REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1212/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja INA d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB 27759560625, zastupanog po punomoćnici Korneliji Karić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska 4, protiv tuženice HUF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Predragu Petričeviću, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici HUF, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju INA d.d., OIB 27759560625, isplati iznos od 42.966,60 eur sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 7.202,24 eur sa zateznom kamatom od 30. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica kod njega bila zaposlena temeljem ugovora o radu broj 02-31/2/1/230/10 koji je ugovor raskinut Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. travnja 2012. Protiv odluke o izvanrednom otkazu tuženica je pokrenula sudski spor pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu te je u postupku pod poslovnim brojem Pr-2094/12 tražila utvrđenje nedopuštenosti otkaza, vraćanje na rad i isplatu naknade plaće. Prvostupanjskom odlukom od 23. veljače 2015. odbačena je tužba tuženice u dijelu kojim je tražila utvrđenje nedopuštenosti otkaza te je odbijen zahtjev za naknade plaće i vraćanje na rad, no ta je odluka ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-828/15 te je predmet vraćen na ponovni postupak. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1656/15 od 28. travnja 2017. ponovno je odbijen tužbeni zahtjev tuženice, međutim, povodom njezine žalbe Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gžr-1077/17 preinačio je presudu prvostupanjskog suda, poništio je odluku o izvanrednom otkazu, naložio vraćanje na rad i prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate bruto plaće, sa zateznim kamatama i to na iznos od 37.762,00 kn od 16. lipnja 2012. do isplate, na iznos od 37.762,00 kn od 16. srpnja 2012. do isplate, na iznos od 37.762,00 kn od 16. kolovoza 2012. do isplate, na iznos od 37.762,00 kn od 16. rujna 2012. do isplate, na iznos od 37.762,00 kn od 16. listopada 2012. do isplate, na iznos od 37.762,00 kn od 16. studenog 2012. do isplate te na iznos od 37.762,00 kn od 16. prosinca 2012. do isplate, dok je na ime parničnog troška naloženo je tužitelju isplatiti iznos od 119.787,50 kn. Postupajući po pravomoćnoj presudi tužiteljici je na ime dosuđene naknade neto plaće isplatio iznos od 203.944,38 i troškove postupka, sve s pripatcima, ukupno iznos od 323.731,88 kn. Nadalje navodi da je presude poslovni broj Gžr-1077/17 izjavio reviziju, koja je usvojena te je presudom i rješenjem poslovni broj Rev-1778/19 od 11. veljače 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo drugostupanjsku presudu i djelomično odbacio odnosno djelomično odbio tužbeni zahtjev. Prema tome, tom je odlukom ukinuta je ovršna isprava na temelju koje je tuženici isplatio iznos od ukupno neto 323.731,88 kn. Kako je pravna osnova stjecanja tog iznosa otpala radi se o stjecanju koristi bez pravnog osnova, i obvezi vraćanja te koristi. Slijedom navedenog, predlaže da sud naloži tuženici da mu isplati iznos od 42.966,60 eur sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2020. kao i da mu naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženica osporava zahtjev u cijelosti te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u obračun obveza, rekapitualciju obračuna, potvrdu o izvršenom nalogu, dopis, rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR-1077/17 od 1. ožujka 2019., presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1778/19 od 11. veljače 2020., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-236/2022 od 13. rujna 2022. i potvrde o otpravku.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO), dakle zbog stjecanja bez osnove, isplati iznos od 42.966,60 eur, a koji je iznos isplaćen tuženici na temelju ovršne isprave koje je nakon izvršene naplate ukinuta.

6. Među strankama nema spora o tome

- da je ovdje tuženica protiv ovdje tužitelja vodila odnosno da i sada vodi radni spor pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu

- da je tijekom tog postupka sud presudom poslovni broj Pr-1656/15 od 28. travnja 2017. odbio tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje otkaza nedopuštenim, vraćanje na rad i isplatu naknade plaće

- da je povodom žalbe tuženice, tamo tužiteljice, Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gžr-1077/17 preinačio presudu prvostupanjskog suda te je poništio odluku o izvanrednom otkazu, naložio vraćanje na rad i prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate bruto plaće, sa zateznim kamatama i to na iznos od 37.762,00 kn od 16. lipnja 2012. do isplate, na iznos od 37.762,00 kn od 16. srpnja 2012. do isplate, na iznos od 37.762,00 kn od 16. kolovoza 2012. do isplate, na iznos od 37.762,00 kn od 16. rujna 2012. do isplate, na iznos od 37.762,00 kn od 16. listopada 2012. do isplate, na iznos od 37.762,00 kn od 16. studenog 2012. do isplate te na iznos od 37.762,00 kn od 16. prosinca 2012. do isplate, dok je na ime parničnog troška naloženo isplatiti iznos od 119.787,50 kn

- da je ovdje tužitelj postupajući po rečenoj pravomoćnoj presudi tuženici isplatio iznos od ukupno 323.731,88 kn

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem poslovni broj Rev- 1778/19 od 11. veljače 2020. ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR-1077/17 od 16. listopada 2018. i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1656/15 od 3. svibnja 2017. te odbacio tužbu u odnosu na dio zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, dok je u ostalom dijelu preinačio presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR- 1077/17 i sudio da se odbija žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1656/17 od 28. travnja 2017. ispravljena rješenjem istog suda od 3. svibnja 2017. u dijelu pod toč. I. izreke i to u podtoč. II., III. i IV. kojima je odbijen tužbeni zahtjev za povratak tužiteljice na rad i priznanje svih prava i obveza koje proizlaze iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, za isplatu naknade plaće za svaki mjesec od mjeseca svibnja 2012. do zaključno mjeseca studenog 2012. u bruto iznosu od po 37.762,00 kn mjesečno zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te za naknadu parničnih troškova te u toč. II. izreke

7. Dakle, osnov stjecanja na strani tuženice je u konkretnom slučaju, u vrijeme stjecanja, pravomoćna i ovršna presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR-1077/17 jer je upravo na temelju te presude kao ovršne isprave ispunjena tražbina prijenosom navedenog iznosa sa računa ovdje tužitelja, na račun tuženice, i to u utuženom iznosu, a što u ovom postupku niti nije bilo sporno.

8. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

9. Prema odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO obveza vraćanja nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala.

10. U konkretnom slučaju kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio navedene presude nižih sudova na način da je za dio zahtjeva odbacio tužbu a za dio zahtjev odbio, znači i ovršnu ispravu na temelju koje je ovdje tuženica naplatila tražbinu, tada je prestao i pravni osnov (titulus) za takvo stjecanje zbog čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanje onoga što je stečeno na strani tuženice u tom postupku jer je ovršna isprava, na temelju koje je provedena naplata i samo stjecanje na strani tuženice provedeno, preinačena na način da je dio zahtjeva odbijen (zahtjev za isplatu). Pritom nije pravno odlučno traje li između stranaka i dalje postupak o istoj tražbini odnosno traju li između stranaka i dalje postupci o tražbinama koje proizlaze iz radnog odnosa koji je prestao pa tako nije od utjecaja niti to da ovdje tužitelj prema ovdje tuženici ima dugovanja po osnovi pravomoćne presude koja je predmetom drugog sudskog postupka, kako to tuženica u postupku neosnovano tvrdi.

11. Stoga je temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO naloženo tuženici da tužitelju isplati utuženi iznos od 42.966,60 eur (323.731,88 kn).

12. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate (čl. 29. ZOO) od dana dostave revizijske odluke tuženici (8. lipnja 2020., list 75 spisa), a temeljem odredbe čl. 1115. ZOO naloženo je tuženici da isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 27. lipnja 2020. kako je to i zatraženo, sve uz primjenu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP.

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat mu je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. - 1.000,00 eur, za zastupanje na ročištu 13. veljače 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. - 1.000,00 eur, za sastav podneska od 15. veljače 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. – 1.000,00 eur, za zastupanje na ročištu 4. rujna 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 1.000,00 eur te za zastupanje na ročištu 19. ožujka 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 1.000.00 eur, sve uz 25% PDV-a u iznosu od 1.250,00 eur što ukupno iznosi 6.250,00 eur. Tom iznosu pribrojen je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 476,12 eur te na presudu u iznosu od 476,12 eur tako da mu je konačno dosuđen trošak u iznosu od 7.202,24 eur.

15. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženice