R1 Ob-24/2025-83

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari predlagateljice ĐCRP, 8 Route [adresa], 581170, Luzy, Francuska, zastupana po punomoćnici Andreji Škavić, odvjetnici u Zagrebu, protiv protustranke ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. ĐCR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. BCR, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje mlt. djece zastupani po posebnoj skrbnici OCR iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Karlovac, radi odluke o zahtjevu predlagateljice za povratkom nezakonito zadržane djece, 30. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se povratak mlt. ĐCR i mlt. BCR trenutno u Republici Hrvatskoj, na adresi [adresa], u Republiku Francusku, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se protustranci ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi predlagateljici ĐCRP, 8Route de Toulon sur Arroux, 5817 Đ, [adresa], trošak postupka u iznosu od 5.144,55 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predlagateljica je 05. travnja 2024. podnijela Središnjem tijelu Republike Francuske zahtjev za povratak zajedničke djece stranaka, mlt. ĐCR (2014.) i mlt. BCR (2019.), navodeći da je otac i ovdje protustranka 26. veljače 2024. nezakonito odveo mlt. djecu iz Republike Francuske u Republiku Hrvatsku. Navedeni ja zahtjev dostavljen Središnjem tijelu u Republici Hrvatskoj nadležnom za postupanje u skladu s Konvencijom o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece (Haška konvencija od 25. listopada 1980.) i Uredbom Vijeća (EZ) br. 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom skrbi (Uredba Bruxelles II ter), koje je tijelo dalje isti zahtjev dostavilo ovome sudu 27. kolovoza 2024.

1.1. U dopisu Središnjeg tijela se navodi kako Središnje tijelo Francuske ukazuje da se u Francuskoj vodio predmet radi povratka mlt. djece iz Republike Francuske u Republiku Hrvatsku te je Sud u Bourgesu 04. ožujka 2024. odbio zahtjev oca mlt. djece, ĐC, za povratkom djece u Hrvatsku, pri čemu su se roditelji za vrijeme trajanja postupka sporazumjeli oko kontakata oca i djece. Otac je, međutim, prilikom ostvarivanja osobnih odnosa s djecom i bez znanja majke ,dana 26. veljače 2024., napustio Republiku Francusku i s djecom je otišao u Republiku Hrvatsku. U trenutku odvođenja roditelji su imali zajedničku roditeljsku skrb koja se temelji na Francuskom građanskom zakoniku. Navodi se i da je u međuvremenu majka i ovdje predlagateljica u Francuskoj pokrenula postupak radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi.

2. Protustranka je osporila osnovanost zahtjeva za povratak djece navodeći da u njegovu postupanju od 26. veljače 2024., kada je mlt. djecu odveo u Republiku Hrvatsku, nije bilo protupravnosti, već da je upravo predlagateljica u rujnu 2023. nezakonito odvela zajedničku djecu iz Republike Hrvatske u Republiku Francusku, pri čemu da se, sukladno odredbi čl. 10. Uredbe Vijeća broj 2201/2003., takvim odvođenjem uobičajeno boravište djece nije moglo ustaliti.

3. Predlagateljica je dalje iznosila da je po njihovu povratku u Republiku Francusku, 26. rujna 2023., protustranka podnio zahtjev za povratak djece u Hrvatsku, ali je isti pravomoćno odbijen presudom suda u Bourgesu od 04. ožujka 2024. Navodila je i da je nakon toga presudom Suda u Neveresu od 25. srpnja 2024. odlučeno o roditeljskoj skrbi na način da roditeljsku skrb nad djecom ostvaruju oba roditelja zajednički te je određeno uobičajeno boravište djece u kući majke, odnosno predlagateljice, uz određivanje osobnih odnosa oca s djecom na neutralnoj lokaciji dva puta mjesečno. Time smatra nespornim da je uobičajeno boravište djece prije njihova odvođenja u Hrvatsku bila Francuska te da je odvođenje djece u Hrvatsku od strane oca dana 26. veljače 2024. bilo nezakonito u smislu odredbe čl. 3. Konvencije. Ukazuje i da se odluka o roditeljskoj skrbi koju je donio sud uobičajenog boravišta djece priznaje u drugim državama prema čl. 30. st. 1. Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019.

3.1. Protustranka je pak tvrdio da je predlagateljica 26. rujna 2023. bez njegove suglasnosti i dok je on bio poslom u Francuskoj, napustila Hrvatsku i otišla je na nepoznatu adresu u Francuskoj radi čega je on pokrenuo postupak povrata djece u Hrvatsku putem nadležnog ministarstva, a 15. siječnja 2024. je dobio obavijest da je državni tužitelj u Francuskoj optužio predlagateljicu za otmicu djece. Naknadno je saznao da se predlagateljica s djecom nalazi u jednom selu kod Luzya koje sa strankama nema nikakve poveznice obzirom je obitelj prije doseljenja u Hrvatsku živjela u gradu Aix Les Bains. Stoga je u studenom 2023. otišao u Aix Les Bains i djecu je prvi puta vidio 15. siječnja 2024. u selu Luzy gdje je predlagateljica stanovala u turističkim apartmanima. Djeca su prilikom susreta bila sretna što vide oca, ali vidno traumatizirana i zbunjena naglom promjenom života, pri čemu je mlt. ĐCR od predlagateljice tražio objašnjenja koja mu nije dala, a od oca da se vrate u [adresa]. Navodi da mu je predlagateljica obrazložila da je otišla nenajavljeno jer zna da se on s time ne bi složio, a da ona želi živjeti u [adresa]; da u Hrvatskoj mora raditi, a u Francuskoj kao nezaposlena s dvoje djece ima primanja od 1.300 EUR uvećano za uzdržavanje. Navodi da po njegovom zahtjevu za povratak djece sud nije do 26. veljače 2024. donio odluku o povratu djece, a kako je proteklo više od pet mjeseci od nezakonitog odvođenja, protustranka je nakon upornog zahtjeva djece da idu kući otputovao u [adresa] s djecom gdje je mlt. ĐCR nastavio pohađati treći razred te aktualno pohađa četvrti razred. Tek je po povratku u Hrvatsku saznao da je Francuski sud donio odluku kojom se njegov zahtjev odbija, a kako je ta odluka uslijedila kad je s djecom već bio u Hrvatskoj dobio je uputu da ta odluka više nema pravni učinak.

4. Odlučujući o tako podnesenom zahtjevu za povrat, ovaj sud je po provedenom dokaznom postupku rješenjem R1 Ob-1974/24 od 31. listopada 2024. odbio zahtjev za povrat. Takvu odluku sud je temeljio na utvrđenju da je: presudom Prvostupanjskog redovnog suda u Bourgesu broj 24/00080 od 04. ožujka 2024. odbijen zahtjev za povrat mlt. djece BCR i ĐCR u [adresa] primjenom odredbe čl. 13. st. 1. b) Konvencije, u koje vrijeme su se mlt. djeca s ocem već nalazila u Republici Hrvatskoj; da je točno da je presudom suda u Neveresu broj 23/006444 od 25. srpnja 2024. odlučeno o roditeljskoj skrbi te je uobičajeno boravište stranaka mlt. djece određeno u Francuskoj, a ocu su određeni osobni odnosi i obveza plaćanja uzdržavanja, no da navedena odluke nije postala pravomoćna (na istu je prema podnesku Središnjeg tijela od 28. listopada 2024. za stranku izvan Francuske moguće izjaviti žalbu u roku od ukupno 3 mjeseca). Cijeneći da stoga odluka o roditeljskoj skrbi kojom je uobičajeno boravište djece određeno u [adresa] nije postala pravomoćna i cijeneći rezultate ovdje provedenog dokaznog postupka počevši od razloga doseljenja djece i roditelja u Hrvatsku, pohađanja škole mlt. ĐCR u [adresa] te cijeneći okolnosti u odnosu na mlt. BCR, utvrdio uobičajeno boravište mlt. djece od kolovoza 2021. u Republici Hrvatskoj, pri čemu da isto nije prekinuto boravkom djece u Republici Francuskoj od rujna 2023. do veljače 2024. te je time zaključio da odvođenje djece u veljači 2024. nije bilo nezakonito i da u konkretnom slučaju nema protupravnosti. Podredno tome je sud cijenio da su u odnosu na mlt. ĐCR ispunjeni uvjeti iz čl. 13. st. 3. Konvencije obzirom je procjenom psihologa utvrđeno da ima godine i stupanj zrelosti kada je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje, a u razgovoru s posebnom skrbnicom izričito usprotivio povratku („moj dom je Hrvatska i nikada se ne vraćam u Francusku“), a u odnosu na mlt. BCR uvjeti iz čl. 13. st. 1. b) Konvencije uslijed povezanosti braće i njezina odvajanja od mlt. ĐCR. Pritom je u odnosu na socijalno podrijetlo djece navedeno (t. 7.3.) da prema obavijesti Središnjeg tijela Republike Francuske proizlazi da francuske socijalne službe do sada nisu procjenjivale situaciju u kojoj se djeca nalaze te nisu upoznati s obitelji, dok je predlagateljica na spis dostavila dokaze o ishođenom osiguranju za djecu i kupnji kuće u [adresa].

4.1. Povodom žalbe predlagateljice je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-561/24 od 17. prosinca 2024. ukinuto ovosudno rješenje R1 Ob-1974/24 od 31. listopada 2024. i predmet je vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja drugostupanjski sud upućuje na odredbe Konvencije i Uredbe 2019/1111 koje upućuju na uzajamno povjerenje u pravosuđe država članica Europske unije u svrhu urednog i ispravnog djelovanja područja pravde Europske unije uz poštivanje pravnih sustava i radi jačanja pravne sigurnosti i učinkovitosti; te imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u kojima je u pogledu merituma prava na skrb o djeci nadležni sud u Neveresu odlučio presudom broj 23/00644 od 05. srpnja 2024. (za koju nije potreban poseban postupak priznavanja sukladno čl. 14. Konvencije /80) i utvrdio uobičajeno boravište djece stranaka u [adresa] u kući predlagateljice, a prethodno tome je presudom suda u Bourgesu br. 24/00080 od 04. ožujka 2024. odbijen zahtjev oca za povrat djece u Republiku Hrvatsku; zaključuje da odvođenje djece od strane oca u Republiku Hrvatsku 26. veljače 2024. predstavlja povredu prava na skrb o djeci koje predlagateljica ima na temelju presude suda u Neveresu čime je takvo odvođenje djece bilo protupravno u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Konvencije te nezakonito odvedenu i zadržanu djecu treba hitno vratiti prema čl. 1.a i čl. 12. Konvencije. Nadalje drugostupanjski sud upire i na dvojbenost zaključka o ostvarenju pretpostavke iz čl. 13. st. 2. Konvencije/80 jer da u razgovoru s psihologom starije dijete stranaka nije iskazalo protivljenje povratku da bi se u odnosu na njega mogla utvrditi zrelost već protivljenje proizlazi iz razgovora sa skrbnicom koja je po struci pravnica; da time što posebna skrbnica smatra da bi povratak doveo djecu u nepovoljan položaj nije dokazana odlučna činjenica ozbiljne opasnosti iz čl. 13. st. 1.b. Konvencije/80, pri čemu da je sud propustio primijeniti odredbu čl. 13. st. 3. Konvencije/80 jer u vezi okolnosti iz čl. 13. st. 1. b i čl. 13. st. 2. Konvencije/80 nije uzeo podatke koji se odnose na socijalno podrijetlo djece dobivene od nadležnog organa države u kojoj je mjesto stalnog boravka djece. Zaključno navodi da je prema čl. 13. st. 1. Konvencije/80 teret dokaza ostvarenja pretpostavki za iznimnu primjenu te odredbe na protustranki-ocu, a da otac primjenom pravila o teretu dokazivanja nije dokazao odlučne činjenice koje bi opravdale iznimku iz odredbe čl. 13. Konvencije/80. Uputa je prvostupanjskom sudu da je u ponovljenom postupku potrebno otkloniti uočene nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom te utvrditi jesu li postupovne radnje koje su poduzete dovele do utvrđenja odlučnih činjenica koje bi opravdale iznimnu primjenu čl. 13. Konvencije, a ako utvrdi da one nisu ostvarene, da bi pravilno valjalo odrediti zahtjev u svrhu primjene čl. 22. st. 5. Zakona o provedbi Konvencije/80.

5. Ovosudnim rješenjem od 27. kolovoza 2024. je mlt. djeci BCR i ĐCR imenovana posebna skrbnica ŠCR (čl. 6. st. 1. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece („Narodne Novine“ broj 99/18).

6. Odlučujući u ponovljenom postupku o podnesenom zahtjevu za povrat mlt. djece i provodeći dokazni postupak u skladu s odredbom čl. 18. Zakona o provedbi Konvencije i odredbama čl. 22.-29. Uredbe te cijeneći sadržaj rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-561/24 od 17. prosinca 2024., ovaj je sud ponovno izvršio uvid u cjelokupno stanje spisa predmeta.

7. U ranijem tijeku postupka je utvrđeno da su mlt. JCR, rođena **.**.2019. i mlt. BC, rođen **.**.2014., zajednička djeca ovdje predlagateljice i protustranke. Mlt. djeca su rođena u [adresa], gdje su s roditeljima stanovali od rođenja do rujna 2021., kada su preselili u Republiku Hrvatsku. Mlt. djeca su prema sadržaju priloženih putovnica i domovnice, francuski i hrvatski državljani. Majka i ovdje predlagateljica je francuska državljanka, rođena **.**.1990. u [adresa], Francuska, a otac je francuski i hrvatski državljanin (list 26 i 27 spisa) rođen **.**.1958. u [adresa], Republika Hrvatska. Iz iskaza stranaka, zapisnika PU Karlovac o terenskom izvidu i izviješća Osnovne škole Dubovec, sud je utvrdio da su ovdje stranke u Hrvatsku doselile najprije kao podstanari na adresu [adresa], a potom su protekom pet mjeseci od doseljenja kupili kuću. Prema iskazu predlagatelja su u Hrvatsku došli sa cijelom svojom prošlosti i nekoliko kamiona stvari, pri čemu su prema iskazu predlagateljice i njezini roditelji pomogli kupnji kuće sa 20.000,00 EUR. Protustranka je odmah po dolasku 07. rujna 2021. na adresi aktualnog stanovanja prijavio prebivalište, predlagateljica je u [adresa] prijavila boravište 03. svibnja 2023., kada i mlt. djeca prebivalište, mlt. BC je odmah po dolasku upisan u prvi razred Osnovne škole Dubovec te je pohađanjem škole učio hrvatski jezik; dalje je završio drugi razred i upisan je u treći; stranke su se bavile uređenjem kuće i okućnice, predlagateljica je brinula o djeci, međutim, nije naučila hrvatski jezik, nije se uspjela integrirati u područje u koje je došla, mlt. JCR nije bila upisana u vrtić i također nije naučila hrvatski jezik. U takvoj je obiteljskoj dinamici došlo do pogoršanja odnosa stranaka u kojim okolnostima je tijekom kolovoza 2023. predlagateljica pokrenula postupak obveznog savjetovanja pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad u kojem roditelji nisu postigli dogovor te se 26. rujna 2023., tijekom kraćeg boravka protustranke poslom u Francuskoj, s mlt. djecom vratila u Francusku.

8. Iz stanja spisa predmeta slijedi da je ovdje protustranka 16. listopada 2023. putem francuskog Ministarstva pravosuđa zatražio povrat djece u Republiku Hrvatsku primjenom Haške konvencije od 25. listopada 1980. i Uredba Bruxelles II ter u kojem je postupku tužbu protiv ovdje predlagateljice podnio državni odvjetnik.

8.1. Spisu prileži presuda Prvostupanjskog redovnog suda u Bourgesu broj 24/00080 od 04. ožujka 2024. uvidom u koju je utvrđeno da je njome odbijen zahtjev državnog odvjetnika za povrat mlt. djece, BCRP i OCRP primjenom odredbe čl. 13. st. 1. b) Konvencije. U obrazloženju odluke se navodi da djeca žive u [adresa] od rujna 2023. i da je otac OC podnio zahtjev za povrat mjesec dana nakon odvođenja, odnosno 16. listopada 2023.; da gospodin OC sa svojom djecom nije nikada razgovarao na hrvatskom jeziku i da gđa OCRP ne govori hrvatski; da iz dokaza koje je dostavila gđa OCRP, a koje gospodin OC zapravo nije pobijao, proizlazi da su i majka i djeca u Hrvatskoj bili izolirani i da je njihova integracija bila više nego relativna. Gospodin OC nije pokazao niti jedan korak ka olakšavanju socijalne i financijske integracije gđe OCRP koja je stoga držana u stanju potpune financijske ovisnosti te na način da ne može primiti, kako je željela, vlastitu obitelj u zajedničkom stanu i na način da nema mogućnost slobodno napustiti bračni stan kako bi se integrirala, a obzirom na to da nema vozačku dozvolu. Navodi se dalje da se postupak gospođe OCRP može analizirati kao pojava dominacije kojoj su nazočila djeca i koju su ona trpjela. Usto, čini se da se djeca oslanjaju na majku i da su u Francuskoj našli oslonac koji ih više zadovoljava i ispunjava. U odluci se navodi i da je mlt. BC, jedino dijete koje je u stanju rasuđivati, bio obaviješten o svojem pravu i nije tražio da ga se sasluša.

8.2. U skladu s odredbom čl. 4. Zakona o provedbi Haške konvencije sud je putem kontakt suca Francuske dobio podatak da na navedenu odluku nije bila izjavljena žalba i da je odluka konačna (list 96 spisa).

9. Uvidom u presudu Suda u Neversu broj 23/00644-Portalis broj DBZM-W-B7H- DB54 od 25. srpnja 2024., utvrđeno je u pravnoj stvari ovdje predlagateljice kao tužiteljice od 24. listopada 2023., protiv ovdje protustranke kao „optuženog“, radi roditeljske skrbi i uzdržavanja, odlučeno da će roditelji u odnosu na mlt. BCRP i mlt. BC ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb; određeno je uobičajeno boravište mlt. djece u kući majke; ocu su određeni osobni odnosi dva puta mjesečno po dva sata u prostorijama udruge u Neveresu te je ocu određeno doprinositi za svako dijete novčani iznos od po 150,00 EUR.

9.1. U ranijem tijeku postupka je putem dostavljenih podataka Središnjeg tijela utvrđeno da u skladu s Uredbom 2020/1784. rok za žalbu na odluku o roditeljskoj skrbi počinje teći od trenutka kada su stranke službeno obaviještene o presudi i za stranku koja živi izvan Republike Francuske iznosi ukupno tri mjeseca (čl. 643. Francuskog građanskog zakonika). Premda je ovdje protustanka podneskom od 12. ožujka 2025. dostavio dokaz da je 11. veljače 2025. podnio Prizivnom sudu Bourges žalbu protiv presude Suda u Neveresu broj 23/00644 od 25. srpnja 2024., ovaj sud pri prosudbi presude o roditeljskoj skrbi Suda u Neveresu i u skladu s točkom 7.1. presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-561/24 od 17. prosinca 2024. polazi od sadržaja odredaba čl. 1.b Haške konvencije od 25. listopada 1980. i odredaba točki 2., 3., 21. i 54. uvodnog dijela Uredbe Bruxelles II ter koje ukazuju na potrebu povjerenja među pravosudnim sustavima država članica u svrhu urednog i ispravnog funkcioniranja područja pravne Unije, a sve radi jačanja pravne sigurnosti i učinkovitosti pravosuđa.

9.2. Kako je stoga presudom suda u Neveresu broj 23/00644 od 25. srpnja 2024., koja u skladu s točkom 54. Uredbe Bruxelles II ter i čl. 14. Haške konvencije od 25. listopada 1980., i protivno mišljenju protustranke, ne podliježe postupku priznanja, utvrđeno da je uobičajeno boravište mlt. djece stranaka BCR i ĐCR u kući ovdje predlagateljice u Republici Francuskoj, te dodatno cijeneći da je presudom Prvostupanjskog redovnog suda u Bourgesu broj 24/00080 od 04. ožujka 2024. odbijen zahtjev ovdje protustranke za povrat djece iz Francuske u Hrvatsku, to je odvođenje mlt. djece od strane njihova oca i ovdje protustranke od 26. veljače 2024. predstavljalo povredu prava predlagateljice na skrb koju bi ona izvršavala da nije došlo do nezakonitog odvođenja. Time je protivno mišljenju protustranke iz očitovanja na zahtjev, odvođenje djece bilo protupravno u smislu odredbe čl. 3. st. 1. a) Haške konvencije od 25. listopada 1980.

9.3. Protupravno odvođenje je u smislu sadržaja preambule i čl. 1. Haške konvencije od 25. listopada 1980. štetno po dobrobit djece te pretpostavlja nužnost osiguranja što bržeg povratka te osiguranja da se pravo na skrb o djetetu i pravo na kontakte prema pravu jedne države ugovornice dosljedno poštuje u drugim državama ugovornicama.

10. Posebna skrbnica se u ranijem tijeku postupka i po provođenju razgovora s mlt. ĐCR od 30. rujna 2024. protivila povratu djece s pozivom na odredbe čl. 13. st. 1. a) i b) te st. 2. Haške konvencije od 25. listopada 1980. navodeći kako smatra da postoji opravdana bojazan da bi povratak u Francusku mlt. djecu doveo u nepovoljan položaj za daljnji psihofizički i emocionalni razvoj, kao i stoga što se mlt. ĐCR protivi povratku, a ima godine i stupanj zrelosti kada je njegovo mišljenje prikladno uzeti u obzir.

10.1. Potonje obrazlaže u podnesku od 01. listopada 2024. navodeći je mlt. ĐCR u razgovoru iznio kako mu u Francuskoj nije bilo dobro zbog maminog ponašanja, zatim jer nisu imali prijatelja, susjeda, nikoga, često su mijenjali stanove, škola mu je bila jako teška, a da se u Hrvatskoj naviknuo na način školovanja, tu su mu prijatelji, okolina, tata i sestra, uz njih je jako vezan, tu mu je kuća, naučio je jezik i tu mu je super. Njegov dom je Hrvatska i ne vraća se u Francusku. Posebna skrbnica u podnesku navodi kako je mišljenja da bi za mlt. ĐCR povratak zbog proteka vremena i ponovne promjene sredine kojoj bi se morao prilagoditi bio psihička trauma jer iako su već živjeli u [adresa] više ne odjeća takvu povezanost sa tom sredinom. Mlt. ĐCR kao svoju primarnu sredinu doživljava [adresa] koji smatra svojim domom i u koju se sredinu integrirao te u kojoj je sredini okružen ljudima koji ga vole. Iznosi kako mlt. ĐCR jasno, argumentirano i razumljivo kategorički odbija povratak u Francusku te da je kao posebna skrbnica djeteta mišljenja kako bi povratak u Francusku mlt. ĐCR doveo do ozbiljnog poremećaja u vidu njegovog daljnjeg psihofizičkog i emocionalnog razvoja, obzirom na izričito odbijanje povratka, na negativno iskustvo koje je prošao kao i na povrijeđenost i ljutnju koju osjeća prema majci.

10.2. Nastavno na takav sadržaj podneska posebne skrbnice, i protustranka u podnesku od 02. listopada 2024. činjeničnu i pravnu osnovu protivljenja dalje temelji na odredbi čl. 13. st. 1. Haške konvencije navodeći kako na mišljenje posebne skrbnice nema primjedbi i kako je očigledno da djeca u Francuskoj tijekom boravka s majkom od rujna 2023. do veljače 2024. nisu imala dom, da im majka nije osigurala sigurnost i brigu, da je mlt. ĐCR vidno istraumatiziran i ogorčen njezinim postupcima kako odvođenja u Francusku tako i njenom brigom za djecu u nepoznatoj sredini u Francuskoj, ali i ponašanjem pri dolasku u [adresa]. Smatra da je stoga „apsolutno i neupitno utvrđeno postojanje objektivnih prepreka za povratak djece u Francusku, opisanih u čl. 13. t. 1. Konvencije jer postoji ozbiljna opasnost da bi povratak djecu izložio opasnosti, nesigurnosti i psihološkoj traumi, što djecu dovodi u nepovoljan položaj“ (list 382-383 spisa). Nadalje, u podnesku od 24. siječnja 2025. navodi kako su upravo mišljenje djeteta i njegovo iskustvo razlozi zašto protustranka smatra da prijedlog treba odbiti jer dijete svjedoči o proživljenoj traumi i svako ponavljanje iskustva odvođenja u Francusku bi tu traumu potenciralo. „Čupanje iz sredine u [adresa] i odvođenje ponovno u nepoznato za djecu te dobi bi bilo izuzetno traumatično“. Predložio je da se odredi stručni razgovor psihologa sa mlt. ĐCR.

11. Drugostupanjski sud u rješenju Gž Ob-561/24 od 17. prosinca 2024. navodi kako u razgovoru s psihologom starije dijete stranaka nije iskazalo protivljenje povratku da bi se u odnosu na njega mogla utvrditi zrelost već protivljenje proizlazi iz razgovora sa skrbnicom koja je po struci pravnica; da time što posebna skrbnica smatra da bi povratak doveo djecu u nepovoljan položaj nije dokazana odlučna činjenica ozbiljne opasnosti iz čl. 13. st. 1.b. Konvencije/80. Također se navodi da je prema čl. 13. st. 1. Konvencije/80 teret dokaza ostvarenja pretpostavki za iznimnu primjenu te odredbe na protustranci-ocu, a da otac primjenom pravila o teretu dokazivanja nije dokazao odlučne činjenice koje bi opravdale iznimku iz odredbe čl. 13. Konvencije/80.

12. Sud je u ponovljenom postupku od Područnog ureda Karlovac zatražio da po stručnoj osobi, psihologu, a u prisutnosti posebne skrbnice ponovno provede razgovor s mlt. ĐCR i mlt. JCR i omogući im iznošenje mišljenja prikladnim tehnikama te da procijeni njihovu zrelost sukladno dobi za shvaćanje situacije i davanje autentičnog mišljenja. Nadalje je u odnosu na utvrđeno mišljenje psiholog Područnog ureda pozvan očitovati se da li je izraženo mišljenje autentično ili dano pod utjecajem kojeg od roditelja i bi li razdvajanjem djece u slučaju povratka jednog od djeteta, djeca bila psihofizički ugrožena i na koji način.

13. Uvidom u mišljenje psihologa utvrđeno je da je sastavljeno na temelju provedenih razgovora s mlt. ĐCR i mlt. JCR i u prisutnosti posebne skrbnice mlt. djece.

13.1. Prema mišljenju psihologa, mlt. JCR s obzirom na kronološku dob (5 godina) i razvojnu fazu, pokazuje urednu razinu emocionalne i socijalne zrelosti za svoju dob. Afektivno je topla, lako uspostavlja kontakt sa stručnim osobljem i pokazuje interes za igru. Međutim, djevojčica još nema razvijenu kognitivnu i emocionalnu zrelost potrebnu za razumijevanje složenih obiteljskih odnosa i davanje mišljenja o tim odnosima. Njena sposobnost prisjećanja događaja je ograničena i pokazuje teškoće u točnom i detaljnom opisivanju iskustava. Njezino razumijevanje pojmova poput isitne i laži te koncepta pravednosti još je na razvojnoj razini koja ne omogućuje pouzdano razlikovanje složenih emocionalnih i intrapersonalnih situacija. Stoga je od strane psihologa procijenjeno da djevojčica JCR, s obzirom na svoju dob i razvojnu fazu, nije u stanju davati vjerodostojno i relevantno mišljenje o obiteljskim odnosima i situacijama koje zahtijevaju složenije emocionalno i kognitivno razumijevanje.

13.2. U odnosu na mlt. ĐCR, iz mišljenja slijedi da se na temelju provedenog razgovora, opažanja i analize djetetovih odgovora, može zaključiti da mlt. ĐCR, s obzirom na kronološku dob (10 godina) i razvojnu fazu, pokazuje urednu razinu emocionalne, kognitivne i socijalne zrelosti za svoju dob. Njegova sposobnost razlikovanja istine od laži, razumijevanje moralnih koncepata te prisjećanje događaja su na razvojno primjerenoj razini. Dječak posjeduje razvijeno epizodičko pamćenje, jasno izražava vlastite misli i stavove te pokazuje sposobnost analitičkog zaključivanja i refleksije o situacijama iz prošlosti. U komunikaciji je dječak suzdržan i napet, što može upućivati na prisutnost emocionalne nelagode i osjećaja nesigurnosti u odnosu na okolnosti koje se tiču obiteljskih odnosa. Njegova emocionalna reakcija na razgovor o mogućem razdvajanju od sestre pokazuje izraženu emocionalnu povezanost sa mlađom sestrom. Dječak se jasno protivi mogućem razdvajanju, što ukazuje na to da mu zajedništvo sa sestrom pruža osjećaj sigurnosti i emocionalne stabilnosti. Također, dječakova zrelost za shvaćanje situacije i davanje mišljenja je na razini očekivanoj za dob. Njegovi odgovori i stavovi održavaju stvarno razumijevanje obiteljskih odnosa i situacija, no u pojedinim je izjavama vidljiv utjecaj očevih stavova, što je u skladu s dobnim očekivanjima jer djeca u ovoj razvojnoj fazi često preuzimaju stavove bliskih autoriteta. Iz sadržaja provedenog razgovora tako slijedi da mlt. ĐCR verbalizira: „ Nije nam ništa rekla kamo idemo i nije razgovarala s tatom“; „Uzela nas je“; „Deda joj je pomagao u bijegu“; „Mama nas je odvela u grad u kojem nikoga nije poznavala“; „Mama i taj muškarac su se svađali“; „Mama je nosila crvenu odjeću-tko nosi crveno znači da traži muškarce“, a upitan od strane psihologa kako to zna, navodi: „tata mi je to rekao, tata mi je rekao da je crveno znak za muško“. Nadalje, slijedi kako mlt. ĐCR napominje da je ljut na mamu što ih je „uzela“ i što je „zbog nje zakasnio u školu“; „Kad mama dođe u Hrvatsku samo radi nered po kući kada se igra s JCR, …mama bi trebala pospremiti i čistiti kuću…i mama je kriva što JCR ne govori hrvatski…mama je trebala naučiti jezik iz knjiga i onda naučiti JCR. Mlt. ĐCR navodi i kako bi mama trebala svaki mjesec davati novac, barem 20 eura jer mu je tata tako rekao. Na pitanje o odnosu s mlađom sestrom, ĐCR navodi da se skupa igraju, i da sada JCR puno manje plače, a kada je bila s mamom u Francuskoj da je puno više plakala. Na pitanje kako bi se osjećao da JCR ode živjeti s majkom u Francuskoj, a da on ostane živjeti s tatom u Hrvatskoj, mlt. ĐCR se jako uznemirio i odrješito rekao :“To se neće dogoditi! Sud ne može tako odlučiti! To je nemoguće! JCR je sretna ovdje s nama. Uz to je ljutito izjavio: „Želim da mama zna da je više ne želim vidjeti, želim da nas pusti na miru, mene, JCR, tatu“. Na pitanje pak, kakova je mama, mlt. ĐCR je naveo da je prije odlaska u Francusku mama bila normalna; „Nedostaje mi stara mama…stara mama je bila super“. Mlt. ĐCR navodi i da je odnos roditelja prije bio skladan, nije svjedočio njihovim verbalnim ili fizičkim sukobima, roditelji prema njemu nisu bili agresivni. „Mama je htjela doći živjeti u [adresa], ali nije mogla naći posao, nije znala voziti auto i nije znala hrvatski jezik. Mislim da joj je bilo dosadno i da je zato pobjegla u Francusku“, Mišljenje je psihologa Područnog ureda da je potrebno dodatna stručna procjena obiteljskih odnosa i obiteljske dinamike kako bi se pružili korisni uvidi za bolje razumijevanje situacije i donošenje odluke o najboljem interesu djece.

14. Iznimke od načela žurnog povratka djeteta propisane su u čl. 12. st. 2., čl. 13. st. 1. t. a), t.b) i čl. 13. st. 2. Haške konvencije od 25. listopada 1980.

14.1. Odredbom čl. 12. Haške konvencije od 25. listopada 1980. je propisano da ako je dijete protupravno odvedeno ili zadržano u smislu članka 3., a na dan početka postupka pred sudskim ili upravnim tijelom države ugovornice u kojoj se dijete nalazi proteklo je manje od jedne godine od dana protupravnog odvođenja ili zadržavanja, nadležno tijelo određuje žurno povratak djeteta (st. 1). Čak i ako je postupak pokrenut nakon proteka roka od jedne godine spomenutog u prethodnom stavku, sudsko ili upravno tijelo također određuje povratak djeteta ako se ne dokaže da se dijete prilagodilo novoj sredini (st.2).

14.1.1. U okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjene kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 12. st. 2. Haške konvencije od 25. listopada 1980. jer postupak nije pokrenut prije više od godinu dana od protupravnog odvođenja ili zadržavanja.

14.2. Odredbom čl. 13. st. 1. Haške konvencije od 25. listopada 1980. propisano je da neovisno o odredbama prethodnog članka, sudsko ili upravno tijelo države kojoj je zahtjev upućen nije dužno odrediti povratak djeteta ako osoba, institucija ili drugo tijelo koje se protivi njegovu povratku dokaže da: a) osoba, ustanova ili drugo tijelo koje se brine o osobi djeteta nije uistinu ostvarivalo pravo na skrb u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ili da se već složilo s odvođenjem ili zadržavanjem ili je naknadno pristalo na odvođenje ili zadržavanje; b) postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepodnošljiv položaj. Prema st. 2. istoga članka sudsko ili upravno tijelo može, također, odbiti odrediti povratak djeteta ako utvrdi da se dijete protivi povratku, a da je navršilo one godine i stupanj zrelosti kada je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje. Pri razmatranju okolnosti spomenutih u ovom članku, sudska ili upravna tijela uzimaju u obzir podatke koji se odnose na socijalno okruženje djeteta dobivene od središnjeg tijela ili nekog drugog nadležnog tijela države djetetova uobičajenog boravišta (st. 3.).

15. Prema sadržaju Vodiča za uspješnu primjenu Konvencije iz 1980. (list 24), preuzetog sa web stranice - https://assets.hcch.net/docs/8999dcac-9a5a-4a98-9430- 956fa4654aee.pdf, navedene se iznimke moraju primjenjivati „na restriktivan način kako Konvencija ne bi postala mrtvo slovo na papiru” jer bi „sustavno pozivanje na […] iznimke, zamjenom suda boravišta djeteta za onaj koji je odabrao otmičar, dovelo do urušavanja čitave strukture Konvencije tako što bi joj se oduzeo duh međusobnog povjerenja kojim je nadahnuta” (list 24 Vodiča).

15.1. Teret dokaza glede postojanja iznimke snosi osoba, ustanova ili drugo tijelo koje se protivi povratku djeteta. Čak i ako sud po službenoj dužnosti prikuplja informacije ili dokaze (u skladu s nacionalnim postupcima), sud se mora uvjeriti da je stranka koja se protivi povratku ispunila zahtjev tereta dokazivanja za utvrđivanje iznimke.

16. Prema odredbi čl. 13. st. 1. t. b.) Haške konvencije od 25. listopada 1980. slijedi da su navedenim člankom obuhvaćene tri vrste ozbiljne opasnosti i to: ozbiljna opasnost da bi se povratkom dijete izložilo fizičkoj opasnosti, ozbiljna opasnost da bi se povratkom dijete izložilo psihičkoj traumi te ozbiljna opasnost da bi se povratkom na drugi način dijete dovelo u nepodnošljiv položaj. Prema sadržaju spomenutog vodiča, pod pojmom „ozbiljnosti“ se opisuje opasnost, a ne šteta za dijete. Opasnost mora biti stvarna i doseći takvu razinu ozbiljnosti da bi se smatrala ozbiljnom. Kada je u pitanju razina štete, ona mora dovesti do nepodnošljivog položaja. Pitanje ozbiljne opasnosti ne nužno ne ograničava na analizu okolnosti koje su postojale prije ili u vrijeme protupravnog odvođenja već na procjenu okolnosti kakve bi bile ako bi se dijete žurno vratilo (Vodič za uspješnu primjenu Konvencije iz 1980. – list 27).

17. Iz iskaza protustranke slijedi da je mlt. djecu odveo u veljači 2024. iz Francuske u Hrvatsku stoga što je smatrao da su ugroženi. Posebno upitan u kakvim su okolnostima djeca živjela s majkom u Francuskoj, iskazao je da o tome neće pričati.

17.1. Posebna skrbnica mlt. djece je mišljenja kako bi povratak u Francusku kod mlt. ĐCR doveo do ozbiljnog poremećaja u vidu njegovog daljnjeg psihofizičkog i emocionalnog razvoja, obzirom na izričito odbijanje povratka, na negativno iskustvo koje je prošao, kao i na povrijeđenost i ljutnju koju osjeća prema majci. Takvo tumačenje ozbiljne opasnosti u nastavnom tijeku postupka preuzima i protustranka.

17.2. Prema sadržaju podneska Središnjeg tijela od 04. veljače 2025. (list 711 spisa) slijedi da francuske socijalne službe do sada nisu procjenjivale situaciju u kojoj se mlt. djeca nalaze odnosno da obitelj do sada nije bila u tretmanu sustava socijalne skrbi. Pozvana dostaviti dokaze na okolnost prikladnog tretmana koji jamči zaštitu djece u slučaju povratka, predlagateljica je podneskom od 04. veljače 2025. dostavila isprave (list 637-703) iz kojih slijedi da je samozaposlena na poslovima redovnog čišćenja zgrada; da prima obiteljsku naknadu socijalne solidarnosti u iznosu od 917,53 i 148,52 eura; potom da je vlasnica kuće u mjestu Luzy, na adresi [adresa] koja se sastoji od prizemlja, kuhinje, jedne sobe, dnevnog boravka s wc-om, prvog kata s tri sobe i kupaonicom, podruma, neuređenog tavana i vrta površine 4a 10 ca; da mlt. djeca u Francuskoj imaju zdravstveno osiguranje, osiguranje o individualnoj školskoj zaštiti; potom isprave iz kojih slijedi da mlt. djeca povratkom bila uključena u školu te isprave iz kojih slijedi da predlagateljica u Francuskoj ima mrežu socijalne podrške u vidu svojih roditelja i rođaka.

17.3. Cijeneći da je predlagateljica podneskom od 04. veljače 2025. dostavila dokaze iz kojih je utvrđeno da je materijalno pravni status mlt. djece u Francuskoj očuvan, kao i da ima mrežu socijalne podrške za djecu te dalje, cijeneći sadržaj stranačkih navoda protustranke i posebne skrbnice kao osoba koje se protive povratku mlt. djece s pozivom na odredbu čl. 13. st. 1. b) Konvencije iz 1980. te iskaz protustanke, ovaj sud utvrđuje da protustranka i posebna skrbnica, osim samih tvrdnji, nisu sudu predložili konkretne dokaze iz kojih bi proizlazilo da bi povratak djece u Francusku rezultirao prijetnjom za njihovo tijelo i fizičko zdravlje ili da bi mlt. djeca povratkom bila izložena ozbiljnom psihološkom riziku ili pak nasilju koje bi bilo usmjereno prema samoj djeci ili prema protustranci. Time sud cijeni da iznimka iz odredbe čl. 13. st. 1b) nije dokazana.

18. Nadalje, iz sadržaja razgovora psihologa s mlt. ĐCR, kao djetetom koje je za razliku od mlt. JCR, ima dostatnu razinu kognitivne, socijalne i emocionalne zrelosti za svoju dob slijedi da mlt. ĐCR iz svoje dječje pozicije razumije obiteljsku situaciju, ali i da su njegovi doživljaji u mnogome formirani očevim utjecajem čije stavove dijete preuzima. Mlt. ĐCR, međutim, u razgovoru ne iznosi izričito protivljenje povratku one snage i razine kakva se traži u smislu odredbe čl. 13. st. 2. Konvencije iz 1980., čime je sud utvrdio da niti ova iznimka nije ispunjena.

18.1. Za navesti je da sud nije cijenio potrebnim provođenje dodatne procjene obiteljske dinamike obiteljske dinamike. Provedenim je razgovorom psihologa s mlt. djecom udovoljeno zaključku suda od 17. siječnja 2025. upravljenom na utvrđivanje okolnosti iz odredbe čl. 13. Konvencije, a sve daljnje procjene upravljene su na postupak roditeljske skrbi koji nije u dosegu odlučivanja ovoga suda. Ipak, za navesti je strankama kako mlt. ĐCR i mlt. JCR imaju prirodno pravo na oba roditelja i na strankama je da prihvate model međusobnog odnosa u kojem će interesi djece biti ispred interesa roditelja.

19. Kako je stoga provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da su u predmetnom slučaju ostvarene pretpostavke nezakonitog odvođenja i zadržavanja iz odredbe čl. 3. st. 1. Konvencije iz 1980., pri čemu protustranka i posebna skrbnica nisu dokazali ispunjenje iznimki povrata, niti se mlt. ĐCR i mlt. JCR nisu izričito protivili povratku, te cijeneći da je cilj Konvencije iz 1980. i Uredne Bruxelles II ter osigurati što hitniji povratak djeteta koje je nezakonito odvedeno u drugu državu te osigurati da se pravo na roditeljsku skrb ostvareno u jednoj državi članici poštuje u drugoj državi članici, sve uz poštivanje najboljeg interesa djeteta, sud je donio odluku kao u izreci.

19.1. Pritom je za navesti da je sud odredio povratak mlt. djece u državu njihova uobičajenog boravišta, a ne na konkretnu adresu jer Konvencija niti jednom odredbom ne navodi nužnost suda koji odlučuje o povratku odrediti kome bi se dijete trebalo vratiti. Prema točki 20. Vodiča za uspješnu primjenu Konvencije iz 1980. -Dio IV., čl. 13. st. 1. t. b) (list 24 Vodiča), „Konvencija iz 1980. ne zahtjeva povratak djeteta pod skrb napuštenog roditelja. U Konvenciji se ne navodi mjesto u državi uobičajenog boravišta na koju bi se dijete trebalo vratiti, a takva je prilagodljivost namjerna i podržava temeljni koncept prema kojemu o tim pitanjima odlučuje sud ili tijelo nadležno u državi uobičajenog boravišta djeteta“.

20. Odluka o trošku postupka donesena je cijeneći da je predlagateljica u cijelosti uspjela sa zahtjevom za povratak i prema postavljenom zahtjevu u postupku te priloženim troškovnicima.

20.1. Primjenom Tarife o nagrada i naknadi troška za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23) predlagateljici je priznat trošak: sastava podneska od 25. rujna 2024., 03. listopada 2024. i 04. veljače 2025. u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 5. Tarife), sastava žalbe protiv rješenja od 14. studenoga 2024. (Tbr. 10.1. Tarife) u iznosu od 625,00 EUR, zastupanja na ročištu od 26. rujna 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 8. Tarife); ovjerenog prijevoda u iznosu od 600,00 EUR prema računu 4239/01/1, u iznosu od 32,35 EUR prema računu 145/1/1, u iznosu od 200,00 EUR prema računu 4293/01/1, prijevoda i tumačenja na ročištu od 26. rujna 2024. u iznosu od 929,70 EUR prema računu 144/1/1, prijevoda u iznosu od 300,00 EUR prema računu 4423/01/1, prijevoda u iznosu od 75,00 EUR prema računu 4779/01/1 i prijevoda od 382,50 EUR prema računu 0014/1/1, što ukupno iznosi 5.144,55 EUR.

20.2. Predlagateljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 04. listopada 2024., 17. siječnja 2025., 11. veljače 2025. i 21. ožujka 2025. jer isti nisu bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka. Također joj nije priznat trošak povratka djece jer nije određeno navedeno kakav i koliki se iznos troška zahtjeva.

U Zagrebu, 30. travnja 2025. godine

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana po primitku istog. Žalba se predaje pismeno u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda.

DNA:

-predlagateljici po pun.

-protustranci po pun.

-posebnoj skrbnici

-Središnjem tijelu