REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3396/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Perici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Perice i punomoćnika tuženika Pie Gaie Baučić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, dana 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. i čl. 23. (C) Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora 3207637237/2006, kreditna partija br. 7103349363, sklopljenog dana 17.10.2006. godine između tužitelja SH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora i u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba redni broj B3.7.5.4. Tarife naknada u poslovanju s građanima iz 2013. godine, Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora 3207898174/06, kreditna partija 7103402990, sklopljenog dana 17.10.2006. godine između tužitelja SH, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, u dijelu u kojem je određena obveza tužitelja platiti za uvećanu uplatu ili prijevremenu konačnu otplatu kredita ugovorenih do 31.12.2009. godine, a koji su u prvoj polovici otplate, iznos od 1,0% od iznosa uplate, a najmanje 50,00 kn.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju SH, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 851,65 eura sa zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2013. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju SH, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 789,82 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 01. lipnja 2024. navodi kako je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 3207637237/2006 dana 17. listopada 2006. u iznosu od 111.449,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate od 359 mjeseci. Navodi da je predmetni kredit u potpunosti konačno otplaćen i zatvoren dana 12. lipnja 2013. Također navodi da je tuženik nepošteno i nezakonito primjenjivao ugovornu odredbu članka 2.3. predmetnog Ugovora o kreditu o tzv. izlaznoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojem se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže utvrditi ništetnom odredbu čl. 2. i čl. 23. (C) Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora 3207637237/2006, kreditna partija br. 7103349363, sklopljenog dana 17.10.2006. godine između tužitelja SH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora i u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate i odredbu redni broj B3.7.5.4. Tarife naknada u poslovanju s građanima iz 2013. godine, Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora 3207898174/06, kreditna partija 7103402990, sklopljenog dana 17.10.2006. godine između tužitelja SH, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, u dijelu u kojem je određena obveza tužitelja platiti za uvećanu uplatu ili prijevremenu konačnu otplatu kredita ugovorenih do 31.12.2009. godine, a koji su u prvoj polovici otplate, iznos od 1,0% od iznosa uplate, a najmanje 50,00 kn, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 851,65 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2013. do isplate uz pripadajući parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom od 13. listopada 2024.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je u bitnom istaknuo da je ugovorna odredba o naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita valjano ugovorena, te da je jasno razumljiva i lako uočljiva. Također navodi da je tuženik u cijelosti informirao tužitelja o njegovoj obvezi na plaćanje navedene naknade i o istoj je bio upoznat tijekom pregovora oko ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu, te su mu informacije o istoj bile dostupne. Navodi da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajne neravnoteže u pravima i obvezama među strankama. Ističe i prigovor zastare. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku dopisa tuženika od 22. svibnja 2024. (list 46), presliku Tarife naknada u poslovanju s građanima tuženika (list 47-72), presliku Pregleda efektivne kamatne stope / realne godišnje kamatne stope (list 73-81), presliku Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207637237/2006 od 17. listopada 2006. (list 72-87), presliku prometa po kreditu (list 88-92), presliku Naknada za proizvode i usluge fizičkim osobama (list 113- 159). Sud je također proveo dokaz saslušanjem tužitelja (list 223-224).

4. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio preinaku tužbe podneskom tužitelja od 13. listopada 2024. s obzirom da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 3207637237 dana 17. listopada 2006. na iznos od 111.449,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 359 mjeseci (članak 3. Ugovora), te činjenicu da je od tužitelja dana 12. lipnja 2013. tuženik naplatio iznos od 851,65 eura na ime naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je, jesu li odredbe članka 2. i 23. (C) predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora i u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno Općim uvjetima poslovanja kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate te odredba redni broj B3.7.5.4. Tarife naknada u poslovanju s građanima iz 2013. u dijelu u kojem je određena obveza tužitelja platiti za uvećanu uplatu ili prijevremenu konačnu otplatu kredita ugovorenim do 31. prosinca 2009., a koji su u prvoj polovici otplate, iznos od 1,0% od iznosa uplate, a najmanje 50,00 kuna, nepoštene i ništetne te je li tužitelju neosnovano naplaćena tzv. izlazna naknada za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 851,65 eura, kao i pitanje zastare.

8. U odnosu na navedene odredbe iz članka 2. i 23.C predmetnog ugovora te odredbe B3.7.5.4. predmetne Tarife naknada u poslovanju s građanima koje se odnose na troškove obrade kredita i na činjenicu da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz plaćanje tzv. izlazne naknade, valja istaknuti da je odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08., dalje ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

9. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

10. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive te je odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o predmetnim odredbama prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o tim spornim odredbama, te da su odredbe bile točno određene, odnosno odredive.

12. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbe koja se odnose na troškove obrade kredita i na činjenicu da tužitelj može izvršiti prijevremene otplate kredita samo uz plaćanje tzv. izlazne naknade i uz uvjete koje odredi kreditor međutim u ugovoru nije navedeno od čega se isti sastoje. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora.

13. Također navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan, u kojem navodi da mu je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio predočen gotov formiran ugovor o kojem nije mogao pojedinačno pregovarati, niti o spornim odredbama o troškovima obrade kredita, te naknade za prijevremenu otplatu kredita, niti je bio upozoren od strane djelatnika tuženika na iste. Navodi da mu je naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita kada ga je u cijelosti prijevremeno otplatio.

14. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da su sporne predmetne odredbe nisu određene, a niti odredive, niti je o istima tužitelj mogao pregovarati s tuženikom, to su iste u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporne ugovorne odredbe su zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te su kao takve nepoštene, a time i ništave i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP. Bitno je i istaknuti, da je unašanjem spornog dijela odredbi u ugovor, na način kako je to učinjeno i naplatom tzv. izlazne naknade tužitelj financijski oštećen jer je tuženik povrijedio zakon na njegovu štetu.

15. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao pod točkama I. i II. izreke presude i utvrdio ništetnim odredbe članka 2. i 23.C. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora i u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno Općim uvjetima poslovanja kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate te Odredba redni broj B3.7.5.4. Tarife naknada u poslovanju s građanima iz 2013. u dijelu u kojem je određena obveza tužitelja platiti za uvećanu uplatu ili prijevremenu konačnu otplatu kredita ugovorenim do 31. prosinca 2009., a koji su u prvoj polovici otplate, iznos od 1,0% od iznosa uplate, a najmanje 50,00 kuna. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“

16. U odnosu na prigovor zastare tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. : "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto je stajalište potvrđeno je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. broj: Su-IV- 33/2022-2. Stoga je sud prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

17. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u dopis tuženika od 22. svibnja 2024. (list 46) u kojem je tuženik naveo da je od tužitelja dana 12. lipnja 2013. naplaćena naknada za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 6.416,81 kunu (851,65 eura), a koju činjenicu je tuženik učinio nespornom na ročištu od 09. siječnja 2025., pa je stoga i sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio u navedenom iznosu.

18. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja tzv. izlazne naknade za prijevremeno zatvaranje kredita. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju na ime plaćene naknade u iznosu od 851,65 eura zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenog iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

19. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik na ime plaćene tzv. izlazne naknade za prijevremeno zatvaranje kredita isplati iznos od 851,65 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja iste, odnosno od 12. lipnja 2013. do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO- a odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 01. lipnja 2024. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 75 bodova, za sastav podneska od 14. listopada 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 75 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 09. siječnja i 02. travnja 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x75 bodova što ukupno iznosi 300 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 600,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 750,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura te na presudu u iznosu od zatraženih 19,91 eura odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 789,82 eura, kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 39,82 eura

2. Tuženiku po pun.