Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž Ob-85/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lucije Lasić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Jurkoviću, odvjetniku u Splitu, naspram tuženika UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zvjezdani Barić, odvjetnici u Splitu, uz sudjelovanje zajedničke djece parničnih stranaka DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], te mal. NH, OIB [osobni identifikacijski broj] i mal. BH, OIB [osobni identifikacijski broj], a mal. djeca zastupana po posebnoj skrbnici GH, diplomiranoj pravnici s položenim pravosudnim ispitom i zaposlenicom Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, radi razvoda braka s maloljetnom djecom i dr., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob- 503/2022-58 od 4. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-503/2022-58 od 4. ožujka 2025.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom razveden je brak TH i UH, koji je zaključen 24. lipnja 2008. i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Omiš za 2008. godinu pod brojem 00053; odlučeno je da će mal. NH i mal. BH, stanovati s majkom TH na adresi [adresa], uz ravnopravnu, zajedničku i sporazumnu roditeljsku skrb oba roditelja te da će se izravni osobni odnosi mal. NH i mal. BH s ocem UH, u vidu susreta i viđanja, ostvarivati jednom u dva mjeseca u trajanju od sat vremena i u terminu sukladno dogovoru roditelja, dok će se neizravni osobni odnosi u vidu usmene ili pisane telefonske komunikacije ostvarivati sukladno inicijativi i obostranoj želji oca i mal. djece, a to sve po isteku mjera opreza (zabrane približavanja na udaljenost manju od 50 metara, zabrane uspostavljanja izravne i neizravne veze i zabrane uznemiravanja), izrečenih rješenjem tog suda od 31. svibnja 2023., poslovni broj Kvm-56/2023, okrivljeniku UH naspram djeteta- žrtve mal. BH i djeteta-žrtve mal. NH (točke I., II., i III. izreke), naloženo je tuženiku da počevši od 3. listopada 2022. pa nadalje, doprinosi na ime uzdržavanja mal. NH, iznos od 663,61 euro mjesečno, najkasnije do petog u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom na svaki dospjeli a neisplaćeni mjesečni iznos, s time da je na ime razlike dospjelih a neisplaćenih obroka uzdržavanja za razdoblje od 3. listopada 2022. do 6. siječnja 2025., u ukupnom iznosu od 13.475,99 eura, dužan isplatiti odjednom i to u roku od 15 dana, za zateznom kamatom na svaki dospjeli a neisplaćeni mjesečni iznos kako je pobliže određeno točkom IV. presude; naloženo je tuženiku da počevši od 3. listopada 2022. pa nadalje, doprinosi na ime uzdržavanja mal. BH, iznos od 663,61 euro mjesečno, najkasnije do petog u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom na svaki dospjeli a neisplaćeni mjesečni iznos, s time da je na ime razlike dospjelih a neisplaćenih obroka uzdržavanja za razdoblje od 3. listopada 2022. do 6. siječnja 2025., u ukupnom iznosu od 13.475,99 eura, dužan isplatiti odjednom i to u roku od 15 dana, za zateznom kamatom na svaki dospjeli a neisplaćeni mjesečni iznos kako je pobliže određeno točkom V. izreke presude; naloženo je tuženiku da počevši od 3. listopada 2022. pa do 26. lipnja 2023., doprinosi na ime uzdržavanja tada mal. DH, iznos od 663,61 euro mjesečno, najkasnije do petog u mjesecu za tekući mjesec, s time da je na ime razlike dospjelih a neisplaćenih obroka uzdržavanja za navedeno razdoblje, u ukupnom iznosu od 4.772,52 eura, dužan isplatiti odjednom i to u roku od 15 dana, za zateznom kamatom na svaki dospjeli a neisplaćeni mjesečni iznos kako je pobliže određeno točkom VI. izreke presude te mu je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 764,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja (točka VII.).

2.Protiv uvodno citirane presude pravovremeno se žali tuženik pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno postupanje, podredno odrediti uzdržavanje onako kako je to utvrđeno privremenom mjerom.

2.1.Tužiteljica je odgovorila na žalbu predlažući je odbiti.

3.Žalba tuženika nije osnovana.

4.Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su potpuni i jasni te se presuda može ispitati pa stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju ukazuje žalba tuženika.

4.1.U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz članka 365. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, a sve primjenom članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ.).

4.2.Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, a u vezi sa člankom 346. ObZ-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

4.3.Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tuženik vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo.

5.Svoju odluku sud prvog stupnja utemeljio je na slijedećim utvrđenjima:

-kako su TH i UH sklopili brak 24. lipnja 2008. u kojem je rođeno troje zajedničke djece time da je faktična bračna zajednica prestala u prosincu 2021., od kada zajednička djeca stranaka i to kći DH rođena **.**.2005., sin NH rođen **.**.2007. i kći CH rođena **.**.2008. žive s majkom TH,

-kako je sud je povodom prijedloga tužiteljice dana 8. studenog 2024. pod poslovnim brojem P Ob-503/2022-48 donio rješenje o privremenoj mjeri kojom je naložio tuženiku da počevši od dana donošenja privremene mjere mjesečno doprinosi za uzdržavanje mal. BH i mal. NH iznos od 252,56 eura po mal. djetetu, odnosno ukupno 505,12 eura, najkasnije do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke TH, a u slučaju zakašnjenja uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate,

-kako je tužiteljica s djecom prosincu 2022. napustila zasebnu stambenu jedinicu obiteljske kuće u [adresa] i od tada sa djecom živi u podstanarstvu za kojeg plaća najam od 400,00 eura te dodatno režije od 150,00 do 200,00 eura, zaposlena je u tvrtki Ratkom gdje je ostvarivala plaću od oko 1.000,00 eura mjesečno, nema u vlasništvu nekretnine, a od pokretnina ima u vlasništvu osobni automobil marke Kia Rio iz 2011.,

-kako djeca nemaju povećane potrebe, DH je nakon Jezične gimnazije u Omišu upisala studij Biologija i tehnologija mora, gdje redovno studira, mal. NH polaznik je srednje Pomorske škole, a mal. Maris srednje Umjetničke škole u Splitu,

-kako je tuženik radno sposoban i radi kao pomorac po ugovorima za plovidbe koje sklapa sa OH te je pregledom Potvrda porezne uprave o visini dohodaka i primitaka tuženika, utvrđeno da isti nije ostvarivao dohotke i neoporezive primitke u razdoblju svibanj – kolovoz 2022., u 2023. godini ostvario je inozemni dohodak u visini od 1.553,87 eura, te u razdoblju siječanj-srpanj 2024. nije ostvario dohotke i neoporezive primitke; a pregledom prometa po jedinom aktivnom transakcijskom računu tuženika u Republici Hrvatskoj otvorenog kod OTP banke d.d. u razdoblju od utuženja do 9. prosinca 2024., utvrđeno je da je tuženikovo stanje na navedenom računu u negativnom saldu time da je prema potvrdi OTP banke d.d. od 24. rujna 2021. tuženik deviznu plaću kao pomorac primao na devizni račun kod te banke, a potom je, kako je vidljivo iz obavijesti Revolut bank UAB, 5. studenog 2020. otvorio račun kod Revolut bank UAB, pri čemu je pregledom prometa po tom računu tuženika u razdoblju od utuženja do 8. listopada 2024. utvrđeno da je tuženik na navedeni račun primao uplate tvrtki Ersg.B., Transport Offshore service, Lighthaus Marine, Orca Ms Group, Seaowl Marine, Orca Crew Service i Maritime Craft Service, odnosno u tvrtkama posrednicima u zapošljavanju radnika različitih profila, među ostalim i pomoraca, a što je potvrdio i tuženik u svom stranačkom iskazu, time da je tuženik je u spomenutom razdoblju primio uplate u visini od 6.567.07 eura (9. kolovoza 2024.), 7.715,20 eura (9. srpnja 2024.), 3.088,20 eura (15. svibnja 2024.), 6.635,45 eura (8. svibnja 2024.), 6.386,11 eura (7. veljače 2024.), 5.108,88 eura (28. prosinca 2023.), 5.118,35 eura (1. studenog 2023.), 3.852,50 eura (3. listopada 2023.), 9.850,18 eura (31. srpnja 2023.), 2.854,84 eura (7. srpnja 2023.), 5.172,00 eura (26. lipnja 2023)., 6.309,29 eura (5. lipnja 2023.), 1.844,00 eura (19. svibnja 2023.), 3.318,97 eura (9. svibnja 2023.), 1.520,00 eura (19. travnja 2023.), 11.963,24 eura (7. travnja 2023.), 5.262,74 eura (31. kolovoza 2022.) i 10.075,00 eura (1. kolovoza 2022.), slijedom čega je tuženik od utuženja (3. listopada 2022.) do kraja prosinca 2022. ostvarivao primanja iz rada u visini od 15.337,74 eura; tijekom 2023. godine u visini od 55.992,25 eura, odnosno prosječno iznos od 4.666,020 eura mjesečno, a od siječnja do kraja listopada 2024. primanja u visini od 16.109,76 eura, odnosno prosječno za to razdoblje iznos od 1.610,976 eura mjesečno, odnosno tuženik je u tih 25 mjeseci ostvario primanja od ukupno 87.439,75 eura, tj. u prosjeku je ostvarivao iznos od 3.497,59 eura mjesečno,

-kako je tuženik suvlasnik većeg broja nekretnina na području k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] te posjednik (izvanknjižni vlasnik) nekretnine u k. o. [katastarska općina] koja uključuje kuću i dvor površine 460,00 m2, nema drugih obveza uzdržavanja niti kreditnih obveza.

6.Budući iz cjelokupnog stanja predmeta proizlazi da je faktična bračna zajednica između TH i UH prestala u prosincu 2021., kada je tuženik UH iselio iz obiteljskog doma, da su stranke suglasne da se brak razvede te da mal. NH rođen **.**.2007. i mal. CH rođena **.**.2008. stanuju sa majkom, a da s ocem ostvaruju osobne odnose i po stavu ovog suda pravilno je i zakonito sud prvog stupnja presudio kada je razveo brak tužiteljice i tuženika te odlučio da će zajednička maloljetna djeca NH i CH živjeti s majkom uz ravnopravnu, zajedničku i sporazumnu roditeljsku skrb oba roditelja, što tuženik, iako je žalbu podnio pobijajući presudu u cijelosti, ničim konkretnim ne dovodi u pitanje, radi čega je u tom dijelu žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

7.Također je pravilna i zakonita odluka o održavanju izravnih i neizravnih odnosa mal. NH i mal. BH s ocem, a to sve utemeljeno na stanju spisa i odredbama članka 56. stavak 1., 413. stavak 1., članka. 119. stavak 1. i članka 121. stavak 1. i 2. ObZ-a, čemu tuženik ne nudi konkretnih protuargumenata, radi čega je i u tom dijelu odbijanjem žalbe tuženika pobijanu odluku valjalo potvrditi.

8.Sporan je ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlt. NH i BH kao i sada punoljetne DH do njezine punoljetnosti, ukupne mogućnosti tuženika te posljedično tome visina doprinosa tuženika za uzdržavanje djece.

9.Procjenjujući materijalne potrebe zajedničke djece parničnih stranaka, sud prvog stupnja je utvrdio da se radi o djeci prosječnih materijalnih potreba, da osim uobičajenih troškova djece u toj dobi, nemaju dodatnih troškova koji bi proizlazili iz njihovih zdravstvenih ili razvojnih teškoća te je prilikom utvrđivanja visine mjesečnih iznosa uzdržavanja imao u vidu Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za 2024. ("Narodne novine" broj 49/2024, dalje Odluka ili Tablica), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke, a istom su propisane prosječne potrebe maloljetnog djeteta i određeni mjesečni iznosi uzdržavanja prema dobi djeteta, sukladno primicima roditelja obveznika uzdržavanja.

9.1.Utvrđujući da je tuženik u utuženom razdoblju ostvarivao primanja u prosjeku 3.497,59 eura mjesečno te pozivom na citiranu Odluku za dijete u dobi od 13-18 godina sud prvog stupnja zaključuje kako mjesečni iznos uzdržavanja mal. djeteta iznosi 781,00 euro, koji iznos je, obzirom je tuženik mjesečno doprinosio sa iznosima od po 133,33 eura po djetetu, značajno viši od tih iznosa, slijedom čega je zauzeo stav kako obveza tuženika na uzdržavanje iznosi 663,61 eur, pa kako je tuženik nesporno doprinosio s iznosima kako je pobliže određeno u točci 77. obrazloženja, odlučio je kao u izreci.

10.Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11.Članak 27. stavak 2. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine- Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017., u daljnjem tekstu: Konvencija) propisuje da roditelj (i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj.

11.1.Smisao i svrha instituta zakonske obveze uzdržavanja mlt. djeteta prema odredbama ObZ-a te umijeće odgoja djeteta je u osiguranju životnog standarda djeteta, primjerenog njegovoj dobi, zdravstvenom stanju i svim životnim okolnostima. Osim toga djeca slijede standard svojih roditelja, kako kada roditelji žive u obiteljskoj zajednici, tako i kada ne žive zajedno. Primarna obveza roditelja s kojim dijete ne stanuje je podmirivati uzdržavanje za dijete kako bi se mogle namiriti njegove osnovne potrebe.

12.Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se te potrebe određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. stavak 1. i 2. ObZ- a).

13.U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prema ocjeni ovog suda, neosnovano tuženik prigovara da je dosuđeni iznos za uzdržavanje previsoko određen, s obzirom na potrebe djece i mogućnosti tuženika jer je sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 307. stavak 2. i članka 311. stavak 1. ObZ-a utvrdio potrebe djece prema standardu tuženika, kao obveznika uzdržavanja, koji je u mogućnosti plaćati uzdržavanje mlt. djece presuđenim iznosima, bez štete za vlastito uzdržavanje.

14.Također, suprotno žalbenim navodima, sud je u skladu sa člankom 313. stavak 1., 2., 4. i 5. ObZ-a pravilno utvrdio ukupne imovinske mogućnosti tuženika, imajući u vidu njegove prihode i ostalu imovinu te zaključio da je tuženik osoba koja može (i treba) doprinositi u mjesečnim iznosima kako je navedeno, a što je obzirom na prikazani prosjek njegovih primanja, kojeg tuženik s uspjehom nije osporio, i manje od iznosa iz Tablice.

15.Tuženik je naime, kako to proizlazi iz sadržaja izvedenih dokaza zdrava osoba, radi kao pomorac i njegovi prihodi u relevantno vrijeme za koje se traži uzdržavanje, kako to proizlazi iz ocjene provedenih dokaza iznosili su prosječno mjesečno 3.497,59 eura, čemu tuženik ne nudi konkretnih protudokaza, čemu je pridružiti da je suvlasnik više nekretnina i pokretnina te nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja niti kreditnih obveza, pri čemu prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o uzdržavanju nije uzeo u obzir primanja koja se ostvaruju turističkim najmom objekta u vlasništvu tuženikove majke, već je visinu uzdržavanja odmjerio prema primanjima koja je tuženik ostvario plovidbom (točka 74. obrazloženja). Žalbeni navod o suvlasništvu stranaka nekretnina u Donjem Lapcu nije dokazan u vrijeme donošenja sporne odluke, slijedom čega je neodlučan.

16.Također, suprotno žalbenim navodima tuženika, dosuđenim iznosom neće se povećati životni standard tužiteljice jer dosuđeni iznosi uzdržavanja u cijelosti pokrivaju materijalne potrebe mlt. NH i CH kao i DH (dok je bila maloljetna).

17.Pravilno je sud utvrdio visinu uzdržavanja prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine", 49/24) jer se ukupne mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja utvrđuju u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (članak 313. stavak 1. ObZ), pri čemu bi odluka bila istovjetna i da su se primijenile ranije Odluke (Narodne novine 37/22, 48/23) jer po istima nema bitnih odstupanja u iznosima uzdržavanja kod platnih razreda.

18.Navedeno ukazuje na pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja o potrebama mlt. djece i mogućnosti tuženika doprinositi za njihovo uzdržavanje u dosuđenim iznosima, budući da su dosuđeni iznosi niži od iznosa uzdržavanja prema prosječnim potrebama mlt. djeteta.

19. Nadalje, prihodi koje ostvaruje majka i njezine mogućnosti nisu odlučne za visinu uzdržavanja jer prema odredbi članka 310. stavak 1. ObZ-a, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Pritom se, u skladu s odredbom članka 310. stavak 2. ObZ-a svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog davanja.

20.Stoga je u opisanim okolnostima sud prvog stupnja prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na način kako je odlučeno u pobijanom dijelu pod toč. IV., V. i VI. izreke pravilno ocijenio potrebe i najbolji interes mlt. djece, jednako kao što nije podcijenio niti precijenio mogućnosti tuženika, kao oca da doprinosi za njihovo uzdržavanje, i uspostavio je ravnotežu između ovih dviju kategorija koliko je to bilo najviše moguće u okolnostima konkretnog slučaja.

21.Slijedom iznijetog, suprotnim žalbenim navodima tuženika pravilnost odluke suda prvog stupnja nije dovedena u sumnju.

22.I odluka o troškovima postupka (toč.VII. izreke) donesena je uz pravilnu primjenu zakonskih odredbi i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23) i vodeći računa o svim okolnostima slučaja, koju odluku tuženik samo uopćeno pobija.

23.Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

24.Tužiteljici ne pripada trošak sastava odgovora na žalbu tuženika jer se ne radi o trošku koji je potreban za odluku o žalbi (članak 155. ZPP-a).

U Splitu, 30. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić