali uopće bračnom imovinom. Naime, tužiteljica i tuženik ad1. su se razveli presudom iz 1989. a bračna zajednica je prestala 1988. i od tada, pa nadalje nitko od njih nije podnio tužbu za diobu bračne imovine niti se pregovaralo o eventualnom sklapanju sporazuma kojim bi uredili udjele u nekretnini upisanoj u k. o. [katastarska općina] kao čest. zem. [katastarska čestica] koja je bila upisana na ime tuženika ad.1. CT s udjelom 1200/145908 po osnovi pravnog posla – ugovora o kupoprodaji koji je UT sklopio s ŽT godine 1988. Naime, ugovor o kupoprodaji datira od 27. svibnja 1988., dok je ovjera potpisa prodavatelja uslijedila tek 20. ožujka 1991. a u međuvremenu dana 16. rujna 1998. je tadašnje poresko tijelo, Općinska uprava društvenih prihoda potvrdila da je plaćen porez iz postupka razreda poreza na promet nekretnina. Bitno obilježje bračne stečevine je između ostalog da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, u ovom slučaju, to nije slučaj jer je cijeli pravni posao započet i realiziran nakon prestanka bračne zajednice tužiteljice i tuženika ad.1. Trajanje bračne zajednice vremensko je određenje kada neka imovina mora biti unesena u bračnu zajednicu da bi ušla u bračnu stečevinu. Predmetna nekretnina je stečena od tuženika ad.1. nakon prestanka bračne zajednice, a čemu je potkrjepa vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji, vrijeme potvrde istinitosti potpisa prodavatelja na ovom ugovoru, vrijeme ishođenja potvrde o plaćenom porezu na promet nekretnina i činjenica da je tuženik zahtjev za uknjižbu nekretnine na svoje ime temeljem ovog pravnog posla i tabularne isprave koja je o tome sastavljena podnio 25. travnja 1991.

Tužiteljica je pokušala osporiti točnost ovih tvrdnji tuženika ad.1., da predmetna nekretnina je njegova vlastita imovina, protutvrdnjom kako je ona potpisala se njegovim imenom umjesto sada bivšeg supruga CT na kupoprodajnom ugovoru. Pomoću vještaka točnost ove tvrdnje je otvorena, a isto tako i u odnosu na potpis na zahtjevu za uknjižbu. Vještak je autoritetom struke kojoj pripada o provedenom grafološkom vještačenju potvrdio da je UT potpisao kupoprodajni ugovor datiran 27. svibnja 1988. kao ugovor između OT. Đ i CT. Vještak je potvrdio da zahtjev za uknjižbu nekretnine od 25. travnja 1991. je potpisao tuženik ad.1. UT. Vještak je u dopuni vještačenja da potpisi UT koji se nalaze na ovom kupoprodajnom ugovoru i zahtjevu za uknjižbu nekretnine nisu napisane rukom IT, tužiteljice.

Dakle, odlučne činjenice za odlučivanje i odluku o tome je li predmetna nekretnina bračna imovina tužiteljice i tuženika ad.1. utvrđene su kao naprijed takvim i tako da ih pomoću drugih dokaza, saslušanje stranaka, svjedoka i priloženih isprava nije utvrditi drugim ni drugačijim. Naime, u postupku razvoda tužiteljica i tuženik ad.1. kao stranke su suglasno izjavile da je prestanak bračne zajednice nastupio u srpnju 1988., a pomoću vještačenja je utvrđeno da potpis kupca na ugovoru o prodaji, kao i potpis predlagatelja na zahtjevu za uknjižbu po osnovi tog ugovora potječe od tuženika ad.

1. UT i u dopuni vještačenja je otklonjeno da bi ti potpisi bili napisani od tužiteljice IT. Ugovor o prodaji je datiran u svibnju 1988. a uslijedila su s velikim vremenskim odmakom daljnja postupanja s ugovorom kao pravnim poslom u kojem OT prodaje, a UT kupuje predmetnu nekretninu, tako da je prodavatelj ovjerio istinitost potpisa na ovom ugovoru 20. ožujka 1991., a Porezna uprava je potvrdila plaćanje poreza na promet nekretnina 16. rujna 1988. Ovaj ugovor o prodaji od 27. svibnja 1988. koji je postao tabularna isprava o ovjeri potpisa prodavatelja 20. ožujka 1991., tuženik ad.1. predao je na uknjižbu 25. travnja 1991. Provedeno vještačenje je potvrdilo da potpis kao kupca na ovom ugovoru je od tuženika ad.1. CT, kao i potpis na zahtjevu za uknjižbu nekretnine, dok je dopuna vještačenja otklonila istinitost tvrdnje tužiteljice da se ona umjesto CT potpisala na ugovoru o prodaji. Sve ovo datiranje kao naprijed dana sastavljanja ugovora, plaćanja poreza na promet nekretnina, ovjere istinitosti potpisa prodavatelja i podnošenja zahtjeva za uknjižbu, od odlučne je važnosti za otklanjanje točnosti tvrdnje tužiteljice da predmetna nekretnina predstavlja bračnu imovinu s obzirom da je još iz postupka razvoda braka tužiteljice i tuženika ad.1. suglasno potvrđeno da je bračna zajednica prestala u srpnju 1988. Dakle, nije prihvatiti da je predmetna imovina bračna s obzirom da bi u tom slučaju morala biti stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, a u ovom slučaju je stečena nakon prestanka bračne zajednice i predstavlja vlastitu imovinu tuženika ad.1., CT. Kako predmetna nekretnina nije bračna imovina tužiteljice i tuženika ad.1. to nastavno nije bilo potrebe utvrđivati je li doprinos svake od stranaka, tužiteljice i tuženika ad.1. u stjecanju te imovine na jednake dijelove.

Kod takvog utvrđenja ugovor o kupoprodaji od 15. prosinca 2005. kojim je on, tuženik ad.1. prodao tuženicima ad.2. i ad.3. predmetnu nekretninu nije ništav kako tvrdi tužiteljica iz razloga što se radi o raspolaganju bračne imovine. Ovaj ugovor nije protivan prisilnim propisima i moralu ni po drugom osnovu. Tuženik ad.1. je prodao, a tuženici ad.2. i ad.3. su kupili ovim ugovorom nekretninu koja predstavlja vlastitu imovinu tuženika ad.1. i zatražili i postigli uknjižbu na svoje ime. Tuženici ad. 2. i 3. nisu bile treće osobe koje sklapaju pravne poslove s osobama koje su u braku da bi bile u obvezi provjeriti postoji li suglasnost i drugog bračnog druga da se sklopi pravni posao. Kada je treća osoba pošteno odnosno nema saznanja da se drugi bračni drug protivi sklapanju pravnog posla ne postojanje pristanka za poslove redovite uprave ne utječe na njezina prava i obveze i to takvim propisuje važeći ObZ u čl. 251. Ovom odredbom propisana je zaštita trećih osoba koje sklapaju pravne poslove s nekim od bračnih drugova kod poslova redovite uprave kada se smatra da je drugi bračni drug dao za njih pristanak. Pak, za poslove koji se odnosi na imovinu koja treba biti upisana u zemljišne knjige odnosno u druge javne upisnike (čl. 255 st. 2. ObZ-a)važe druga pravila. Stvarna prava na nekretninama i pojedinim stvarima kod osobite vrijednosti upisuju se u zemljišne knjige odnosno u javne upisnike, kako bi se osigurala dostupnost podataka bitnih za pravni promet svakoj zainteresiranoj osobi ( načelo javnosti). Zbog načela povjerenja u javne upisnike svatko treći može se pouzdati da su podaci navedeni u javnim upisnicima istiniti. Stoga će prema trećim osobama uglavci po upravi ili raspolaganju bračnom stečevinom za koju je predviđen upis u zemljišne knjige ili javne upisnike imati pravni učinak te kako su upisani u zemljišne knjige odnosno javne upisnike. Tako samo u protivnom slučaju pravni posao koji bi sklopio samo jedan od njih bio bi ništetan. Da bi tužiteljica stekla vlasništvo temeljem zahtjeva po osnovi bračne imovine u ovom slučaju od važnosti su odredbe čl. 130 st. 2. zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u vezi s čl. 122 st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer bi morao dokazati da tuženici ad.2. i ad.3. nisu bili u dobroj vjeri u trenutku sklapanja pravnog posla, ugovora o kupoprodaji od 15. prosinca 2005. ili u trenutku kada je zahtjevan upis, jer prema odredbi iz čl. 130 tog zakona vlasništvu nekretnina stečenom na temelju Zakona ne može se suprotstaviti pravo onog koji postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri je upisao svoje pravo na nekretnini, dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

Predmetna nekretnina nije bračna imovine tužiteljice i tuženika ad.1., ugovor kojim je predmetna nekretnina tuženik ad.1. prodao tuženicima ad.2. i ad.3. nije ništetan, pa je time neosnovan zahtjev da uspostavu zemljišno knjižnog stanja nastalog na temelju ugovora čija se ništetnost traži.

Povrh toga da bi se udovoljilo tužbenom zahtjevu za uspostavu prijašnjeg z.k. stanja koje je prethodilo uknjižbi po osnovi ugovora o prodaji 2005. i nastavno upisalo suvlasništvo tužiteljice po osnovi bračne imovine bilo bi potrebno u smislu odredbe čl. 130 st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i u vezi s čl. 122 st. 2. tog zakona da tuženici nisu bili u dobroj vjeri u trenutku sklapanja pravnog posla, ugovora o kupoprodaji od 15. prosinca 2005. ili kasnije u trenutku kada je zahtjevan upis. Naime, odredbom čl. 130 st. 2. propisano je da se vlasništvo nekretnine stečeno na temelju Zakona (bračna imovina) ne može suprotstaviti pravu onog koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Navedenom odredbom je propisano da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako je u trenutku sklapanja posla ili u trenutku kada je zahtijevao upis, bio bez saznanja s obzirom na okolnosti bez dovoljno razloga posumnjati u to da stvar ne pripada otuđivatelju, a nedostatak dobre vjere ne može se prebaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje, kako to propisuje odredba iz čl. 122 st. 3. ZV-a.

6. U tužbi je istaknut odredni tužbeni zahtjev za slučaj da se ne prihvati tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica nalaže brisanje z.k. stanja i utvrđenje da je ona suvlasnica predmetne nekretnine. Tim alternativnim zahtjevom nalaže se tuženiku da.1. CT isplata tužiteljici IT iznosa od prvotno 70.000,00 kuna a u podnesku od 9. siječnja 2007. iznos je opredijeljen na svotu od 105.000,00 kn i prema Zakonom propisanom fiksnom tečaju konverzije 7.53450 radi se o iznosu od 13.935,89 eura. Odštetni zahtjev istaknut kao naprijed je neosnovan. Raspolaganjem predmetnom nekretninom kao vlastitom imovinom tuženik ad.1. nije štetnik, niti je tužiteljica oštećena, nije se umanjila imovina tužiteljice, niti se spriječilo povećanje njene imovine, radnjom tuženika ad.1. niti je ta njegova prodaja nekretnine tuženicima ad.2. i ad.3. štetna radnja protupravna. Ako ništa od propisanog prema odredbama Zakona o obveznim odnosima nije ostvareno da bi se radilo o šteti koju bi tuženik ad.1. bio u obvezi naknaditi tužiteljici isplatom, to je odbijen i tužbeni zahtjev istaknut kao podredni. Suvišno je ponavljati činjenične i pravne razloge zašto predmetna nekretnina nije bračna imovina tužiteljice i tuženika ad.1., pa se samo na njih ponovo pozvati kao razloge zbog kojih se odbija i podredni tužbeni zahtjev. Prema odredbi čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima štete je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezinog povećanja, prvo je obična štete, a drugo izmakla korist. Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima).

7. U odnosu na troškove postupka odluka je donesena na temelju odredaba čl. 154 st. 1. ZPP-a i čl. 155 ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i budući da je tužiteljica parnicu u cijelosti izgubila. Tuženicima su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćnicima iz reda odvjetnika sukladno tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi sudskih pristojbi odmjereni su temeljem odredbi iz čl. 3 st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama sukladno sa uredbom o tarifi sudskih pristojbi. Zatezne kamate po stopi iz čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima dosuđene su na temelju odredbe čl. 151 st. 3. ZPP-a.

Tuženiku ad.1. prihvaćen je zahtjev za naknadu troškova i to: sastavljanje odgovora na tužbu, (500,00 eura), sastav žalbe (625,00 eura) i sastavljanje podneska od 15. siječnja 2021. (500,00 eura). Isto tako zastupanje na ročištima u postupku pod poslovnim brojem P-2/2007, sedam ročišta ( 3.500,00 eura), kao i zastupanje na ročištima u postupku pod poslovnim brojem P Ob-25/2017, osam ročišta (4.000,00 eura). Tako je odvjetnički trošak zastupanja 9.125,00 eura uvećano za 25% PDV-a 281,25 eura, ukupno 11.406,25 eura. Zatražen je opravdano i trošak pristupa svjedokinje TT na sud 99,54 eura i pristojbe za odgovor na tužbu 73,66 eura. Tuženiku ad.1. odmjerena je naknada parničnog troška od 11.579,45 eura.

Tuženicima ad.2. i ad.3. dosuđena je naknada troškova zastupanja po odvjetniku za zastupanje na osam ročišta po 550,00 eura ukupno 4.400,00 eura, uvećano za 25% PDV-a, 1.100,00 eura ukupno 5.500,00 eura. Prethodno tuženici ad.2. i ad.3. su zatražili naknadu troška po zaključenju glavne rasprave u postupku P-2/07 dana 13. rujna 2013., odgovor na tužbu i devet ročišta, sada sve po 550,00 eura za svaku radnju, ukupno 5.500,00 eura uvećano za 25% PDV-a 1.375,00 eura. Tako je tuženicima ad.2. i ad.3. odmjerena naknada parničnog troška od 12.375,00 eura.

U Dubrovniku, 30. travnja 2025.

S u d a c :

Željko Soldo

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a: pun. stranaka