REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2319/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OTP Leasing d.o.o., OIB: 23780250353, iz Zagreba, Petrovaradinska ulica 1, zastupanog po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, odvjetnice Ane Galoši Comisso i punomoćnika tuženika Petra Markovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba, dana 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o financijskom leasingu motornog vozila broj 1003503 sklopljenom između prednika tužitelja i tuženika dana 01. srpnja 2008. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute švicarski franak uz koju je vezana glavnica, PDV i svi troškovi obrade i naknada u valuti švicarski franak, sadržanih u članku 3. Ugovora o financijskom leasingu:”

Nabavna vrijednost objekta leasinga...CHF.. , u članku 5. Naknada za leasing. Specifikacija naknade za leasing u ugovornoj valuti CHF.., u članku 6. Troškovi leasing ugovora: „Trošak obrade neto/bruto: ....CHF.“

II. Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.o.o., OIB: 23780250353, isplatiti tužiteljici ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 13.289,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 2,47 eura od 08.09.2008.,

- 17,11 eura od 10.10.2008.,

- 0,06 eura od 11.11.2008.,

- 40,14 eura od 11.11.2008.,

- 1,79 eura od 12.12.2008.,

- 19,61 eura od 12.12.2008.,

- 1,34 eura od 02.01.2009.,

- 56,27 eura od 12.01.2009.,

- 5,75 eura od 02.02.2009.,

- 60,41 eura od 09.02.2009.,

- 10,48 eura od 02.03.2009.,

- 69,36 eura od 09.03.2009.,

- 8,66 eura od 01.04.2009.,

- 47,66 eura od 10.04.2009.,

- 10,99 eura od 04.05.2009.,

- 48,30 eura od 14.05.2009.,

- 11,21 eura od 01.06.2009.,

- 40,11 eura od 01.06.2009.,

- 9,93 eura od 01.07.2009.,

- 43,62 eura od 01.07.2009.,

- 46,88 eura od 10.08.2009.,

- 0,16 eura od 01.09.2009.,

- 53,92 eura od 10.09.2009.,

- 0,08 eura od 01.10.2009.,

- 46,43 eura od 12.10.2009.,

- 51,35 eura od 11.11.2009.,

- 50,80 eura od 11.12.2009.,

- 0,27 eura od 13.01.2010.,

- 62,41 eura od 13.01.2010.,

- 0,62 eura od 01.02.2010.,

- 67,03 eura od 12.02.2010.,

- 0,26 eura od 01.03.2010.,

- 64,96 eura od 15.03.2010.,

- 0,85 eura od 01.04.2010.,

- 74,31 eura od 13.04.2010.,

- 0,26 eura od 14.05.2010.,

- 90,46 eura od 14.05.2010.,

- 93,16 eura od 14.06.2010.,

- 1,76 eura od 01.07.2010.,

- 113,80 eura od 09.07.2010.,

- 0,25 eura od 02.08.2010.,

- 107,38 eura od 13.08.2010.,

- 0,03 eura od 01.09.2010.,

- 134,16 eura od 13.09.2010.,

- 0,98 eura od 01.10.2010.,

- 122,36 eura od 14.10.2010.,

- 123,71 eura od 15.11.2010.,

- 2,40 eura od 13.12.2010.,

- 146,05 eura od 13.12.2010.,

- 170,91 eura od 12.01.2011.,

- 0,31 eura od 01.02.2011.,

- 140,50 eura od 11.02.2011.,

- 0,48 eura od 14.03.2011.,

- 154,23 eura od 14.03.2011.,

- 0,02 eura od 01.04.2011.,

- 140,43 eura od 06.04.2011.,

- 0,44 eura od 10.05.2011.,

- 166,88 eura od 10.05.2011.,

- 0,02 eura od 01.06.2011.,

- 192,14 eura od 09.06.2011.,

- 196,72 eura od 08.07.2011.,

- 260,63 eura od 16.08.2011.,

- 8,23 eura od 08.09.2011.,

- 206,18 eura od 08.09.2011.,

- 190,67 eura od 11.10.2011.,

- 192,23 eura od 10.11.2011.,

- 190,24 eura od 13.12.2011.,

- 207,31 eura od 12.01.2012.,

- 212,08 eura od 09.02.2012.,

- 213,13 eura od 12.03.2012.,

- 208,02 eura od 11.04.2012.,

- 214,74 eura od 09.05.2012.,

- 0,02 eura od 11.06.2012.,

- 219,70 eura od 11.06.2012.,

- 0,33 eura od 16.07.2012.,

- 211,95 eura od 16.07.2012.,

- 212,96 eura od 13.08.2012.,

- 0,28 eura od 17.09.2012.,

- 196,34 eura od 17.09.2012.,

- 0,01 eura od 12.10.2012.,

- 206,89 eura od 12.10.2012.,

- 2,57 eura od 14.11.2012.,

- 214,76 eura od 14.11.2012.,

- 0,33 eura od 20.12.2012.,

- 212,39 eura od 20.12.2012.,

- 0,20 eura od 15.01.2013.,

- 205,63 eura od 15.01.2013.,

- 202,04 eura od 20.02.2013.,

- 0,54 eura od 01.03.2013.,

- 208,03 eura od 20.03.2013.,

- 1,85 eura od 22.04.2013.,

- 213,52 eura od 22.04.2013.,

- 0,01 eura od 02.05.2013.,

- 193,92 eura od 20.05.2013.,

- 196,52 eura od 26.06.2013.,

- 1,01 eura od 19.07.2013.,

- 193,10 eura od 19.07.2013.,

- 1,31 eura od 01.08.2013.,

- 194,58 eura od 20.08.2013.,

- 1,09 eura od 17.09.2013.,

- 199,67 eura od 17.09.2013.,

- 2,11 eura od 23.10.2013.,

- 199,54 eura od 23.10.2013.,

- 5,28 eura od 25.11.2013.,

- 95,23 eura od 25.11.2013.,

- 116,68 eura od 17.12.2013.,

- 0,41 eura od 23.12.2013.,

- 135,45 eura od 23.12.2013.,

- 75,37 eura od 23.12.2013.,

- 216,96 eura od 16.04.2014.,

- 0,18 eura od 23.05.2014.,

- 211,79 eura od 23.05.2014.,

- 0,39 eura od 30.06.2014.,

- 111,79 eura od 30.06.2014.,

- 99,86 eura od 04.07.2014.,

- 0,25 eura od 01.08.2014.,

- 152,64 eura od 01.08.2014.,

- 65,87 eura od 28.08.2014.,

- 153,11 eura od 28.08.2014.,

- 68,32 eura od 11.09.2014.,

- 219,84 eura od 11.09.2014.,

- 0,33 eura od 01.10.2014.,

- 227,21 eura od 06.11.2014.,

- 1,23 eura od 10.11.2014.,

- 19,80 eura od 10.11.2014.,

- 208,02 eura od 17.11.2014.,

- 2,93 eura od 15.12.2014.,

- 231,64 eura od 15.12.2014.,

- 0,01 eura od 15.01.2015.,

- 231,23 eura od 15.01.2015.,

- 1,75 eura od 10.02.2015.,

- 217,09 eura od 18.02.2015.,

- 0,03 eura od 06.03.2015.,

- 217,09 eura od 06.03.2015.,

- 0,03 eura od 24.03.2015.,

- 1.479,55 eura od 24.03.2015.,

do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.o.o., OIB: 23780250353, isplatiti tužiteljici ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime jednokratne naknade za obradu kredita iznos od 1.136,97 eura sa zateznom kamatom tekućom od 04. srpnja 2008. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.o.o., OIB: 23780250353, naknaditi tužiteljici ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 4.851,19 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 03. travnja 2023. navodi kako je prednik tužiteljice pok. TH sklopio s tuženikom Ugovor o financijskom leasingu motornog vozila marke Audi A4 svrha kojeg leasinga je financiranje troškova nabave osobnog automobila te je ugovoren iznos naknade za obradu zahtjeva leasinga od 1.896,05 CHF na rok od 84 mjeseci. Tužiteljica je zajedno sa svojim suprugom otplaćivala rate leasinga, a predmetno vozilo je bračna stečevina kojeg je tužiteljica i naslijedila nakon smrti supruga. Navodi da je na ime jednokratne obrade zahtjeva tuženik naplatio od tužitelja iznos od 1.896,05 CHF. Navodi da je rata leasinga bila vezana uz švicarski franak koju je uplatu vršio tužitelj svaki mjesec u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da je sklapanjem ugovora o leasingu u CHF tuženik postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošaka i Zakona o obveznim odnosima, te je povrijedio prava potrošača, korisnika leasinga, zaključujući ugovore koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ugovarajući valutnu klauzulu u CHF bez upozorenja tužitelja kao potrošača na učestalost promjene tečaja svjetskih valuta te brojnih faktora koji utječu na kretanje tečaja, te je tuženik prešutio obavijestiti tužitelja o riziku tečajnih razlika. Slijedom navedenog, a kako je tuženik povrijedio prava tužiteljice kao potrošača u smislu Zakona o zaštiti potrošača, tužiteljica predlaže utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o financijskom leasingu motornog vozila broj 1003503 sklopljenom između prednika tužitelja i tuženika dana 01. srpnja 2008. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute švicarski franak uz koju je vezana glavnica, PDV i svi troškovi obrade i naknada u valuti švicarski franak, sadržanih u članku 3. Ugovora o financijskom leasingu:” Nabavna vrijednost objekta leasinga...CHF.. , u članku 5. Naknada za leasing. Specifikacija naknade za leasingu ugovornoj valuti CHF.., u članku 6. Troškovi leasing ugovora: „Trošak obrade neto/bruto: ....CHF.“, te shodno navedenom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 13.289,46 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te isplatu iznosa od 1.136,97 eura na ime jednokratne naknade za obradu kredita s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, a kako je konačno specificirano podneskom tužitelja od 15. travnja 2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice jer ista podnosi tužbu kao nasljednica iza pok. TH kao ugovaratelja predmetnog ugovora o leasingu koji nije predmet ostavinske mase. Također ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije i osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te smatra da tužiteljica niti jednu tvrdnju nije dokazala niti su zakonske odredbe na koje se tužiteljica poziva u vezi s predmetom tužbenog zahtjeva. Navodi da je pok. TH sam izabrao valutu u kojoj će se sklopiti ugovor te je mogao pregovarati o svim sastojcima ugovora o leasingu. Također navodi da nisu točne tvrdnje tužiteljice da tuženik nije informirao pok. TH o svim sastojcima predmetnog ugovora. Navodi i da se tužiteljica ne može pozivati na presude iz kolektivnih sporova udruge potrošača. Ističe i prigovor zastare. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, poslovni broj: O-123/17 od 24. ožujka 2017. (list 8-10), presliku Ugovora o financijskom leasingu broj 1003503 od 01. srpnja 2008. (list 11), presliku plana otplate (list 12-13), presliku izvatka iz sudskog registra (list 14-50), presliku pregleda uplata (list 51-93). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 118-126, 183-184), kao i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 146-147).

4. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku tužbe podneskom tužiteljice od 15. travnja 2024. s obzirom da tužiteljica nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isto mogla preinačiti tek nakon provedenog financijskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to prednik tužiteljice i tuženik, sklopili Ugovor o financijskom leasingu broj: 1003503 dana 01. srpnja 2008. na iznos od 82.349,81 CHF, u kunskoj protuvrijednosti koristeći prodajni tečaj za devize OTP Banke d.d. na dan plaćanja, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je jesu li odredbe predmetnog Ugovora koje se odnose na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te koje se odnose na troškove obrade nepoštene i ništetne, aktivna i pasivna legitimacija, potrošački status tužiteljice kao i pitanje zastare.

8. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, poslovni broj: O-123/17 od 24. ožujka 2017. utvrđeno je da je kao nasljednik iza pok. TH proglašena tužiteljica, u kojem je između ostalog kao dio ostavinske mase navedeno osobni automobil marke Audi A4.

9. Dakle, a s obzirom da je tužiteljica zakonska nasljednica iza pok. TH kao korisnika predmetnog ugovora o leasingu te je između ostalog naslijedila i osobni automobil koji je predmet predmetnog ugovora o leasingu, te je ista zajedno sa pok. suprugom plaćala predmetni leasing, ista je aktivno legitimirana u predmetnom postupku. Stoga je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljica ocijenio neosnovanim.

10. Zakon o leasingu ("Narodne novine" broj 135/06) propisuje u članku 4. da je davatelj leasinga svaka osoba koja, u skladu sa člankom 6. stavkom 1. i 2. ovoga Zakona, ima pravo obavljati poslove leasinga, a primatelj leasinga je svaka osoba koja na osnovi ugovora o leasingu stječe pravo korištenja objekta leasinga uz obvezu plaćanja ugovorene naknade. Nadalje se propisuje stavkom 4. članak 4. citiranog Zakona da dobavljač objekta leasinga je pravna ili fizička osoba koja posluje i obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o trgovačkim društvima, odnosno propisima o obrtu, koja s davateljem leasinga sklapa ugovor na osnovi kojeg davatelj leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga, osim ako dobavljač objekta leasinga i davatelj leasinga nisu ista osoba. Članak 5. stavak 1. Zakona o leasingu propisuje da posao leasinga je pravni posao u kojem davatelj leasinga na temelju kupoprodajnog ugovora sa dobavljačem objekta leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga i primatelju leasinga na temelju ugovora o leasingu odobrava pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj za to plaća određenu naknadu dočim stavak 2. čl. 5. propisuje da posao leasinga iz stavka 1. ovoga članka s obzirom na svoja obilježja može biti posao financijskog leasinga i posao operativnog leasinga. Stavkom 4. članka 5. citiranog Zakona propisano je da posao operativnog leasinga je pravni posao iz stavka 1. ovoga članka u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga određenu naknadu koja ne mora uzimati u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, davatelj leasinga snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i primatelj leasinga nema određenu opciju kupnje, može se prekinuti korištenje uz određene uvjete.

11. Ugovorom o financijskom leasingu koji je predmet ovog spora prednik tužiteljice i tuženik su ugovorili da je nabavna vrijednost objekta leasinga s PDV-om iznos od 82.349,81 CHF, sve u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju CHF OTP Banke d.d. na dan plaćanja. Prednik tužiteljice i tuženik su kao ugovorne strane ugovorile specifikaciju otplate leasinga točkom 6. Ugovora o financijskom leasingu u ukupno 84 mjesečnih obroka, s rokom dospijeća svakog obroka svakog prvog u mjesecu.

12. U odnosu na ugovorene odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i odredbe koje se odnose na troškove i naknade obrade kredita, valja istaknuti da je odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08., dalje ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

13. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 45/07 i 79/07, dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive te je odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

15. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o navedenim odredbama predmetnog ugovora prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o tim spornim odredbama.

16. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane kuće koji stranka može ili potpisati ili ne. S obzirom na navedeno jasno je da se o navedenim odredbama, a koje su sadržane u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora.

17. Također navedeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan, u kojem navodi da joj je pok. TH bio suprug te se sjeća kada su zajedno otišli u poslovnicu tuženika kupiti osobno vozilo putem leasinga te im je bio ponuđen gotov formirani ugovor s valutnom klauzulom u CHF i nitko ih nije upozorio da bi moglo doći do rasta tečaja u CHF u odnosu na kunu, te nisu mogli pregovarati o pojedinoj odredbi navedenog ugovora. Također ih nitko nije upozorio niti objasni na naknade leasinga. Putem leasinga kupili su osobno vozilo koje je bilo korišteno isključivo u privatne, a ne u poslovne svrhe. Rate leasinga je plaćala zajedno s pok. suprugom, a kada je došlo do velikog povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, a time i dvostruko veće rate leasinga, zatvorila je cijeli leasing osobno.

18. Iz naprijed navedenog je sasvim razvidno da ugovorne odredbe kojima se glavnica leasinga i otplata mjesečnih anuiteta veže uz CHF te odredbe koje se odnose na naplatu troškova i naknada obrade, nisu bile razumljive tužiteljici jer tužiteljica kao prosječni potrošač ne raspolaže stručnim znanjem pa joj nisu poznati priroda i specifičnosti predmetne valute, a tuženik ju o tome ni na koji način nije informirao.

19. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i valutna klauzula vezana uz švicarski franak odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

20. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da prednik tužiteljice te tužiteljica kao potrošači nisu bili dovoljno informirani o ekonomskom riziku u odnosu na ugovor o financijskom leasingu koji je prednik tužiteljice sklopio s tuženikom u valuti švicarski franak, da kao potrošači nisu o postojećem riziku bili obaviješteni uredno i u razumnoj mjeri da bi mogli razumjeti sporne odredbe čime je povrijeđeno pravo tužiteljice kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli koja je vezana uz glavnicu u švicarskom franku.

21. Tuženik na kojem je teret dokaza na temelju odredbe čl. 221.a. ZPP-a u tijeku postupka nije dokazao da bi predniku tužiteljice niti tužiteljici bile protumačene ugovorne odredbe uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te odredbe koje se odnose na troškove i naknade obrade kredita, to je sud ocijenio kao neosnovane navode tuženika da bi ugovorne odredbe predniku tužiteljice i tužiteljici kao potrošačima bile razumljive i jasne.

22. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da sporne odredbe predniku tužiteljice i tužiteljici nisu bile razumljive niti jasne niti su o istima mogli pregovarati s tuženikom to su iste u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a ništave. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporne ugovorne odredbe su zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača te su kao takve nepoštene, a time i ništave i u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP. Bitno je i istaknuti, da je unašanjem spornog dijela odredbe u ugovor, na način kako je to učinjeno tužiteljica financijski oštećena jer je tuženik povrijedio zakon na njezinu štetu.

23. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da su bitne odredba Ugovora o financijskom leasingu, nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak te odredbe koje se odnose na troškove i naknade obrade, ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene valjalo je utvrditi ništetnost kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni ugovor nema potrošačko svojstvo te da tužiteljica nije potrošač i da je tužiteljica dužna dokazati suprotno valja navesti da je teret dokaza da tužiteljica nije potrošač na tuženiku, a kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., što tuženik nije dokazao. Također, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica predmetno vozilo isključivo koristila u privatne, a ne poslovne svrhe. Stoga je tuženikov prigovor otklonjen kao neosnovan.

25. U odnosu na prigovor zastare tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. : "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto je stajalište potvrđeno je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. broj: Su-IV- 33/2022-2. Stoga je sud prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

26. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja većih rata za leasing. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1111. st. 1. i 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

27. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredbi predmetnog ugovora i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute i troškova i naknada izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja, te dopunskog nalaza i mišljenja od 28. ožujka 2024. proizlazi da ukupna razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka trajanja leasinga iznosi 100.129,28 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 13.289,46 EUR, a ukupna razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka trajanja leasinga iznosi -40,19 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen manje uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi -5,34 EUR, te ukupno naplaćeni trošak obrade zahtjeva (list 80 spisa) na dan 04.07.2008. godine iznosi 1.896,05 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti 8.566,52 HRK, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR = 7,53450 HRK) iznosi 1.136,97 EUR. Iznosi po mjesecima te datumi dospijeća i plaćanja navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

28. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužiteljica nije imala nikakve primjedbe niti prigovore, dok je na prigovore tuženika vještak odgovorio u svom usmenom očitovanju na ročištu od 02. travnja 2025. i iste u cijelosti otklonio. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

29. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak u izračun trebao uključiti i razdoblje primjene nižeg tečaja valja napomenuti da manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena, pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Također, prema stajalištu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj: Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. tužitelj niti ne može potraživati navedene negativne razlike ukoliko nije istaknut prigovor radi prijeboja, prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev.

30. S obzirom da je utvrđeno da su ništetne odredbe predmetnog ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknada i troškova leasinga, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužiteljici naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

31. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da joj tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 13.289,46 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate, te iznos od 1.136,97 eura na ime jednokratne naknade za obradu kredita sa zateznom kamatom od 04. srpnja 2008. do isplate, te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO- a odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 03. travnja 2023. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 250 bodova, za sastav podnesaka od 26. rujna 2023., te 09. veljače i 15. travnja 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 3x250 bodova, za sudjelovanje na ročištima od 05. ožujka 2024., te 08. siječnja i 02. travnja 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 3x250 bodova, što ukupno iznosi 1.750 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužiteljice iznosi 3.500,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 4.375,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od ukupno 250,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,73 eura te na presudu u iznosu od 190,46 eura, odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 4.851,19 eura, kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke ove presude.

33. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav podnesaka od 09. siječnja 2025. s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, te za sudjelovanje na ročištu od 12. srpnja 2024. s obzirom da navedenog datuma nije održano ročište.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 190,46 eura

2. Tuženiku po punomoćniku