Poslovni broj: 2. P-352/2023-8

 

Republika Hrvatska                                                        Poslovni broj: 2. P-352/2023-8

Općinski sud u Osijeku                                                                            

Europska avenija 7

31000 Osijek

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik R. Z., odvjetnik u O.,, protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 27. listopada 2023., u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika K. P., odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu O. & R. u O., uz javnu objavu 20. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu br. 5140230452- 20010425426/2007 sklopljenog 2006. između tužitelja V. D. iz O., OIB: ..., kao korisnika kredita i tužene A. B. d.d. iz Z., OIB: ... (pravni slijednik S. b. d.d. O.) kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke.

 

II/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., da tužiteljici V. D. iz O., isplati iznos od 5.043,29 Eura[1] / 37.998,65 kuna (slovima: pet tisuća četrdeset tri eura i dvadeset devet centi / trideset sedam tisuća devet stotina devedeset osam kuna i šezdeset i pet lipa) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate kredita za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počam od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 01.01.2008. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 01.08.2015. a od 01.08.2015. za 3 postotna poena, te nastavnim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama, i to:

 

- na iznos od 1.390,00 kn počam od 30.09.2007. do isplate,

- na iznos od 9,73 kn počam od 31.10.2007. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 31.01.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 28.02.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 30.04.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 31.05.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 30.06.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 31.07.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 31.08.2008. do isplate,

- na iznos od 33,98 kn počam od 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 34,19 kn počam od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 33,81 kn počam od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 33,72 kn počam od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 457,21 kn počam od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 193,10 kn počam od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 397,25 kn počam od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 191,08 kn počam od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 188,58 kn počam od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 186,14 kn počam od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 180,75 kn počam od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 175,54 kn počam od 29.02.2011. do isplate,

- na iznos od 2.384,38 kn počam od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 171,07 kn počam od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 541,90 kn počam od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 191,44 kn počam od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 938,54 kn počam od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 1.244,34 kn počam od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 740,83 kn počam od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 654,95 kn počam od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 658,84 kn počam od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 649,59 kn počam od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 677,09 kn počam od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 708,42 kn počam od 28.02.2012. do isplate,

- na iznos od 706,78 kn počam od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 689,74 kn počam od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 696,46 kn počam od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 713,69 kn počam od 30.06.2012. do isplate,

              - na iznos od 691,14 kn počam od 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 696,99 kn počam od 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 685,85 kn počam od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 667,13 kn počam od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 697,65 kn počam od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 695,18 kn počam od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 692,44 kn počam od 31.01.2013. do siplate,

- na iznos od 666,43 kn počam od 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 676,01 kn počam od 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 697,17 kn počam od 30.04.2013. do isplate,

- na iznos od 676,02 kn počam od 31.05.2013. do isplate,

- na iznos od 726,55 kn počam od 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 540,63 kn počam od 31.07.2013. do isplate,

- na iznos od 647,92 kn počam od 31.08.2013. do isplate,

- na iznos od 667,52 kn počam od 30.09.2013. do isplate,

- na iznos od 495,85 kn počam od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 662,67 kn počam od 30.11.2013. do isplate,

              - na iznos od 685,78 kn počam od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 697,16 kn počam od 31.01.2014. do isplate,

- na iznos od 722,03 kn počam od 28.02.2014. do isplate,

- na iznos od 694,99 kn počam od 31.03.2014. do isplate,

- na iznos od 725,52 kn počam od 30.04.2014. do isplate,

- na iznos od 644,09 kn počam od 31.05.2014. do isplate,

- na iznos od 683,96 kn počam od 30.06.2014. do isplate,

- na iznos od 689,13 kn počam od 31.07.2014. do isplate,

- na iznos od 713,72 kn počam od 31.08.2014. do isplate,

- na iznos od 726,61 kn počam od 30.09.2014. do isplate,

- na iznos od 11,07 kn počam od 31.10.2014. do isplate,

 

sve u roku od 15 dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., da tužiteljici V. D. iz O., naknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 2.539,99 Eura[2] / 19.137,50 kuna (slovima: dvije tisuće pet stotina trideset devet eura i devedeset devet centi / devetnaest tisuća jedna stotina trideset sedam kuna i pedeset lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. studenog 2023. kao dana presuđenja pa do konačne isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a u ostalim odnosima za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva vezanim za naknadu parničnog troška tužiteljica se odbija kao neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa S. b. d.d. O. kao kreditorom (pravni prednik tuženika) dana 8. kolovoza 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj 5140230452-20010425426/2007 kojim kreditor stavlja na raspolaganje korisniku kredita iznos od 22.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita. Istim Ugovorom određeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru vratiti kredit u roku od 8 godina u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunama po srednjem tečaju Slavonske banke na dan plaćanja, kao i plaćati redovnu kamatu. Nadalje, se navodi kako će se kamata obračunavati u CHF mjesečno i usklađivati sukladno odluci banke.

 

1.1. Svaka promjena kamatne stope u navedenom kreditno dužničkom odnosu koja se odvijala od zaključenja kredita pa do rujna 2015. mijenjala se isključivo jednostranom odlukom tuženika. Zbog učestale i jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika tužitelju se kontinuirano povećavala mjesečna otplatna rata. Osim toga tuženik je u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tužitelja propustio na jasan i nedvosmislen način informirati o svim potencijalnim opasnostima koje se odnose na vezivanje glavnice kredita uz valutu švicarski franak. Tuženik je u tijeku ugovornog razdoblja kredita na temelju jednostranih odluka mijenjao ugovorenu kamatnu stopu te na temelju ništetne odredbe obračunavao mjesečni anuitet u valuti CHF plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a i naplaćivao mjesečne anuitete u višem iznosu.

 

1.2. Slijedom iznesenog, tužiteljica predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci presude uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o kredita ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama, te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je samostalno procjenjujući odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja Ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Životno je i nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli Ugovora. Nejasno je zbog čega tužitelja smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima tužitelja obavijestio kao i upozorio na rizike koje valutna klauzula nosi. Osim toga, predmetnim je Ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 7 godina te je stoga jasno da je u trenutku sklapanja Ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune tako i CHF. Tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik predlaže da sud tužiteljicu s tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.

 

3. Sud je na prijedlog tužiteljice, a kojem prijedlogu se tuženik nije protivio, ovosudni spis broj P-32/2020 spojio na spis broj P-1613/2019 radi daljnjeg raspravljanja, budući se radi o istim strankama, ali su podnesene dvije tužbe i to u predmetu P-1613/2019 gdje se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje ništetnih odredbi ugovora vezanih uz kamatnu stopu, a u predmetu broj P-32/2020 tužbeni zahtjev se odnosi na utvrđenje ništetnih odredbi vezao za valutnu klauzulu.

 

4. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140230452-20010425426/2007 od 8. kolovoza 2007. na listu 10 do 18 spisa, obavijest o parametrima kamatne stope na listu 19 spisa, izvode po kreditu za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011. na listu 20 i 21 spisa, specifikacija uplata na listu 67 do 69 spisa, pregled prometa za klijenta na listu 70 do  82 spisa, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu na listu 83 spisa, otplatni plan na listu 84 do 86 spisa, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku DV C. d.o.o. O., u osobi stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke D. V., dipl. oec. i izvršio uvid u očitovanje vještaka na listu 179 spisa. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice V. D. i svjedoka B. P. na ročištu održanom 27. listopada 2023.

 

5. U predmetu je donesena presuda broj P-1613/2019-34 od 5. srpnja 2021. na koju presudu je tuženik uložio žalbu, a Županijski sud u Z. presudom broj Gž-3931/2021-3 od 24. svibnja 2022. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio navedenu presudu Općinskog suda u O. u dijelu pod točkama I/, II/ i III/ izreke.

 

6. Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj Rev 81/2023-2 od 21. veljače 2023. prihvatio je reviziju tuženika te ukinuo presudu Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž-3931/2021-3 od 24. svibnja 2022. i presudu Općinskog suda u O. poslovni broj P-1613/2019-34 od 5. srpnja 2021. te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

7. Saslušana na ročištu održanom 27. listopada 2023. tužiteljica V. D. iskazala je: " Mogu reći da sam 2007. podigla kredit kod A. b. d.d. Kredit sam podigla radi kupovine osobnog automobila. Nemam u vlasništvu niti firmu niti obrt. Rate kredita sam plaćala osobno na način da mi je rata skidana s plaće. Koliko se sjećam, s obzirom na protek vremena, kada sam došla podići kredit tada je bio švicarski franak. Ugovor je već bio pripremljen. Nisam imala nikakvih mogućnosti oko nekakvih pregovora, nisam mogla ništa promijeniti što se tiče odredbi ugovora. Koliko se sjećam nisu mi ništa pojasnili vezano za kretanje kamate tada u tom trenutku je bila ta kamata koja je upisana u ugovoru. Ne sjećam se niti da bi mi objasnili da bi švicarski franak mogao rasti. Mogu reći da mi je nakon nekog vremena rata kredita počela rasti i to dosta, prvo je rasla mala ispočetka, a kasnije sve više i više.".

 

8. Svjedok B. P. saslušan na ročištu održanom 27. listopada 2023. iskazao je: "Mogu reći da, s obzirom na protek vremena te broj klijenata od nekih preko tisuću, ne sjećam se tužiteljice V. D. da bi istoj objašnjavao uvjete kreditiranja odnosno ne sjećam se da bi objašnjavao kretanje kamate, promjenu visine kamate, promjenu visine valute te se kako sam već rekao ne sjećam konkretnog slučaja.".

 

              9. Iz iskaza tužiteljice i svjedoka B. P. proizlazi da nisu točni navodi tuženika koje je iznio u reviziji da je radnik banke maksimalno odgovorno pristupio tužiteljici te tužiteljicu ozbiljno i potpuno informirao o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i parametrima koji utječu na visinu kamatne stope budući je tužiteljica u svom iskazu navela da je u trenutku podizanja kredita bio švicarski franak, da je ugovor već bio pripremljen, te ona nije imala nikakvih mogućnosti oko nekakvih pregovora niti je mogla išta promijeniti što se tiče odredbi samog ugovora, niti joj je itko pojasnio kretanje kamate već se radilo o kamati koja je bila upisana u ugovoru, te joj isto tako nisu objasnili da bi švicarski franak mogao rasti. B. P., svjedok kojeg je predložio tuženik i koji je prema navodima tuženika sudjelovao u postupku prije i prilikom sklapanja predmetnog ugovora, kao svog djelatnika, u iskazu naveo da se ne sjeća tužiteljice, te da bi istoj objašnjavao uvjete kreditiranja odnosno kretanje kamate, promjenu visine kamate, promjenu visine valute i ne sjeća se konkretnog slučaja. Iz navedenog se da zaključiti da postupanje tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bilo drugačije od onoga utvrđenog u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

 

10. Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko -knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku DV C. d.o.o. O., u osobi stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke D. V., dipl. oec.

 

11. Vještak D. V., dipl. oec., u nalazu i mišljenju od 23. srpnja 2020. navodi da je dana 08. kolovoza 2007. tužitelj zaključio Ugovor o kreditu sa S. b. d.d. broj: 5740230452-20070425426/2007. Temeljem tako zaključenog Ugovora o kreditu je S. b. d.d. odobrila i stavila na raspolaganje iznos u visini od 22.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita. Prema odredbi Ugovora o kreditu (članak 3. stavak 2.), je utvrđena visina kamatne stope od 5,10% godišnje (promjenjiva). Tuženik je u spis dostavio Otplatni plan sa svim promjenama visine kamatnih stopa. Međutim, u tom dokumentu je prikazan prvi anuitet sa visinom kamatne stope od 6,10% godišnje, obzirom da je od zaključenja Ugovora o kreditu, u kojem je visina kamatne stope 5,10% godišnje, do uplate prve rate kredita kamatna stopa već je iznosila 6,10% godišnje. Odnosno, visina anuiteta prema visini kamatne stope iz Ugovora o kreditu od 5,10% godišnje je iznosila 311,98 CHF, a iz Otplatnog plana sa kamatnom stopom od 6,10% godišnje 321,77 CHF. Promjene kamatnih stopa su bile kako slijedi: do 01.09.2007. 5,10% godišnje, do 01.12.2008. 6,10% godišnje, do 01.04.2009. 6,80% godišnje, a od 01.04.2009. 7,30% godišnje.

 

11.1. lz dokumentacije vidljivo je da je kredit odobren 1. kolovoza 2007., a u Ugovoru je navedeno da prvi anuitet dospijeva 1. listopada 2007., a iz pregleda uplata na listu 67 spisa je vidljivo da je prva uplata učinjena 07. rujna 2007., dakle, prije dospijeća prvog anuiteta. Kako u predmetu spisa nema Prvog otplatnog plana sa visinom kamatne stope od 5,10% godišnje, vještakinja je prvo sačinila otplatni plan, te izračunala visinu anuiteta od 311,98 CHF mjesečno x 4,424241, kn=1.380,27 kn, kao mjesečna obveza (bez utjecaja promjene visine kamatne stope i valutne klauzule).

 

11.2. U koloni ,,Anuitet po Ugovoru" se nalazi na prethodno opisan način izračunata visina anuiteta. U koloni ,,Plaćeni anuitet" se nalaze iznosi koji su plaćeni u korist partije kredita, i razlika u smislu više plaćenih iznosa se pojavljuje od rujna (plaćeni iznos anuitet u rujnu, a prvo dospijeće u listopadu), odnosno listopada 2007., iz razloga što je tuženik prije dospijeća otplate prve rate kredita promijenio visinu kamatne stope. Na listovima spisa 67 - 69 se nalazi Specifikacija uplata po predmetnom kreditu u ukupnom iznosu od 154.545,12 kn. 1.380,27 kn x 84 mjeseca (7 godina) = 115.942,68 kn - plaćeno 154.515,12 kn = 38.572,44 kn. Ukupan izračun razlike iznosi 37.998,65 kn, iz razloga što se od uplaćenog iznosa 573,79 kn odnosi na zatezne kamate i troškove. Dakle, ukupno izračunata razlika iznosi 37.998,55 kn, kako je to prikazano u mjesečnim iznosima kroz razdoblje otplate kredita.

 

12. Kako su nalaz i mišljenje vještaka dani stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke te kako je nalaz i mišljenje vještak sačinila temeljem naloga suda, što je i navela u očitovanju od 30. ožujka 2021., sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka D. V., dipl. oec.

 

13. Tužiteljica je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja uredila tužbeni zahtjev kojim potražuje na ime sveukupno plaćenog tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita ukupan iznos od 37.998,65 kuna.

 

14. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Z. broj P-... od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "peto tužena H. A.-A. B. d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom peto tužene H. A.-A. B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena H. A.-A. B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku peto tužene H. A.-A. B. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time petotužena H. A.-A. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i  97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.".

 

15. Presuda Trgovačkog suda u Z. u broj P-... od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Z. broj Pž-... od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt ... od 9. travnja 2015.

 

16. Što je bitno u konkretnom slučaju, a što je navedenim presudama pravomoćno utvrđeno, da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostrano obavještavanjem tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljenom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnosti stranaka, jednakoj vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti, poštenja i dr., a sve to pozivajući se na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takva ništetna.

 

17. Prema odredbama članka 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog  ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

 

17.1. Prema odredbama članka 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

 

18. Prema odredbama članka 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

 

19. Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. sadrži iste odredbe u članku 96. tog Zakona.

 

20. Člankom 138. a Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

 

21. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno, u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

 

22. Sukladno članku 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi članka 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Z. broj Pž-..., Revt ... od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i kao takva razumljiva je isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje se u obrazloženju Vrhovnog suda navodi "to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) i nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita".

 

23. Iz spomenutog obrazloženja Vrhovnog suda proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

 

23.1. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva, a prema odredbama članka 269. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te tako ugovorena odredba prilikom ugovaranja nije bila dovoljno uočljiva te promjenu kamatne stope učinila ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, u ovom slučaju tuženika, što je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koju tužitelj nije mogao utjecati. Svaka odluka banke o promjeni kamatne stope je bila samovoljna te neprecizno definirana, čime se tuženik nije ponio kao savjestan gospodarstvenik, nego je ugovaranjem takve ugovorne odredbe kao i samovoljnog podizanja kamatne stope, tužitelja doveo u potpuno neravnopravan položaj.

 

24. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranoj odluci jest da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o istome prosječnog potrošača, je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi  i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način činile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

 

24.1. Nadalje stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da su nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, a o kojim se odredbama s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo niti potrošač ima utjecaja na njegov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora te kao takva ugovorna obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku -  trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

 

25. Isto tako, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vezano za ocjenu poštenosti ovih ugovornih odredbi, je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke kao trgovce faktično bili u ovisnom položaju i dovedeni u situaciju "uzmi ili ostavi" pošto praktički nisu imali mogućnosti drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja odredba je sadržana u standardnom ugovoru prethodno formuliranom od banke.

 

26. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu kod tuženih banaka, između ostalog i ovdje tuženika, u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile su nepoštene, pa su u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorne odredbe ništetne.

 

26.1. Također polazeći od činjenice da ugovori o kreditu koje su sklapale tužene banke, između ostalog ovdje tuženik, u spornom razdoblju s potrošačima, a koji su sadržavali odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizirani razlozi za njezinu izmjenu ubuduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, takve odredbe su nerazumljive te posljedično tome i nepoštene.

 

27. Odredba članka 11. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) navodi: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametra iz točke a) ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa".

 

27.1. Odredba članka 11. a stavak 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametar, i to jednu od slijedećih varijabli: - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili - NRS ili  - prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili - prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. ...Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11. b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11. b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim ne smiju se zaračunati korisniku kredita.".

 

28. Prema članku 5. Direktive 93/13/EEZ u slučaju ugovora u kojima se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

 

29. Na temelju svega navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan u ovom predmetu, sud je mišljenja kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu Ugovora o kreditu sklopljenim između tuženika i tužitelja, da su samim tim navedene odredbe, odnosno dijelovi odredbi, nepošteni te da je sukladno tome u tom dijelu Ugovor ništetan, a primjenom odredbe članka 87. Zakona o zaštiti potrošača.

 

30. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev ...od 3. rujna 2019. odbio je revizije tuženih banaka, između ostalog i ovdje tuženika, kao neosnovane. Nadalje se u obrazloženju navedene odluke navodi da je u rješenju Revt ... od 3. listopada 2017. kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-... od 13. lipnja 2014. u dijelu kojim je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja  upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita od strane svih tuženih banaka (prvo – osmo tužene), time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, a polazeći od ukidne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2016., određeno ukazao drugostupanjskom sudu na i dalje sporna pitanja te je drugostupanjski sud postupajući po ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice, a vezano za postupanje prvo – osmo tuženih banaka vezano za pregovaranje odnosno sklapanje sa klijentima ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak te utvrdio da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače, da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, da su tužene banke imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima sa valutnom klauzulom u švicarskim francima, te da su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

 

31. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev ... od 20. ožujka 2018. obrazloženo je kako utvrđenje da je pojedina ugovorna odredba nepoštena i ništetna djeluje unatrag (ex tunc) od trenutka sklapanja ugovora te se ima smatrati kao da ta nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije ni bilo, što dovodi do subjektivnog prava potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno od toga kada je utvrđeno da je ugovorna odredba bila nepoštena.

 

32. Temeljem nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u predmetnom Ugovoru o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i otplati glavnice kredita i ugovornih kamata obračunatih u CHF, a naplaćenih u kunama po važećem tečaju HNB-a, tužitelj je stavljen u nepovoljan položaj i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama kao korisnik kredita u odnosu na banku koja mu nije na valjan i razumljiv način objasnila sve parametre i postupak formiranja kamatne stope tijekom ugovorenog razdoblja, te ga nije jasno i nedvosmisleno informirala o svim rizicima zaštitne klauzule i vezanja otplate glavnice i kamata za švicarski franak, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Osim toga, odredba o promjenjivosti kamatne stope je apstraktna i nejasna bez relevantnih parametara mjerljivosti, a svaka izmjena jednostranom odlukom banke smatra se sastavnim dijelom ugovora, s tim da je švicarski franak tužitelju od strane tuženika prezentiran kao stabilna valuta sa minimalnim rizikom rasta, a time i minimalnom opasnosti od povećanja kreditne obveze uslijed promjene tečaja. No, međutim, uslijed drastičnog porasta švicarskog franka u kombinaciji s promjenjivom kamatnom stopom dovelo je kod tužitelja do preplate anuiteta po osnovi jednostrano povećane kamate i tečajne razlike švicarskog franka.

 

33. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati ukupan iznos od 37.998,65 kuna, a koji iznos predstavlja preplatu po anuitetima (kamata i valuta), osnovanim u cijelosti. 

 

34. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, i to stoga što prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donese povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Nadalje se navodi da je Vrhovni sud prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice imao na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Revizijski sud je stajališta da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Isto tako, prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu članka 502. c Zakona o parničnom postupku, o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku, za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502. c Zakona o parničnom postupku). Tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13/EEZ.

 

34.1. Stoga u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila).

 

34.2. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zauzeo stav prema kojem "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", pa je iz navedenog razvidno da tužiteljevo potraživanje nije obuhvaćeno zastarom.

 

34.3. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je stajalište da je pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev ...). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeni zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

 

              35. Odredbom članka 502. b Zakona o parničnom postupku, propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a istog Zakona, dok je člankom 502. c Zakona o parničnom postupku, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, pa je tom odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz članka 502. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku.             

             

36. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tijeku teksta: ZOO).

 

37. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 323. ZOO, a u svezi s člankom 1111. i člankom 1115. istog Zakona, te članka 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tijeku tekstu: ZPP) i članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača, odlučeno je kao u izreci presude.

 

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, tako što je sud tužitelju priznao pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe od 7. lipnja 2019. 100 bodova, za ročište 16. siječnja 2020. 100 bodova, za ročište 6. svibnja 2021. 100 bodova, za ročište 27. listopada 2023. 100 bodova, za ročište za objavu presude 50 bodova, za podnesak od 3. prosinca 2019. 100 bodova, za podnesak 20. siječnja 2020. (P-32/2020) 100 bodova, za podnesak od 18. svibnja 2020. 100 bodova, za podnesak od 3. rujna 2020. 100 bodova, ukupno 850 bodova x vrijednost boda 15,00 kuna (1,99 Eura) = 12.750,00 kuna / 1.692,21 Eura, za PDV-e od 25% u iznosu od 3.187,50 kuna / 423,54 Eura, za trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,44 Eura / 2.000,00 kuna, za trošak sudske pristojbe na tužbu u predmetu broj P-1613/2019 u iznosu od 53,09 Eura / 400,00 kuna, za trošak sudske pristojbe na tužbu u predmetu broj P-32/2020 u iznosu od 53,09 Eura / 400,00 kuna i za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 Eura / 400,00 kuna, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u ukupnom iznosu od 19.137,50 kuna / 2.539,99 Eura.

 

38.1. Sud je tužiteljici na ime sudskih pristojbi dosudio trošak u iznosu od 1.200,00 kuna, budući je tužiteljica sudske pristojbe u navedenom iznosu i platila, dok ju je s preostalim iznosom do zatraženog iznosa od 1.520,00 kuna, dok tužiteljica u troškovniku nije naznačila na što bi se odnosio navedeni iznos koji je zatražila na ime sudskih pristojbi, s tim što se prema odredbama Zakona o Izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23 – 12. svibnja 2023.), potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji više ne plaćaju sudske pristojbe u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

 

 

                                       Osijek, 20. studenog 2023.

                                                                  

 

            SUTKINJA

                                                                                                                         Dubravka Čapelj,v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

 

Dostaviti
1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika