REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-1379/2019-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Tamari Došen kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužiteljice IRL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku mr.sc. Emiru Kulenoviću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Borisu Porobiji, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 17. listopada 2024. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice njezinog punomoćnika i punomoćnika tuženika, objavljene 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207397543, kreditna partija: 7103302080 od dana 18. rujna 2006.godine, sklopljenog između tuženika Zagrebačka banka d.d., [adresa], (OIB 92963223473) kao kreditora i tužiteljice IRL (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao korisnika kredita te potvrđenog od strane javnog bilježnika Alide Crljenica iz Pule pod brojem: OU-639/06-1 i to:

- odredba čl.1. st.2. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom.“,

- odredba čl.2. st.1. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos od 87.000,00 CHF (slovima: osamdeset sedam tisuća švicarskih franaka) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom kreditu promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., … sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

- odredba čl.7. st.1. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 546,19 CHF (slovima: petsto četrdeset šest švicarskih franaka i devetnaest rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“

- odredba čl.7. st.2. u dijelu koji glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi … iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, po osnovi preplate kamate u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i početni otplatni plan, isplati ukupan iznos od 3.716,49 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 32,23 EUR počev od 01. studenog 2007.

- na iznos od 32,19 EUR počev od 01. prosinca 2007.

- na iznos od 32,14 EUR počev od 01. siječnja 2008.

- na iznos od 32,10 EUR počev od 01. veljače 2008.

- na iznos od 60,06 EUR počev od 01. ožujka 2008.

- na iznos od 59,98 EUR počev od 01. travnja 2008.

- na iznos od 59,92 EUR počev od 01. svibnja 2008.

- na iznos od 59,84 EUR počev od 01. lipnja 2008.

- na iznos od 59,76 EUR počev od 01. srpnja 2008.

- na iznos od 59,69 EUR počev od 01. kolovoza 2008.

- na iznos od 59,60 EUR počev od 01. rujna 2008.

- na iznos od 59,52 EUR počev od 01. listopada 2008.

- na iznos od 59,44 EUR počev od 01. studenog 2008.

- na iznos od 59,36 EUR počev od 01. prosinca 2008.

- na iznos od 59,28 EUR počev od 01. siječnja 2009.

- na iznos od 59,20 EUR počev od 01. veljače 2009.

- na iznos od 59,11 EUR počev od 01. ožujka 2009.

- na iznos od 59,03 EUR počev od 01. travnja 2009.

- na iznos od 58,94 EUR počev od 01. svibnja 2009.

- na iznos od 58,85 EUR počev od 01. lipnja 2009.

- na iznos od 58,76 EUR počev od 01. srpnja 2009.

- na iznos od 79,26 EUR počev od 01. kolovoza 2009.

- na iznos od 79,15 EUR počev od 01. rujna 2009.

- na iznos od 79,04 EUR počev od 01. listopada 2009.

- na iznos od 78,92 EUR počev od 01. studenog 2009.

- na iznos od 78,80 EUR počev od 01. prosinca 2009.

- na iznos od 78,68 EUR počev od 01. siječnja 2010.

- na iznos od 78,56 EUR počev od 01. veljače 2010.

- na iznos od 78,44 EUR počev od 01. ožujka 2010.

- na iznos od 78,31 EUR počev od 01. travnja 2010.

- na iznos od 78,18 EUR počev od 01. svibnja 2010.

- na iznos od 68,04 EUR počev od 01. lipnja 2010.

- na iznos od 67,93 EUR počev od 01. srpnja 2010.

- na iznos od 67,81 EUR počev od 01. kolovoza 2010.

- na iznos od 67,69 EUR počev od 01. rujna 2010.

- na iznos od 67,56 EUR počev od 01. listopada 2010.

- na iznos od 67,44 EUR počev od 01. studenog 2010.

- na iznos od 45,68 EUR počev od 01. prosinca 2010.

- na iznos od 45,59 EUR počev od 01. siječnja 2011.

- na iznos od 45,50 EUR počev od 01. veljače 2011.

- na iznos od 45,40 EUR počev od 01. ožujka 2011.

- na iznos od 45,31 EUR počev od 01. travnja 2011.

- na iznos od 45,21 EUR počev od 01. svibnja 2011.

- na iznos od 45,11 EUR počev od 01. lipnja 2011.

- na iznos od 45,01 EUR počev od 01. srpnja 2011.

- na iznos od 35,34 EUR počev od 01. kolovoza 2011.

- na iznos od 35,26 EUR počev od 01. rujna 2011.

- na iznos od 35,18 EUR počev od 01. listopada 2011.

- na iznos od 35,09 EUR počev od 01. studenog 2011.

- na iznos od 35,00 EUR počev od 01. prosinca 2011.

- na iznos od 34,92 EUR počev od 01. siječnja 2012.

- na iznos od 34,84 EUR počev od 01. veljače 2012.

- na iznos od 34,75 EUR počev od 01. ožujka 2012.

- na iznos od 34,66 EUR počev od 01. travnja 2012.

- na iznos od 34,56 EUR počev od 01. svibnja 2012.

- na iznos od 34,48 EUR počev od 01. lipnja 2012.

- na iznos od 34,39 EUR počev od 01. srpnja 2012.

- na iznos od 34,30 EUR počev od 01. kolovoza 2012.

- na iznos od 34,20 EUR počev od 01. rujna 2012.

- na iznos od 34,10 EUR počev od 01. listopada 2012.

- na iznos od 34,01 EUR počev od 01. studenog 2012.

- na iznos od 33,92 EUR počev od 01. prosinca 2012.

- na iznos od 33,82 EUR počev od 01. siječnja 2013.

- na iznos od 33,73 EUR počev od 01. veljače 2013.

- na iznos od 33,63 EUR počev od 01. ožujka 2013.

- na iznos od 33,53 EUR počev od 01. travnja 2013.

- na iznos od 33,43 EUR počev od 01. svibnja 2013.

- na iznos od 33,33 EUR počev od 01. lipnja 2013.

- na iznos od 33,23 EUR počev od 01. srpnja 2013.

- na iznos od 33,12 EUR počev od 01. kolovoza 2013.

- na iznos od 33,02 EUR počev od 01. rujna 2013.

- na iznos od 32,92 EUR počev od 01. listopada 2013.

- na iznos od 32,81 EUR počev od 01. studenog 2013.

- na iznos od 32,70 EUR počev od 01. prosinca 2013.

- na iznos od 32,60 EUR počev od 01. siječnja 2014. pa do isplate, do 31. prosinca 2007. prema odredbama Uredbe o visini kamatne stope, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, po osnovi preplate anuiteta s osnova promjene tečaja u odnosu na početni tečaj, isplati ukupan iznos od 7.360,53 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 17,09 EUR počev od 01. studenog 2008.

- na iznos od 19,62 EUR počev od 01. siječnja 2009.

- na iznos od 23,09 EUR počev od 01. veljače 2009.

- na iznos od 24,84 EUR počev od 01. ožujka 2009.

- na iznos od 20,69 EUR počev od 01. travnja 2009.

- na iznos od 20,09 EUR počev od 01. svibnja 2009.

- na iznos od 13,58 EUR počev od 01. lipnja 2009.

- na iznos od 7,86 EUR počev od 01. srpnja 2009.

- na iznos od 10,22 EUR počev od 01. kolovoza 2009.

- na iznos od 14,62 EUR počev od 01. rujna 2009.

- na iznos od 12,11 EUR počev od 01. listopada 2009.

- na iznos od 9,66 EUR počev od 01. studenog 2009.

- na iznos od 15,28 EUR počev od 01. prosinca 2009.

- na iznos od 20,59 EUR počev od 01. siječnja 2010.

- na iznos od 26,19 EUR počev od 01. veljače 2010.

- na iznos od 24,72 EUR počev od 01. ožujka 2010.

- na iznos od 34,14 EUR počev od 01. travnja 2010.

- na iznos od 31,72 EUR počev od 01. svibnja 2010.

- na iznos od 35,84 EUR počev od 01. lipnja 2010.

- na iznos od 62,07 EUR počev od 01. srpnja 2010.

- na iznos od 56,10 EUR počev od 01. kolovoza 2010.

- na iznos od 78,50 EUR počev od 01. rujna 2010.

- na iznos od 66,69 EUR počev od 01. listopada 2010.

- na iznos od 57,80 EUR počev od 01. studenog 2010.

- na iznos od 81,73 EUR počev od 01. prosinca 2010.

- na iznos od 97,82 EUR počev od 01. siječnja 2011.

- na iznos od 86,15 EUR počev od 01. veljače 2011.

- na iznos od 87,86 EUR počev od 01. ožujka 2011.

- na iznos od 79,48 EUR počev od 01. travnja 2011.

- na iznos od 82,07 EUR počev od 01. svibnja 2011.

- na iznos od 110,57 EUR počev od 01. lipnja 2011.

- na iznos od 114,58 EUR počev od 01. srpnja 2011.

- na iznos od 143,73 EUR počev od 01. kolovoza 2011.

- na iznos od 132,46 EUR počev od 01. rujna 2011.

- na iznos od 114,91 EUR počev od 01. listopada 2011.

- na iznos od 114,45 EUR počev od 01. studenog 2011.

- na iznos od 112,54 EUR počev od 01. prosinca 2011.

- na iznos od 118,91 EUR počev od 01. siječnja 2012.

- na iznos od 125,92 EUR počev od 01. veljače 2012.

- na iznos od 126,13 EUR počev od 01. ožujka 2012.

- na iznos od 121,72 EUR počev od 01. travnja 2012.

- na iznos od 123,51 EUR počev od 01. svibnja 2012.

- na iznos od 126,15 EUR počev od 01. lipnja 2012.

- na iznos od 123,31 EUR počev od 01. srpnja 2012.

- na iznos od 123,55 EUR počev od 01. kolovoza 2012.

- na iznos od 120,94 EUR počev od 01. rujna 2012.

- na iznos od 116,10 EUR počev od 01. listopada 2012.

- na iznos od 122,00 EUR počev od 01. studenog 2012.

- na iznos od 124,14 EUR počev od 01. prosinca 2012.

- na iznos od 123,28 EUR počev od 01. siječnja 2013.

- na iznos od 114,67 EUR počev od 01. veljače 2013.

- na iznos od 120,64 EUR počev od 01. ožujka 2013.

- na iznos od 122,01 EUR počev od 01. travnja 2013.

- na iznos od 119,32 EUR počev od 01. svibnja 2013.

- na iznos od 111,38 EUR počev od 01. lipnja 2013.

- na iznos od 106,45 EUR počev od 01. srpnja 2013.

- na iznos od 110,82 EUR počev od 01. kolovoza 2013.

- na iznos od 113,83 EUR počev od 01. rujna 2013.

- na iznos od 121,52 EUR počev od 01. listopada 2013.

- na iznos od 117,29 EUR počev od 01. studenog 2013.

- na iznos od 119,19 EUR počev od 01. prosinca 2013.

- na iznos od 120,74 EUR počev od 01. siječnja 2014.

- na iznos od 109,96 EUR počev od 01. veljače 2014.

- na iznos od 112,72 EUR počev od 01. ožujka 2014.

- na iznos od 111,30 EUR počev od 01. travnja 2014.

- na iznos od 108,55 EUR počev od 01. svibnja 2014.

- na iznos od 107,31 EUR počev od 01. lipnja 2014.

- na iznos od 107,85 EUR počev od 01. srpnja 2014.

- na iznos od 111,32 EUR počev od 01. kolovoza 2014.

- na iznos od 114,85 EUR počev od 01. rujna 2014.

- na iznos od 114,54 EUR počev od 01. listopada 2014.

- na iznos od 116,31 EUR počev od 01. studenog 2014.

- na iznos od 118,86 EUR počev od 01. prosinca 2014.

- na iznos od 117,82 EUR počev od 01. siječnja 2015.

- na iznos od 119,27 EUR počev od 01. veljače 2015.

- na iznos od 119,27 EUR počev od 01. ožujka 2015.

- na iznos od 119,27 EUR počev od 01. travnja 2015.

- na iznos od 119,27 EUR počev od 01. svibnja 2015.

- na iznos od 119,27 EUR počev od 01. lipnja 2015.

- na iznos od 119,27 EUR počev od 01. srpnja 2015.

- na iznos od 119,27 EUR počev od 01. kolovoza 2015.

- na iznos od 119,27 EUR počev od 01. rujna 2015. pa sve dok isplate, do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.839,36 eura, u roku od 15 dana od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u iznosu od 200,00 eura zahtjev odbija kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška postupka od 1.250,00 eura sa sporednom tražbinom.

Obrazloženje

1. Tužbom od 12. lipnja 2019. tužitelj navodi da je 18. rujna 2006. s tuženikom zaključio ugovor o namjenskom kreditu broj 3207397543, kreditna partija 7103302080 u iznosu kunske protuvrijednosti 87.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s otplatom u 240 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan plaćanja, da je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50%, a utvrđuje se odlukama banke, da ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode izračuna koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužitelja, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da ga je u odnosu na valutnu klauzulu tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti. S obzirom na ništetnost ugovornih odredbi zahtijeva povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao, a podneskom od 3. srpnja 2024. tužbeni zahtjev usklađuje s nalazom vještaka.

2. Odgovorom na tužbu od 10. rujna 2019. tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer su stranke zaključile aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora, ističe prigovor zastare protekom trogodišnjeg roka od izvršenih uplata, podneskom od 19. srpnja 2024. protivi se preinaci zahtjeva te ističe prijeboj manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike i kamatne stope.

3. U dokaznom postupku je pročitan ugovor i dodatak ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko vještačenje i saslušana tužiteljica.

3.1. Člankom 1. ugovora o namjenskom kreditu broj 3207397543, kreditna partija 7103302080 od 18. rujna 2006. tužiteljici je odobren kredit u protuvrijednosti 87.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, člankom 3. dogovorena je otplata u 240 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja, člankom 2. određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50%, člankom 7. određena je isplata anuiteta koji dospijevaju prvog dana u mjesecu prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

3.1.1. Člankom 5. Dodatka od 30. prosinca 2015. uzimajući u obzir izračun konverzije utvrđeno je da je na dan 30. rujna 2015. preplata iznosila 22.031,90 kuna te su za taj iznos umanjeni budući anuiteti.

3.2. Financijskim vještačenjem provedenim 6. lipnja 2024. po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš, dipl. oecc. utvrđena je preplata kamate u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i početni otplatni plan, a koja predstavlja pozitivnu razliku nastalu između plaćene kamate i kamate koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope prema početnom otplatnom planu, obračunato primjenom početnog tečaja u iznosu od 3.716,49 eura, preplata anuiteta s osnova promjene tečaja u odnosu na početni tečaj kredita, kao pozitivna tečajna razlika između svakog plaćenog anuiteta obračunatog po tečaju kreditora na dan plaćanja i plaćenog anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita u ukupnom iznosu od 7.360,53 eura, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju na dan 30. rujna 2015. od 2.684,95 eura, za koliko je nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji. Tuženik je u konverziji kredita na dan 30.rujna 2015. utvrdio preplatu u iznosu od 2.924,14 eura koja je nakon provedbe konverzije u poslovnim knjigama tuženika iskorištena za namirenje do 50% budućih dospijevajućih anuiteta konvertiranog kredita s vk u EUR počevši od 01. veljače 2016. do 01. studenog 2017.

Zadatak vještaka nije bio uračunavanje iznosa priznatog konverzijom.

3.3. Tužiteljica iskazuje da je iznos kredita utrošen na kupnju stana u kojem stanuje s obitelji, da je cijena dijelom plaćena iz drugih izvora, da je u banci gdje je imala tekući račun tražila određeni iznos kredita, da joj je rečeno da zatraženi iznos s obzirom na vlastite prihode i visinu anuiteta može dobiti u kunskoj protuvrijednosti CHF, da je odobreni iznos banka izravno uplatila prodavatelju, da je prilikom potpisivanja ugovora provjeravala da li su iznos kredita, visina anuiteta, kamatna stopa i rok otplate unijeti kako je dogovoreno i nije imala dodatnih pitanja, da joj nitko u banci nije rekao o čemu bi ovisila promjena kamatne stope, zna da je mogla biti i viša i niža, niti je CHF prezentiran na drugačiji način od ostalih valuta, ali joj je rečeno da je sigurna valuta jer je i Švicarska sigurna država i tečaj ne varira često, da je početna rata iznosila 2.400,00 kn, pred konverziju je iznosila 3.600,00 kn, konverzijom priznati iznos preplate je umanjio anuitet na polovicu tijekom 18 mjeseci, a kredit je u cijelosti otplaćen 2021., pet godina prije roka, da je kupljeni stan uvijek služio za stanovanje njezine obitelji, da joj je poznat rizik rasta tečaja, ali nije očekivala da bi tečaj porastao u toj mjeri, da je kredit otplaćivala trajnim nalogom s tekućeg računa, da joj je u banci prvi ponuđen kredit u CHF, nakon njega je prezentiran ugovor u eurima kao nepovoljniji zbog većeg anuiteta, dva sudužnika i depozita, a ona je jedina htjela biti odgovorna za kredit koji je osiguran hipotekom na kupljenom stanu, da nije reagirala na pisane obavijesti o promjeni kamatnih stopa odlaskom u banku i provjerom, niti je zamišljala da bi na to mogla utjecati.

4. Utvrđeno je da:

- je tužiteljica s tuženikom 13. rujna 2006. zaključila ugovor o namjenskom kreditu broj 3207397543, kreditna partija 7103302080 u iznosu kunske protuvrijednosti 87.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, dogovorena otplata u 240 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja,

- je određena promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom banke o kamatnim stopama, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50%,

- je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope,

- se kamatna stopa promijenila 1. listopada 2007. na 5,15%, 1. veljače 2008. na 5,80%, 1. srpnja 2009. na 6,30%, 1. svibnja 2010. na 6,05%, 1. studenog 2010. na 5,50%, 1. srpnja 2011. na 5,25%, 1. siječnja 2014. na 3,23%,

- da je 30. prosinca 2015. zaključen Dodatak br. 1/2015, br. računa 7103302080 Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/2015) na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,

- ukupna preplata anuiteta s osnova preplaćene kamate i preplaćenog tečaja iznosi 11.077,02 eura,

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno plaćene kamate i početne kamate iz otplatnog plana za CHF kredit ukupno iznosi 3.716,49 eura,

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja

CHF ukupno iznosi 7.360,53 eura,

- preplata po izračunu tuženika iznosi 2.924,14 eura,

- razlika između neotplaćene konvertirane EUR glavnice na dan obračuna konverzije 30. rujna 2015. i neotplaćene CHF glavnice po početnom tečaju iznosi 2.684,95 eura,

- bi glavnica konvertiranog kredita trebala biti umanjena još za 2.684,95 eura.

5. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:

„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

6. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.godine do 06.08.2007.godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.godine pa nadalje , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke.

10. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

11. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).

12. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.

Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.

Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.

13. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.

14. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.

Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima

15. Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodana je iza članka 19. glava IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ s ciljem da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu se kredit konvertira radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava na način određen člankom 19.c. Izračun konverzije sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je do 30. rujna 2015. tužitelj više uplatio određeni iznos.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim uvjetima, kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, a ugovor je ispunjen u cijelosti, koje propisuje čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

17. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

18. Prema odluci suda Europske unije broj C-452/18 od 09. srpnja 2020 potrošač bi se mogao, sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.

19. Tužitelj se sklapanjem Dodatka (Aneksa) nije odrekao tih prava, niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, nije se odrekao prava na obeštećenje. Kada bi pristanak postojao ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja dodatka valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se pristankom ili odricanjem odrekao.

Dodatkom se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, ne navodi se iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, a konverzijom su primijenjene kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke.

20. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, ali u manjoj mjeri.

21. Kamatna stopa određena Dodatkom ugovora određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, o kamatnoj stopi i njenoj promjeni nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika.

22. Konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je definiran budući ugovorni odnos stranaka.

23. Sporazum između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, niti Sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, način rješavanja eventualne ništetnosti zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu, pitanje preplaćenih kamata kroz utuženi period.

24. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Budući da je vještačenjem utvrđeno da glavnica konvertiranog kredita nije dovoljno umanjena sud nije naložio da se obveza tuženika umanji za iznos preplate priznat konverzijom od 2.924,14 eura.

25. Sud je sukladno čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH („Narodne novine“ br. 57/22. i 88/22.) izvršio preračunavanje novčanih iznosa primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, navedenog u Odluci Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 85/22.).

26. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

Sud smatra da je u odnosu na zahtjev postavljen podneskom od 3. srpnja 2024. kojim je zahtjev usklađen s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.

27. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.

Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Budući da do podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014. ni za razliku tečaja računajući 14. lipanj 2018. prigovor zastare nije osnovan.

28. Sud nije prihvatio prigovor tuženika radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanje posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih. jer negativna razlika nije novčani iznos kojeg tužiteljica duguje tuženiku te kao potraživanje ne postoji, a kada bi i postojao bio bi u zastari.

29. Zatezna kamata teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa utvrđenog nalazom vještaka do isplate, a određena je do 31. prosinca 2007. sukladno čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91.,73/91.,111/93.,3/94., 7/96.,91/96.,112/99. i 88/01.) u visini utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 72/02., 153/04.), a počevši s 1. siječnjem 2008. godine u skladu s čl. 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, počevši od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

30. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 450,00 eura, pristojbe na tužbu od 139,36 eura (jer je plaćena) a prema visini konačnog tužbenog zahtjeva nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 3.srpnja i 19 .kolovoza 2024., zastupanja na ročištu 14. studenog 2019. i 17. listopada 2024. po 100 bodova, ukupno 500 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 1.250,00 eura.

30.1. Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa zbog čega tužitelj nije pozvan na uplatu pristojbe na presudu.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi člankom 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023)

32. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Puli 30. travnja 2025.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. punomoćniku tužitelja mr.sc. Emiru Kulenović, odvjetniku iz Pule

2. punomoćniku tuženika Borisu Porobiji, odvjetniku iz Zagreba