REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kzd-75/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji za mladež Neni Podrug, u kaznenom postupku protiv I. optuženog ĐŠ i II. optuženog ĆŠ, zbog kaznenog djela iz Glave XVIII Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11), protiv braka, obitelji i djece, povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, povodom optužnice ODO u Puli-Pola broj KMP-DO-304/2018 od 23. kolovoza 2019., na raspravi održanoj 27. veljače 2025. i 9. travnja 2025. u prisustvu savjetnice u ODO u Puli-Pola DŠ, I. optuženog ĐŠ, branitelja I. optuženika, odvjetnika Nenada Sladakovića, II. optuženog MŠ, braniteljica II. optuženika, odvjetnice Ane Gortan i Marine Pibernik, opunomoćenica mlt. oštećenika, JŠ i ŽŠ, svjedoka ĐŠC, BŠ **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje: ZKP/08)

I. optuženi ĐŠ, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani " Đ", sin Ć i D, djevojački M, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, profesor engleskog i španjolskog jezika, zaposlen u obrtu [obrt], s mjesečnim primanjima od oko 800 eura mjesečno, oženjen, otac dvoje djece od toga jedno maloljetno, sa završenim fakultetom u Padovi za engleski i španjolski jezik i književnost, vlasnik automobila Kia Sportage, 2020 godište, služio vojsku 2005. godine u Puli, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan i kažnjavan

i II. optuženi TŠ, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i Ž, djevojački B, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zaposlen u obrtu [obrt] s mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, neoženjen, bez djece, sa završenom srednjom ugostiteljskom školom, nije služio vojsku, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan i nekažnjavan

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi

dana 19. srpnja 2018. godine na području Novigrada I. okrivljeni, kao voditelj izletničke grupe dječji kamp u Puli, "Dupla kruna", Pula, za vrijeme boravka djece u vodenom zabavnom parku "Istralandija" u Novigradu, svjestan da svojim radnjama kod djeteta može izazvati strah i psihičku bol i da može ugroziti sigurnost djeteta, pa pristajući na to, nakon što su roditelji maloljetno dijete RŠ povjerili I. okrivljeniku i II. okrivljeniku na privremenu skrb i čuvanje protivno čl. 65. i čl. 70. Ustava Republike Hrvatske, ostavili dijete maloljetnog RŠ, rođenog **.**.2009. samo u aquaparku dok se I. okrivljeni zajedno sa II. okrivljenim i ostalom djecom dovezli u Pulu oko 16,30 sati, da bi maloljetni RŠ za vrijeme dok je bio ostavljen u "Istralandiji" bio izložen mogućnosti utapanja u bazenu s valovima koji su ga preklapali, odakle mu je stranac pomagao izaći vani iz bazena, lutao po aquaparku i plakao tražeći grupu s kojom je došao, te ga je takvog uplakanog zatekao animator aquaparka IŠ, kojem je rekao sam i ostavljen, a koje je opisano ponašanje kod maloljetnog RŠ izazvalo nelagodu i strah te ugrozilo pravilan emocionalni razvoj, fizičko zdravlje i život maloljetnog RŠ

dakle, zlostavili dijete i grubo povrijedili djetetova prava,

pa da bi time I. optuženi ĐŠ i II. optuženi TŠ počinili kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11).

II. Na temelju čl. 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 i nužni izdaci I. i II. optuženika i nagrada branitelja I. i II. optuženika padaju na teret državnog proračuna.

Obrazloženje

1. ODO u Puli-Pola podiglo je optužnicu broj KMP-DO-304/2018 23. kolovoza 2019. u kojoj se optuženicima stavlja na teret počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 na štetu djeteta RŠ.

2. Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog da se provede novo vještačenje kao odugovlačeći. Odbijen je i prijedlog da se iz spisa izdvoji kao nezakonit nalaz i mišljenje sudske vještakinje prof. Vedrane Lovrečić Pavlović kao neosnovan.

3. Pročitana je kaznena prijava s prilozima, medicinska dokumentacija – nalaz psihologa, e-mail poruke i očitovanje Aquaparka Istralandija d.o.o. u kojem se navodi da su nakon 6 mjeseci od inkriminiranog događaja brisane snimke video nadzora.

3.1. Iz kaznene prijave koju su podnijeli roditelji maloljetnog oštećenika proizlazi da je prijava podignuta protiv Udruge Dupla kruna, ĐŠ i BŠ. Iz nalaza psihologa Opće bolnice Pula-Pola za RŠ od 13. rujna 2018. proizlazi reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe koji mogu biti dijelom reakcija na inkriminirani događaj. Iz e-mail poruka koje je majka oštećenika uputila voditeljici Istralandije 3. svibnja 2019. vidljivo je da traži objašnjenje situacije jer je dobila nekoliko različitih verzija koje su se pokazale neistinite. Iz e-mail poruke koju je I. optuženi ĐŠ uputio voditeljici 24. srpnja 2018. proizlazi da su se u 15,00 sati našli na travnjaku ispred aquaparka i krenuli oko 15.40 sati kada su se svi okupili, brojka je bila uredna jer je jedno dijete, KŠ otišlo s ocem ranije. Rekli su djeci više piuta na mikrofon da ne idu na bazen s valovima. Iz izvješća Istralandije proizlazi da je gošća dovela uplakano dijete na ulaz u park gdje je radio animator IŠ, kontaktirana je voditeljica NŠ koja je kontaktirala voditelja grupe kampa. Iz posljednje poruke majke oštećenika T iz [adresa] proizlazi njena zahvala zbog toga što su zbrinuli dijete.

3.2. Uz suglasnost stranaka, na temelju odredbe članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 pročitani su i zapisnici o ispitivanju roditelja oštećenog RŠ, ZŠ i ĆŠC, iz prethodnog postupka koji su nadopunjeni njihovim ispitivanjem kasnije na raspravi.

4. Na temelju odredbe članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedokinje GŠ s rasprave održane 1. lipnja 2022., zapisnik o ispitivanju svjedoka IŠ s rasprave održane 1. lipnja 2022., zapisnik o ispitivanju svjedokinje DŠC s rasprave održane 13. prosinca 2022., zapisnik o ispitivanju svjedokinje SŠ s rasprave održane 22. studenog 2023., zapisnik o ispitivanju svjedoka zz žrtve ĆŠC s rasprave održane 28. srpnja 2021., zapisnik o ispitivanju svjedoka zz žrtve ZŠ s rasprave održane 28. srpnja 2021., zapisnik o ispitivanju sudske vještakinje prof. Vedrane Lovrečić Pavlović s rasprave održane 24. studenog 2024.

5. Svjedok ĐŠC naveo je da je prije nekih osam godina u ljetno vrijeme radio na naplatnim kućicama Bina Istra d.o.o., a njegov sin je trebao iči u [adresa] organizirano preko udruge Dupla kruna. Prijevoz autobusom je bio organiziran od Konzuma u Šijani, ali njegov sin je kasnio pa ga je majka odvela direktno u [adresa]. ĐŠ i HŠ poznaje jer su zajedno igrali nogomet a i njihova djeca. ĐŠ mu je nakon te situacije znao spomenuti da je zbog kašnjenja njegovog sina došlo do problema u brojanju djece koja su taj dan trebala biti na izletu.

5.1 Opunomoćenica maloljetnog oštećenika navela je da je iskaz svjedoka irelevantan jer optuženici očito od samog starta nisu bili upoznati s brojem djece koja bi trebala sudjelovati u izletu i koristiti organizirani prijevoz i već to govori u prilog zaključku da o djeci nisu skrbili kako treba.

6. Svjedok UŠ naveo je da je bio trener oštećenom djetetu RŠ tri sezone za redom u nogometu. LŠ i ĆŠ isto tako poznaje preko nogometa. ĐŠ ga je pozvao da dođe raditi u Duplu krunu. Sredinom srpnja 2018. dva puta su išli organizirano u [adresa] a autobusi su kretali od bivšeg Mercatora, sadašnjeg Konzuma u [adresa] u [adresa], djeca su mogla slobodno sjesti u koji god autobus su željeli. On i ostali treneri su poznavali djecu koja su bila u kampu ali djeca su mogla povesti nekoga svoga. Popis sudionika za jedan aubosu je vodio on a za drugi autobus ĐŠ i TŠ. To je radio na način da bi ušao u autobus i uzeo podatke o djeci. Nakon što su stigli u [adresa] djeca su išla po bazenima s tim da centralni bazen na kojem je uvijek nešto više ljudi zahtijeva stalnu prisutnost nekoga od trenera, animatora ili spasioca. Na tom središnjem bazenu nakon nekog vremena krene glazba i umjetni valovi pa se dosta djece skupi i budu prisutni barem dva trenera, animatori i spasioci. To popodne kada su se oko 18,00 sati autobusima vratili u Puli-Pola, njegov bus je došao dvije/tri minute ranije a kada je došao i drugi bus, na pristaništu je bio i Jurin tata. Tada su shvatili da maloljetni RŠ nije u autobusu. ĐŠ je odmah nazvao [adresa] i animator koji mu se javio je rekao da je RŠ dobro što je ĐŠ prenio Jurinom tati i krenuo natrag u [adresa] po RŠ. Njemu je rekao da bude pri mobitelu ako nazove Jurina mama da joj može prenijeti da je dijete dobro jer njegov mobitel bio ispražnjen i postojala je mogućnost da se isključi. Nakon petnaestak minuta nazvala ga je Jurina mama, točnije uputila mu je u deset minuta dvadesetak poziva. Od tih svih poziva možda u dva navrata je pitala kako je RŠ a sve ostalo se svelo na prijetnje i optužbe. Rekla mu je da je on kriv za to i da će raditi za nju slijedećih deset godina da bi joj to isplatio. Sutradan ujutro oko 8,00 sati poslao je Jurinoj majci poruku u kojoj je pitao kako je RŠ na što je ona odgovorila da je u strahu, ne izlazi iz sobe i jako je preplašen. Dva sata nakon na Velom Vrhu iz busa je vidio Jurinu majku i RŠ u automobilu, Jurina majka nije gledala u njegovom smjeru ali mu je RŠ mahao kroz prozor kao i ostaloj djeci. Ta mu je situacija ostala urezana u pamćenje jer se RŠ nije činio nimalo prestrašen, a misli da je Jurinu majku bilo sram jer bi i njega bilo sram na njenom mjestu. U [adresa] je bio 5-6 puta i na svakom bazenu s toboganom je po jedan spasioc a na velikom bazenu uz spasioca je animator, roditelji i djeca koja znaju plesati. Postoje čuvari na izlazima, a i velik broj kamera. Što se tiče načina popisivanja djece za izlet, doslovno bi uzeli papir i kemijsku olovku i zapisivali ime i prezime djeteta i broj sjedala. U pogledu autobusa za koji je on radio popis s njim je bila i trenerica GŠ. Pretpostavlja da su ĐŠ i TŠ istu stvar napravili u pogledu autobusa za koji su oni vršili popis. U povratku su napravili istu stvar jer svako dijete koje je s njima došlo autobusom trebalo se na isti način i vratiti. Mali RŠ je jako dobar plivač i nije mu baš jasno kako to da dijete staro devet godina nije shvatilo ni pola sata kasnije da više nikoga od njegovog društva nema ali očito je i to moguće. RŠ je vidio upravo na bazenima u [adresa] kako pliva a i sezonu nakon je RŠ došao na Hidrobazu gdje je bio postavljen napuhanac u vodi i RŠ se vrlo slobodno i spretno penjao i plivao. Nije zamijetio nikakve naznake traume kod djeteta i kada ga je pitao što se dogodilo i je li ga bilo strah kada je ostao sam RŠ mu je odgovorio da je sve bilo u redu s time da se malo uplašio ali ne niti blizu onoga kako je to Jurina majka predstavila. RŠ mu je na treninzima znao reći nešto u smislu "zašto ti nisi moj tata", nije stručnjak za djecu a u tom trenutku je imao dvije i pol-tri godine iskustva s djecom prosječne dobi 6-7 godina. Kada je razgovarao s Jurinom majkom preko mobitela rekao joj je da je RŠ u [adresa] s animatorom čije ime nije naveo, nije spominjao nikakvu animatoricu NŠ. Što se tiče susreta RŠ i njegove majke dan nakon tog događaja, to je bilo oko 10,00 sati ujutro i s djecom je na autobusnoj stanici čekao bus za Hidrobazu kada je u crnom autu po njegovoj procjeni brzinom od 35 km/h prošla Jurina majka a RŠ je sjedio naprijed. To što mu je Jurina majka rekla da će raditi za njega 10-15 godina je shvatio na način da ga je unaprijed osudila iako on u trenutku kada su razgovarali nije niti mogao znati što se točno dogodilo. Smatra da bi Jurini roditelji neosnovano htjeli nešto od njega jer je svima potreban novac. ĐŠ i ĆŠ su mu prijatelji 7-8 godina. Jurin otac se s druge strane kada je vidio da njegovo dijete nije izašlo iz autobusa malo uznemirio ali ne previše, više mu se činilo da je ljut. Od izlaska djece iz [adresa], ukrcaja u autobuse i dolaska u Pulu prošlo je nekih sat vremena. RŠ je trebao biti u autobusu u kojem su djecu evidentirali ĐŠ i ĆŠ. Vladan je svega pet minuta nakon što su shvatili da RŠ nema otišao natrag u [adresa]. Misli da je do problema došlo jer je broj djece "štimao" iz razloga što je netko od roditelja naknadno doveo dijete direktno u [adresa] a to dijete se vraćalo natrag u Pulu autobusom. U busu u kojem je evidentirao djecu zapisivao je njihova imena i prezimena a na koji su to način radili ĐŠ i ĆŠ ne zna ali broj djece je odgovarao.

7. GŠ, profesorica i trenerica u kampu u inkriminirano vrijeme, ispitana na raspravi održanoj 1. lipnja 2022., navela je da voditelji grupa dogovaraju tko će koje dijete imati pod nadzorom, imaju dogovor i sa spasiocima da vrše nadzor nad djecom koje puno ima. Jedna grupa je 14-15 djece. Na izlete ide i pokoji roditelj koji želi biti sa djetetom pa uzmu dijete sa sobom a u tome im se pridruži i nekoliko djece koja nisu njihova. U pogledu većeg bazena s valovima imaju dogovor sa zaposlenicima Istralandije ako je veći broj djece tamo da vode brigu o njima. U njenoj grupi je bilo 12 djece, nije imala spisak s brojem djece. Kada su došli u [adresa] su sa djecom stali na travnatu površinu gdje se nalazi teren za nogomet na pijesku, djecu koja su bila u njenoj grupi poznaje, za ostalu djecu ne zna.

8. FŠ, animator u [adresa], na raspravi održanoj 1. lipnja 2022. naveo je da je od početka srpnja do početka rujna 2018. radio kao animator prvenstveno zadužen za vođenje sportskih aktivnosti. Radio je na više terena, u dječjem kutku, na ulazu i na bazenu s valovima. U [adresa] su dolazile grupe djece, na ulazu bi se voditelji te djece obratili njemu pa bi se on dalje obraćao osobama u [adresa] ovisno što je bilo potrebno. Sjeća se da je jednom prilikom starija ženska osoba, misli R, dovela muško dijete koje je bilo uplakano pa je u razgovoru s djetetom shvatio da se dijete izgubilo. Jedna ili dvije djevojke su došle s recepcije i preuzele dijete. Jedna od njih se začudila što je dijete još tu jer je njegova grupa već davno otišla. Shvatio je da je prošlo sat ili dva od kada je njegova grupa otišla. Ta djevojka je odvela dijete u kafić i čekala s djetetom. Ne sjeća koliko je bilo spasioca kraj velikog bazena u tom trenutku, obično ih bude od jednog do tri. Ne zna I OŠ. Postojao je popis djelatnika Istralandije, popis animatora, čuvara bazena. Nikada nije vodio aktivnosti samo sa grupom djece nego sa svima. Oštećenika se sjeća po majici na kojoj je pisalo nešto vezano uz kamp, nikada se s nijednim voditeljem nije dogovarao da će paziti djecu. Zna da je u jednom slučaju ozlijeđena osoba na toboganu i da se pričalo da je pokrenut postupak protiv Istralandije ali ne zna što je s tim bilo. Samo je jedan ulaz i izlaz oz [adresa] a rwcepcija je pola metra od tog mjesta. Njegova nadređena tada je bila PŠ a čuvara se više ne sjeća. Tada su bili zaposleni i K i ČŠ koji su radili 2018. i 2019. Koliko mu je poznato u [adresa] je postojao video nadzor.

9. DŠC, ispitana na raspravi održanoj 13. prosinca 2022., navela je da je 2018. radila u Motovunu, ima vlastiti obrt, nije nikada radila u [adresa].

10. Ispitana na raspravi održanoj **.**.2023., SŠ je navela da je 2018. radila u [adresa] kao voditeljica animacije, voditeljica ljudskih potencijala. Bilo je situacija u kojima bi se dijete izgubilo u 8 godina koliko je radila taj posao. U takvim situacijama animatori koji rade na ulazu preuzmu dijete, sjednu s njim u prvi bar ili prostorije za prvu pomoć gdje sa djecom čekaju dok netko ne dođe po njih a u tim situacijama na razglas objave da je dijete izgubljeno. Ne sjeća se konkretne situacije, sjeća se jednog djeteta čiji su roditelji bili N. Prije se prezivala DŠC i moguće da ju je I nazvala u takvim situacijama, kada je bila u sudskom hodniku I joj je spomenula udrugu Dupla kruna ali njoj to ništa ne znači. Na svakom bazenu je bio raspoređen jedan spasitelji pored bazena čuvari tako da se nikada nije dogodilo da bi bazen bio bez nadzora, uvijek su bili i spasitelj i čuvar. [adresa] vodi računa o čistoći i sigurnosti, postoje nadzorne kamera i zdravstvena služba. Medicinsko osoblje koje je tu u slučaju povreda ili potrebe za psihološkom pomoći. U slučaju pružanja pomoći medicinsko osoblje bi o tome imalo evidenciju.

11. Majka maloljetnog oštećenika, ĆŠC, na raspravi održanoj 28. srpnja 2021. i pred ODO u Puli-Pola 19. listopada 2018., navela je da je njen sin bio sam sati ipo-dva i u tom remenu je šetao dok ga jedna turistkinja nije vidjela uplakanog. Od sina i druge djece dobila je informaciju da su bili bez nadzora i da su se mogli kupati i spuštati toboganom bez nadzora. U periodu dok je saznala da se njen sin nije vratio iz [adresa] s drugom djecom bila je u velikom strahu, svašta se moglo dogoditi, mogao se utopiti, mogao ga je netko i oteti. Svima u obitelji događaj je bio traumatičan i dalje trpe posljedice. Njen sin je prije toga spavao sam da bi nakon ovog događaja dolazio kod nje i supruga u krevet, imao noćne more i strahove, pretvorio se u dvogodišnjaka, čak i sada, tri godine nakon nevoljko se odvaja od roditelja na više dana. RŠ se nastavio baviti sportom, krenuo je s plivanjem i bavi se veslanjem. RŠ je 2018.-2019. bio član Plivačkog kluba Pula-Pola a nakon toga se nastavio baviti veslanjem. Godinu prije inkriminiranog događaja RŠ je bio u [adresa], nakon toga ne.

12. Otac maloljetnog RŠ, ZŠ, na raspravi održanoj 28. srpnja 2021. i pred ODO u Puli-Pola 19. listopada 2018., naveo je da su promjene u Jurinom ponašanju trajale sigurno godinu dana, možda i više nakon što se događaj u [adresa] odvio. 19. srpnja 2018. otišao je po sina na parking kraj Mercatora u Puli-Pola. ĐŠ i UŠ su bili odgovorni za raspodjelu djece po autobusima, ĐŠ za autobus u kojem je bio njegov sin RŠ koji dvije godine u tom trenutku pohađa ljetni kamp Dupla kruna. Kada je pitao ĐŠ gdje je RŠ, ĐŠ ga je pitao je li RŠ uopće bio s njima iako ga poznaje. Jedno dijete je potvrdilo da je RŠ to jutro bio s njima u busu, ĐŠ je provjerio popis i vidio da je RŠ na njemu. Razgovarao je s nekim na telefon, vratio se i rekao da je RŠ u redu, kada je pitao gdje je, ĐŠ se opet odmaknuo i pričao s nekim da bi mu odgovorio da je RŠ sa trenericom KŠ. Podigao je glas na ĐŠ koji mu je rekao da će otići po RŠ u [adresa], Poznaje GŠ koja je trenerica, putem je nazvao suprugu koja je trebala provjeriti je li RŠ s KŠ koju poznaje. Kada je došao kući čuo je suprugu koja je razgovarala sa EŠ koja poznaje GŠ i koja joj je rekla da RŠ nije s drugom KŠ. Nakon što su se djeca ukrcala u autobus CŠ je otišla u Grožnjan. ĐŠ mu je rekao da su neka djeca otišla s roditeljima u [adresa] pa da je zbog toga došlo do promjene broja djece u autobusima. Kada su shvatili da RŠ nije sa trenericom, on je zvao Istralandiju bezuspješno a njegova supruga BŠ s kojim je bliža nego s ĐŠ. ĐŠ je rekao njegovoj supruzi da je RŠ s nekom tetom iz [adresa] koja se zove I. Trebalo im je između 45-60 minuta da saznaju da je njihov sin dobro i da kreće s ĐŠ iz [adresa]. ĐŠ je zvao njegovu suprugu i rekao da je RŠ s njim u automobilu i da kreću za Veli Vrh, njegova supruga je inzistirala na tome da čuje sina. Vladanovo ponašanje i prikrivanje odgovornosti nije bilo u redu. Sin mu je rekao da je u jednom trenutku pomislio da će svoje roditelje vidjeti tek na nebu. Isto tako mu je rekao da ga je u jednom trenutku prekrio val i da nije mogao izaći iz bazena i da mu je netko trebao pomoći. Jednom nakon događaja je sreo ĐŠ koji ga je pitao je li RŠ u redu i ponovio da je došlo do greške u brojanju. Smatra da nitko toga dana nije došao po dijete u [adresa] jer se dosta njih poznaje i shvatili bi da je njegov sin ostao i poveli ga. ĐŠ nije nikada uputio ispriku zbog ovog događaja dok se UŠ svaki put ispriča kada se sretnu.

13. MŠC, vanjski suradnik na poslovima prodaje za grupe i transfere [adresa], na raspravi održanoj 22. studenog 2023. navela je da ju je VŠ kontaktirao početkom srpnja 2018. pisano da mu odobri nižu cijenu za ulaznice za djecu iz kampa. To je bila šesta posjeta Udruge Istralandiji, došli su u vlastitom aranžmanu i bilo ih je 100-ak. Nakon zatvaranja parka kontaktirao ju je jer su zaboravili dječaka i zamolio da provjeri gdje je dijete. Nazvala je PŠ, voditeljicu animatorskog tima, nakon dvije minute ju je nazvala kolegica i rekla da je dječak zbrinut, da su ga pronašli kraj bazena s valovima. Animator IŠ odveo je dječaka do bara na ulazu gdje su ga preuzele dvije animatorice dok nisu došli po njega. ĐŠ joj se zahvalio a dječakova majka joj se obratila pisano, ona joj je poslala izvješće o događaju, Nekoliko dana poslije je dječakova majka počela prijetiti tužbama, VŠ joj je rekao da to nije doživio u dugoj karijeri., da se loše osjeća, da mu je žao i da je došlo do greške u brojanju.

14. U pisanom nalazu i mišljenju od **.**.2019. prof. JŠC, psiholog i grupni analitičar, navela je da je RŠ povoljne mentalne funkcionalnosti, sukladnih mnestičkih funkcija i senzomotornih aktivnosti, bez indikatora za cerebralnu disfunkciju. Sposoban opažati, memorirati i reproducirati događaje, razlikuje istinu od laži i maštu od stvarnosti. Postoje oscilacije na području pažnje i koncentracije. Emocionalno je topao, privržen obitelji, snažno povezan s majkom. Opaža se mentalna nesređenost, impulzivnost, tjeskoba i anksioznost i visoka razina straha i brige. Dječak i njegova majka umanjuju simptome traume i postojeće psihotraumatizacije u obliku anksioznosti. Inkriminirani događaji, ako su se odvili, predstavljaju traumatsko iskustvo za dječaka što se manifestira kao osjećaj ostavljenosti, nemoći i beznađa. U trenutku provođenja vještačenja strah i noćne more su kod dječaka još uvijek prisutni. Emocionalne reakcije u trenutku provođenja vještačenja u svibnju 2019. obilježene su psihomotornim nemirom i vidljivom anksioznošću. Dječak ne bi želio svjedočiti na sudu i po njenoj procjeni u slučaju davanja iskaza moglo bi doći do dodatnih štetnih posljedica za daljnji emocionalno razvoj u vidu retraumatizacije i emocionalnog pritiska. Dječak nema sklonost preuveličavanju niti postoje znakovi instrumentalizacije od strane odrasle osobe. Za dječaka i njegovu užu obitelj nužna je prorada traumatskog iskustva.

14.1. Na raspravi održanoj **.**.2024. JŠC navela je da na temelju svih prikupljenih podataka tijekom provedenog psihologijskog vještačenja nisu pronađene nikakve indikacije da bi mlt. dječak RŠ bio izložen manipulacijama ili instrumentalizacijama od strane neke odrasle osobe te je njegovo iskazivanje procijenila autentičnim tim više što su verbalni iskazi dječaka u skladu s rezultatima provedenog psihologijskog ispitivanja tj. dječak je nastojao ne pokazati emocionalnu težinu i biti hrabar no kroz njegov psihomotorni nemir i nakon pet i pol godina i oscilacije pažnje i koncentracije koje su također zabilježene prilikom provođenja testiranja govore u prilog autentičnosti iskazivanja. Inače je i negdje tipično za dječake u pre adolescentnoj i ranoj adolescentnoj dobi da nastoje biti hrabri i nastoje sakriti svoje strahove i brige. Na upit sutkinje o tome na koji način se kod provođenja vještačenja s djecom uopće dođe do u ovom slučaju inkriminiranog događaja vještakinja odgovara da je tu riječ o pitanjima otvorenog tipa u smislu: "Je li nešto u posljednje vrijeme bilo teško ili nešto teško doživio?". Nikada se ne ide direktno na postavljeni konkretni događaj. Na upit opunomoćenice oštećenika je li nakon provedenog razgovora s dječakom utvrdila da bi dječak imao kakve psihotraumatske posljedice u pogledu ovog konkretnog događaja navela je da se radi o mlt. djetetu pa se prvo provede razgovor s roditeljem vezano uz razvoj djeteta i njegove navike a potom intervju sa samim djetetom. U obje situacije dobiveni su podaci sukladni postojanju separacijskog straha kod dječaka koji je vremenski smješten u period nakon pretpostavljenog predmetnog događaja kao i činjenice da dječak od tada spava s roditeljima te odbija ostati sam kod kuće i boji se mraka. Također primjenom ljestvice simptoma traume kod mlađe djece registrirano je značajno kliničko povišenje na području anksioznosti. Nije u domeni vještaka da govori o izvorima psihotraumatizacije već samo o njenom postojanju. U razgovoru s mlt. RŠ i roditeljima nije utvrdila da bi postojao neki drugi uzrok psihotraumatizacije u to vrijeme. Emocije koje je mlt. RŠ iskazao tijekom razgovora očekivane su reakcije na događaj koji je proživio i koji je sam opisao. Na upit postoji li razlika između traumatskog iskustva i psihičke traume vještakinja navela je da je potrebno da bi se iskustvo smatralo traumatskim to da ima obilježja koja osoba doživljava katastrofično što je u ovom slučaju osjećaj ostavljenosti, izgubljenosti u prostoru, nemogućnosti da se stupi u kontakt s roditeljima ili drugim bliskim osobama što to za dijete predstavlja doživljaj potpunog gubitka svijeta kojeg poznaje. Dječak je najprije plakao, tražio i pitao a potom je legao i odustao i kako sam kaže izgubio je nadu. Na temelju njene struke i znanja to definitivno zadovoljava kriterije traumatskog doživljaja. U ovom su slučaju zabilježeni simptomi psihotraumatizacije. Simptomi psihotraumatizacije su posljedice koji ima doživljaj traume u okviru povišene anksioznosti, brige, separacijske anksioznosti – strah od odvajanja od bitnih figura u životu djeteta i odraslog čovjeka. Mlt. RŠ joj je rekao da je to što je ostao sam u [adresa] je bilo loše, sanjao je da mu je tata umro, baka postala robot i ubila tatu i još puno groznih stvari. O opisanom doživljaju od strane djeteta vrlo je vjerojatno da se javljaju vrlo intenzivne emocije straha, nesigurnosti, gubitka bazičnog povjerenja a duboko nesvjesno i ljutnje zato što je bio izložen takvom iskustvu. Posljedica takvih osjećaja su i ružni snovi i noćne more koje dječak opisuje. Dječak je ako su se predmetni događaji dogodili onako kako ih je on ispričao imao intenzivne osjećaje ostavljenosti, bespomoćnosti i gubitka mogućnosti kontakta s obitelji i njemu važnim ljudima i da to zadovoljava kriterije za doživljaj traumatskog iskustva za dijete u dobi od 9 godina. Jedan takav traumatski događaj djeteta u dobi 9 godina može ugroziti njegov pravilan psihofizički ili emocionalni razvoj odgovara zato što predstavlja traumatsko iskustvo koje oblikuje unutarnje kognitivne sheme osobe koja je traumatskom iskustvu bila izložena također je jako važno što sam i navela da se doživljeno traumatsko iskustvo proradi kako bi se utjecaj toga na poteškoće u budućem emocionalnom razvoju svelo na minimum. Na temelju prikupljenih podataka uža obitelj posebice majka također su doživjeli snažan emocionalni stres vjerojatno do razine traume. Najka je nastojala zaštititi dijete na način da je pokušavala umanjiti težinu svega što se dogodilo pa se je posljedično na sličan način nastojao ponašati i dječak. Trauma se može uvijek proraditi ali bi bilo bolje da je to čim brže, odnosno vremenski što bliže traumatskom iskustvu. Zaključak o Jurinoj majci zasniva na podacima iz spisa gdje se navodi da je majka tražila pomoć psihologa i psihijatra koji joj je prepisao terapiju lijekovima a i u razgovoru s majkom pri prikupljanju podataka o mlt. djetetu. Dio pisanog nalaza iz kojeg proizlazi da se dječak boji ostati sam nalazi se na kraju stranice 4 i početku stranice 5 nalaza i mišljenja a što se tiče toga da se boji mraka to je spomenula mama i to je dio ljestvice simptoma traume gdje je zabilježeno povišenje vezano za to područje. Na upit može li i koji raniji događaj koji nije predmet ovog postupka izazvati takve posljedice odgovorila je je da je sve moguće. Danas pregledom dječaka koji je sada star 15 godina moglo bi se može steći određeni uvid u psihološko i emocionalno stanje svakog djeteta pa tako i mlt. AŠ. Po samoj logici stvari dugotrajnija izloženost neugodi stvara veću neugodu. Na daljnji upit može li ukratko pojasniti korelaciju između principa prorade traumatskog iskustva i očekivanih posljedica na pravilan emocionalni odnosno psihofizički razvoj navela je da doživljeno traumatsko iskustvo utječe na naš unutarnji emocionalni svijet, našu unutarnju kognitivnu shemu koju ima svaki pojedinac a ona predstavlja sveukupnost naših životnih iskustava i naših životnih saznanja. Ako doživimo nešto izrazito neugodno i emocionalno teško što predstavlja traumatsko iskustvo a to ne proradimo to posljedično jednostavno rečeno može dovesti do osjećaja da ti se u životu svašta može dogoditi i da ti tu ne možeš ništa. Može se dogoditi da čovjek kasnije u životu ne prepoznaje traumatska iskustva i ne ponaša se primjereno u odnosu na njih. Ako se traumatsko iskustvo proradi i dovede u vezu sa kasnijim našim osjećajima i iskustvima znatno je manji rizik za pojavu emocionalne neprilagodljivosti ili neprimjerenih doživljavanja i ponašanja. Za dijete u dobi 9 godina primarno je imati osjećaj oslonca u starijim bliskim osobama oko sebe i ne bih rekla da je samo mjesto moglo umanjiti osjećaje ostavljenosti i bespomoćnosti djeteta.

15. U pogledu prijedloga za provođenje novog vještačenja koji je odbijen kao odugovlačeći, na temelju odredbe članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08, sudska vještakinja prof. Vesna Lovrečić Pavlović je na raspravi održanoj 25. studenog 2024. razjasnila eventualne nejasnoće tako da je objasnila metodologiju izrade samog nalaza a njena stručnost i nepristranost nije dovedena sumnju. Isto tako, prijedlog da se izdvoji kao nezakonit nalaz i mišljenje vještakinje koja je dječakovu majku ispitala na nekontradiktoran način odbijen je kao neosnovan. Vještakinja je pojasnila način na koji se provodi vještačenje djeteta i dio toga je razgovor s roditeljima koji nema veze s tim je li majka ispitana u postupku u prisustvu stranaka. Vještakinja se bavi psihologijom a ne donosi zaključke na temelju iskaza koji su prikupljeni u tom trenutku u prethodnom postupku tako da nije ostvaren niti jedan od razloga koji zakon predviđa za eventualnu nezakonitost nalaza i mišljenja, sukladno članku 10. ZKP/08. Ovdje treba naglasiti i da je ispitana kasnije u studenom 2024. na raspravi nakon što je majka oštećenika ispitana na kontradiktoran način. Vještakinja je na raspravi ostala pri onome što je napisala u pisanom nalazu i mišljenju tako da je sud prilikom donošenja odluke uzeo u obzir i pisani nalaz i usmenu dopunu kao cjelinu a i iz zapisnika s rasprave održane 27. veljače 2025. (list 5) vidljivo je da je nalaz pročitan i da nije bilo primjedbi isto kao što su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnici op ispitivanju ZŠ i ĆŠC.

16. Na kraju dokaznog postupka, prije prelaska na ispitivanje optuženika pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za oba optuženika iz kojih proizlazi da nisu osuđivani osim što je I. optuženi ŠŠ u tri navrata u razdoblju od 2023. do 2025. prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz sfere sigurnosti u prometu.

17. I. optuženi ĐŠ u svojoj je obrani naveo da je po struci profesor koji dugo vremena radi s djecom. Kamp je aktivan od 2015. a prethodno je radio i u školi, bio trener nogometa djeci, s time da i sam ima dvoje djece u dobi 19 i 16 godina. U narednih tri godine od inkriminiranog događaja, svake godine se povećava broj djece u kampu. Što se tiče ovog događaja , dogodila se omaška u brojanju jer je na tom izletu bilo stotinjak djece. Dvoje djece iz Pazina su pokupili na stanici u Bačvi a ta djeca su iz Istralandie kasnije otišli doma s roditeljima, Isto tako pet, šest djece iz Žminja je došlo s roditeljima direktno u [adresa]. Jedno dijete je zakasnilo na autobus pa ga je majka naknadno dovela i otišla u međuvremenu. Preuzima odgovornost za tu grešku u brojanju jer je spisak djece bio kod njega, ĆŠ nema veze s time. Više puta u jednom kampu bi vodili u [adresa] jer im je to bio omiljeni izlet pa su iz tog razloga tamo već imali krucijalne punktove, kao što je mali, plitki bazen na samom ulazu i još tri mjesta na kojima bi bili. Kraj svakog bazena u [adresa] bude po dvoje ili troje zaposlenika, tako da nema nikakve opasnosti za djecu u smislu nastanka ozljeda a kamo li utapanja. Neki roditelji idu s djecom i do pozicije koja je baza njihovog dolaska i odlaska i budu tamo mimo njih. I taj dan jedan od roditelja, ĐS, bio je tamo i potvrdio je da je vidio dijete koje je bilo uredno zbrinuto. Taj dan je prilikom povratka iz [adresa] imao problem s mobitelom jer mu je baterija bila pri kraju, tako da nekih 30-40 minuta nije bio dostupan. Čim su došli u Puli-Pola nazvao je [adresa] i komunicirao s Jurinim tatom koji mu je dao njihovu adresu. Kada je došao u park, zatekao je RŠ nasmijanog, stavio je puniti mobitel i nazvao njegovu majku koja ga je pitala je li uplašen, na što je on dogovorio da nije. U povratku su stali na benzinsku pumpu, napuniti gorivo i pojeli sladoled. Kada su stigli u Pulu-Pola i kada je vidio Jurinog oca je zaključio je da RŠ nije u autobusu. U [adresa] je komunicirao sa NŠ koja je voditeljica za grupe i s kojom je dogovarao posjete i slao broj djece za ulaznice. Javila mu se bez "halo" i rekla "kikić je s nama, čekamo Vas". Na upit na kojem mjestu su djeca bila prebrojana, odgovara na bazi na ulasku u [adresa], riječ je o livadi na kojoj djeca ostavljaju ruksake i stvari gdje je uvijek netko od trenera. NŠ ga je nazvala nakon desetak dana da su ju kontaktirali Jurini roditelji i da se po njenom iskustvu čini da oni žele nekakav novac, s tim da je već imala takvih iskustava. Rekao je da se i drugom obiteljima s dvoje djece zna dogoditi da zaborave dijete a kamo li u tako velikoj grupi. RŠ je godinu prije bio polaznik kampa, imao je dobre plivačke sposobnosti, tada je bio star nekih osam-devet godina, misli da je godište njegovog sina a kao što je već rekao u tom velikom i najdubljem bazenu s valovima uvijek su prisutni treneri kampa i zaposlenici Istralandije. RŠ više nije pohađao kamp ali ga je znao viđati na plaži za vrijeme kampa. Majka koja je dovela dijete direktno u [adresa] je rekla da će ostati ali je na kraju ipak otišla s tim da se neko vrijeme zadržala. GŠ je profesorica koja je radila u kampu i koja je taj dan ostala u [adresa] nakon njih jer je imala neke obiteljske prijatelje iz Norveške s kojima je kasnije otišla na ručak. Što se tiče nadzornih kamera u [adresa], sve se snima i snimke se nakon nekog vremena vjerojatno brišu ako je sve u redu, to mu je rekla NŠ.

18. II. optuženi ĆS je naveo da je nekoliko godina radio kao trener u kampu i kada bi išli na izlete u [adresa], treneri su bili raspoređeni na mjesta s kojih bi vršili nadzor nad djecom a s njima su uvijek bili i zaposlenici Istralandije. Taj dan mu je ĐŠ rekao da prebroji djecu i on je to napravio na način da je ušao u autobus u kojem je bio ĐŠ i prebrojio djecu.

19. Kazneno djelo povrede djetetovih prava opisano u članku 177. stavka 2. KZ/11 čini onaj tko zlostavi dijete i grubo povrijedi njegova prava i za to kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od jedne do pet godina.

20. Nije sporno da je oštećeni RŠ, rođen **.**.2009. za vrijeme organiziranog boravka u zabavnom parku Istralandija ostavljen bez nadzora voditelja izletničke grupa kampa u Puli-Pola, udruga Dupla Kruna 19. srpnja 2018.

21. Sporno je je li dječak u to vrijeme bio izložen mogućnosti utapanja u bazenu s valovima koji su ga preklapali, je li mu je stranac pomogao izaći ii bazena i jesu li optuženici kao voditelji izletničke grupe postupali sa neizravnom namjerom da svojim postupanjem kod djeteta izazovu strah i ugrozu za njegovo emocionalno stanje i time ga zlostavili.

22. Što se tiče objektivnih sastavnica djela odnosno počinjenja protupravne radnje na način kako je to opisano u optužnici, nije utvrđeno da bi maloljetni RŠ bio izložen mogućnosti utapanja u bazenu jer su optuženici i svjedoci UŠ, trener mlt. RŠ, potvrdili da je riječ o djetetu koji je dobar plivač. Svjedok FŠ, animator u [adresa] niti itko drugi tko je taj dan bio prisutan nije potvrdio da bi oštećenik bio sam na bazenu, dječak je viđen uplakan i prestrašen a I. optuženi ĐŠ je otišao natrag po njega čim je shvatio da dijete nije u autobusu. Dječak je ocu prepričao da su ga u jednom trenutku prekrili valovi što nije spomenuo niti psihologinji niti to proizlazi iz ijednog drugog provedenog dokaza. To što je I. optuženi ĐŠ, svjesno ili ne, u prvom trenutku rekao da je dijete s trenericom GŠ ili se nije ispričao, nije predmet kaznenog postupka u sferi eventualne kaznene odgovornosti oba optuženika s tim da je II. optuženik bio osoba koja je popisivala djevu u autobusima zajedno sa I. optuženikom i još dvoje trenera.

22.1. Isto tako, propust u prozivanju djece po imenu i prezimenu prilikom povratka autobusima u [adresa] koji se očigledno dogodio i od kojega optuženici odnosno I. optuženi ĐŠ kao predsjednik udruge i voditelj izleta uopće ne bježi, ne dovodi sam po sebi do kaznene odgovornosti s tim da je II. optuženik prebrojao djecu prema uputi II. optuženika i njihove su obrane logične i životne jer se u tijeku postupka utvrdilo da je zaista taj dan jedno dijete otišlo ranije s majkom iz aquaparka zbog čega je broj djece odgovarao onom prilikom polaska. Navedeno je potvrdio svjedok ŽŠC.

23. Nakon provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da bi optuženici bili svjesni da svojim radnjama odnosno propuštanjem dužnog postupanja kod RŠ mogu izazvati strah i psihičku bol i da su pristali na to da ugroze njegov emocionalni razvoj, fizičko zdravlje ili život. Dakle, nije niti utvrđeno da bi optuženici svojim radnjama zlostavili dijete što je jedan od modaliteta počinjenja kaznenog djela odnosno upravo onaj koji im se stavlja na teret. Naime, propustom povesti mlt. RŠ iz [adresa] zbog toga što je došlo do pogreške koja se ogleda u tome da optuženici nisu identificirali djecu koja su se vozila autobusima što je učinjeno pri polasku nego su ih samo prebrojali, što je u konačnici prema stavu vještakinje utjecalo na mlt. RŠ na način da ga je traumatiziralo, nije razlog za kaznenu odgovornost jer nije riječ o sustavnom maltretiranju ili pojedinačnoj povredi od strane skrbnika ili druge osobe kojoj je dijete povjereno na skrb koja je takvog intenziteta da bi se mogla smatrati zlostavljanjem za što je svakako potreban element svijesti i volje, dakle, znanje i pristajanje na posljedice. Tijekom organiziranog izleta na mjestu gdje osim voditelja grupa djece postoje čuvari bazena i animatori Istralandije, ostankom sam bez svoje grupe nekih sat i pol-dva za dijete u starosti gotovo 9 godina je šokantno iskustvo koje je ostavilo posljedice ali to samo po sebi ne rezultira kaznenom odgovornošću njegovih trenera točnije voditelja udruge koji je organizirao izlet i trenera u sportskom kampu i člana udruge Dupla kruna. Naime, u konkretnom slučaju može se eventualno raditi o nehaju što nije oblik odgovornosti za kazneno djelo povrede djetetovih prava.

24. Osim objektivnih elemenata a to je počinjenje protupravne radnje, potrebno je utvrditi i subjektivne elemente a to su ubrojivost, svijest o protupravnosti djela, krivnja i ne postojanje razloga koji isključuju krivnju a zakon ih predviđa.

24.1. Ubrojivost nije niti osporavana u postupku kao niti generalna svijest oba optuženika koji rade se djecom o protupravnosti djela povrede djetetovih prava, međutim ne postoji krivnja. Za počinjenje predmetnog kaznenog djela bitno je postojanje namjere koja se sastoji u svjesnosti i pristajanju (intelektualne i voljne sastavnice), u konkretnom slučaju neizravne namjere za koju je potrebno pristajanje, između ostalog i na posljedice za ovaj kvalificirani oblik kaznenog djela, koja nije utvrđena. Nema svijesti o tome da je jedno od 100-ak djece koji su išli organizirano na izlet ostavljeno a kamo li da bi to za dijete moglo izazvati ozbiljne posljedice na emocionalni razvoj a niti pristajanja na to da nekom od radnji odnosno propuštanja I, i II. optuženici izazovu takve posljedice za dijete RŠ.

25. Iz navedenih razloga, I. i II. optuženici su oslobođeni j optužbe na temelju odredbe članka 453. točke 3. ZKP/08 jer nje utvrđeno da bi počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret budući da nisu utvrđena sva bitna obilježja odnosno sastavnice kaznenog djela.

26. Na temelju čl. 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 i nužni izdaci I. i II. optuženika i nagrada branitelja I. i II. optuženika padaju na teret državnog proračuna.

Pula-Pola, 30. travnja 2025.

Sutkinja za mladež

Nena Podrug

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, okrivljenik i branitelj okrivljenika, a u korist okrivljenika i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude. Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA

1. ODO

2. Optuženici

3. Branitelji optuženika

4. Opunomoćenica mlt. oštećenika