Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

Poslovni broj: P-700/2024-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu tog suda Gordani Malvić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku BĆG, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika-protutužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku CĆ, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina i protutužbenog zahtjeva radi predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. prosinca 2024., u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP-a), 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 553/1 livada Bjelovacka sa 1113 čhv, što je tuženik-protutužitelj PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da se na navedenoj nekretnini izvrši upis prava vlasništva tužitelja-protutuženika, što će u protivnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku BĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku-protutužitelju PĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], preda u posjed nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] livada Bjelovacka sa 1113 čhv, slobodne od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku BĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku-protutužitelju PĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 553,09 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, tekućom od 30. travnja 2025., kao od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 26. listopada 2021. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 553/1 livada Bjelovacka sa 1113 čhv.

U tužbi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čk.br. 548/2 kuća br. 72, dvor i livada sa 495 čhv i čk.br. 548/7 livada sa 332 čhv, a njegov brat IĆ vlasnik je i posjednik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čk.br. 553/3, prizemna stambena zgrada br. 70 i dvor sa 176 čhv.

Tuženik je upisan kao vlasnik nekretnine zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 553/1 livada Bjelovacka sa 1113 čhv.

2. Navodi da se nekretnina tuženika nalazi između nekretnina tužitelja i njegovog brata, a koje su nekretnine povezane, tužitelj je od prednika tuženika VĆ kupio nekretninu, međutim, nikada se u zemljišnim knjigama nije upisao kao vlasnik, tako da je na predmetnoj nekretnini tuženik i dalje upisan kao vlasnik, iako se predmetna nekretnina nalazi u posjedu i stvarnom vlasništvu tužitelja.

Tužitelj je u posjedu navedene nekretnine od 1995., a na kojoj je i izgradio objekte. Navodi da tuženik nikada nije bio u posjedu nekretnine, a tuženikov prednik je istu otuđio za svog života, ističe da je tužitelj vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao dosjelošću, pa predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev, a tijekom postupka zahtijevao je i troškove postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik ne spori činjenicu da je tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, a koje se nekretnine nalaze između nekretnine tužitelja i tužiteljevog brata. Međutim, osporava navode da bi otac tuženika sada pok. VĆ predmetnu nekretninu prodao tužitelju. Da je tomu tako, tada bi tužitelj zasigurno raspolagao sa Kupoprodajnim ugovorom, a koji nije priložio uz tužbu. Nadalje, tuženik ne osporava činjenicu da se tužitelj nalazi u posjedu predmetne nekretnine, međutim, u posjedu je isključivo po dopuštenju ranije pok. VĆ, oca tuženika, a sada po dopuštenju tuženika. Međutim, tužitelj nikada predmetnu nekretninu nije posjedovao kao vlasnik.

Isto tako, tuženik ne spori činjenicu da je na predmetnoj nekretnini tužitelj napravio montažnu halu, no za postavljanje iste dobio je dopuštenje od prednika pok. VĆ.

Tuženik tvrdi da je u više navrata tražio tužitelja da mu preda u posjed nekretninu, slobodnu od osoba i stvari, no tužitelj to nije do danas učinio.

4. Tuženik osporava u cijelosti da bi tužitelj ispunio zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a kako odbija predati u posjed istu, tuženik podnosi protutužbu kojom zahtjeva od tužitelja da mu preda u posjed nekretninu pobliže označenu pod toč. I. izreke ove presude, slobodne od osoba i stvari.

Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, da usvoji protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, uz naknadu troškova postupka, sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

5. U odnosu na protutužbeni zahtjev, tužitelj-protutuženik BĆ protivi se predaji u posjed predmetne nekretnine tuženiku-protutužitelju ŠĆ, navodeći da su nepojmljivi navodi da tužitelj-protutuženik predmetnu nekretninu posjeduje od 1995., na temelju nekog odobrenja ili dopuštenja, već da istu posjeduje zato što je istu kupio od pravnog prednika tuženika-protutužitelja, oca sada pok. VĆ, koju je nekretninu platio i stupio u posjed iste, a od kada se nalazi u nesmetanom posjedu. Između pravnog prednika tuženika-protutužitelja PĆ i tužitelja-protutuženika BĆ sačinjen je Kupoprodajni ugovor i isplaćena kupoprodajna cijena, koja je kupovnina isplaćena na ruke MĆ, a po isplati iste, tužitelj-protutuženik stupio je u posjed, dok je VĆ preuzeo Kupoprodajni ugovor radi ovjere kod javnog bilježnika, međutim, isti nikada nije bio vraćen tuženiku-protutužitelju PĆ, zbog čega je i u konačnici podnesena ova tužba.

Također, osporava navode tuženika-protutužitelja PĆ da bi mu isti dopustio posjed nekretnine, obzirom da su iste u posjed tužitelju-protutuženiku BĆ predane po njegovom predniku MĆ, nakon što je istom isplaćena kupoprodajna cijena.

Tužitelj-protutuženik BĆ navodi da nikada ne bi sagradi halu, da nekretninu nije kupio i isplatio.

Predložio je da se protutužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

6. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u ZK izvadak (list 3-6, 22-23), snimka Geoportala (list 7), prijepis posjedovnog lista (list 24), uvjerenje Područnog ureda za katastar Bjelovar (list 26-27), u oporuku od 03. siječnja 2007. (list 33), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Osmanović O-129/2007 UPP/OS 50/07-8 21. ožujka 2007. (list 34-37), u Kupoprodajni ugovor između MĆ i RĆ od 19. kolovoza 2003. (list 51-60).

7. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja-protutuženika (list 28-29, 176-177), iskaz tuženika-protutužitelja (list 29-31, 177-178).

8. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZĆ (list 42-43), RĆ (list 43-44), KĆ (list 44-45), ĆĆ (list 132), IĆ (list 132-133).

9. Izveden je dokaz mjerničkim vještačenjem po mjerničkom vještaku Ivana Tomljanovića dipl.ing. geodezije, koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Ivana Tomljanovića dipl.ing. geodezije, skicu lica mjesta i fotografije, od 14. studenog 2022. (list 71-79).

10. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je protutužbeni zahtjev osnovan.

12. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-265/2024-3 od 9. svibnja 2024. uvažena je žalba tužitelja-protutuženika BĆ te je ukinuta ovosudna presuda broj P-931/2021 od 22. studenog 2023. i predmet vraćen na ponovni postupak.

13. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje prava vlasništva tužitelja-protutuženika BĆ na nekretninama upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 553/1 livada Bjelovacka sa 1113 čhv, dok je predmetom protutužbenog zahtjeva predaja u posjed predmetnih nekretnina.

14. Nije sporno između stranaka da je tuženik-protutužitelj PĆ upisan kao vlasnik nekretnina zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 553/1 livada Bjelovacka sa 1113 čhv, a kako to proizlazi iz priloženog Zk. izvatka (list 4) i da su iste u posjedu tužitelja-protutuženika BĆ, iako iz priloženog posjedovnog lista (list 24) proizlazi da su navedene nekretnine u posjedu tuženika-protutužitelja PĆ.

15. Sporno je između stranaka da li je tužitelj-protutuženik BĆ predmetne nekretnine stekao na temelju pravnog posla i to Kupoprodajnog ugovora zaključenog između tužitelja-protutuženika BĆ i sada pok. VĆ, oca tuženika-protutužitelja PĆ, da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja-protutuženika na predmetnoj nekretnini dosjelošću, odnosno sjecanjem prava vlasništva građenjem te da li je tužitelj-protutuženik BĆ u obvezi predati u posjed predmetnu nekretninu tuženiku-protutužitelju PĆ.

16. Tužitelj-protutuženik BĆ, svojim iskazom navodi da je predmetnu nekretninu 1995. kupio od oca tuženika, sada pok. MĆ, za iznos od tadašnjih 5.000,00 DEM, koji novac je istom dao na ruke bez priznanice, a isti je kod sebe imao zemljišnoknjižni izvadak i tipsku tiskanicu Kupoprodajnog ugovora, u dva primjerka, koje je popunio tužitelj-protutuženik BĆ.

Ističe da je VĆ na sebe preuzeo obvezu ovjere Kupoprodajnog ugovora kod javnog bilježnika, jer je on morao ići u Austriju, međutim, isti mu nakon toga nikada nije dostavio ovjeren Ugovor po javnom bilježniku, a svoj primjerak ne posjeduje. Od tada je stupio u posjed, okrčio navedenu nekretninu na kojoj je bio i kanal koji je zatrpan zemljom i negdje pred 4-5 godina napravio montažnu halu koja mu služi za odlaganje guma i auto dijelova, jer na svojoj susjednoj nekretnini ima radionicu. Od 1995. nitko ga nije smetao u posjedu, niti u vlasništvu, do pred 2-3 mjeseca prije podnošenja tužbe u ovome predmetu, kada je došao tuženik-protutužitelj PĆ sa Zk. izvatkom, navodeći da je on vlasnik nekretnine, da je dobio nalog od Inspektorice graditeljstva da ukloni montažnu halu. Tada mu se tuženik-protutužitelj PĆ nije predstavio da bi bio sin VĆ. Nakon toga, nije ga kontaktirala niti B, niti tuženik-protutužitelj PĆ, a potom je angažirao punomoćnika i podnio tužbu u ovome predmetu. Čuo je u gradu priče da je VĆ umro, međutim, po tom saznanju nije poduzimao nikakve radnje radi upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama.

17. Tuženik-protutužitelj PĆ je naveo da je njegov otac VĆ umro **.**.2007., da je u [adresa] živio do 1990., a nakon toga u [adresa]. Rođen je 1992., zajedno sa ocem dok je bio mali dolazio je na spornu nekretninu koju je njegov otac povremeno kosio i nikada mu nije rekao da bi tu nekretninu prodao tužitelju-protutuženiku BĆ, a po smrti oca nije pronašao ugovor iz kojeg bi to proizlazilo.

Otac je bio vlasnik gornjeg i donjeg dijela nekretnine, gornji dio obrađivao je susjed SĆ i to u posljednjih 5-6 godina, time da je na tom gornjem dijelu njegov brat ZĆ, s kojim nije u dobrim odnosima, ponekad znao parkirati kamione i to negdje pred 7 godina.

U vrijeme kada je njegov brat parkirao kamione, u donjem dijelu sporne te nekretnine, nalazili su se automobili, no nije znao čiji su.

Navodi da mu je spornu nekretninu otac ostavio oporukom, a što je i razvidno i prema rješenju o nasljeđivanju temeljem kojeg je i upisan kao vlasnik. Obzirom da je imao namjeru prodati tu nekretninu, uredio je među i to tijekom 2020. sa RĆ, koji je kupila gornji dio uz tu nekretninu, nije mu poznato kada je montažna hala izgrađena. U vrijeme dok je prodavao gornji dio nekretnine, u nekoliko navrata je tražio tužitelja-protutuženika BĆ, nije ga našao, kojeg je zatekao tijekom 2021., s njim je bila njegova djevojka KĆ, rekao je tužitelju-protutuženiku BĆ da ukloni automobile i halu, pri čemu tužitelj-protutuženik BĆ nije tada rekao da je spornu nekretninu kupio od njegovog pok. oca. Tužitelj- protutuženik BĆ mu je rekao da mu donese dokumentaciju iz koje proizlazi da tuženik-protutužitelj PĆ vlasnik, nakon toga mu je predočio zemljišnoknjižni izvadak tijekom 2020., tužitelj-protutuženik BĆ je rekao da će se s njime dogovoriti i da će se čuti, da njega nema jer gradi apartmane na moru, telefonom je kontaktirao tužitelja-protutuženika BĆ, no isti mu se nije javio. Ne poriče činjenicu da ga je kontaktirala Inspektorica koja ga je nazvala na razgovor i rekla da sa svoje nekretnine mora ukloniti montažnu halu i stare automobile. Iako je tuženik-protutužitelj PĆ u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj- protutuženik BĆ u posjedu predmetne nekretnine po dopuštenju njegovog pok. oca VĆ, a potom i po njegovu dopuštenju, isti je u svom iskazu naveo da pretpostavlja da je posjed predmetne nekretnine tužitelju- protutuženiku BĆ dao njegov pok. otac VĆ, jer mu je nelogično da bi netko nepovlasno uzurpirao tuđu nekretninu bez dopuštenja. Misli da je njegov otac spominjao ime tužitelja-protutuženika BĆ, no nije se mogao izjasniti kada točno i kojom prilikom.

17.1. Osporio je navode tužitelja-protutuženika BĆ da bi njegov otac predmetnu nekretninu prodao, zahtjeva od tužitelja-protutuženika BĆ da ukloni halu, sve što se nalazi na toj nekretnini i istu vrati u prvobitno stanje. Također, iz navoda odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik-protutužitelj PĆ dao dopuštenje tužitelju-protutuženiku BĆ da koristi prijepornu nekretninu, isti je taj navod opovrgao, navodeći da je to učinio njegov otac. Od smrti oca 2007., pa do 2021. nije se interesirao za predmetnu nekretninu, niti je poduzimao bilo kakve radnje koje bi se ticale iste, nije mu smetalo što je tužitelj-protutuženik BĆ kosio tu nekretninu, jer mu je bilo bitno da ju netko održava.

18. U prilog svog iskaza, tuženik-protutužitelj ŠĆ priložio je oporuku pred svjedocima pok. VĆ od 03. siječnja 2007. i rješenje o nasljeđivanju po javnom bilježniku Nevenke Osmanović broj O-129/07 UPP OS-50/2007-8 od 21. ožujka 2007. (list 33-37). Međutim, navedena dokumentacija nije kao dokaz uzeta u obzir, sukladno odredbi čl. 299 st. 3 ZPP-a, jer je po ocjeni suda, a kako to osnovano navodi tužitelj-protutuženik BĆ, navedenu dokumentaciju u smislu čl. 299 st. 1 ZPP-a bio dužan predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a u konkretnom slučaju nije utvrđeno da to tuženik-protutužitelj PĆ nije mogao učiniti bez svoje krivnje.

19. Tijekom postupka saslušani su svjedoci predloženi po strankama i to ZĆ, koji nije sa tuženikom-protutužiteljem PĆ u dobrim odnosima, no koji je naveo da su prijeporne nekretnine bile u vlasništvu njegovog pok. oca VĆ, no da mu nije poznato da bi navedenu nekretninu njegov otac prodao. Predmetne nekretnine podijeljene su na gornji i donji dio. Gornji je dio bila oranica, a donji livada. Predmetnu nekretninu otac je obrađivao i to donji dio nekretnine, prijepornu kao oranicu, a gornji kao livadu. No kada je otac te nekretnine prestao obrađivati, nije mu poznato.

Prije 15 godina, na prijepornom dijelu nekretnine navezeni su neki kombiji, naveo je da je njegov pok. otac upozoravao okolo susjede da se isti maknu, ma da nije znao tko je to učinio. Za vrijeme života VĆ, svjedok ZĆ, brat tuženika- protutužitelja PĆ tvrdi da mu je govorio da će mu ostaviti predmetne nekretnine, međutim, to nije učinio. Nije imao saznanja da bi iste nekretnine temeljem oporuke njegov pok. otac ostavio tuženiku-protutužitelju ŠĆ.

Smatra da je netko prijepornu nekretninu bespravno uzurpirao, još za vrijeme života njegova oca, tako da je navezao stare automobile i postavio montažnu halu, da je njegov otac govorio da će to riješiti, no međutim, očito da to nije učinio.

Svojim iskazom potvrdio je dijelom iskaz tuženika-protutužitelja PĆ da je ponekad znao parkirati svoj kamion na gorenjem dijelu uz prijepornu nekretninu, a gornji dio nekretnine održavao je i kosio susjed SĆ.

20. Svjedok RĆ je 1999. od VĆ kupila kuću, koja se nalazi s gornje strane nekretnine koje su u naravi livada, kosila je susjednu nekretninu u naravi livada, jer su bile zapuštene uz odobrenje ZĆ.

2019. je kupila livadu koju je kosila od tuženika-protutužitelja PĆ. Na prijepornoj nekretnini nalaze se kombiji i automobili koji nisu u voznom stanju i koji su navezeni pred 12-13, a i više godina, a prije 10 godina izgrađen je i montažni objekt od strane tužitelja-protutuženika BĆ.

ZĆ je upozoravao tužitelja-protutuženika BĆ da preko prijepornih nekretnina ne koristi put koji je napravio, da je isti upozoravao tužitelja- protutuženika BĆ da ukloni vozila koja nisu u voznom stanju, što je poznato iz pričanja ZĆ. Nema neposrednih saznanja o kontaktima stranaka vezano za prijepornu nekretninu, već samo iz pričanja tuženika. Ista je navela da ne vjeruje da ZĆ ne poznaje tužitelja-protutuženika BĆ, jer je i osobno sama sa istim razgovarala, te joj je ZĆ potvrdio da je on sam za predmetnu nekretninu oko uklanjanja starih automobila koji nisu u voznom stanju i da ne koristi put koji je napravio preko prijepornih nekretnina.

Također, ista je izrazila sumnju oko kupnje tužitelja-protutuženika BĆ na prijepornu nekretninu, navodeći da bi on zasigurno imao Kupoprodajni ugovor temeljem kojeg bi se upisao kao vlasnik u zemljišne knjige.

Tuženik-protutužitelj PĆ ju je kontaktirao i pitao da li može biti svjedok u ovome predmetu i to prije no što je dobila poziv, no ista je navela da joj nije govorio što bi trebala iskazivati, a rekao je da se kod suda vodi postupak radi uklanjanja montažnog objekta i automobila. U vrijeme kada je ona 1990. kupila kuću, na donjem dijelu je bila livada na kojoj nije bilo automobila. Također, je svojim iskazom potvrdila da je tuženik-protutužitelj ŠĆ u nekoliko navrata tražila tužitelja- protutuženika BĆ, kojeg nije našla, no nije se mogla izjasniti da li je uvijek bio sa svojom djevojkom KĆ.

21. Svjedok KĆ, u bitnom je potvrdila iskaz tuženika-protutužitelja PĆ da je isti u nekoliko navrata tražio tužitelja-protutuženika BĆ kojeg nije našao, što je bilo negdje pred kraj 2019., početkom 2020., da je tuženik- protutužitelj zahtijevao tužitelja-protutuženika BĆ da ukloni automobile i montažnu halu. Ona je sjedila u automobilu i čula je njihov razgovor, da je tužitelj-protutuženik BĆ od tuženika-protutužitelja PĆ zahtijevao da dostavi dokaz da je tuženik-protutužitelj PĆ vlasnik prijepornog dijela nekretnine, što je isti i učinio nakon par dana, pri čemu je tužitelj-protutuženik BĆ izjavio da mu treba 1 mjesec kako bi uklonio montažnu halu i stare automobile, no isti to nije učinio.

Bila je osobno nazočna prilikom dva susreta, kada su se stranke međusobno našle i tada tužitelj-protutuženik BĆ niti jednom prilikom nije spomenuo da je vlasnik prijeporne nekretnine, niti da bi iste kupio od sada pok. VĆ.

22. Glede posjeda tužitelja-protutuženika BĆ od 1995., isti je predložio saslušanje svjedoka ĆĆ i svoga brata IĆ.

Svjedok ĆĆ, potvrdio je iskaze saslušanih svjedoka, da su na prijepornoj nekretnini bili stari automobili, negdje prije 15-17 godina, jer je bio kod tužitelja- protutuženika BĆ s kojim je bio u poslovnom odnosu. Budući je prolaskom vidio da se nalaze stari automobili, a kako mu je trebao dio za njegov kombi koji se pokvario, bio je kod tužitelja-protutuženika BĆ i koji mu je u razgovoru rekao da se bavi popravkom i prodajom automobila i da je kupio livadu na kojoj se nalaze stari automobili. Nije se sjećao da bi u to vrijeme bila napravljena kakva hala ili garaža.

23. Svjedok IĆ, brat tužitelja-protutuženika BĆ, nema neposrednih saznanja o kupnji prijepornih nekretnina, već samo iz pričanja tužitelja- protutuženika BĆ, da je vlasnik došao i rekao da iste ukloni. Također, tuženik-protutužitelj PĆ mu nije govorio da bi ga netko onemogućavao u posjedu i korištenju prijeporne nekretnine.

S bratom je u dobrim odnosima, a kako živi i radi u Austriji, u Hrvatsku dolazi povremeno, a s bratom kontaktira više mobitelom.

24. Nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 553/1 livada Bjelovacka sa 1113 čhv, identificirane su po mjerničkom vještaku Ivanu Tomljanoviću dipl.ing.geod., koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta i fotografijama (list 71-89), uviđajem na istima.

Iz pisanog nalaza i mišljenja skice lica mjesta, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, proizlazi da je predmetna čk.br. 553/1, u naravi livada, na kojoj se nalaze vozila i dijelovi vozila, a što je prikazano na fotografijama priložene u spisu predmeta (fotografije 2, 3-4), građevini materijal prikazano na fotografiji (list 5), cigla prikazano na fotografiji (list 6), montažna hala djelomično prekrivena ceradom na kojoj se nalaze gume, felge i razni dijelovi vozila prikazano na fotografiji (list 7, 8 i 9).

24.1. Predmetna nekretnina na skici lica mjesta označena je crvenom bojom i nalazi se unutar građevinske zone, a pristup na istu omogućen je s javne površine preko čk.br. 624/1 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Grada Bjelovara (prikazano na fotografiji broj 1) s prednje strane predmetne čestice, sjeverozapadne.

Sa stražnje strane jugoistočne čestice nalazi se zarasli kanal, čk.br. 1220/1 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Republike Hrvatske, a prikazano na fotografiji broj 10, a susjedna nekretnina s desne strane su uređene i koriste se kao kućno mjesto s dvorištem (fotografija broj 11), dok nekretnine s lijeve strane u odnosu na prijepornu nekretninu, u vlasništvu su tužitelja i koriste se kao kućno mjesto s dvorištem, na kojem se isto nalaze vozila, prikazano na fotografiji broj 11.

Vlasništvo opisanih nekretnina, naznačeno je na skici lica mjesta (list 73-74). Nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta prihvaćen je od strane suda, jer je dan prema podacima prikupljenim na uviđaju i prema pravilima struke, a na koji stranke nisu imale primjedbe.

25. Odredbom čl. 115 st. 1 Zakona o vlasništvu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 u daljnjem tekstu ZOV-a), propisano je da se na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, prelazi vlasništvo sa dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. St. 3 istog članka, propisano je da pravni posao kojem je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

26. Odredbom čl. 119 st. 1 ZOV-a, propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi, na temelju valjano očitovano volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno.

27. Prema odredbi čl. 159 st. 1 ZOV-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. St. 3 istog članka, propisano je da je za stjecanje dosjelošću na nekretninama stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

28. Osnovanost svojih navoda da je tužitelj-protutuženik BĆ od pravnog prednika tuženika-protutužitelja PĆ sada pok. Josipa Mihote 1995., kupio prijepornu nekretninu za iznos od tadašnjih 5.000,00 DEM, tužitelj-protutuženik BĆ nije dokazao, niti to proizlazi iz izvedenih dokaza.

Naime, tužitelj-protutuženik BĆ je u tužbi i svome iskazu tvrdio da je sa VĆ pravnim prednikom tuženika-protutužitelja PĆ potpisao Kupoprodajni ugovor, u dva primjerka, po potpisu istog isplatio kupoprodajnu cijenu, a da je VĆ na sebe preuzeo obvezu ovjere kod javnog bilježnika, jer se njemu žurilo u Austriju.

Međutim, nitko od navedenih svjedoka predloženih po strankama nije potvrdio osnovanost tužiteljevih navoda, a ta saznanja neposredno nije imao ni njegov brat IĆ, čija su saznanja posredna iz pričanja tužitelja-protutuženika BĆ.

Potpuno je nelogično i neživotno da bi tužitelj-protutuženik BĆ isplatio navedeni iznos kupoprodajne cijene, a da od VĆ nije zahtijevao priznanicu o primitku kupoprodajne cijene, to tim više što ističe da je njemu dao Kupoprodajne ugovore da ovjeri kod javnog bilježnika, a da od istog nakon toga nije zahtijevao Kupoprodajni ugovor i da se nije upisao kao vlasnik u zemljišne knjige, sukladno odredbi čl. 199 ZOV-o.

29. Također je potpuno neživotno i nelogično da tužitelj-protutuženik BĆ nije ništa poduzimao da se upiše kao vlasnik u zemljišne knjige, još za života VĆ, a posebice ne nakon njegove smrti, za koju činjenicu je čuo negdje u gradu. Logično je da po saznanju da za kupljenu nekretninu i po njemu isplaćenu kupoprodajnu cijenu nije uskladio stvarno stanje sa zemljišnoknjižnim stanjem. Činjenica što se tužitelj-protutuženik BĆ poziva u svojim navodima da upravo što je RĆ od VĆ kupila nekretnine, koju je punomoć za prodaju istih dao ZĆ radi sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 19. kolovoza 2003., ukazuje na činjenicu da je upravo VĆ imao namjeru prodati sve nekretnine koje se sastoje od dva dijela, tako što je prvotno prodao tužitelju- protutuženiku BĆ, a potom i RĆ 2003., ne potkrepljuje osnovanost navoda tužitelja-protutuženika BĆ za stjecanje vlasništva nad istima. To prije svega, jer je u odnosu na prodaju nekretnina između RĆ i VĆ priložen Kupoprodajni ugovor (list 50-60), uz specijalnu punomoć za prodaju istih. Međutim, potpuno je neprihvatljivo i nelogično da predmetni Ugovor za prodaju navedenih nekretnina nije priložen od tužitelja-protutuženika BĆ, niti se je isti ikada interesirao da predmetni Ugovor, kako tvrdi da je ostao u posjedu VĆ nije nastojao da isti pribavi i temeljem istog zatraži upis prijenosa prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

30. Nitko od saslušanih svjedoka, osim brata tužitelja-protutuženika IĆ nije potvrdio iskaz tužitelja-protutuženika BĆ da bi na temelju pravnog posla stekao predmetnu nekretninu, a koja činjenica zasigurno bi bila poznata i susjedi RĆ, koja je od VĆ kupila gornji dio nekretnine, a svakako i sinovima VĆ, tuženiku-protutužitelju PĆ i ZĆ. Iskaz svjedoka IĆ, da je tužitelj-protutuženik na temelju pravnog posla Ugovorom o kupoprodaji stekao vlasništvo na prijepornoj nekretnini, nije prihvaćen kao istinit, to iz razloga što isti u navedenoj činjenici nema neposredna saznanja, već posredna iz pričanja tužitelja-protutuženika, a osim toga, isti je i brat tužitelja- protutuženika, pa je kao takav neposredno i zainteresiran za ishod ovoga postupka. Stoga, tužitelj-protutuženik nije dokazao da bi na temelju pravnog posla stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini.

31. Također, isto tako, osnovanost navoda tužitelja-protutuženika BĆ da bi bio u posjedu od 1995., tužitelj-protutuženik BĆ ničim ne potkrepljuje, niti dokazuje, to prije svega što osnovanost takvih navoda ne proizlazi niti iz priložene dokumentacije, niti iz iskaza saslušanih svjedoka.

Naime, saslušani svjedoci predloženi po strankama tijekom postupka iskazivali su da je tužitelj-protutuženik BĆ u posjedu predmetne nekretnine nekih 10, 13, 15-17 godina, kada je na istu navezao olupine automobila, gume i napravio montažnu halu, a što je i zatečeno tijekom uviđaja.

32. Sam tuženik-protutužitelj PĆ je naveo da ne zna na koji način je tužitelj- protutuženik BĆ stupio u posjed, ali pretpostavlja da je to odobrenje dao njegov otac VĆ, kako bi tuženik-protutužitelj PĆ održavao navedenu nekretninu.

33. Kada se imaju u vidu iskazi nesrodnih svjedoka RĆ, koja je u svome iskazu navela da na prijepornoj nekretnini tužitelj-protutuženik BĆ ima odložene stare automobile, gume, pred nekih 12, 13 i više godina, svjedok ĆĆ nekih 15-17 godina, a što je vidio prolaskom uz te nekretnine i kada je bio kod tuženika-protutužitelja PĆ interesirajući se za dijelove za svoj kombi i sam svjedok ZĆ brat tuženika-protutužitelja PĆ koji je naveo da je to bilo još za života njegovog pok. oca VĆ, pri čemu se isti sa sigurnošću nije mogao odrediti kada je točno tužitelj-protutuženik BĆ stupio u posjed navedene nekretnine, ne može se sa sigurnošću izvesti niti zaključak da bi tužitelj- protutuženik stekao vlasništvo na prijepornoj nekretnini temeljem dosjelošću iz čl. 150 st. 3 ZOV-a, jer ocjenom provedenih dokaza ne proizlazi da je protekao rok od 20 godina, iako to u svom iskazu i tužbi navodi tužitelj-protutuženik BĆ, tvrdeći da bi od 1995. bio u posjedu predmetne nekretnine.

34. Neživotno je i nelogično da bi navezavši automobile koji nisu bili u voznom stanju, odložio gume, a potom i napravio halu, koji se odmah nalaze tik do tužiteljevih- protutuženikovih nekretnina, znajući da se ne vodi kao vlasnik u zemljišnim knjigama, nije poduzeo radnje kojima bi se upisao kao vlasnik istih, posebice po saznanju o činjenici smrti VĆ, osobe od koje je kupio predmetne nekretnine. To tužitelj-protutuženik BĆ čini tek nakon što ga je tuženik-protutužitelj PĆ kontaktirao i zahtijevao da ukloni stare automobile i montažnu halu, a što je bilo prije podnošenja tužbe u ovome predmetu, tek tada tužitelj-protutuženik podnosi tužbu radi utvrđenja vlasništva na predmetnoj nekretnini.

35. Imajući u vidu navedeno, činjenice da tužitelj-protutuženik BĆ osnovanost svojih navoda da je vlasništvo stekao na temelju pravnog posla, nije dokazao, niti to proizlazi ocjenom izvedenih dokaza, a niti je utvrđeno da bi bile ispunjene pretpostavke iz čl. 159 st. 3 ZOV-a.

36. U odnosu na navedeno, nije od značaja kontradiktornost i nelogičnost navoda tuženika-protutužitelja PĆ, koji iako je u odgovoru na tužbu naveo da je tužiteljev-protutuženikov posjed BĆ na prijepornoj nekretnini bio po dopuštenju njegovog pok. oca VĆ, a potom i po njegovu dopuštenju, koju je nelogičnost i kontradiktornost isti otklonio svojim iskazom, navodeći da pretpostavlja da je tužitelj-protutuženik BĆ bio u posjedu predmetne nekretnine po dopuštenju njegova oca, no isti je osporio da bi on sam dao tužitelju-protutuženiku BĆ izričito dopuštenje da posjeduje predmetnu nekretninu, no nije se protivio njegovu posjedu, jer mu nije smetalo što je tužitelj-protutuženik BĆ održavao istu, što mu je bilo i u interesu. To prije svega jer iz iskaza tužitelja- protutuženika, a i svjedoka ĐĆ proizlazi da je prije prodaje gornjeg dijela nekretnine održavao susjed SĆ.

37. Također, tužitelj-protutuženik BĆ tvrdio je da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao građenjem.

38. Naime, odredbom čl. 152. st. 1. ZOV-a propisano je da zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku tog zemljišta, a st. 2. istog članka je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljište sa zgradom, a graditelj će moći od vlasnika tražiti naknadu, ako je na to ovlašten po pravilima obveznoga prava, dok je stavkom 3. istog članka propisano da vlasnik zemljišta koji za to ima pravni interes može, umjesto prava iz stavka 2. ovoga članka, zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja, pa će graditelj biti dužan po tom zahtjevu postupiti, ne tražeći nikakve naknade za to, ali je ovlašten sav materijal koji je bio njegov uzeti za sebe.

39. Odredbom čl. 153. ZOV-a propisano je da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

40. Nadalje, odredbom čl. 154. st. 1. ZOV-a propisano je ako graditelj nije bio pošten, zgrada je pripala vlasniku zemljišta i kad nije bez odgode zabranio gradnju, no vlasnik zemljišta tada nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja, a stavkom 2. propisano je da je graditelj u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovlašten uspostaviti prijašnje stanje o svom trošku i uzeti za sebe svoj materijal koji je bio ugradio u zgradu, ali ne nakon što protekne rok u kojem bi po pravomoćnosti odluke suda trebao dobrovoljno predati posjed zemljišta sa zgradom njezinu vlasniku.

41. Predmetne nekretnine kako je to već obrazloženo pod obrazloženjem 24. i 24.1., identificirane su po mjerničkom vještaku Ivanu Tomljanoviću, a prilikom identifikacije mjernički vještak je sačinio i fotografije (list 75-77) iz kojih je razvidno da se na predmetnim nekretninama nalaze vozila, dijelovi vozila, građevni materijal i montažna hala.

Montažna hala sa željeznim/aluminijskim cijevima, na tlu pričvršćeni su na beton, koji je prema iskazu tužitelja-protutuženika BĆ ukopan u tlo, a svaki taj betonski segment dužine je 50 cm, a svaki na razmaku od 1,00 m do 1,5 m, u ukupnoj duljini od 20 m, a između svakog se nalazi travnati-zemljani dio.

Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj-protutuženik BĆ nije dokazao da bi se radilo o betonskim temeljima kako to tvrdi (na raspravi dana 16. prosinca 2024.), jer se ne radi o temeljima za gradnju čvrste građevine, tj. zidanog objekta, već navedeni betonski segmenti služe za fiksaciju željeznih/aluminijskih nosača navedenog montažnog objekta, koji su nekada bili natkriveni ceradom (koje više nema) i sa strane obloženi aluminijskim pločama. Osim toga, nije niti napravio zidani objekt, već montažni, a tijekom postupka nije predlagao dokaze iz kojih bi proizlazilo (građevinskim vještačenjem) da se može napraviti čvrsti/zidani objekt, koji nije niti napravio niti je naveo da mu je to bila i namjera. Naime, željezne/aluminijske cijevi samo ubetonirane u betonske dijelove, a radi postavljanja te aluminijsko- željezne konstrukcije. U navedeni montažni objekt tužitelj-protutuženik BĆ odlagao gume, što je i razvidno iz fotografija.

Također, ne može se prihvatiti osnovanim njegov iskaz da je isti bio natkriven limom, koji nije niti zatečen prilikom uviđaja, što je i razvidno iz priloženih fotografija uz nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka, jer isti to ničim nije dokazao niti to proizlazi iz dokaza izvedenih tijekom postupka.

41.1. Dakle, sve navedeno upućuje na zaključak suda da tužitelj-protutuženik BĆ gradeći navedeni montažni objekt nije gradio betonske temelje za gradnju čvrste građevine, tj. građevinskog objekta, već montažnog, jer nisu niti za to napravljeni temelji, već je samo u duljini od 20 metara napravljeni betonski platoi i to svaki na razmak od 1,00 m do 1,50 m, između kojih se nalazi zemlja, a koji služe kao fiksatori za montažnu konstrukciju.

41.2. Također, tijekom postupka je utvrđeno da za gradnju navedenog montažnog objekta, a koji se nedvojbeno može ukloniti, tužitelj-protutuženik BĆ nije dokazao da je suglasnost za gradnju istog dobio od bilo od pokojnog oca tuženika- protutužitelja PĆ, VĆ, jer to ne proizlazi iz dokaza izvedenih tijekom postupka, osim činjenice, a što potvrđuje svojim iskazom tuženik-protutužitelj PĆ da je očito njegov pokojni otac VĆ tužitelju-protutuženiku BĆ dao suglasnost samo da koristi predmetne nekretnine određeno vrijeme, da ih kosi, što tuženiku-protutužitelju PĆ nije smetalo, jer je na taj način održavana nekretnina, kako ne bi bila zarasla, ali mu nije poznato da bi njegov otac VĆ dao suglasnost za izgradnju tog montažnog objekta niti je takovu suglasnost dao sam tuženik-protutužitelj PĆ. Osim toga, tuženik-protutužitelj PĆ u svom dopunskom iskazu (list 177-178) naveo je da nije poduzimao ništa u svezi izgrađenog montažnog objekta, jer nije imao podatke o njegovu vlasniku pa se nije imao kome niti obratiti radi uklanjanja istog, zbog čega nije niti pokretao ranije sudski postupak radi uklanjanja istog.

42. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe, iskaze stranaka, koje su tijekom postupka dopunski saslušani (list 176-178), nameće se zaključak da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi za gradnju montažnog objekta suglasnost dao pokojni VĆ niti kasnije njegov sin tj. tuženik-protutužitelj PĆ. Dovodeći u vezu prethodno utvrđenje suda da tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke iz čl. 159. st. 3. ZOV-a za stjecanje vlasništva prijepornih nekretnina dosjelošću te ako se nastalo stanje promatra i kroz odredbe čl. 152., 153. i 154. ZOV- o predleži zaključak suda da se tužitelj-protutuženik BĆ ima smatrati nepoštenim graditeljem navedenog montažnog objekta. Gradnjom istog nije promijenjena struktura zemljišta, kako je već prethodno navedeno, tužitelj-protutuženik BĆ očito nije niti imao namjeru graditi čvrsti objekt od cigle kao eventualno neku halu za radionicu i spremište starih automobila, guma i drugog otpadnog materijala koji se nalazi na predmetnoj nekretnini, već samo montažni objekt i to privremenog karaktera, a u svrhu zaštite guma od nepovoljnih vremenskih uvjeta (kiše, snijega, sunca i dr.), jer je montažni objekt bio natkriven ceradom koja je u međuvremenu zbog loših vremenskih uvjeta uništena i koju tužitelj-protutuženik BĆ nije niti obnavljao.

43. Stoga se tužitelj-protutuženik BĆ ima smatrati nepoštenim graditeljem iz čl. 152. st. 1. ZOV-a jer je navedeni montažni objekt izgradio bez znanja i volje vlasnika zemljišta, kako prednika tuženika-protutužitelja PĆ, tj. pokojnog VĆ, tako i samog tuženika-protutužitelja PĆ. Osim toga, isti je svojim iskazom naveo da nije imao podataka o graditelju montažnog objekta tako da objektivno nije niti mogao tužitelju-protutuženiku BĆ zabraniti gradnju.

44. Budući da je tužitelj-protutuženik BĆ znao da mu zemljište ne pripada, isti je bio svjestan da gradi na tuđem zemljištu kojeg nije vlasnik, a za što nije imao odobrenje niti VĆ, a niti tuženika-protutužitelja PĆ, jer to ne proizlazi iz izvedenih dokaza tijekom postupka pa se u konkretnom slučaju ne može smatrati i da je predmetnu nekretninu stekao građenjem, jer je prije svega nesavjestan graditelj kako je prethodno obrazloženo.

Osim toga, u kontekstu navedenog valja navesti da navedeni montažni objekt ni ne održava, a što je razvidno i iz fotografija koje prileže nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka (list 75-77), jer je uništena cerada na gornjem dijelu (krovu), koja je očito nekada ranije bila postavljena i koja je natkrivala odložene stare gume u istom.

45. Stoga po ocijeni suda, uz prethodno navedeno da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 3. ZOV-a kao ni pretpostavke iz čl. 153. ZOV-a, to je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika BĆ i kao presuditi kao pod toč. I. izreke presude.

46. Budući da je ocjenom provedenih dokaza utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 115 st. 1 ZOV-a, a niti je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke iz čl. 159 st. 3 ZOV-a, ni iz čl. 153. ZOV-a te kako je utvrđeno da je tužitelj-protutuženik BĆ bez valjane pravne osnove u posjedu prijeporne nekretnine, to je valjalo primjernom odredbe čl. 162 u svezi čl. 164 st. 1 ZOV-a, prihvatiti protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja PĆ i presuditi kao pod toč. II. izreke presude.

47. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a u svezi čl. 155 ZPP- a. Naime, tužitelj-protutuženik nije uspio sa tužbenim zahtjevom, dok je tuženik- protutužitelj u cijelosti uspio sa protutužbenim zahtjevom, a o istima je odlučeno u granicama postavljenog tuženikovog-protutužiteljevog zahtjeva.

Priznati troškovi tuženika-protutužitelja sastoje se od sastava odgovora na tužbu i sastava protutužbe u iznosu od 50,00 eura (jer je odgovor na tužbu i protutužbu dan jednim podneskom), zastupanje na 1. pripremnom ročištu 04. ožujka 2022., na kojem je zaključen prethodni postupak, zastupanje na raspravama dana 26. travnja 2022., 30. lipnja 2022., zastupanje na uviđaju dana 13. listopada 2022., na raspravi dana 22. ožujka 2023. za svaku u zatraženom iznosu od 50,00 eura, zastupanje na raspravi dana 09. listopada 2023. i 16. prosinca 2024., za svaku u iznosu od 50,00 eura, troška PDV-a u iznosu od 100,00 eura, pristojbe na protutužbu u iznosu od 53,09 eura, u ukupnom iznosu od 553,09 eura, a koji je trošak bio potreban za ove parnice sukladno čl. 155 ZPP-a.

Na dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 553,09 eura, tuženiku- protutužitelju PĆ je priznata i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22 i 156/22), tekuća od 30. travnja 2025., kao od donošenja presude do isplate, a kako je presuđeno u toč. III. izreke presude.

U Bjelovaru, 30. travnja 2025.

Sudac

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijepisa odluke nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.

Naredba:

Presudu dostavi:

- punomoćniku tužitelja-protutuženika BĆG, e-komunikacijom

- punomoćniku tuženika-protutužitelja CĆ, e-komunikacijom