REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8769/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupan po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u cijelosti koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 226994857747 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 3.382,10 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 19.05.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i naknaditi trošak parničnog postupka u roku 15 dana" .

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, isplatiti tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, parnični trošak u iznosu od 1.062,50 eur sa zateznim kamatama od 30.travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik ŽD zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18.12.2012. Za navedenu nezgodu odgovoran je osiguranik tuženika RD koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Obveznim prekršajnim nalogom od **.**.2013. RD proglašen je krivim za predmetni štetni događaj. Na osnovu navedene nesreće rješenjem tužitelja broj: 485992 od 12.6. 2014., osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed bolesti 40% i ozljede izvan rada 60%. Rješenjem HZMO broj 485990 od 15.9.2014. osiguraniku HZMO je određena invalidska mirovina počevši od 29.7.2014. Za razdoblje od 1.3. 2021. do 31. 3. 2023. s osnova invalidske mirovine ukupno je isplaćeno 8.455,25 eur od čega 40% s osnova izvan ozljede rada iznosi 3.382,10 eur. Temeljem odredbe članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju traži od suda da donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu isplati iznos od 3.382,10 eur uz pripadajuću zateznu kamatu od podnošenja tužbe do isplate.

2 . U odgovoru na tužbu tuženik ne spori nastanak štetnog događaja kao niti činjenicu da je osiguranik tužitelja ŽD na dan štetnog događaja bio putnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo na da štetnog događaja osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti. Osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja, prometne nezgode i ozljeda koje je zadobio osiguranik tužitelja te njegovog umirovljenja. Ističe da tegobe s lijevim koljenom i kralješnicom nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem od 18.12.2012. već da su iste posljedica ranijih nezgoda, obzirom je osiguranik tužitelja tijekom života imao više prometnih nezgoda (1987., 2008. i 2011.) što je razvidno i iz nalaza i mišljenja vještaka tužitelja od 11.07.2013. Tuženik osporava točnost i istinitost činjenica navedenih u rješenjima tužitelja broj 485992 od 12.06.2014. i broj 485990 od 15.09.2014. u kojima se kod osiguranika tužitelja utvrđuje profesionalna nesposobnost za rad, te se protivi korištenju dokaza iz upravnog postupka tužitelja. Ističe da je tužitelj povodom istog štetnog događaja protiv tuženika vodio postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku posl.br. P-29/2022 (ranije P-503/2018) u kojem je tužitelj s osnova invalidske mirovine isplatio svom osiguraniku ŽD iznos od 64.361,34 kn za razdoblje od 01.07.2014.god.do 31.03.2017.god. a u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u cijelosti i odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena I-presuda Trgovačkog suda u Osijeku P-29/2022 od 14.10.2022. odlukom Visokog trgovačkog suda u RH broj Pž-4645/2022-2 od 29.12.09.2022.Osporava osnov i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da umirovljenje osiguranika tužitelja nije posljedica predmetnog štetnog događaja, pa je i iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan. Ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan i primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP). Obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Da bi šteta postojala, a imajući na umu citiranu odredbu čl. 27. ZOOP bilo bi potrebno da je mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku veća od one koja bi mu pripala da je umirovljen zbog povrede na radu. Tužitelj nije dokazao da je mirovina koju potražuje veća od mirovine koja bi bila priznata zbog ozljede na radu.Tuženik u cijelosti osporava da je tužitelj isplatio mirovinu ŽD.

3. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

4. U ovom postupku među strankama je prije svega sporna primjena materijalnog prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguraniku prema odredbama članaka 164. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. - dalje: ZOMO), dok tuženik smatra da je odluku o visini obveze potrebno donijeti primjenom odredbe članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP).

5. Za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode, pa da stoga visina štete treba biti obračunata temeljem odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP.

6. Prema odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje su predmet ovog postupka, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. navedenog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (članak 27. stavak 2. ZOOP). Odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

7. U skladu s citiranom odredbom članka 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa je stoga u konkretnom predmetu trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu o čemu ovisi odluka o osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva.

8. Međutim, sud nije mogao utvrditi navedenu odlučnu činjenicu niti je mogao utvrditi je li visina štete obračunata temeljem ranije citirane odredbe članka 27. ZOOP iz razloga što tužitelj nije predložio provođenje vještačenja radi utvrđivanja postojanja i visine štete u skladu s odredbom članka 27. ZOOP, a tuženik je odustao od prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja te je istaknuo kako je teret dokaza nastanka i postojanja štete i visine iste na tužitelju. Pribava i obvezivanje tužitelja da dostavi obračun na način kako je to propisano člankom 27. ZOOP i pribava spisa tužitelja o umirovljenju osiguranika, nisu prema ocjeni ovog suda adekvatni dokazi kojim bi se utvrdila navedena sporna i odlučna činjenica, već bi takav dokaz bio samo eventualno provođenje financijskog vještačenja, a koje vještačenje u ovom postupku nije predloženo.

9. Kako stoga tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije predložio dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje štete i visine iste u smislu mjerodavne odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP, ocjena je ovog suda da tužitelj u konkretnom predmetu nije dokazao da mu je nastala šteta, odnosno nije dokazao postojanje štete, niti je dokazao visinu iste. Kako tužitelj stoga nije dokazao da postoji razlika između iznosa mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, nije tijekom postupka utvrđeno niti postojanje tuženikove obveze naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine, slijedom čega je valjalo temeljem navedene odredbe ZOOP odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ne ulazeći u ocjenu ostalih spornih okolnosti i izvođenje dokaza u odnosu na te sporne okolnosti.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. - dalje: Tarifa). Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR i trošak sastava podneska od 26.6.2024. u iznosu od 200,00 EUR, te trošak zastupanja na ročištima 15.5.2024. i 11.3.2025. po 200,00EUR (Tbr.9/1 Tarife), zastupanje na ročištu 20.2.2024. 50,00 EUR (Tbr.9/5 Tarife) što uvećano za PDV ukupno iznosi 1.062,50 EUR. Na tako dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. st.3 ZPP.

U Zagrebu, 30. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun.