REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2830/2020-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupan po punomoćniku Denisu Lauc, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u cijelosti koji glasi:

"Tuženik Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 svotu od 9.877,79 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 18.5.2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodne banka prema čl. 29.st.2 i 8. ZOO sve do isplate u roku 15 dana" .

II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, isplatiti tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, parnični trošak u iznosu od 1.291,99 eur sa zateznim kamatama od 30.travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja HP stradao kao pješak u prometnoj nezgodi dana 16.1.2012. Nezgodu je skrivio LP, vozač teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika. Odgovornost osiguranika tuženika pravomoćno je utvrđena pred Općinskom kaznenim sudom broj Ko-2173/12 obzirom je isti propustio obratiti pozornost na pješaka HP koji se kretao uz desni, zapadni rub kolnika Ulice Josipa Lončara te je prednjim dijelom vozila naletio na pješaka koji je zadobio teške tjelesne povrede. Rješenjem tužitelja broj 77732 od 2.8.2013. osiguraniku tužitelja HP priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a uzrok invalidnosti je ozljeda na radu iz predmetnog štetnog događaja. Za razdoblje od 1.5. 2018. do 31.03. 2020. s osnova invalidske mirovine ukupno je isplaćeno 74,424,18 kn. Temeljem odredbe članka 161. u vezi članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj traži od suda da donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu isplati iznos od 9.877,79 eur uz pripadajuću zateznu kamatu od podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da se dana 16.01.2012. godine dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika sa vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], te da je u istoj sudjelovao i osiguranik tužitelja HP u svojstvu pješaka. Tuženik ističe da je osiguranik tužitelja doprinio nastalom štetnom događaju u omjeru od najmanje 50 % i to iz razloga što se u noćnim uvjetima kretao po kolniku, iako je imao mogućnost i obvezu kretati se po prikladnoj površini za kretanje pješaka izvan kolnika. Osiguranik tužitelja je svojim protupravnim ponašanjem prekršio niz normi iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama – čl. 124. st. 1., čl. 124. st. 3., članak 129. st. 1., članak 131. st. 1. Tuženik osporava odgovornost, uzročnu vezu između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tuženika, te se ističe i prigovor zastare potraživanja. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže se sudu da tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu parničnih troškova. Ističe da se u ovoj pravnoj stvari trebaju primijeniti odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 78/09), a ne kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi odredbe iz članka 161. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98). Naime, pravilnom primjenom materijalnog prava, članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, potrebno je utvrditi stvarnu štetu za koju tuženik odgovara po polici automobilske odgovornosti. S obzirom da tužitelj na navedenu okolnost nije predložio adekvatne dokaze, to sudu predlaže da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza.

3. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

4. U ovom postupku među strankama je prije svega sporna primjena materijalnog prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguraniku prema odredbama članaka 164. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. - dalje: ZOMO), dok tuženik smatra da je odluku o visini obveze potrebno donijeti primjenom odredbe članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP).

5. Za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode, pa da stoga visina štete treba biti obračunata temeljem odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP.

6. Prema odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje su predmet ovog postupka, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. navedenog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (članak 27. stavak 2. ZOOP). Odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

7. U skladu s citiranom odredbom članka 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa je stoga u konkretnom predmetu trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu o čemu ovisi odluka o osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva.

8. Međutim, sud nije mogao utvrditi navedenu odlučnu činjenicu niti je mogao utvrditi je li visina štete obračunata temeljem ranije citirane odredbe članka 27. ZOOP iz razloga što tužitelj nije predložio provođenje vještačenja radi utvrđivanja postojanja i visine štete u skladu s odredbom članka 27. ZOOP, a tuženik je odustao od prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja te je istaknuo kako je teret dokaza nastanka i postojanja štete i visine iste na tužitelju. Pribava i obvezivanje tužitelja da dostavi obračun na način kako je to propisano člankom 27. ZOOP i pribava spisa tužitelja o umirovljenju osiguranika, nisu prema ocjeni ovog suda adekvatni dokazi kojim bi se utvrdila navedena sporna i odlučna činjenica, već bi takav dokaz bio samo eventualno provođenje financijskog vještačenja, a koje vještačenje u ovom postupku nije predloženo.

9. Kako stoga tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije predložio dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje štete i visine iste u smislu mjerodavne odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP, ocjena je ovog suda da tužitelj u konkretnom predmetu nije dokazao da mu je nastala šteta, odnosno nije dokazao postojanje štete, niti je dokazao visinu iste. Kako tužitelj stoga nije dokazao da postoji razlika između iznosa mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, nije tijekom postupka utvrđeno niti postojanje tuženikove obveze naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine, slijedom čega je valjalo temeljem navedene odredbe ZOOP odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ne ulazeći u ocjenu ostalih spornih okolnosti i izvođenje dokaza u odnosu na te sporne okolnosti.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. - dalje: Tarifa). Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR i trošak sastava podneska od 15.6.2023. u iznosu od 200,00 EUR, te trošak zastupanja na ročištima 21.4.2021., i 11.3. 2025. po 200,00 EUR (Tbr.9/1 Tarife) što uvećano za PDV , te trošak vještačenja u iznosu od 291,99 EUR ukupno iznosi 1.291,99 EUR. Na tako dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. st.3 ZPP.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun.