REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-901/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LFĆ, vl. [obrt] [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu u ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, radi isplate 267,32 eura, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 30. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka LF te provođenjem prometno tehničkog vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 267,32 EUR (slovima: dvijesto šezdeset sedam eura i trideset dva centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. studenoga 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. , tekućom od 30. travnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. svibnja 2024. podnio tužbu naslovnom sudu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 267,32 EUR.

2. U historijatu tužbe navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. listopada 2023. nastala šteta na vozilu, marke BMW SERIJE 3, reg. [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, br. 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje ZOO).

3. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 13. studenoga 2023. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238210514641. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio iznos po obrazloženoj ponudi od 15. studenoga 2023. u kojoj se navodi kako je visina štete procijenjena na temelju izvida štete te je u skladu s tim i umanjeno isplaćeno, a sukladno navedenom tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

4. Pojašnjava da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 350/01/2, a koji račun u ukupnom iznosu od 774,20 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 506,88 EUR.

5. Razliku od 267,32 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik.

6. Tuženik osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Naime, iz dokaza koje dostavlja tužitelj ne proizlazi da bi on u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik vozila ili osiguranik. Uz navedeno, tuženik ističe da tužitelj u privitku tužbe ne dostavlja nikakvih valjanih dokaza vezano za postojanje i valjanost navodne tražbine. Tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju dostavlja tužitelj, te predlaže sudu da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

7. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu i naveo da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da je ustupitelj (oštećeni ) ŽF ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju.

8. Nadalje, iz dostavljene tuženikove obrazložene ponude od 15. studenog 2023. jasno proizlazi kako je utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici obveznog osiguranja štetnika pravno osnovan te se tuženik putem ove iste ponude obvezao na isplatu u iznosu od 506,88 EUR ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu. Slijedom navedenog, tužitelj osporava navode tuženika isti nije odgovoran za isplatu osigurnine, a sve kako je iz priložene dokumentacije uz tužbu vidljiva razlika između tužiteljevog ukupnog računa br. 350/01/2 i iznos djelomične isplate tuženika od 23.studenog 2023. te sukladno tome radi se o nepodmirenom iznosu koji tužitelj i dalje utužuje u rubriciranom predmetu u iznosu od 267,32 EUR.

9. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 267,32 EUR.

10. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

11. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

12. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

13. Rješenjem od 8. svibnja 2024. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

14. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

15. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

16. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i to: obrazloženu ponuda tuženika od dana 15. studenoga 2023., račun A II 350/01/2, Izvid štete, bankovni izvadak, cjenik tužitelja, e-mail od 15. studenoga 2023, Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, notifikaciju o ustupanju tražbine, smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20.02.2020., smjernice HANFE, sudsku praksu (list 8-72 spisa), račun Obrazac-R1, dokaz o plaćanju, nalog za isplatu (list 85-110 spisa).

17. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene od tužitelja i to; saslušanje tužitelja i svjedoka LF te provođenje prometno tehničkog vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e, imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a). Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti rješenjem izvan usmene rasprave.

18. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe (u predmetnom slučaju 2. svibnja 2024.)

19. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako su stranke mogle i trebale priložiti pisane iskaze predloženih svjedoka, ako su to smatrale važnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz prometno- tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora i sud bi provođenjem tog dokaza prekoračio propisani rok od godinu dana.

20. Ističe se da je sud u smislu čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

21. Tuženik ne spori da je vozio, marke BMW SERIJE 3, reg. [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. te je osigurano kod tuženika policom osiguranja. Tuženik ne spori da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te da su djelatnici tuženika 13. studenoga 2023. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238210514641.

22. Tuženik ne spori ni to da je utvrdio osnovanost šteta te je isplatio iznos po obrazloženoj ponudi od 15. studenoga 2023. te činjenicu da je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete u iznosu od 506,88 EUR. Ne spori da nije podmirio razliku od 267,32 EUR koja je predmet spora.

23. Prvenstveno se ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Iz navedenog računa i nesporno izvršene uplate sud utvrđuje da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Pri tom sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

24. Iz računa tužitelja broj br. A II 350/01/2 proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila, te također da se taj račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 5.833,21 eur kako to tužitelj i navodi tijekom postupka.

25. Valja nadodati da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

26. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

29. Odlučna je činjenica, dakle, da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je odredbom čl. 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. To znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj (ovdje korisnik kredita), prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetna tražbina nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi

30. Uvidom u čl. 2. Ugovora o ustupu tražbine (list 67 spisa) sud utvrđuje da su ugovorne strane ugovorile da se usupa novčana tražbina u ukupnom iznosu od 267,32 eur koja je predmet ustupa. Nadalje, uvidom u Ugovor o cesiji, sud utvrđuje da je ustupljena cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku

31. U konkretnom slučaju, radi se o ustupu novčane tražbine, koja nije strogo osobne naravi, te se narav samog prijenosa ne protivi prenošenju na drugu osobu u smislu odredbe čl. 80. st. 1. ZOO-a jer nije riječ o primjerice nezapljenjivoj tražbini, naknadi nematerijalne štete i slično.

32. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP- a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 EUR, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

33. Valja istaknuti kako su temeljem odredbe članka 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po nespornom datumu dospijeća, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem (17. studenoga 2023.) pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Pri tom plaćanje dijela iznosa nema utjecaja na tijek zatezne kamate

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, ima pravo na naknadu parničnog troška.

35. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 267,32 eur (25 bodova po radnji).

36. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 7. Tarife) te obrazloženog podneska od 2.7.2024. (Tbr.8.1.Tarife) u iznosu od 50,00 eur, uvećano za PDV 25 %, što uvećano za trošak sudske pristoje na presudu u iznosu od 26,54 eur iznosi 151,54 eur.

37. Budući je tužitelj potraživao i zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).