REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1703/2018-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VĆ (prije BĆ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Denisu Huseinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I tuženika AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II tuženika KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III tuženice VĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku SĆ, odvjetniku u [adresa], IV tuženice EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], V tuženice CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (kao pravne sljednice IV tuženice LĆ OIB. [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]), obje zastupane po punomoćniku ZĆ, odvjetniku u [adresa], VI tuženika PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku SĆ, odvjetniku u [adresa], VII tuženika ASTEKS d.o.o. (u zemljišnim knjigama upisan kao A.S. TEKS d.o.o.) OIB: 94474069945, Zagreb, Makarska br. 5, zastupanog po punomoćniku ZĆ, odvjetniku u [adresa], VIII tuženika ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku SĆ, odvjetniku [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 19. ožujka 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Denisa Huseina, odvjetnika, punomoćnika I,II,III,V i VIII tuženika SĆ, odvjetnika, te punomoćnika IV,VI i VII tuženika ZĆ, odvjetnika, dana 30. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica BĆ udata VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla pravo vlasništva po osnovi zakona, po osnovi dosjelosti, dijela z. k. č. [katastarska čestica] površine 168 m2, iz z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a koji dio z. k. č. [katastarska čestica] je označen, u Mišljenju na str.11 i Skici lica mjesta na str.13 u Nalazu i mišljenju sudskog vještaka Mladena Beber, Beber d.o.o. od rujna 2023.g., predanog sudu dne 20.02.2024.g., koji je sastavni dio ove presude i obojan i označen na skici žutom bojom kao spojnica točaka 1-2-10-9-1, prema katastru dio k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], prema zemljišnoj knjizi dio z. k. č. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao kuća u [adresa], u [adresa], tlocrtne površine 266 čm ili 74 čhv i dvorište, u naravi zatravnjena površina na kojoj se nalazi balkon uz južni dio kuće tužiteljice, stabla, sve unutar potpuno zagrađenog fizičkog posjeda tužiteljice, površine 97 m2, izraženo u omjeru 97/845 dijela iste z.k.č., i obojan i označen na skici zelenom bojom kao spojnica točaka 9-10-11-12-9, prema katastru dio k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], prema zemljišnoj knjizi dio z. k. č. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao kuća u [adresa], u [adresa], tlocrtne površine 266 čm ili 74 čhv i dvorište, u naravi zatravnjena površina na kojoj se nalazi zatravnjena površina sa deponiranim drvenim materijalom, sve unutar potpuno zagrađenog fizičkog posjeda tužiteljice do žičane ograde na stupovima na krajnjoj jugoistočnoj strani u cijeloj širini posjeda, površine 71 m2, izraženo u omjeru 71/845 dijela iste z.k.č., te su tuženici AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 1. [adresa], KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao pravne slijednice IV tužene LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], PĆ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ASTEKS d.o.o., (u zemljišnim knjigama upisan kao A.S. TEKS d.o.o.), OIB: 94474069945, Makarska br. 5, Zagreb, sada upisana MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja je stekla pravo vlasništva nakon zabilježbe spora/tužbe pod br. Z-22701/2018 od 19.04.2018. u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ŽĆ (ranije OĆ) Crljić, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni trpjeti upis prava vlasništva za korist tužiteljice BĆ udata VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], dijela z. k. č. [katastarska čestica] u površini od 168 m2, u omjeru od 168/845 dijela.

II Tuženici su dužni solidarno nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.562,50 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30. travnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. U tužbi se navodi da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-114/76 od 01. srpnja 1976.g. razvrgnuta suvlasnička zajednica odnosno uređen način korištenja nekretnina iz ostavine pokojnog JĆ, tako da je tužiteljici pripala:

- k. č. [katastarska čestica] i dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen crvenom bojom u skici izmjere vještaka Miroslava Stamičara, površine od 166 čhv

- voćnjak i vinograd "Matulinovo" u površini od 200 čhv

dok su protustrankama u tom postupku i to: RĆ, ĐĆ, mld. ČĆ, UĆ i IĆ, pripale i ostale na korištenje sve ostale nekretnine koje nisu navedene u tom rješenju pod točkom A. Navodi se da je z. k. č. [katastarska čestica] dvorište površine 113 čhv, uz ispravak pretvorena u slijedeće čestice: 1737/1 dvorište sa 128 čhv i 1737/2 dvorište sa 13 čhv, te je tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetnih čestica u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj z. k. č. [katastarska čestica] je sagrađena broj 3711 k. o. [katastarska općina], na I katu, desno, površine 96,15 m2 i spremište površine 26,68 m2 s garažom površine 32,72 m2 stambena zgrada u [adresa]. Tužiteljica navodi da su NĆ i HĆ (obje rođene IĆ) sklopile Kupoprodajni ugovor 29. rujna 1997.g. s VIII tuženikom OĆ kojem su prodale stan u stambenoj zgradi sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] zk.ul. tada broj 3711 k. o. [katastarska općina], na I katu desno, površine 96,15 m2 i spremište, te garažu. Tužiteljica navodi da je predmetna kupoprodaja bila fingirana jer je stvarni graditelj kuće na z. k. č. [katastarska čestica] bio VIII tuženik, dok su NĆ i HĆ bile suvlasnice zemljišta na kojoj je VIII tuženik gradio. Navodi da je predmetna nekretnina z. k. č. [katastarska čestica] kuća u [adresa], u [adresa], kasnije upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica navodi da je angažirala geodetskog vještaka koji je izradio skicu premjeravanja i diobni nacrt iz kojeg je vidljivo da je upravo tužiteljica vlasnica u 1/1 k. č. [katastarska čestica] [adresa], kuća br. 98, zgrada i dvorište površine 462 m2, u dosadašnjem stanju 637 m2, koja odgovara z. k. č. [katastarska čestica] te se novoformirana z. k. č. [katastarska čestica] sastoji od 1737/1 i dijela 1738, površina 462 m2 i 175 m2, ukupno 637 m2, dok je VIII tuženik posjednik i vlasnik k. č. [katastarska čestica] površine 670 m2 koja odgovara z. k. č. [katastarska čestica]. Nadalje, tužiteljica navodi da su tijekom postupka P-4871/15 NĆ, HĆ i OĆ prodali ovdje naznačenim tuženicima suvlasničke dijelove z. k. č. [katastarska čestica] kuća u [adresa], u [adresa]. Tužiteljica navodi da je u postupku P-4871/15 pred Općinskim sudom o Novom Zagrebu, sudski vještak Mladen Beber dipl. ing. proveo vještačenje i utvrdio da je tužiteljica temeljem spomenutog pravomoćnog rješenja ovoga suda poslovni broj R1-114/76 od 01. srpnja 1976. g. do danas u nesmetanom, poštenom, savjesnom i zakonitom posjedu dijela z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u površini od 168 m2, koji je ograđen od 1979. godine do danas i dio je njezinog fizički ograđenog posjeda, temeljem čega je dosjelošću tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnom dijelu z. k. č. [katastarska čestica]. Uz navedeno je navela da je kupila dio k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu Grada Zagreba u površini od 13 čhv k. o. [katastarska općina], radi formiranja nove z. k. č. [katastarska čestica], površine 128 čhv k.o. Remete

2. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od dana 11. ožujka 2024.g., koji je dijelom ispravljen u podnesku od dana 05. travnja 2024.g., tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je stekla pravo vlasništva spornog zemljišta, dosjelošću i da su tuženici dužni trpjeti upis vlasništva tužiteljice u zemljišne knjige, te joj naknaditi parnične troškove.

3. Tuženici AĆ, KĆ VĆG, PĆ, LĆ i Asteks d.o.o. podnijeli su odgovore na tužbu kojima su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu, te su naveli da tužiteljica nije zakonita, niti istinita niti poštena posjednica predmetnog dijela zemljišta. Tuženici tvrde da tužiteljica niti na jedan od zakonom predviđenih načina stjecanja, nije stekla pravo vlasništva predmetnog zemljišta. Predložili su odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od objave presude do isplate.

4. Tuženik ŽĆ u odgovoru na tužbu istaknuo je prigovor litispendencije, navodeći da se vodi postupak poslovni broj P-4871/15 kod Općinskog suda u Novom Zagrebu. Istaknuo je i prigovor presuđene stvari, pozivajući se na presudu donesenu u tom predmetu dana 23. svibnja 2018. godine. Tuženik je osporio tužiteljici stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te joj je osporio zakonit, istinit i pošten posjed predmetne nekretnine. Naglasio je da kvalificirani posjed u svakom slučaju prestaje čin posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, te navodi da je takav posjed prestao pokretanjem sudskog postupka P-4871/15 kod Općinskog suda u Novom Zagrebu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i dosuditi mu parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

5. Tuženik Asteks d.o.o. je u odgovoru na tužbu (list 72 i 73 spisa) u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan navodeći da ne postoje zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je predmet spora. Navodi da je potrebno ispuniti sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te naglašava da nepošteni posjednik ni u kojem slučaju ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, a da je upravo tužiteljica nepošteni posjednik, jer joj nije moglo ostati nepoznato da joj ne pripada pravo na posjed, što je vidljivo već iz navoda tužbe i činjenice da je nekretnina u posjedu i knjižnom vlasništvu tuženika od 1995. godine. Navodi da tužiteljica nije dokazala postojanje svoje neprekinute posjedovne vlasti na nekretnini kroz zakonom propisano vrijeme, niti je dokazala samostalnost posjedovanja. Ističe i prigovor presuđene stvari, pozivajući se na presudu donesenu u spomenutom predmetu poslovni broj P- 4817/15. Predlaže odbaciti odnosno odbiti tužbu uz naknadu parničnog troška.

6. Tuženice EĆ i CĆ (kao pravne slijednice tuženice LĆ) u odgovoru na tužbu (list 75 do 76 spisa) poriču navode tužbe, prigovaraju nedostatku aktivne i pasivne legitimacije i nedostatku pravnog interesa tužitelja. Naglašavaju da je osnovna pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću, savjestan posjed, odnosno okolnost da tužitelj nije znao niti mogao znati da nekretnina koju koristi nije njegova nego tuđa. Navode da tužiteljica nije mogla biti u uvjerenju da koristi svoju nekretninu jer je predmetna nekretnina decenijama unazad (od 1995. godine) a i danas u knjižnom vlasništvu i posjedu I do VII tuženika, pa da ne postoji potreban zakonski uvjet kvalitete poštenja posjeda. navode da je tužiteljica stupila u posjed dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oko 2004. godine, kada je okupirala površinu koja je predmet spora, pa da nije ispunjen niti uvjet potrebnog vremena neprekinutog posjeda od 20 godina za barem pošteni posjed. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

7. Naknadno u podnesku od 10. studenog 2020. godine tuženici AĆ, KĆ i VĆG su dopunili odgovor na tužbu i osporili tužiteljici zakonit, istinit i pošten posjed predmetne nekretnine. Pozivaju se na odredbu čl. 37. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, navode da tužiteljica traži utvrđenje suvlasničkog dijela nekretnine, koji nije individualiziran i odijeljen, te za kojeg prethodno parcelacija nije provedena, odnosno nije izrađen parcelacijski elaborat koji bi jasno određivao predmet vlasničke zaštite i koji bi činio sastavni dio zahtjeva, pa da je stoga tužbeni zahtjev pravno neutemeljen. Predlažu odbaciti odnosno odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

8. Naknadno na ročištu dana 08. rujna 2021. g. (111 spisa) ističe da tuženik Asteks d.o.o. više nije pasivno legitimiran, jer je prodao nekretninu MĆ, [adresa].

9. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom rješenja R1-114/76, rješenja Grada Zagreba, izvatka iz zemljišnih knjiga, rješenja zk odjela o prihvaćanju prigovora tužiteljice u vezi sa brisanjem zabilježbe spora, očevidom uz sudjelovanje geodetskog vještaka Mladena Bebera dipl. ing. koji je izradio nalaz i mišljenje, saslušanjem svjedoka DĆ, ŠĆ i TĆ, GĆ, ĆĆ i FĆ, te saslušanjem stranaka.

10. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Nije sporno da su stranke vlasnici odnosno suvlasnici susjednih nekretnina. Sporno je pitanje je li tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet spora, odnosno na dijelu z. k. č. [katastarska čestica] površine 168 m2.

12. S tim u vezi tuženici su istaknuli prigovor presuđene stvari, prigovor litispendencije, prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, te su osporili postojanje zakonskih pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću.

13. Radi utvrđenja spornih okolnosti provedeni su već spomenuti dokazi.

14. Pregledom rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-114/76 od 01. srpnja 1976. godine utvrđeno je da je razvrgnuta suvlasnička zajednica i uređen način korištenja zemljišta i to nekretnina iz ostavine iza pokojnog JĆ.

15. Navedenim sudskim rješenjem BĆ je pripao:

- k. č. br. [katastarska čestica] i dok k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen u skici izmjere Miroslava Stamičara crvenom bojom, u površini od 166 čhv, kao i voćnjak i vinograd "Matulinovo" u površini od 200 čhv.

- protustrankama (između ostalih su to tada mldb. ČĆ, sada NĆ i mldb. UĆ, sada HĆ) su ostale na korištenje sve ostale nekretnine koje nisu navedene u tom rješenju.

16. Pregledom Rješenja Grada Zagreba - Općine Maksimir od 16. travnja 1987. godine (list 7 spisa), utvrđeno je da je Grad Zagreb dao na korištenje tužiteljici dio građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu i to dio k. č. [katastarska čestica] površine 13 čhv k. o. [katastarska općina] (nova izmjera k. č. [katastarska čestica] površine 11 m2 k. o. [katastarska općina]) radi formiranja k. č. [katastarska čestica] površine 128 čhv k. o. [katastarska općina] (prema novoj izmjeri k. č. [katastarska čestica] površine 462 m2 k. o. [katastarska općina]) na kojoj je dozvoljena izgradnja slobodnostojećeg obiteljskog stambenog objekta, a tužiteljica se obvezuje platiti troškove pripreme građevinskog zemljišta i u roku od tri godine izgraditi objekt.

17. Prilikom očevida sudska komisija je obišla lice mjesta i utvrdila da se sporna površina proteže od temelja kuće na adresi [adresa] s južne strane do žičane ograde na sjeveru. Vještak je u svom nalazu i mišljenju, između ostalog, naveo da bi linija namirenja u odnosu na nekretninu tužene strane i to zk.č. 1738 k. o. [katastarska općina], trebala biti u spoju točaka 9 - 10 (plavo na skici). Nadalje, južno od linije namirenja tužiteljice nalazi se, unutar njezinog fizičkog ograđenog i izgrađenog posjeda, površina koja je na skici lica mjesta obojana zeleno, koja nije površina namirenja tužiteljice, jer se do te linije ista namirila površinom od 166 čhv ili 597 m2.

18. Tužiteljica i tuženici su prihvatili nalaz i mišljenje vještaka, te nisu isticali primjedbe. Kako su nalaz i mišljenje izrađeni prema pravilima struke, objektivno i jasno, sud ih je u potpunosti prihvatio.

19. Svjedok DĆ je izjavio da se radi o ograđenom dvorištu koji njegova supruga ima u svom posjedu. Izjavio je da je njegova supruga naslijedila navedeno zemljište i staru kuću koja se na njemu nalazila, nakon smrti prvog supruga JĆ, te da se 1976.g. vodio sudski postupak i doneseno rješenje kojim je određena međa, te da je on upravo po tom sudskom rješenju postavio žičanu ogradu i tako ogradio prostor koji je u vlasništvu njegove supruge, od ostalog dijela. Tvrdi da od tada njegova supruga ima posjed tog zemljišta, na kojem se nalaze dvije kuće koje koriste i u kojima žive. Izjavio je da je staru kuću renovirao 1978.g. a gradnju novu kuće je započeo 1984.g. Tvrdi da za cijelo ovo vrijeme njegovoj supruzi nitko nije osporavao pravo korištenja zemljišta niti kuća. Opisao je da se na dijelu zemljištu, uz spomenutu ogradu, nalaze stabla kruške, breskve, marelice, da su posađene ruže i da je tu posložio drva. Izjavio je da nakon 1976.g nije mijenjao ogradu, već da je samo održavao postojeću žičanu ogradu, gdje se nalazi i djelomično betonski podest.

20. Svjedokinja ŠĆ je navela da tužiteljicu poznaje dugi niz godina, još dok je bila u braku s prvim suprugom pok VR, te se cijelo vrijeme prijateljske druže i posjećuju. Ima saznanja da je tužiteljica naslijedila od prvog supruga zemljište i kuću i da se 1976.g sudskim putem odvojila od ostalih nasljednika, te svoju nekretninu ogradila žičanom ogradom, koja i danas postoji na istom mjestu. Navela je, da tužiteljica nitko u tom dugom razdoblju nije osporavao njezino pravo vlasništva i korištenja nekretnine. Spomenula je da tužiteljica ima vrt na tom zemljištu i da joj je i ona pomagala u obrađivanju, te su se u vrtu družile i pile kavu. Izjavila je da je 1976.g. ogradu postavila tužiteljica i njezin sadašnji suprug tužiteljice.

21. Svjedok TĆ je naveo kao i njegova supruga ŠĆ, da se druže i prijateljuju s tužiteljicom i njezinim suprugom dugi niz godina, te da je upravo on pomogao postaviti žičanu ogradu 1976. godine, te da je ograda postavljena upravo na mjestima kako je to označeno u sudskoj odluci koja je tada bila donesena. Smatra da tužiteljici nitko nije smetao u posjedu i korištenju ovih nekretnina i da joj nitko nije osporavao njezino pravo. Tvrdi da je stanje ograde isto kao 1976.g., te da se ograda nije pomicala niti se širila.

22. Svjedokinja BR je navela da je često dolazila kod svoje prijateljice EĆ koja je živjela u zgradi na adresi [adresa], te je od nje saznala da su susjedi iz te zgrade posadili čemprese uz ogradu koja dijeli dvorište tužiteljice od prostora uz zgradu u kojoj je živjela EĆ. Izjavila je da joj je spomenuta prijateljica pričala da su stanari zgrade namjeravali koristiti roštilj u dvorištu i družiti se u tom dvorištu, ali to nisu mogli jer im je tužiteljica pravila probleme, tako da nitko od njih nije koristio dio dvorišta, koji se nalazi pored čempresa posađenih uz ogradu. Navela je da joj je gđa EĆ znala reći da je govorila tužiteljici da taj dio pripada njihovoj zgradi.

23. Svjedokinja ĆĆ je također prijateljica EĆ, te je i ona dolazila k njoj u posjete dok je gđa EĆ živjela u zgradi na adresi [adresa], u razdoblju od 1996. do 2012. godine, te pamti da nisu nikada mogli boraviti u dvorištu koje su stanari te zgrade uredili, radi straha od vike i galame do koje je moglo doći od strane stanara u kući na adresi [adresa]. I ova svjedokinja kao i BR nisu nikada doživjeli situaciju u kojoj bi tužiteljica vikala, galamila, već za to ima saznanja samo iz razgovora s prijateljicom. Navela je da joj je gđa EĆ rekla da se međa nalazi ispod balkona tužiteljice, tako da je balkon na zemlji koja pripada nekretnini na adresi [adresa], o čemu je gđa EĆ upozoravala tužiteljicu.

24. I svjedokinja FĆ je prijateljica tužiteljice, te ju je posjećivala dok je živjela na adresi [adresa] . Izjavila je da je u razgovoru s prijateljicom i sa drugim stanarima zgrade saznala da je sporan dio zemljišta iza čempresa. Sjeća se da su upravo stanari posadili čemprese, da se vizualno ograde od tužiteljice, te da su uređivali dvorište za zajednička druženja, ali da nikada nisu popili kavu u tom dvorištu niti roštiljali jer je moglo biti neugodno radi galame i dobacivanja, s obzirom da je prilikom košenja trave tužiteljica dobacivala i vikala. Svjedokinja nije znala je li gđa EĆ osporavala tužiteljici pravo korištenja spornog zemljišta.

25. Saslušana je tužiteljica koja je navela da je vlasnica kuće na adresi [adresa] i [adresa], te dvorišta koje se nalazi uz te kuće, koje dvorište je ograđeno sa svih strana i to od 1976. godine, kada je na sudu provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice, te su njoj pripale u vlasništvo navedene nekretnine, koje je naslijedila od pokojnog supruga JĆ. Tužiteljica tvrdi da na tom prostoru dvorišta koji se nalazi uz spomenute kuće, cijelo vrijeme ima vrt, voćke i to stabla marelice, breskve, kruške, da ima paradajz, posađene ruže i da cijelo vrijeme od 1976. godine u potpunosti uživa tu nekretninu. Tvrdi da je ograda postojala i prije 1976.g. ali da je nakon razvrgnuća ograda postavljena i s južne strane, te da je od tada nisu pomicali. Tužiteljica je navela da su s druge strane ograde posađeni čempresi i da se s druge strane ograde nalazi zemljište koje je u vlasništvu svih tuženika. Navela je da je davno prije to zemljište pripadalo njezinom pokojnom suprugu VR i njegovom bratu ĐĆ. Izjavila je da je na tom zemljištu oko 1998.g. sagrađena zgrada i to tako da su nasljednice pok. ĐĆ, a to su HĆ i NĆ prodale zemljište ŽĆ, koji je potom na tom zemljištu sagradio zgradu. Naglasila je da je cijelo vrijeme od 1976. godine u posjedu sporne nekretnine koji prostor koristi tako da ima vrt, voćke, povrće, odlaže drva, te da joj cijelo vrijeme nitko nije osporavao pravo vlasništva i korištenja te nekretnine. Tužiteljica je navela da joj NĆ i HĆ nisu osporavale pravo vlasništva i nisu protiv nje pokretale postupke, jer da su one prodale zemljište koje su prethodno bile dobile u vlasništvo.

26. Saslušana je tuženica VĆG koja je navela da je 1998. godine kupila stan u zgradi na adresi [adresa], da su svi dokumenti bili uredni i da je uz stan stekla suvlasnički dio zemljišta na kojem se zgrada nalazi. Navela je da je i u vrijeme kada je kupila stan i ušla u posjed, ograda između tužiteljice i zemljišta koje pripada zgradi u kojoj živi, bila na istom mjestu na kojem je i danas, te da nitko od stanara zgrade u kojoj živi nije ulazio u dvorište koje koristi tužiteljica, dakle nisu ulazili preko ograde. Navela je da nije nikada osporava tužiteljici pravo korištenja ograđenog dvorišta, a potom se, nakon upute punomoćnika, odvjetnika, tuženica ispravila i navela da joj je osporavala to pravo, jer da je to njihovo.

27. Tuženik KĆ se pridružio iskazu svoje supruge i nadodao da je u nekoliko navrata kosio travu do ograde i do čempresa, te da je suprug tužiteljice lupao štapom i govorio da je to njegovo.

28. Tuženica AR je navela da je približavanje ogradi značilo da će bilo tko od susjeda doživjeti vikanje i uvrede od strane tužiteljice. Navela je da su čemprese posadili kako bi se zaštiti od njezinih verbalnih napada, na koje napade s joj nekada odgovarali da nije u pravu, ali nikada nisu zvali policiju, izazivali svađu s tužiteljicom niti protiv nje pokretali postupke. Nije se mogla sjetiti je li ta ograda postojala i u vrijeme kada se doselila u stan 1996. godine. Izjavila je da je prilikom verbalnih napada tužiteljice, govorila tužiteljici kuda ide međa i da je tužiteljica na njihovoj zemlji, jer da joj čak i balkon dijelom prelazi među.

29. Tuženica CĆ je navela da je od AR koja joj je šogorica slušala priče o kojima su tuženici iskazivali, a isto je slušala i od svog supruga KR.

30. Tuženik KR je iskazao da je od 1998.g. dolazio kod svoje sestre u zgradu na adresi [adresa], jer je ona kupila stan u toj zgradi, koji je bio roh bau, pa joj je pomagao u uređenju stana, a poslije je i on kupio u istoj zgradi poslovni prostor. Naveo je da je prilikom kupnje provjerio u katastru i pogledao digitalne slike i da je shvatio da se zemljište čiji suvlasnik postaje tom kupnjom, nalazi dalje od ograde, ta da je kuća jednim dijelom ulazi u njihovu česticu. Ali to mu u tom trenutku nije bilo važno. Izjavio je da je tužiteljica osporavala suvlasnicima zgrade kretanje u dijelu zemljišta koje se nalazi s druge strane ograde, prema njihovoj zgradi [adresa], te da nikada nije bio prisutan dok je netko od suvlasnika zgrade osporavao posjed i vlasništvo, ali je čuo da postoje pravni problemi u vezi i da se rješavaju.

31. Tuženik ŽĆ je naveo da tijekom 1996. godine kupio od sestara NĆ i HĆ zemljište u površini od 845 m2, te je nakon ishođenja svih potrebnih dozvola počeo graditi zgradu na tom zemljištu. Naveo je da je od početka gradnje imao probleme s tužiteljicom i njezinim suprugom, jer da su bacali kamenje na njega, a onda je i on bacao kamenje na njih. Izjavio je da je suprug NĆ objasnio da je tužiteljica pomaknula ogradu i dijelom ušla u njihovo zemljište (u vlasništvu spomenutih sestara), ali kako nisu dolazile na to zemljište, primijetile su tu okolnost tek kada su odlučile prodati zemljište. Tuženik je naveo da je tada suprug NĆ srušio ogradu koju je tužiteljica postavila i pomaknuo je bliže tužiteljičinoj kući, koja je tada bila u izgradnji, te da su tada počeli problemi s tužiteljicom, koja je potom ponovno pomakla ogradu i postavila je na mjestu na kojem se danas nalazi. Tuženik je izjavio da tužiteljica cijelo vrijeme koristi zemljište koje se nalazi uz njezinu kuću i koje je ograđeno, tako da on ne može prići tom zemljištu. naveo je da su suvlasnici zgrade na adresi [adresa] posadili čemprese uz ogradu, kako se ne bi gledali s tužiteljicom i njezinim suprugom. Naveo je da je on osporavao tužiteljici pravo korištenja tog dijela zemljišta koje se nalazi unutar ograde koju je ona postavila. Izjavio je da je tužiteljica pokrenula protiv njih postupak, koji je riješen u njihovu korist, nadalje da je u postupku P-4871/15 od prvog dana osporavao tužiteljici posjed spornog dijela nekretnine.

32. Prihvaćeni su iskazi svjedoka SR i ŠĆ, jer su djelovali posve uvjerljivo i istinito. Iskaz svjedoka DĆ je također prihvaćen, jer je djelovao iskreno, a svjedok je upoznat s bitnim okolnostima za ovaj spor. Iskazi svjedoka FĆ također je prihvaćenu cijelosti, dok su iskazi svjedoka GĆ i ĆĆ prihvaćeni, osim u dijelu u kojem su navele da je njihova prijateljica znala reći tužiteljici da taj dio pripada njihovoj zgradi. Jer s druge strane, one nisu nikada vidjele ni upoznale tužiteljicu, pa se radi o neprovjerenim izjavama, o kojima nisu neposredno svjedočile.

33. Iskaz tužiteljice je prihvaćen jer je iskazivala jasno, uvjerljivo i sa sigurnošću u ono što navodi. S druge strane, prihvaćen je iskaz tuženika KĆ, VĆG, CĆ i KR, jer su djelovali iskreno i istinito, dok iskazi tuženika AR i ŽĆ sud nije u cijelosti prihvatio, jer su djelovali neuvjerljivo i u cijelu postizanja boljeg uspjeha u sporu.

34. Odredba čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV, NN 91/96), propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Po odredbi st. 2. istog članka, ako je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, vlasništvo se stječe dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog i samostalnog posjedovanja.

35. Odredba čl. 159. st. 3. ZV propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe u vlasništvo nekretninu protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

36. Ocjenom iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, te pregledom dokumentacije koja se nalazi u spisu, sud je utvrdio da su predmetne nekretnine u posjedu tužiteljice od 1976. godine, kada su joj, nakon razvrgnuća suvlasničke zajednice, pripale u vlasništvo. Radi se o zemljištu koje se nalazi uz kuću tužiteljice, a koje zemljište je u cijelosti ograđeno, sa svih strana. Tužiteljica tvrdi da je ogradu postavila još 1976.g., a i tuženici su izjavili da je ograda postojala na istom mjestu u vrijeme kada su doselili u obližnju zgradu na adresi [adresa]. Tuženik ŽĆ navodi da je ogradu bio srušio suprug gđe NĆ, pa da je tužiteljica ponovno postavila.

37. Po utvrđenju suda, u cijelom razdoblju od 1976. godine do danas, tužiteljica je u posjedu zemljišta koje se nalazi uz njezinu kuću i ograđeno je spomenutom ogradom. Radi se o travnatoj površini, na kojoj su posađene voćke i cvijeće, a u jednom dijelu se nalazi deponirana drvena građa.

38. Tuženici i sami navode da nikada nisu ulazili na zemljište s druge strane ograde, već da ga koristi tužiteljica, tako da zapravo, tuženici ne osporavaju posjed tužiteljice na spornom zemljištu.

39. Osim toga, nitko od tuženika nije pokrenuo postupak protiv ovdje tužiteljice, kojim bi joj osporavao pravo posjedovanja i korištenja predmetnog zemljišta.

40. Prema Kupoprodajnom ugovora od 29. rujna 1997. g. (list 13 spisa) proizlazi da su NĆ i HĆ prodale OĆ stan na k. č. br. [katastarska čestica], sa razmjernim dijelom vlasništva zemljišta na kojem se nalazi zgrada.

41. Treba reći da je od 1976.g. do 1997.g. protekla 21 godina nesmetanog samostalnog i neprekinutog posjeda tužiteljice. Naime, tužiteljica tvrdi da joj NĆ i HĆ nikada nisu osporavale posjed i vlasništvo tog dijela zemljišta koje je ona ogradila. Tužiteljica tvrdi da je to zemljište njezino vlasništvo i da ga isključivo ona posjeduje i koristi, a tuženici, kao i svjedoci u svojim su iskazima izjavljivali da tužiteljica viče i galami na njih tvrdeći da je to njezino zemljište, pa se čak buni kada se susjedi, ovdje tuženici približavaju spomenutoj ogradi.

42. Treba navesti da se postupak tuženika koji su posadili čemprese tik uz ogradu (kako se ne bi gledali s tužiteljicom), treba tumačiti na način da i tuženici priznaju da upravo spomenuta ograda dijeli područje zemljišta koje je u njihovom vlasništvu i posjedu, od zemljišta koje je u vlasništvu i posjedu tužiteljice. Iz njihovih iskaza, kao i iz iskaza svjedokinja, dolazi se do zaključka da su nezadovoljni jer ih tužiteljica ometa dok borave na zemljištu uz njihovu zgradu, gdje su planirali koristiti roštilj i napraviti prostor za druženja.

43. Navedene okolnosti upućuju na zaključak da se ovdje radi o posjedu nekretnine koji ima propisanu kakvoću, odnosno radi se o poštenom posjedu jer tužiteljica nije imala razloga posumnjati da joj, nakon razvrgnuća suvlasničke zajednice, ne pripada pravo vlasništva na predmetnom zemljištu. Posjed je istinit, jer nije pribavljen silom, ni potajno ili prijevarom niti zlouporabom povjerenja. Zakonitost posjeda proizlazi iz činjenice da je tužiteljica postala vlasnicom nekretnine nakon sudskog razvrgnuća suvlasničke zajednice, dakle odlukom suda, koji predstavlja titulus za stjecanje prava vlasništva.

44. Već je navedeno da je od 1976. godine do 1997.g. kada je tuženik V kupio susjednu nekretninu, proteklo 20 godina, što je dovoljno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, čak i u slučaju izvanredne dosjelosti, dakle kada se radi o posjedu koji je samo pošten. A od 01. srpnja 1976. godine do podnošenja ove tužbe proteklo je 42 godine samostalnog i neprekinutog posjeda od strane tužiteljice.

45. S obzirom na izloženo, ostvareni su zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, kako u pogledu proteka vremena, tako i u pogledu kakvoće posjeda, pa je tužbeni zahtjev prihvaćen i utvrđeno da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, te da su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige na ime i u korist tužiteljice.

46. Tuženikov prigovor presuđene stvari nije osnovan, jer je u postupku poslovni broj P- 4871/15 koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, ovdje tužiteljica tužila NĆ, HĆ i ŽĆ, a predmet spora je utvrđenje stjecanja prava suvlasništva, pa između tog postupka i ovog postupka ne radi o objektivnom niti o subjektivnom identitetu spora.

47. Još se navodi da je u predmetu P-4871/15 tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen, a u odnosu na ŽĆ je zahtjev odbijen jer tužiteljica nije tužbom obuhvatila sve suvlasnike, sukladno čl. 201. a Zakona o parničnom postupku.

48. Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika Asteks d.o.o. jer da je tijekom postupka, točnije prodao nekretninu MĆ. Naime, rješenjem ovoga suda, Zemljišno knjižni odjel od 23. travnja 2018.g. poslovni broj Z- 22701/18 u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z. k. č. [katastarska čestica] zabilježen je spor na 168/845 dijela z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem tužbe zaprimljene kod ovog suda 29. ožujka 2018.g., a radi se o predmetnoj tužbi. Iako je ta zabilježba bila brisana, nakon prigovora tužiteljice od 21. kolovoza 2024.g., doneseno je rješenje Z-40295/2024. od 20. veljače 2025.g. kojim je usvojen prigovor tužiteljice i riješeno da se odbija prijedlog za brisanje zabilježbe spora i da se zabilježuje odbijeni prijedlog ŽĆ radi brisanja zabilježbe spora. Ujedno se rješenjem nalaže uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije, što sve jasno proizlazi iz rješenja na listu 261 do 265 ovog spisa. Stoga je u pravu tužitelj koji tvrdi da promjena vlasnika jednog od stanova, učinjena 2021. godine, dakle, nakon zabilježbe ove tužbe u zemljišnim knjigama, koja zabilježba je bila 2018.g., ne utječe na procesno pravnu prirodu ovog postupka, pozivom na odredbu čl. 195. Zakona o parničnom postupku.

49. Slijedom izloženog, utvrđeno je da je tužiteljica u neprekinutom, samostalnom posjedu predmetne nekretnine koja traje u zakonom propisanom vremenu, a koji posjed je kvalificiran jer je zakonit, istinit i pošten. Prema tome, ne osnovan je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđene stjecanja vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, prihvaćen u cijelosti.

50. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tužiteljice po punomoćniku

- odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

51. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju: sastav tužbe - 100 bodova, sastav podneska od 08.11.2018. – 100 bodova, sastav podneska od 12.03.2019. – 25 bodova, sastav podneska od 07.12.2020. – 100 bodova, pristup na ročište 08.09.2021. – 100 bodova, sastav podneska od 16.09.2021. – 100 bodova, sastav podneska od 27.04.2022. – 25 bodova, pristup na ročište 12.10.2022. – 100 bodova, pristup na ročište 10.03.2023. – 100 bodova, sastav podneska od 11.03.2024. – 100 bodova, sastav podneska od 14.03.2024. – 25 bodova, sastav podneska od 05.04.2024. – 100 bodova, pristup na ročište 24.10.2024. – 50 bodova, pristup na ročište 05.12.2024. – 100 bodova, sastav podneska od 06.12.2024. – 100 bodova, sastav podneska od 26.02.2025. – 25 bodova, sastav podneska od 11.03.2025. – 25 bodova, pristup na ročište 19.03.2025. – 100 bodova i pristup na ročište za objavu presude – 50 bodova, što je ukupno 1425 bodova, odnosno 2.850,00 eura. Dosuđen je PDV u svoti od 712,50 eura, što je ukupno 3.562,50 eura, što predstavlja parnični trošak koji su tuženici u obvezi naknaditi tužiteljici.

U Zagrebu, dana 30. travnja 2025. godine

Sudac:

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

3. Punomoćniku tuženika