REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5699/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, Pavlinska 5, protiv tuženice OS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ninoslavu Jagaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jagar i Grebenar u Zagrebu, Masarykova 15, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenica punomoćnika stranaka, 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženici OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju AS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.346,82 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:
- iznos od 86,03 eur počevši od 1. siječnja 2017. godine do isplate;
- iznos od 258,30 eur počevši od 1. siječnja 2018. godine do isplate;
- iznos od 260,71 eur počevši od 1. siječnja 2019. godine do isplate;
- iznos od 264,29 eur počevši od 1. siječnja 2020. godine do isplate;
- iznos od 384,21 eur počevši od 1. siječnja 2021. godine do isplate;
- iznos od 93,29 eur počevši od 26. kolovoza 2021. godine do isplate;
i to prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženici OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju AS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju AS, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženici OS, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eur u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su on i tuženica suvlasnici (svaki u ½ dijela) nekretnine i to neodređenog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], opisane kao Stambena zgrada [adresa]- Kožarska 34, površine 196 m2, s kojim je suvlasničkim dijelom trajno i neodvojivo, na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine - suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-2) - jednosobni stan sa nusprostorijama u I. katu lijevo. U zemljišnim je knjigama još uvijek on upisan kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine iako je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4463/18 od 28. rujna 2018. godine utvrđeno da je tuženica dosjelošću stekla pravo vlasništva ½ dijela te nekretnine te je zajedno s njim suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine. Nadalje navodi da je tuženica kroz cijelo utuženo razdoblje bila isključiva posjednica nekretnine (stana) a da je on podmirivao sve režijske troškove za tu nekretninu slijedom čega u ovom postupku potražuje povrat polovice svih iznosa plaćenih za tuženicu s osnove režijskih troškova koje je u razdoblju od rujna 2016. pa do 2021. godine platio isporučiteljima komunalnih usluga (10.147,64 kn). Stoga traži da sud presudom naloži tuženici da mu isplati iznos od 1.346,82 eur sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci ove presude.
2. Tuženica osporava zahtjev u cijelosti te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige, knjigovodstveno stanje obveznika, presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-296/19, presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4463/18 i račune te je proveden dokaz saslušanjem stranaka.
4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu.
6. Među strankama nema spora o tome da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao isključivi nositelj prava vlasništva nekretnine u [adresa], u naravi jednosoban stan na I kat a da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4463/2008 od 28. rujna 2018. utvrđeno da je tuženica dosjelošću stekla pravo vlasništva ½ dijela te nekretnine, dakle, da su suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela.
7. Nema spora niti o tome da je u utuženom razdoblju (od rujna 2016. do 2021. godine) tuženica bila u isključivom posjedu predmetne nekretnine.
8. Tužitelj tvrdi da je u utuženom razdoblju podmirivao sve režijske troškove (odvoz i zbrinjavanja otpada, komunalna naknada, zajednička pričuva, naknada za uređenje voda i voda) te traži da mu tuženica isplatu polovicu plaćenih iznosa (razmjerno veličini njenog suvlasničkog dijela) odnosno ukupno iznos od 10.147,64 kn tj. iznos od 1.346,82 eur.
9. Tuženica takav zahtjev osporava i tvrdi da su svi računi glasili na tužitelja koji ju nikada nije pozvao na plaćanje po tim računima niti joj ih je dostavio slijedom čega nema saznanja o dužnim iznosima koji su teretili nekretninu u utuženom razdoblju a nastavno tvrdi i to kako nema dokaza o tome da je upravo tuženik izvršio plaćanja režijskih troškova čija se isplata u ovom postupku traži.
10. Tužitelj ne osporava da je bio evidentirani korisnik i kao takav obveznik plaćanja komunalnih usluga odnosno režijskih troškova u utuženom razdoblju a kao dokaz svojih tvrdnji o tome da je izvršio plaćanja dostavio je knjigovodstvenu karticu GSKG.
11. Međutim, iz sadržaja dostavljene dokumentacije (list 8-43 spisa) ne može se zaključiti o tome da je tužitelj osobno podmirio račune koji su teretili predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju, a tužitelj, na kojem leži teret dokaza, nije dostavio niti račune niti potvrde o izvršenim plaćanjima kao dokaze da je uplate i izvršio.
12. Naime, okolnost da je tužitelj evidentiran kod pružatelja usluga kao obveznik plaćanja nije sama po sebi dokaz da je tužitelj osobno izvršio uplatu ili da je to učinio netko drugi u njegovo ime ili za njegov račun.
13. Naime, obzirom na iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je plaćanja vršio uplatama gotovinom u poštanskom uredu opravdano je za očekivati da je takvo plaćanje vršeno temeljem računa koji bi potvrdili visinu predmetnog zahtjeva te da postoje i potvrde o plaćanju no tužitelj navedenu dokumentaciju, kao što je već rečeno, nije dostavio.
14. Stoga nema mjesta zaključku da bi došlo do umanjenja njegove imovine prijelazom sredstava na račun pružatelja usluga.
15. U takvoj se situaciji provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine zahtjeva ukazuje izlišnim obzirom da ne postoji odgovarajuća dokumentacija na temelju koje bi se isto moglo provesti, a sve cijeneći prije svega nepostojanje dokaza o tome da je upravo tužitelj osobno izvršio uplate režijskih troškova koji su predmetom ovog postupka.
16. Napominje se da iskaz tužitelja nije podobno dokazno sredstvo putem kojeg se može utvrditi činjenica podmirenja računa u situaciji kada je u tom pravcu opravdano za očekivati da tužitelj o tome posjeduje pisanu dokumentaciju odnosno potvrde o izvršenim plaćanjima, a koji dokazi konkretno izostaju.
17. Naposljetku valja navesti i to da tužitelj ničim nije dokazao da je tuženicu pozvao na plaćanje režijskih troškova niti da joj je dostavio račune za koje u ovom postupku tvrdi da ih je podmirio tim više kada se uzme u obzir okolnosno uvjerljiv iskaz tuženice koja je osporila da bi tužitelj to ikada učinio.
18. Slijedom navedenog, primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužbeni je zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tuženice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat joj je trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 22. travnja 2022. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 14. studenog 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 15. siječnja 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. - 200,00 eur, te za zastupanje na ročištu 18. ožujka 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 250,00 eur, a što ukupno iznosi 1.250,00 eur.
U Zagrebu, 30. travnja 2025.
Sudac:
Vanesa Peruzović Čuić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
