Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: Pr-1163/2021-54
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Meczneru, odvjetniku u Samoboru, protiv tuženika Bashkim Gradnja d.o.o., Pula, Argonautska 45, OIB: 93840368462, zastupanog po punomoćniku Ediu Slivaru, odvjetniku u Puli, radi naknade štete, nakon dovršene glavne rasprave održane 17. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 30. travnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se Tuženiku BASHKIM GRADNJA d.o.o., Pula, Argonautska 45, OIB: 93840368462, s naslova naknade štete isplatiti Tužitelju HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 13.210,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 10.03.2023, pa sve do isplate, i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Sa ostatkom tužbenog zahtjeva, a za isplatu s naslova naknade štete iznosa od 9.618,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom iznad prednje dosuđene, tužitelj se odbija.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.029,66 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete, u tužbi navodeći:
- da dana 10.03.2014.g. u Aquaparku Poreč, Tužitelj je stradao za vrijeme redovnog radnog vremena, na radnom mjestu pomoćnog građevinskog radnika, kod poslodavca BASHKIM GRADNJA d.o.o., ovdje Tuženika, na način da mu je prilikom rukovanja radnom opremom, čekićem, komadić metala upao u oko i nanio mu teške tjelesne ozljede; da voditelj gradilišta je u trenutku štetnog događaja bio g. ĐB, a šef gradilišta g. KB;
- da Tužitelju je navedena ozljeda priznata ozljedom na radu te je isti zbog navedene ozljede bio privremeno nesposoban za rad duže od pet godina, dok mu je Nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od dana 21.05.2021.g. utvrđen ukupan tjelesni oštećenje od 30%;
- da obzirom da je do štetnog događaja došlo za vrijeme redovnog radnog vremena, Tužitelj potražuje od Tuženika naknadu nastale imovinske i neimovinske štete;
- da u predmetnoj nezgodi Tužitelj je zadobio tjelesne ozljede radi kojih mu je pružena liječnička pomoć u Općoj bolnici Pula i KBC Zagreb; da zbog zadobivenih ozljeda je trpio fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njegove opće životne i radne sposobnosti zbog čega trpi duševne boli, zaostalo je naruženje, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega;
- da obzirom na navedeno, Tužitelj potražuje od Tuženika naknadu štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100 st. 2 ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, specificirano kako slijedi: po kriteriju dodatnih fizičkih boli iznos od 6.000,00 kn, po kriteriju dodatnog pretrpljenog straha iznos od 6.000,00 kn, po kriteriju dodatnih pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 49.500,00 kn, po kriteriju dodatnog naruženja iznos od 55.500,00 kn, za dodatnu tuđu pomoć i njegu iznos od 5.000,00 kn, ukupno za opisane povrede prava osobnosti: 122.000,00 kn;
- da tužitelj je zbog predmetnog štetnog događaja bio privremeno nesposoban za rad duže od pet godina, te su mu nakon 19 mjeseci privremene nesposobnosti, za vrijeme daljnjeg liječenja od sveukupno više od pet godina, umanjili naknadu plaće za 1.100,00 kuna u odnosu na plaću u punom iznosu koji bi ostvarivao da nije bio na bolovanju; te da stoga Tužitelj s naslova naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade potražuje iznos od ukupno 50.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjeseca u kojemu je primao tako umanjeni iznos na ime naknade plaće pa sve do isplate.
1.1. Tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom se nalaže Tuženiku BASHKIM GRADNJA d.o.o., Pula, Argonautska 45, OIB: 93840368462, s naslova naknade štete isplatiti Tužitelju HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 172.000,00 kn sa tijekom kamata od dana podnošenja tužbe, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak, a sve u roku od 15 dana.
2. U danom odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da događaj koji opisuje tužitelj u tužbi je bio dana 10.3.2014. godine, a da tužba je uložena 17.11.2021. godine, dakle nakon 7 godina i 8 mjeseci od dana kada je tužitelj ozlijeđen, te da prošlo je više od 5 godina od trenutka ozljede i tuženik ističe prigovor zastare; te tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
3. Tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a u odnosu na odgovor na tužbu tužitelj se očitovao da tuženikov prigovor zastare smatra promašenim, dalje navodeći da točno je da sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, međutim pod saznanjem oštećenika za štetu razumije se ne samo saznanje o postojanju štete već i saznanje o obujmu štete, odnosno elementima njezine visine; da tužitelj je u tužbi jasno naznačio kako je tek je Nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od dana 21.05.2021.g. utvrđen ukupan tjelesni oštećenje od 30%, dakle obujam štete je oštećenik saznao tek dana 21.05.2021.g., obzirom da je zbog težine zadobivenih ozljeda proveo dugotrajno liječenje za koje razdoblje je bio i privremeno nesposoban za rad, te da kako je Tužitelj tijekom punih sedam godina provodio aktivno liječenje, zbog čega nije imao saznanje o obujmu štete, smatramo potpuno razvidnim da je tužba u rubriciranom predmetu podnesena unutar subjektivnog roka od 3 godine, obzirom je podnesena dana 16.11.2021.g.; da navedeno pravno shvaćanje je potvrdila i brojna sudska praksa od koje navodi presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-511/2021 od dana 23.06.2021.g., te presudu Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Gž-1619/2018.
4. Tuženik je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, te i kod prigovora zastare, navodeći da prošlo je više od 5 godina od trenutka ozljede ili događaja i tuženik ističe prigovor zastare i to zastare zbog proteka tzv. objektivnog roka; da napomenuti je potrebno da je tužitelj uz podnesak priložio i izvode iz sudske prakse sudova, s time da je u svakoj od tih presuda vrlo jasno da je tužba uz uvažavanje subjektivnog roka od 3 godine za saznanje za štetnika i štetu, odnosno njezin opseg, ipak tužba podnijeta u roku od 5 godina od nastanka štetnog događaja; da samo radi primjera, nije moguće zaključiti da je tužitelj, koji je povrijeđen na radu dana 10. 3. 2014. godine, bio na bolovanju, vratio se na rad kod tuženika kao poslodavca (dakle bio je sposoban za rad), neko vrijeme radio i svojom voljom dao otkaz kod tuženika, ostao u neznanju koju štetu po opsegu i vrsti trpi, dakle subjektivni rok je započeo teći od trenutka stabilizacije zdravstvenog stanja i nastalih posljedica kod tužitelja; te se tuženik poziva na priloženu kopiju članka iz časopisa Osiguranje od 19.9.2011 te članak Posebni zastarni rokovi za naknadu štete, autora NB, navodeći da prema njihovom mišljenju, uz ostalo razmišljanje, protekom 5 godina od dana štetnog događaja nastupa zastara, a da o toj temi s njihovim razmišljanjem slaže se i Ustavni sud Republike Hrvatske, među ostalim i u odlukama br U-III/1457/2020 od 8.6.2021 i br. U-III/2237/2017 od 4.5.2021. godine. Samo kao dodatak već istaknutim prigovorima, tuženik ističe da je i tužitelj dao svoj doprinos nastanku štete i njezinim posljedicama, ne korištenjem zaštitnih sredstava, zaštitnih naočala. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
5. Tužitelj je, a obzirom na od strane tuženika istaknuti prigovor zastare, dopunio tužbeni zahtjev glede nastanka pojedinih vidova štete, te tužitelj ističe da objektivni rok zastare zahtjeva za naknadu štete sukladno čl. 230. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) počinje teći od kada su nastale štetne posljedice, a ne od štetnog događaja; da isto tako, posljedice povrede prava osobnosti ne nastupaju uvijek u isto vrijeme, pa je s obzirom na to moguće da zastara zahtjeva za naknadu neimovinske štete, odnosno za pojedine oblike povrede prava osobnosti nastupa u različito vrijeme; te zbog navedenoga, Tužitelj precizira koji iznos naknade zahtijeva s obzirom na svaki oblik povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, dalje navodeći:
- da Tužitelj po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova potražuje pravičnu novčanu naknadu od 6.000,00 kn za bolove koje je trpio od dana 21.11.2018.g. do dana 21.05.2021.g. kada je utvrđeno ukupno tjelesno oštećenje od 30%; da naime iz dostavljene medicinske dokumentacije je razvidno kako je Tužitelj bio zadržan na liječenju u Klinici za očne bolesti KBC Zagreb od dana 17.03.2020.g. do dana 20.03.2020.g. zbog operativnog zahvata radi liječenja keratopatije lijevog oka, a što je sve posljedica štetnog događaja od dana 10.03.2014.g.; da iz liječničke dokumentacije je isto tako razvidno kako je Tužitelj radi navedenog liječenja bio obavio predoperativni pregled u Županijskoj bolnici Čakovec dana 25.02.2020.g., a što sve dokazuje činjenicu kako je Tužitelj u navedenom razdoblju trpio bolove jakog do srednjeg intenziteta, a nakon operativnog zahvata bolove izrazito jakog intenziteta; da isto tako na nalazu od dana 26.08.2021.g. jasno je navedeno kako Tužitelj dolazi na pregled zbog crvenila lijevog oka unazad mjesec dana s osjećajem pikanja i svrbeža unazad 2-3 dana te da mu je ujutro oko natečeno, što sve dokazuje objektivnu činjenicu trpljenja bolova jakog do srednjeg intenziteta;
- da Tužitelj po kriteriju pretrpljenog straha potražuje pravičnu novčanu naknadu od 6.000,00 kn za bolove koje je trpio od dana 21.11.2018.g. do dana 21.05.2021.g. kada je utvrđeno ukupno tjelesno oštećenje od 30%; da kao što je već prednje navedeno, Tužitelj je od dana 17.03.2020.g. do dana 20.03.2020.g. bio podvrgnut operativnom zahvatu u Klinici za očne bolesti KBC Zagreb u kojem razdoblju je pretrpio strah jakog intenziteta zbog straha od same operacije i njezina ishoda; da isto tako u razdoblju od dana 21.11.2018.g. do dana 21.05.2021.g. Tužitelj je trpio strah jakog do srednjeg intenziteta zbog objektivne mogućnosti trajnog gubitka vida, a COVID-19 pandemija mu je dodatno otežalo njegovo dugotrajno liječenje, zbog čega je Tužitelj trpio dodatan stah u navedenom periodu;
- da iako je Tužitelj proveo liječenje te se pridržavao svih naputaka liječnika, istom su zaostale trajne posljedice koje su dovele do umanjenja opće, životne i radne sposobnosti za 30% i u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima tužitelja; da kao što je naznačeno u samoj tužbi, Nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od dana 21.05.2021.g. utvrđeno je ukupno tjelesno oštećenje Tužitelja od 30%, stoga Tužitelj po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti potražuje iznos od 49.500,00 kn, od dana 21.05.2021.g. što predstavlja dan kada je Tužitelj saznao za obujam štete; da obzirom da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje po kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti, prema općeprihvaćenoj sudskoj praksi trenutak saznanja za štetu je vrijeme kad je završeno liječenje i stabilizirano zdravlje oštećenika, odnosno kad je oštećenik saznao za trajne posljedice zadobivenih ozljeda, a što je u konkretnom slučaju dan 21.05.2021.g.;
- da kod Tužitelja je zaostalo naruženje koje je vidljivo i vrlo uočljivo drugima, a koje naruženje je poprimilo svoj konačni oblik tek nakon operativnog zahvata Tužitelja u Klinici za očne bolesti KBC Zagreb od dana 17.03.2020.g. do dana 20.03.2020.g.; da zbog navedene činjenice, Tužitelj po kriteriju naruženja potražuje pravičnu novčanu naknadu od 55.500,00 kn od dana 20.03.2020.g. kada je oko, nakon operacije poprimilo svoj konačan oblik s kakvim Tužitelj od tada trajno živi;
- da zbog zadobivenih ozljeda i dugotrajnog liječenja Tužitelj je morao mirovati, te nije mogao samostalno obavljati brojne kućanske i svakodnevne aktivnosti te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, koja mu je nakon operativnog zahvata bila potrebna u većem obujmu, a prije i nakon operacije u nešto manjem obujmo; da stoga Tužitelj po kriteriju tuđe pomoći i njege potražuje novčanu naknadu od 5.000,00 kn koja mu je bila pružena od dana 21.11.2018.g. do dana 21.05.2021.g.;
- da ukazuje i na brojnu sudsku praksu kojom je ocijenjeno kada je oštećenik saznao za štetu: Za strah, kada prestane njegovo trajanje odnosno završetkom za to potrebnog liječenja i sagledavanja mogućih neuklonjivih posljedica (VSRH Rev 2098/93); Kod zahtjeva za pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti završetkom liječenja i stabilizacijom oštećenikova zdravstvenog stanja (VSRH Rev 894/89); Kod zahtjeva za pravičnu novčanu naknadu kod fizičkih bolova kada su prestali bolovi, a najkasnije kad se dovrši liječenje (VSRH Gž-1906/77); Kod zahtjeva za duševne boli zbog naruženja kada je postalo izvjesno da se naruženost više ne da ukloniti niti bitno smanjiti (VSRH Gž 1906/77); Kod zahtjeva za naknadu troškova tuđe pomoći kada je prestala potreba za tom pomoći (VSRH Gž 1722/79);
- da u odnosu na navode Tuženika kojima ističe prigovor suodgovornosti Tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, tuženik ističe kako je do ozljeđivanja došlo na način da je Tužitelj za vrijeme redovnog radnog vremena, obavljajući dodijeljeni radni zadatak i uporabom sve zaštitne opreme koju mu je Tuženik omogućio, pretrpio ozljedu koju mu je uzrokovala radna oprema od koje je komadić metala upao u njegovo oko i nanio mu teške tjelesne ozljede;
- da odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava; da isto tako je odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu regulirana i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18) prema kojoj se smatra da ozljeda na radu ili profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, te je navedenu zakonsku odredbu potrebno primijeniti i u predmetnom slučaju.
6. Tuženik se poziva na dostavljenu presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2010. godine, u kojoj presudi je navedeno da objektivni zastarni rok od pet godina počinje teći od trenutka kada je šteta nastala i protekom toga roka naknada štete zastarijeva u svakom slučaju pa i onda kada je oštećenik tek nakon njezina proteka doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila
7. Tužitelj navodi kako dostavljena odluka Ustavnog suda RH ne predstavlja isti pravni temelj jer je predmet spora u toj odluci pravična novčana naknada za pretrpljene duševne boli zbog smrti roditelja, a za koju smrt je u navedenom predmetu tužiteljica saznala isti dan kad joj je majka umrla; te da suprotno navodima tuženika, tužitelj bez obzira na protek roka od 7 godina ima pravo tvrditi odgovornost poslodavca, ovdje tuženika za predmetni štetni događaj i njegovo pogoršanje zdravstvenog stanja koja je posljedica predmetnog štetnog događaja, a da tužitelj je jasno naznačio kako potražuje pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene bolove i strah u zadnje 3 godine, a koje je trpio kao izravnu posljedicu predmetnog štetnog događaja, te da isto tako potražuje i naknadu za tuđu pomoć i njegu koja mu je bila pružena samo u zadnje 3 godine prije podnošenja tužbe, te naknadu za trajno smanjenje životne aktivnosti i zaostalo naruženje, a nakon što je sve okončano, odnosno zdravstveno stanje je stabilizirano unutar subjektivnog roka od 3 godine.
8. Tuženik ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda. Smatra kako je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja, te u sudski spis dostavlja kopiju str. 8. obrazloženja presude Županijskog suda u Sisku (toč 8. teksta), posl. br. Gž- 702/2021. u kojemu se navodi da je primjenom čl, 227. st. 2. ZOO utvrđeno da je protekom roka od 5 godina zastarjelo i samo pravo iz kojega potječu tražbine prema čl. 227 st. 2. i naknada štete po čl, 230 ZOO; da dakle, radi jasnoće izlaganja, tužitelj je doživio povredu na radu, za sada se ističe i njegov doprinos ali kako je tužbu uložio nakon proteka objektivnog roka od 5 godina, za njega je nastupila i zastara samog prava iz kojega potječu eventualne daljnje tražbine, moguća izgubljena zarada i slično; da naime, zakon za sada ne predviđa da oštećeni doživi povredu na radu iz koje njemu nastane šteta, sačeka 7 godina ili 9 godina, tek tada uloži tužbu radi naknade štete, jer je protekom od 5 godina nastupila zastara a taj prigovor će obično svaki tuženik i istaknuti, te je temeljem čl. 227 ZOO došlo do prestanka samog prava iz kojega potječe tražbina, tako da tužitelj time gubi i pravo na razliku plaće – izgubljenu zaradu i slično, te da stoga, očito je i dokazni prijedlog tužitelja da se utvrđuju razlike uz plaći bez osnove jer je samo pravo iz kojega potječu tražbine zastarjelo.
9. Tužitelj je podneskom od 5. veljače 2025., zaprimljenim kod suda 6. veljače 2025., navodeći da nema primjedbi na Nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Branimir Cerovski od dana 26.04.2024.g. i dopunskog Nalaza i mišljenja od dana 20.09.2024.g. kojim je potvrđena uzročno-posljedična veza između dinamike predmetnog ozljeđivanja kada je na radnom mjestu prilikom rukovanja čekićem komad metala Tužitelju upao u oko i opisanih trajnih posljedica, te predmetnim podneskom specificirao tužbeni zahtjev kojim potražuje od Tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, te da također, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022) kojim je propisan srednji tečaj Hrvatske narodne banke za kunu u odnosu na euro na dan 31.12.2022.g., a koji iznosi 1 EUR = 7,53450 HRK te kao takav predstavlja fiksan tečaj konverzije, Tužitelj iskazuje svoje novčano potraživanje prema Tuženiku u predmetnom postupku u valuti EUR, primjenom gore navedenog fiksnog tečaja, te stoga potražuje od Tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a i to za povredu prava na tjelesno zdravlje specificirano kako slijedi: po kriteriju fizičkih boli iznos od 2.010,00 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 2.150,00 EUR, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 6.570,00 EUR, po kriteriju naruženja iznos od 2.190,00 EUR, te za dodatnu tuđu pomoć i njegu iznos od 1.230,00 EUR, UKUPNO za opisane povrede prava osobnosti: 14.150,00 EUR. Dalje navodeći da obzirom da je utvrđeno kako je liječenje završeno dana 09.03.2023.g., to Tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu od dana 10.03.2023.g., sukladno pozitivnim pravnim propisima, imajući u vidu odredbu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, kojim je određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, te da kako je tužba predana dana 16.11.2021.g., a liječenje je završilo nakon toga, dana 09.03.2023.g., to Tužitelj potražuje novčani iznos na ime nastale imovinske i neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od prvog sljedećeg dana 10.03.2023.g., a da u odnosu na tijek zatezne kamate s naslova tuđe pomoći i njege ističe kako Tužitelj i navedenu kamatu potražuje sukladno pozitivnim pravnim propisima, da naime, obzirom da je Tužitelj imao potrebu za tuđom pomoći i njegom za vrijeme liječenja to isti ima pravo na zateznu kamatu od dana korištenja te pomoći, a svakako ima pravo na zatezne kamate od dana završetka liječenja. Tužitelj povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu izgubljene zarade s osnove privremene nesposobnosti za rad tužitelja zbog predmetnog štetnog događaja, a obzirom na navedeno tužitelj odustaje od dokaznog prijedloga financijskog vještačenja. Tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev kako je on naznačen još u tužbi s time da precizira novčano potraživanje s naslova povrede prava osobnosti i naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 14.150,00 EUR, a kako je to naznačeno u podnesku od dana 5.2.2025. godine. Obzirom na navedeno, predlaže usvojiti tako specificirani tužbeni zahtjev uz naknadu troška tužitelju.
10. Tuženik se očitovao da tužitelj je u tužbi i tužbenom zahtjevu potraživao iznos od 172.000,00 kuna, odnosno 22.933,00 EURA, a podneskom od 5.2.2025. potražuje 14.150,00 EURA, da dakle, tužitelj povlači dio tužbenog zahtjeva za iznos od oko 9.000,00 EURA, a da povlačenju dijela iznosa tužbenog zahtjeva se tuženik protivi. Ostajući kod svojih ranijih navoda, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u potpunosti, uz obvezu tužitelja naknade parničnog troška tuženiku.
11. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Prijavu o ozljedi na radu (listovi br. 5-8 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Čakovec od 25.04.2014. (listovi br. 9-11 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Čakovec od 06. studenog .2015. (listovi br. 12-14 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Čakovec od 04. veljače 2016. (listovi br. 15- 17 spisa), Nalaz i mišljenje o postotku tjelesnog oštećenja, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Varaždin, od 21.05.2021. (list br. 18 spisa) i medicinsku dokumentaciju tužitelja (listovi br. 19-74 spisa); po tužitelju dostavljenu sudsku praksu (listovi br. 87-95 spisa); po tuženiku dostavljenu stručnu literaturu (listovi br. 98-101 spisa); po tuženiku dostavljenu sudsku praksu (listovi br. 111-114; list br. 121; listovi br. 205-211 spisa).
11.1. Nadalje je zamolbenim putem, kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, provedeno saslušanje svjedoka KB i svjedoka ĐB, te izvršen uvid u Zapisnik Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, posl. br. Pom-207/2022-5 od 16. prosinca 2022. (listovi br. 129-131 spisa) i Zapisnik Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, posl. br. Pom- 207/2022-8 od 27. travnja 2023. (listovi br. 136-140 spisa).
11.2. Također je provedeno saslušanje tužitelja na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 22. rujna 2023., dok saslušanje zakonskog zastupnika tuženika ŠB nije provedeno iz razloga jer isti, iako uredno pozvan, na navedeno ročište od 22. rujna 2023., kao ni na ročište od 17. ožujka 2025., nije pristupio.
11.3. Provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Branimiru Cerovski, specijalisti oftalmologije, iz Zagreba, te izvršen uvid u Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka od 26. travnja 2024., uz po vještaku dostavljenu medicinsku dokumentaciju (listovi br. 165-171; listovi br. 174-180 spisa) i uvid u Dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka od 20. rujna 2024. (list br. 192 spisa).
12. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP), konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je djelomično osnovanim.
13. Nedvojbeno je da je tužitelj dana 10. ožujka 2014. na gradilištu Aquapark Poreč, kao zaposlenik tuženika, obavljajući poslove pomoćnog građevinskog radnika, doživio ozljedu na radu, radi koje mu je pružena liječnička pomoć u Općoj bolnici Pula i KBC Zagreb.
14. Prema odredbama članka 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19 – dalje: ZR) poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom, i to po općim propisima obveznog prava.
15. Zakonom o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – dalje: ZZR), u članku 17., propisana je odgovornost poslodavca za organiziranje i provedbu zaštite na radu radnika, osoba na radu i drugih osoba, u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima, neovisno o tome kako je to odlučio provoditi pri čemu nisu od utjecaja obveze radnika u području zaštite na radu.
15.1. Obveza osposobljavanja radnika za rad na siguran način propisana je odredbama čl. 27.-30. ZZR prema kojima je poslodavac obvezan svaku osobu na radu osposobiti za rad na siguran način za poslove koje obavlja, u skladu s pravilnikom kojeg donosi ministar nadležan za rad, a radniku i osobi na radu koja nije osposobljena za takav rad, ne smije dozvoliti samostalan rad, bez neposrednog nadzora radnika osposobljenog za rad na siguran način. Nadalje, u odnosu na poslove s posebnim uvjetima rada u članku 36. ZZR-a propisana je obveza poslodavca prema kojoj ne smije ugovoriti poslove s posebnim uvjetima rada s osobom, odnosno ne smije dopustiti obavljanje tih poslova radniku odnosno osobi na radu ukoliko ta osoba ne udovoljava ili više ne udovoljava posebnim uvjetima za njihovo obavljanje. Obveze poslodavca u vezi sa sredstvima rada, osobnom zaštitnom opremom i mjestima rada i nadzorni uređaji kao sredstva zaštite na radu, u vezi s tehnologijom rada i radnim procesima, radnim okolišem propisane su u odredbama čl. 41., 42., 43., 44. i 45. ZZR.
15.2. Postupanje poslodavca protivno navedenim propisanim obvezama a koje su imale za posljedicu ozljedu radnika ili osobe na radu na radu kod poslodavca ili njihovo profesionalno oboljenje dovode do odgovornosti poslodavca za štetu radniku ili osobi na radu.
15.3. Prema odredbi članka 25. st. 1. ZZR-a ozljeda na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
16. Osnovom danih iskaza saslušanih svjedoka KB i ĐB, te iskaza tužitelja, sud je utvrdio da glavni izvođač radova na navedenom gradilištu bilo je društvo Plima d.o.o., a čiji je ovdje tuženik Bashkim gradnja d.o.o. bio podizvođač- kooperant; da voditelj toga gradilišta bio je KB iz društva Plima d.o.o., u smislu raspoređivanja posla, te da on je davao zadatke podizvođačima i njihovim zaposlenicima, dok je ĐB, zaposlenik tuženika na radnom mjestu zidara bio voditelj skupine građevinskih radnika tuženika; da na dan predmetnog štetnog događaja tužitelj i ĐB bili su od strane KB raspoređeni na obavljanje poslova skidanja oplate nakon betoniranja, te da u prijepodnevnim satima, prije pauze, ĐB je prekinuo obavljanje navedenih poslova skidanja oplate jer je sa voditeljem gradilišta KB dogovarao daljnje poslove, te je tužitelj sam nastavio obavljati poslove skidanja oplate, te kako se, prema iskazu tužitelja, oplata teško skidala, otišao je po pajser, te čekićem udarao po pajseru kako bi skinuo oplatu, kojom prilikom se dio čekića odlomio i taj metalni dio tužitelju doletio u oko, te mu je oko krvarilo i istjecala mu je sluz iz oka, a da nakon što je ĐB vidio da se tužitelj ozlijedio, ĐB je tužitelja odvezao u Opću bolnicu u Puli gdje je tužitelj zadržan na liječenju.
17. Iz prednje iznesenog razvidno je da je tužitelj navedene poslove skidanja oplate obavljao po nalogu voditelja tog gradilišta KB koji je određivao koje će poslove obavljati radnici podizvođača radova, pa tako i ovdje tuženika Bashkim gradnja d.o.o. Nadalje proizlazi da je skidanje oplate udaranjem čekićem po pajseru, kako je to radio tužitelj, da bi se oplata odvojila, uobičajeni način skidanja oplate, a da nedvojbeno je da je sredstvo rada, čekić korištenjem kojeg se pri skidanju oplate tužitelj ozlijedio, bio u vlasništvu ovdje tuženika kao tužiteljevog poslodavca.
18. Nedvojbeno je da tužitelj prilikom obavljanja navedenih poslova skidanja oplate nije koristio zaštitne naočale. Prema danom iskazu svjedoka ŽB svaki je podizvođač trebao osigurati zaštitnu opremu za svoje radnike, što znači da je za tužitelja zaštitnu opremu trebao osigurati tuženik kao njegov poslodavac. Tužitelj je iskazao da tuženik mu nije osigurao nikakvu zaštitnu opremu, niti naočale, niti radno odijelo, ništa., jer da oni, radnici tuženika, od svega šta su imali, imali su lopate, kramp, čekiće i kliješta, to je sve šta su imali od svega, a šta se tiče zaštitne opreme, ništa. Svjedok ĐB iskazao je da na gradilištu su bile dostupne zaštitne naočale, Plima d.o.o. je osigurala svu opremu za zaštitu na radu na tom konkretnom gradilištu i to je bilo u prostoru za presvlačenje i alatnici, međutim konkretno zaštitne naočale bi koristili kada bi brusili željezo ili slično, a za ovakve poslove skidanja oplata radnici ne bi uzimali zaštitne naočale.
19. Iz iskaza tužitelja proizlazi da isti prije obavljanja radova na predmetnom gradilištu nije bio osposobljen za rad na siguran način, te da od strane tuženika ni na koji način nije bio upozoren o potrebi sigurnosti na radu, a tuženik na okolnost osposobljenosti tužitelja iz područja zaštite i sigurnosti na radu nije podnio niti predložio nikakve dokaze.
20. Na temelju izloženog, sud utvrđuje kako tuženik obavljanje poslova skidanja oplate na navedenom gradilištu nije osigurao na dovoljno siguran način, a koji je propust tuženika u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom predmetnog događaja tj. ozljede tužitelja na radu.
21. Nadalje, sud utvrđuje da do predmetne ozljede tužitelja na radu nije došlo namjernim postupanjem tužitelja, niti pak se nastanak predmetne ozljede na radu ne može pripisati krajnjoj nepažnji tužitelja, odnosno nemarnom obavljanju posla od strane istog.
22. Slijedom navedenog, nedvojbena je odgovornost tuženika kao poslodavca za predmetnu ozljedu tužitelja na radu, te je temeljem odredbi čl. 25. st. 1. ZZR-a i čl. 111. st. 1. ZR-a, u svezi s odredbama čl. 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, tuženik dužan tužitelju naknaditi cjelokupnu štetu iz ovog štetnog događaja.
23. Prema odredbama članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta).
24. Pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje propisano je odredbom članka 1100. ZOO-a. Prema odredbi članka 1100. st. 1. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, a prema st. 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, te duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
25. Visina novčane naknade neimovinske štete određuje se primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su- 1331-VI/02 i 1372-11/02, te pravnog shvaćanja zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) održanoj dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5. prema kojem se pravnom shvaćanju prihvaćeni iznosi iz ranije navedenih Orijentacijskih kriterija naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja ovog shvaćanja.
26. Odredbom članka 1095. ZOO-a propisano je pravo na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.
27. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju, kako to proizlazi iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof.dr.sc. Branimira Cerovskog, a uslijed toga što mu je komad metala upao u oko, prema medicinskoj dokumentaciji zadobio sljedeće ozljede:
Penetrantnu ranu rožnice lijevog oka; Strano tijelo u lijevom oku; Traumatsku kataraktu lijevog oka, odnosno prema mišljenju sudskog vještaka:
- tužitelj je zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu lijevog oka (probojna ozljeda rožnice, leće, strano tijelo u staklovini, razvoj sekundarnog glaukoma, razvoj ablacije mrežnice i zamućenja rožnice);
- te da unatoč provedenom dugotrajnom kombiniranom konzervativnom liječenju sa 7 kirurških intervencija (kirurška intervencija na prednjem očnom segmentu nakon penetrantne ozljede lijevog oka uz djelomično odstranjenje prirodne leće i provedene prednje vitrektomije, 2 operacije ablacije mrežnice putem vitreoretinske kirurgije sa vađenjem stranog tijela i stavljanjem silikonskog ulja u oko, 1x vađenje silikonskog ulja, te 3x provedene transplantacije pune debljine rožnice lijevog oka) zaostaje vid lijevog oka na razini sljepoće uz enoftalmos (uvučenje očne jabučice) lijevog oka sa bjeličasto zamućenom i neprozirnom rožnicom lijevog oka; a da poslije predmetnog ozljeđivanja osim tegoba sa samim ozlijeđenim okom trpi značajne tegobe gubitka binokularnog vida i privikavanja na taj gubitak što se ogleda u mnogim aspektima svakodnevnog života, da pati radi smanjenja sposobnosti na poslu, a i privatno, te da osim navedenoga, trpi duševnu bol radi svjesnosti o narušenju ranijeg vanjskog izgleda stalno vidljivog trećim osobama u socijalnom okruženju; te vještak utvrđuje umanjenje općih životnih aktivnosti 30%;
- tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 7 dana kumulativno (vezano za stanje neposredno nakon ozljede, tijekom liječenja, poslije kirurških zahvata), bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana (vezano za stanje neposredno nakon ozljede, tijekom liječenja, poslije kirurških zahvata), te bolove slabijeg intenziteta 10 mjeseci u što su uključene i nelagode tijekom liječenja u trajanju od daljnjih 9 mjeseci kumulativno; a da povremene manje boli su u trajnim posljedicama;
- tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajan primarni strah jakog intenziteta (strah od ugroženosti i tjelesnog ozljeđivanja); do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni umjereni do jaki oscilirajući strah (do smirivanja akutne neurovegetativne simptomatologije, proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica): do 8 dana, te potom umjereni oscilirajući strah (proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, strahovanja za ishod liječenja) 20 dana; a po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 9 mjeseci (bojazni i strahovanja za ishod liječenja, strah zbog neugodnih metoda liječenja); te da zaostao je kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj, evociranje okolnosti događaja, poteškoće usnivanja i prosnivanja;
- tužitelj je tuđu pomoć i njegu primio tijekom bolničkih liječenja; te da tuđa pomoć koju mu je pružala nevjenčana supruga bila mu je sumarno potrebna 2 sata dnevno 6 tjedana, 3x2 sata tjedno 4 tjedna, 2x2 sata tjedno 4 tjedna, te 1x2 sata tjedno kroz 6 mjeseci, a koja pomoć mu je bila potrebna pri uobičajenim kućanskim poslovima, rad na hladnom, vjetru, u prašini, na visini, pri odlasku liječniku, na tržnicu, trgovinu i slično;
- kod tužitelja je zaostalo naruženje srednjeg stupnja lako uočljivo na socijalnoj udaljenosti (uvučeno lijevo oko, bjeličasto zamućenje rožnice, crvenilo spojnice), a da ovu sekvelu sud može i izravno procijeniti;
- a da uzročno-posljedična veza između dinamike predmetnog ozljeđivanja kada je na radnom mjestu prilikom rukovanja čekićem komad metala tužitelju upao u oko i opisanih trajnih posljedica jasno je moguća.
27.1. Nadalje, Dopunom nalaza i mišljenja, kojom se sudski vještak po prijedlogu tužitelja očitovao o posljedicama predmetnog štetnog događaja koje tužitelj trpi u razdoblju od dana 21.11.2018. pa nadalje, vještak se očitovao:
- glede toga kada je liječenje tužitelja okončano: što se tiče svih posljedica predmetne traume oka tužitelj će i nadalje trebati pratiti stanje oka i primati konzervativni a moguće i kirurški tretman, dok što se tiče izgleda eventualnog oporavka vida u tužitelja, 9.3.2023. postalo je izvjesno da su u tom smislu iscrpljene mogućnosti liječenja;
- da tužitelj je poslije 21.11.2018. imao 2 operacije PKP i glaukomski napad, te dugotrajno konzervativno liječenje; procjenjuje se da je od 21.11.2018. trpio bol jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 4 dana, manjega intenziteta 4 mjeseca, a da povremeni manji bolovi u trajnim posljedicama;
- da procjenjuje se da je od 21.11.2018. trpio strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, manjega intenziteta 4 mjeseca, te da zaostao je kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj, evociranje okolnosti događaja, poteškoće usnivanja i prosnivanja;
- da tuđa nestručna pomoć i njega u razdoblju 21.11.2018. do danas bila mu je potrebna 2 sata dnevno 2 tjedna, 3x2 sata tjedno 1 tjedan, 2x2 sata tjedno 2 tjedna, te
1x2 sata tjedno kroz 2 mjeseca;
- da tužitelju trajna tuđa nestručna pomoć i njega nije potrebna;
- da naruženje kod tužitelja kakvo je danas nastupilo je 29.6.2023.;
- da do smanjenja općih životnih aktivnosti od 30% došlo je 23.03.2021.
28. Dani nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud ocjenjuje stručnim i nepristranim i isti u cijelosti prihvaća.
29. Na osnovu svega izloženog sud utvrđuje kako je nedvojbeno da je tužitelj u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom na radu, a u periodu od 21. studenog 2018. pa nadalje, pretrpio neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, visina koje se štete određuje primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te imovinsku štetu s osnova troškova tuđe pomoći i njege, cijena sata koje se određuje sukladno važećoj sudskoj praksi.
30. U odnosu na po tuženiku istaknuti prigovor zastare sud utvrđuje kako prema odredbi članka 230. st. 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva u subjektivnom roku od tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a da prema st. 2. istog članka u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva u objektivnom roku od pet godina otkad je šteta nastala, a početak kojeg se objektivnog roka računa od dana nastanka štete, a ne od dana nastanka štetnog događaja kako to pogrešno interpretira tuženik.
31. Slijedom navedenog, nije od odlučujućeg značaja što se predmetni štetni događaj ozljedom tužitelja na radu zbio dana 10. ožujka 2014., već je relevantno kada je šteta, a u uzročno-posljedičnoj vezi s ovim štetnim događajem, nastala.
32. Obzirom da tužitelj potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete iz predmetnog štetnog događaja, a koju je kao posljedicu ozljeda zadobivenih u tom štetnom događaju tužitelj pretrpio odnosno koja je šteta nastupila tj. tužitelju nastala u razdoblju početno od dana 21. studenoga 2018. pa nadalje, nedvojbeno je da je tužba tužitelja podnesena u ovom predmetu dana 16. studenoga 2021., podnesena unutar propisanog petogodišnjeg objektivnog zastarnog roka i unutar trogodišnjeg subjektivnog zastarnog roka.
33. Slijedom toga, po tuženiku istaknuti prigovor zastare je u cijelosti neosnovan.
34. Na temelju danog mišljenja imenovanog sudskog vještaka o trajanju i intenziteta fizičkih bolova, a u razdoblju nakon 21.11.2018., te uzimajući u obzir i opisane nelagodnosti liječenja, tužitelju s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u traženom iznosu od 2.010,00 EUR.
34.1. Kako je prema danom nalazu i mišljenju vještaka tužitelj u svezi s doživljenom ozljedom na radu i nakon dana 21.11.2018. trpio sekundarni strah, tužitelj osnovano potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje po kriteriju straha, a prema intenzitetu i trajanju kojeg straha, tužitelju prema ocjeni suda pripada pravo na novčanu satisfakciju ovog vida štete u traženom iznosu od 2.150,00 EUR.
34.2. Osnovom po vještaku utvrđenog trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja kao posljedice u štetnom događaju zadobivenih ozljeda, koje je nastupilo dana 23.03.2021. godine, i to u obimu od 30%, tužitelj je ostvario pravo na naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava na osobnosti na tjelesno zdravlje po kriteriju smanjene životne aktivnosti u traženoj visini od 6.570,00 EUR.
34.3. Nedvojbeno je da je, a kako to proizlazi iz danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao posljedica zadobivene ozljede kod tužitelja zaostalo po vještaku opisano naruženje srednjeg stupnja, trećim osobama vidljivo u svakodnevnom kontaktu, pa bi stoga tužitelju pripadalo pravo na naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti u iznosu od 4.379,85 EUR, a slijedom čega je onda osnovan zahtjev tužitelja za naknadu ovog vida štete u traženom iznosu od 2.190,00 EUR.
34.4. Shodno prednje iznesenom, tužitelj je ostvario pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 12.920,00 EUR.
35. U odnosu na potraživanu naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege, kao imovinske štete, sud osnovom provedenog vještačenja utvrđuje kako je u svezi sa predmetnim štetnim događajem, a u razdoblju od 21.11.2018. pa nadalje, tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, u ukupnom trajanju od 58 sati, što pomnoženo sa cijenom sata nemedicinske pomoći koju priznaje sudska praksa od 5,00 EUR po satu, daje iznos naknade imovinske štete od 290,00 EUR. Slijedom toga, tužitelju pripada pravo na naknadu ovog vida imovinske štete u navedenom iznosu od 290,00 EUR.
36. Na temelju svega navedenoga utvrđen je osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 13.210,00 EUR (12.920,00 EUR + 290,00 EUR).
37. Na navedeni glavnični iznos od 13.210,00 EUR tužitelju osnovom odredbe članka 29. st. 1. ZOO-a pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate. Na neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti zatezna kamata sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe, a na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a od dana nastanka štete, slijedom čega tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu i na neimovinsku štetu i na imovinsku štetu od dana 10. ožujka 2023.
38. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 13.210,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 10. ožujka 2023. do isplate, po stopi propisanoj odredbama članka 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a, kako je to odlučeno o točci I. izreke.
39. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u daljnjem traženom iznosu od 940,00 EUR (14.150,00 EUR – 13.210,00 EUR), odbija se neosnovan.
40.. U odnosu na preostali dio prvotno utuženog novčanog iznosa, od 8.678,32 EUR (172.000,00 kn / 22.828,32 EUR - 14.150,00 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom, koji tužitelj više ne potražuje, sud utvrđuje da radi se o djelomičnom povlačenju tužbe, no kako se tuženik tom djelomičnom povlačenju tužbe usprotivio, tužitelj je i sa navedenim iznosom odbijen.
41. Slijedom prednje navedenog, tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od ukupno 9.618,32 EUR (940,00 EUR + 8.678,32 EUR), kako je to odlučeno u točci II. izreke presude.
42. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa/23).
42.1. Uspjeh tužitelja u ovom sporu iznosi 57,87 %, a uspjeh tuženika 42,13 %, te shodno postotku koji preostaje nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi 15,74 % troškova postupka.
42.2. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 16.11.2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 18.1.2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 8.2.2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 10.3.2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 14.4.2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 10.6.2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. Tarife), zastupanja na ročištu od 16.12.2022. (kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo) u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 3.2.2023. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištu od 27.4.2023. (kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo) u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 2.5.2023. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištu od 22.9.2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 14.6.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife/23), sastava podneska od 5.2.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife/23), zastupanja na ročištu od 17.3.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife/23), trošak medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 520,00 EUR, te trošak svjedoka ĐB u iznosu od 71,67 EUR, ukupno 6.541,67 EUR.
42.3. Tužitelju nije priznat traženi trošak sastava podnesaka od 16.4.2023., jer u spisu nema podneska od navedenog dana, već ima podnesak od 16.4.2024. kojim je dostavljen dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje, a koji podnesak i da je ispravno naznačen nije bio potreban za vođenje ove parnice, iz razloga što sud ima pristup podacima o plaćenim predujmovima, te dostavljanje dokaza o istom nije potrebno, a niti je to od tužitelja traženo. Tužitelju nije priznat ni trošak sudskih pristojbi na tužbu i na presudu, budući je tužitelj u ovom radnom sporu po zakonu oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
42.4. Shodno navedenom, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove u iznosu od 1.029,66 EUR (6.541,67 EUR x 15,74 %).
Čakovec, 30. travnja 2025.
Sutkinja:
Sandra Oletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
O tom obavijest:
1. tužitelj po punomoćniku
2. tuženik po punomoćniku
