REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-1355/2019-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola po sucu Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Šumbercu, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika OTP Banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gorana Veljovića, Merime Ibrahimović, Ivane Bilić Komparić, Vladimira Veljovića i Alana Alagića, odvjetnika iz Pule, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 16. listopada 2024. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice njezinog punomoćnika i punomoćnika tuženika, objavljene 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., [adresa], OIB 52508873833 da isplati tužiteljici PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 20.817,38 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4,69 eura počevši od 26.08.2007. do isplate,

- na iznos od 5,35 eura počevši od 26.11.2007. do isplate,

- na iznos od 48,73 eura počevši od 26.01.2008. do isplate,

- na iznos od 64,12 eura počevši od 26.02.2008. do isplate,

- na iznos od 78,43 eura počevši od 26.03.2008. do isplate,

- na iznos od 62,43 eura počevši od 26.04.2008. do isplate,

- na iznos od 60,35 eura počevši od 26.05.2008. do isplate,

- na iznos od 73,71 eura počevši od 26.06.2008. do isplate,

- na iznos od 101,22 eura počevši od 26.07.2008. do isplate,

- na iznos od 99,75 eura počevši od 26.08.2008. do isplate,

- na iznos od 104,73 eura počevši od 26.09.2008. do isplate,

- na iznos od 163,51 eura počevši od 26.10.2008. do isplate,

- na iznos od 158,56 eura počevši od 26.11.2008. do isplate

- na iznos od 216,87 eura počevši od 26.12.2008. do isplate

- na iznos od 239,79 eura počevši od 26.01.2009. do isplate

- na iznos od 246,51 eura počevši od 26.02.2009. do isplate

- na iznos od 228,69 eura počevši od 26.03.2009. do isplate

- na iznos od 230,88 eura počevši od 26.04.2009. do isplate

- na iznos od 219,75 eura počevši od 26.05.2009. do isplate

- na iznos od 251,10 eura počevši od 26.06.2009. do isplate

- na iznos od 265,22 eura počevši od 26.07.2009. do isplate

- na iznos od 267,76 eura počevši od 26.08.2009. do isplate

- na iznos od 264,36 eura počevši od 26.09.2009. do isplate

- na iznos od 261,68 eura počevši od 26.10.2009. do isplate

- na iznos od 269,91 eura počevši od 26.11.2009. do isplate

- na iznos od 276,56 eura počevši od 26.12.2009. do isplate

- na iznos od 285,79 eura počevši od 26.01.2010. do isplate

- na iznos od 287,79 eura počevši od 26.02.2010. do isplate

- na iznos od 302,51 eura počevši od 26.03.2010. do isplate

- na iznos od 298,97 eura počevši od 26.04.2010. do isplate

- na iznos od 297,63 eura počevši od 26.05.2010. do isplate

- na iznos od 331,39 eura počevši od 26.06.2010. do isplate

- na iznos od 340,12 eura počevši od 26.07.2010. do isplate

- na iznos od 360,94 eura počevši od 26.08.2010. do isplate

- na iznos od 362,16 eura počevši od 26.09.2010. do isplate

- na iznos od 346,82 eura počevši od 26.10.2010. do isplate

- na iznos od 367,89 eura počevši od 26.11.2010. do isplate

- na iznos od 404,89 eura počevši od 26.12.2010. do isplate

- na iznos od 373,30 eura počevši od 26.01.2011. do isplate

- na iznos od 349,61 eura počevši od 26.02.2011. do isplate

- na iznos od 303,43 eura počevši od 26.03.2011. do isplate

- na iznos od 299,22 eura počevši od 26.04.2011. do isplate

- na iznos od 329,73 eura počevši od 26.05.2011. do isplate

- na iznos od 355,53 eura počevši od 26.06.2011. do isplate

- na iznos od 369,33 eura počevši od 26.07.2011. do isplate

- na iznos od 399,02 eura počevši od 26.08.2011. do isplate

- na iznos od 347,85 eura počevši od 26.09.2011. do isplate

- na iznos od 342,69 eura počevši od 26.10.2011. do isplate

- na iznos od 342,90 eura počevši od 26.11.2011. do isplate

- na iznos od 348,63 eura počevši od 26.12.2011. do isplate

- na iznos od 363,60 eura počevši od 26.01.2012. do isplate

- na iznos od 365,58 eura počevši od 26.02.2012. do isplate

- na iznos od 359,57 eura počevši od 26.03.2012. do isplate

- na iznos od 360,60 eura počevši od 26.04.2012. do isplate

- na iznos od 365,10 eura počevši od 26.05.2012. do isplate

- na iznos od 362,28 eura počevši od 26.06.2012. do isplate

- na iznos od 357,34 eura počevši od 26.07.2012. do isplate

- na iznos od 356,79 eura počevši od 26.08.2012. do isplate

- na iznos od 341,84 eura počevši od 26.09.2012. do isplate

- na iznos od 357,56 eura počevši od 26.10.2012. do isplate

- na iznos od 359,67 eura počevši od 26.11.2012. do isplate

- na iznos od 355,39 eura počevši od 26.12.2012. do isplate

- na iznos od 340,51 eura počevši od 26.01.2013. do isplate

- na iznos od 346,07 eura počevši od 26.02.2013. do isplate

- na iznos od 350,99 eura počevši od 26.03.2013. do isplate

- na iznos od 345,95 eura počevši od 26.04.2013. do isplate

- na iznos od 332,86 eura počevši od 26.05.2013. do isplate

- na iznos od 338,33 eura počevši od 26.06.2013. do isplate

- na iznos od 331,83 eura počevši od 26.07.2013. do isplate

- na iznos od 336,39 eura počevši od 26.08.2013. do isplate

- na iznos od 346,24 eura počevši od 26.09.2013. do isplate

- na iznos od 345,75 eura počevši od 26.10.2013. do isplate

- na iznos od 348,45 eura počevši od 26.11.2013. do isplate

- na iznos od 350,59 eura počevši od 26.12.2013. do isplate, po kamatnoj stopi od 14% godišnje za period do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, umanjeno za iznos od 8.922,11 eura, u roku od 15 dana, dok se u iznosu od 14,70 eura zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku OTP bana d.d., [adresa], OIB 52508873833 da isplati tužiteljici PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.435,97 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,72 eura počevši od 26.11.2007. do isplate,

- na iznos od 73,53 eura počevši od 26.01.2011. do isplate

- na iznos od 19,43 eura počevši od 26.02.2011. do isplate

- na iznos od 846,74 eura počevši od 27.04.2011. do isplate

- na iznos od 20,00 eura počevši od 26.05.2011. do isplate

- na iznos od 22,72 eura počevši od 26.06.2011. do isplate

- na iznos od 23,09 eura počevši od 26.07.2011. do isplate

- na iznos od 24,36 eura počevši od 27.08.2011. do isplate

- na iznos od 17,39 eura počevši od 26.09.2011. do isplate

- na iznos od 24,08 eura počevši od 28.10.2011. do isplate

- na iznos od 16,87 eura počevši od 26.11.2011. do isplate

- na iznos od 18,87 eura počevši od 26.12.2011. do isplate

- na iznos od 25,11 eura počevši od 02.02.2012. do isplate

- na iznos od 23,96 eura počevši od 29.02.2012. do isplate

- na iznos od 20,68 eura počevši od 26.03.2012. do isplate

- na iznos od 25,86 eura počevši od 01.05.2012. do isplate

- na iznos od 25,80 eura počevši od 26.05.2012. do isplate

- na iznos od 22,36 eura počevši od 26.06.2012. do isplate

- na iznos od 24,45 eura počevši od 26.07.2012. do isplate

- na iznos od 24,13 eura počevši od 26.08.2012. do isplate

- na iznos od 27,42 eura počevši od 26.09.2012. do isplate

- na iznos od 26,35 eura počevši od 14.11.2012. do isplate

- na iznos od 19,17 eura počevši od 18.12.2012. do isplate

- na iznos od 4,84 eura počevši od 19.01.2013. do isplate

- na iznos od 149,89 eura počevši od 26.03.2013. do isplate

- na iznos od 34,68 eura počevši od 11.05.2013. do isplate

- na iznos od 72,96 eura počevši od 13.06.2013. do isplate

- na iznos od 101,33 eura počevši od 05.09.2013. do isplate

- na iznos od 147,79 eura počevši od 09.11.2013. do isplate

- na iznos od 371,35 eura počevši od 17.01.2014. do isplate

- na iznos od 61,09 eura počevši od 27.02.2014. do isplate

- na iznos od 59,34 eura počevši od 28.03.2014. do isplate

- na iznos od 57,81 eura počevši od 30.04.2014. do isplate

- na iznos od 32,15 eura počevši od 24.06.2014. do isplate

- na iznos od 679,49 eura počevši od 03.07.2014. do isplate

- na iznos od 58,43 eura počevši od 27.08.2014. do isplate

- na iznos od 58,62 eura počevši od 17.09.2014. do isplate

- na iznos od 56,96 eura počevši od 18.10.2014. do isplate

- na iznos od 57,61 eura počevši od 18.11.2014. do isplate

- na iznos od 58,75 eura počevši od 18.12.2014. do isplate

- na iznos od 64,99 eura počevši od 17.01.2015. do isplate

- na iznos od 1.426,86 eura počevši od 13.02.2015. do isplate

- na iznos od 388,06 eura počevši od 26.03.2015. do isplate

- na iznos od 65,80 eura počevši od 21.05.2015. do isplate

- na iznos od 286,29 eura počevši od 14.06.2015. do isplate

- na iznos od 70,11 eura počevši od 17.07.2015. do isplate

- na iznos od 71,54 eura počevši od 19.08.2015. do isplate

- na iznos od 405,51 eura počevši od 17.09.2015. do isplate, po kamatnoj stopi od 14% godišnje za period do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u iznosu od 1.779,27 eura zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., [adresa], OIB 52508873833 da isplati tužiteljici PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.428,80 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01.10.2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 6.557, 32 eura u roku od 15 dana od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom iznosu do 16.061,44 eura zahtjev odbija kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška od 15.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužbom od 12. lipnja 2019. tužiteljica navodi da je 4. svibnja 2007. s tuženikom zaključila ugovor o kreditu broj 070504033841 SN za kupnju nekretnine u iznosu kunske protuvrijednosti 188.990,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s otplatom u 360 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan plaćanja, da je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,39%, a utvrđuje se odlukama banke, da ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode njihovog izračuna koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da ga je u odnosu na valutnu klauzulu tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti, da niti konverzijom tužiteljica nije obeštećena u potpunosti te s obzirom na ništetnost odredbi osnovnog ugovora zahtijeva povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao. Podneskom od 12. svibnja 2021. uređuje tužbeni zahtjev s nalazom vještaka na način da iznos razlike utvrđen vještačenjem povećava za „negativne“ iznose smatrajući da time potražuje samo „pozitivnu“ razliku kamata i tečaja te razliku glavnice, dok podneskom od 24. srpnja 2024. već postavljeni zahtjev izražava u euru.

2. Odgovorom na tužbu od 13. kolovoza 2019. tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer su stranke zaključile aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora, ističe prigovor zastare protekom trogodišnjeg roka od izvršenih uplata, podneskom od 19. srpnja 2024. protivi se preinaci zahtjeva te ističe prijeboj manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike i kamatne stope.

3. U dokaznom postupku pročitan je ugovor i dodatak ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko vještačenje i saslušana tužiteljica.

3.1. Člankom 1. ugovora o kreditu broj 070504033841 SN od 4. svibnja 2007. tužiteljici je odobren stambeni kredit za mlade za kupnju nekretnine u protuvrijednosti 188,990,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dana isplate kredita, uz povrat prema srednjem tečaju HNB na dana uplate, člankom 2. dogovorena je otplata u 360 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti, člankom 3. određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s bančinom Odlukom o kamatama koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,39%.

3.1.1. Izračunom konverzije od 13. studenog 2015. (stranica 190) utvrđena je preplata od 8.922,11 eura na dan 30 rujna 2015.

3.1.2. Dodatkom broj 1. od 19. siječnja 2016. iznos osnovnog ugovora o kreditu od 188.990,00 CHF je konvertiran u 114.386,88 eura, te je utvrđeno da nedospjela glavnica iznosi 99.893,36 eura.

3.2. Financijskim vještačenjem od 24. studenog 2020. provedenim po stalnom sudskom vještaku Darinki Cimera, dipl.oec. radi utvrđenja preplate zbog porasta stope i tečaja i razlike u odnosu na konverziju utvrđeno je da je zbog porasta kamatne stope do prosinca 2013., uvođenja zakonske zatezne stope od 3,23%, preplaćeno 19.197,37 CHF ili 156.848,58 kuna, a zbog promjene tečaja preplata do 30. rujna 2015. iznosi 21.912,90 kuna, a do 19. siječnja 2016. zaključenja dodatka 11.509,91 kunu, ukupno zbog tečaja 33.422,81 kunu.

Neotplaćena glavnica na dan 30. rujna 2015. iznosi 158.402,58 CHF ili 701.751,47 kuna, a na dan potpisa Dodatka 157.301,22 CHF ili 696.872,25 kuna. Tužitelj je prema početnom otplatnom planu do 30. rujna 2015. trebao uplatiti 30.587,42 CHF, a uplatio je 26.678,70 CHF, a do 19. siječnja 2016. umjesto 31.688,78 CHF bio je uplaćeno 27.597,31 CHF ili 159.586,72 kune.

Kada bi se od neotplaćene glavnice utvrđene po početnim parametrima u iznosu od 158.402,58 CHF ili 701.751,47 kuna oduzeo iznos neotplaćene glavnice priznat dodatkom od 99.893,36 Eura ili 765.258,26 kuna razlika iznosi 63.506,79 kuna ili 8.289,89 CHF, a ukoliko bi se uzeo u obzir iznos neotplaćene glavnice na dan 16. siječnja 2016. od 157.301,22 CHF ili 696.872,25 kuna razlika bi iznosila 68.386,01 kuna ili 8.926,80 CHF.

3.2.1. Dopunom od 29. rujna 2021., povodom primjedbi tuženika, vještak naglašava da njegov zadatak nije bilo uračunavanje povrata od 69.266,68 kuna priznatih po tuženiku kao preplata po konverziji, sučeljavajući uplatu od 11.509,91 kunu izvršenu između 30. rujna 2015. i 19. siječnja 2016. s uplatama prema početnom otplatnom planu početni anuitet iznosi 177.708,25 kuna (umjesto 178.761,48kuna), a razlika kamate iznosi 20.859,67 kuna (umjesto 21.912,90 kuna).

3.3. Tužiteljica iskazuje da je prema ponudi prodavatelja stana zatražila kredit od 105 tisuća eura, da kredit u Splitskoj i RBA banci nije mogla dobiti jer nije bila klijent, da je banka u skladu s tom ponudom napravila kreditnu ponudu isključivo u CHF, kao najpovoljniji kredit koji se odobravao na jednostavan i brz način za manje od mjesec dana, da izračun u eurima nije rađen, a njoj je bilo bitno da ima ratu koju može platiti, da je tipski ugovor pročitala, zna što znači valutna klauzula i promjenjiva kamata, ali rizik vezan za oba pojma i CHF nitko nije objasnio, da ni onda, a niti sada ne zna da bi se HNB prema CHF odnosio drugačije nego prema euru i ostalim valutama, da nije mogla pomisliti da bi franak postao nestabilan, jer je slovio kao najsigurnija valuta, bez velikih turbulencija, a vjerovala je banci kada joj je rečeno da je to najbolja opcija, a nitko nije spominjao povećanu opasnost ili rizik zbog te valute niti su službenici objasnili po kojim parametrima i o čemu ovisi promjena kamatne stope, a klijenti nisu mogli utjecati na bilo koji parametar ugovora, da je očekivala da će joj narednih 30 godina rata ostati ista, da je stan trebalo dovršiti, uselila je krajem 2007. živjela par mjeseci i počela ga iznajmljivati kao poslovni prostor trgovačkom društvu jer ratu nije mogla plaćati kada je anuitet s 4.400,00 kn skočio na 8.800,0 kn, a cijenom ne bi uspjela zatvoriti kredit, da je vjerovala da će se uskoro sve vratiti na staro a kada se to nije dogodilo odlučili su konvertirati kredit, da je prihvatila bančin izračun konverzije kao jedini izlaz iz tog odnosa, da joj je bankovna službenica pokušala objasniti prednosti konverzije ali se nije trebala truditi jer se htjela čim prije riješiti CHF-a, da nije mogla utjecati na odredbe ugovora o konverziji, mogla ju je prihvatiti ili odbiti, da je po obračunu o konverziji bila u preplati pa je 6 mjeseci plaćala samo kamatu, a nakon toga je počela plaćati i anuitete od oko 600,00 eura.

4. Utvrđeno je da:

- je tužiteljica s tuženikom 4. svibnja 2007. zaključila ugovor o stambenom kreditu broj 070504033841 SN u iznosu kunske protuvrijednosti 188.990,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju HNB na dana isplate kredita, uz otplatu u 360 mjesečna obroka prema srednjem tečaju HNB na dana uplate,

- je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,39%, a utvrđuje se odlukama banke,

- je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope,

- se kamatna stopa promijenila 25. siječnja 2008. na 4,99%, 25. lipnja 2008. na 5,49%, 25. studenog 2008. na 6,50%, 25. lipnja 2009. na 6,75%, 25. siječnja 2011. na 6,50% te 25. veljače 2011. na 6,00%;

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit iznosi 156.848,58 kuna,

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja CHF iznosi 33.422,81 kunu,

- razlika između neotplaćene konvertirane EUR glavnice u kunskoj protuvrijednosti na dan obračuna konverzije 30.09.2015. od 765.258,26 kuna i neotplaćene CHF glavnice po početnom tečaju i kamati od 701.751,47 kuna iznosi 63.506,79 kuna,

- preplata priznata konverzijom iznosi 8.922,11 eura na dan 30. rujna 2015.

5. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:

„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

6. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.godine do 06.08.2007.godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.godine pa nadalje , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 01. rujna 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke.

10. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

11. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).

12. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja. Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.

13. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.

14. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.

Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima

15. Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodana je iza članka 19. glava IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ s ciljem da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu se kredit konvertira radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava na način određen člankom 19.c. Izračun konverzije sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je do 30. rujna 2015. tužitelj više uplatio određeni iznos.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim uvjetima, kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, a ugovor je ispunjen u cijelosti, koje propisuje čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

17. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

18. Prema odluci suda Europske unije broj C-452/18 od 09. srpnja 2020 potrošač bi se mogao, sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.

19. Tužitelj se sklapanjem Dodatka (Aneksa) nije odrekao tih prava, niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, nije se odrekao prava na obeštećenje. Kada bi pristanak postojao ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja dodatka valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se pristankom ili odricanjem odrekao.

Dodatkom se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, ne navodi se iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, a konverzijom su primijenjene kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke.

20. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen.

21. Kamatna stopa određena Dodatkom ugovora određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, o kamatnoj stopi i njenoj promjeni nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika.

22. Konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je definiran budući ugovorni odnos stranaka.

23. Sporazum između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, niti Sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, način rješavanja eventualne ništetnosti zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu, pitanje preplaćenih kamata kroz utuženi period.

24. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi.

24.1. Sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj neosnovano ukupnom iznosu razlike po kamati i tečaju dodaje „negativne“ razlike pogrešno ih smatrajući iznosima izračunatim kada su kamata i tečaj bili niži od početnih, a riječ je o iznosima koje je tužitelj manje platio u odnosu na anuitete navedene u otplatnom planu.

24.2. Sud je dosuđeni iznos umanjio za 8.922,11 euro koliko je preplata navedena u izračunu konverzije tuženika od 13. studenog 2015. (stranica 190), a ne za iznos preplate navodno priznat konverzijom od 69.266,68 kuna jer se taj iznos spominje samo u tuženikovom podnesku od 24. svibnja 2021.

25. Sud je sukladno čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH („Narodne novine“ br. 57/22. i 88/22.) izvršio preračunavanje novčanih iznosa primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, navedenog u Odluci Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 85/22.).

26. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

Sud smatra da je u odnosu na zahtjev postavljen podneskom od 12. svibnja 2021. kojim je zahtjev usklađivan s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.

27. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.

Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Budući da do podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014. ni za razliku tečaja računajući 14. lipanj 2018. prigovor zastare nije osnovan.

28. Sud nije prihvatio prigovor tuženika radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanje posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih, jer negativna razlika nije novčani iznos kojeg tužiteljica duguje tuženiku te kao potraživanje ne postoji, a kada bi i postojao bio bi u zastari.

29. Zatezna kamata teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa utvrđenog nalazom vještaka do isplate, a određena je do 31. prosinca 2007. sukladno čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91.,73/91.,111/93.,3/94., 7/96.,91/96.,112/99. i 88/01.) u visini utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 72/02., 153/04.), a počevši s 1. siječnjem 2008. u skladu s čl. 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, počevši od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

30. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 331,81 eura, pristojbe na tužbu od 288,01 eura (jer je plaćena) a prema vrijednosti predmeta spora nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 2. listopada 2019., 24. lipnja 2020., 12. svibnja 2021. 24. srpnja 2024., zastupanja na ročištu 8. studenog 2019.,9. rujna i 16. studenog 2021., 16. listopada 2024. po 250 bodova, zastupanje na ročištu 23. rujna 2024. prema Tbr.9.2. OT 125 bodova, ukupno 2.375 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 5.937,50 eura.

Tužitelju nije priznata nagrada za pristup na ročište 2. listopada 2019. jer je odgođeno zbog nepravovremene dostave podneska, sastav podnesaka kojima se dostavljaju priznanice o izvršenim uplatama pristojbe, predujma ili požuruje dostava nalaza.

Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa zbog čega tužitelj nije pozvan na uplatu pristojbe na presudu.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi člankom 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023)

32. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Puli 30. travnja 2025.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka odluke, o njoj odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. punomoćniku tužitelja Luki Šumbercu, odvjetniku iz Pule

2. punomoćniku tuženika Alanu Alagiću, odvjetniku iz Pule