Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1072/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnik Jakov Delipetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7214/2019-39 (spojen P-2499/2019) od 6. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7214/2019-39 (spojen P-2499/2019) od 6. studenog 2024.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe sadržane u članku 4. i članku 7. Ugovora o kreditu [broj kredita] sklopljenog dana 28. ožujka 2007. godine između tužitelja ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditora, u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, pa stoga iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.387,16 eura, sa zateznom kamatom koja u razdoblju od 1. rujna 2007. do 1. studenog 2008. teče na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci, pa do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 101,91 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 12. studenog 2008., pa do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 903,92 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 12. studenog 2008., pa do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.626,67 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 6. studenog 2024., pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Prvostupanjsku presudu pobija tuženik pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je promašeno pozivanje na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/13 koja se ne može primijeniti na predmetni ugovor koji nije na snazi, jer je prestao ispunjenjem.Nadalje navodi da se presuda iz kolektivnog spora ne odnosi na konkretni ugovor, da nema objektivnog identiteta ugovornih odredaba u sporu po kolektivnoj tužbi i odredaba spornog ugovora, pa se tužitelj ne može pozivati na presudu po kolektivnoj tužbi.Ističe da je ugovor sklopljen voljom ugovornih stranaka, da je tužitelj potpisao ugovor, da je ugovor odraz volje ugovornih strana, da tužitelj nije tražio dodatna pojašnjenja o kamatnoj stopi kod sklapanja ugovora.Smatra da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije nepoštena samo iz razloga što je unesena na inicijativu tuženika, da je odredba jasna i razumljiva.Ukazuje da do 2013. godine prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju, tuženik nije bio u obvezi izvještavati korisnike kredita o parametrima izračunavanja kamatne stope.Ističe da je banka mijenjala kamatnu stopu zbog tržišnih uvjeta.Kamata nije mogla biti fiksna kada je volja ugovornih strana bila ugovaranje promjenjive kamate.Utvrđenje ništavosti odredbi o kamatnoj stopi ukida pravo tuženika na ugovaranje promjenjive kamatne stope, što ne proizlazi iz Zakona o obveznim odnosima, Zakona o bankama, Zakona o kreditnim institucijama, te Zakona o zaštiti potrošača.Presudom je tužitelju omogućeno sklapanje ugovora s fiksnom stopom čime je stavljen u povoljniji položaj, a tuženiku nametnuta nemoguća činidba.Ukazuje da je početna stopa bila 4,30 %, a kasnije izmjene kamatne stope bile su manje od najviše kamatne stope.Nadalje, tuženik, pozivom na Zakona o kreditnim institucijama, te Zakon o potrošačkom kreditiranju opširno izlaže da ima pravo na naknadu za prijevremenu otplatu kredita koja predstavlja cijenu za izvršenu uslugu, da je notorno da tuženik trpi štetu zbog prijevremene otplate, pa bi i u slučaju primjene ZOO na ugovorni odnos, tuženik imao pravo tražiti od tužitelja naknadu za prijevremenu otplatu kredita.Ističe da je tužitelj kredit prijevremeno otplatio 17. studenog 2008., slijedom čega je tuženik naplatio naknadu za prijevremenu otplatu temeljem članka 10. Ugovora.Tvrdi da je tužitelju neosnovano dosuđen iznos od 903,92 eura, jer je ovaj iznos obuhvaćen dosuđenim iznosom preplate iz točke II. izreke presude.Prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o zastari.Smatra da je zastara počela teći od dana plaćanja svakog pojedinačnog anuiteta, da kolektivna tužba nije prekinula tijek zastare, jer se ne radi o identičnim tužbenim zahtjevima.Predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

5.1. Presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se poziva žalitelj, a obrazlaže žalbenim razlogom pogrešne primjene materijalnog prava.Izreka presude je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti obrazloženju koje sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala odlukom banke iz ugovora o kreditu sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, te zahtjevi za vraćanje preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe.

7. Nije bilo sporno da je između stranaka 28. ožujka 2007. sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tuženik tužitelju odobrio namjenski kredit za kupnju nekretnine u iznosu od 316.689,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate 360 mjeseci, uz kamatu na dan sklapanja kredita po stopi od 4,30 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, te da je kredit prijevremeno otplaćen 11. studenog 2008.

8. Obzirom da se tužitelj u tužbi pozvao na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013., donesenu u sporu po kolektivnoj tužbi u kojem je sudjelovao tuženik, o pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjski sud je u skladu s odredbom članka 502.c ZPP, odlučivao temeljem ove presude. Prema odredbama članka 502.c ZPP, članka 106. stavak 1. i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP), pravomoćne presude kojima je prihvaćena kolektivna tužba djeluju i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a u individualnim parnicama utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak.

9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tužene banke, predstavlja tipski ugovor kakve je sklapala banka u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi.

10. Neosnovano žalitelj tvrdi da se pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ne može primijeniti u ovoj parnici, jer je predmetni ugovor prestao ispunjenjem.U smislu članka 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO), ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla, a prema odredbama članka 327. i 328. ZOO, pravo na isticanje ništetnosti je neograničeno.Prema odredbama članka 326. ZOO, ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (stavak 1.), ali ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati (stavak 2.).Presudom broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. utvrđena ništetnost nije zabrana manjeg značaja koju ima u vidu odredba članka 326. stavak 2. ZOO. Polazeći od karaktera interesa kolektiviteta koji se štite kolektivnom tužbom (etički, potrošački, antidiskriminacijski, ekološki i dr.) presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđena ništetnost određenih odredbi tipskih potrošačkih ugovora tužene u određenom razdoblju nije i ne može imati karakter protupravnosti manjeg značaja uslijed koje ispunjenjem ugovora, prestaje pravo na isticanje ništavosti.

11. U pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s mehanizmima promjene visine kamatne stope.Na prijedlog tuženika na okolnost informiranja prethodno sklapanju ugovora saslušana je djelatnica tuženika koja je iskazala da se ne sjeća tužitelja i predmetnog kredita, da se s klijentima nije pregovaralo o pojedinačnim odredbama ugovora, da je klijentima davala osnovne informacije da će se kamatna stopa mijenjati tijekom kreditnog odnosa. Budući tuženik nije dokazao da su tužitelju dane informacije o ranijim kretanjima indeksa na temelju kojeg se izračunava promjenjiva stopa i parametrima po kojima će banka donositi odluke o promjenama kamatne stope za trajanja kreditnog odnosa, o tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivom stopi koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, pravilno je odlučeno temeljem obvezujućeg učinka presude iz kolektivnog spora.

12. Neodlučni su žalbeni navodi kojima žalitelj izlaže da su sporne odredbe bile jasne, razumljive i lako uočljive.U smislu Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje: ZZP/03), zahtjev transparentnosti, kao jedan od elemenata općeg testa poštenosti, znači da odredbe potrošačkog ugovora moraju biti jasne i razumljive, ali i da potrošaču prije sklapanja ugovora mora biti pružena realna mogućnost upoznavanja sa stvarnom prirodom i sadržajem ugovornih odredbi.Iskazima tužitelja i zaposlenice banke utvrđeno je da tužitelj nije bio upoznat sa stvarnom prirodom i sadržajem sporne odredbe.

12.1. Jednako tako, neodlučni su žalbeni navodi kojima žalitelj izlaže da je ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo dopušteno.Predmet ovog spora nije ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zbog suprotnosti ove odredbe sa Zakonom o obveznim odnosima, Zakonom o bankama i Zakonom o kreditnim institucijama, već ništetnost kao zakonom propisanoj posljedici nepoštenosti ugovornih odredbi iz članka 96. stavak 1. i 2. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 - dalje: ZZP/07), koji se primjenjivao za trajanja ugovornog odnosa stranaka.Naime, prema prisilnoj odredbi članka 74. stavak 1. ZZP/07, ugovor o potrošačkom zajmu uz ostalo mora sadržavati odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, kao i odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena.

13. Provedenim vještačenjem koje tuženik u žalbi ne dovodi u pitanje u matematičkom izračunu, utvrđena je preplata u ukupnom iznosu od 2.387,16 eura na ime razlike plaćenih anuiteta i anuiteta prema početnoj stopi, koju je tuženik dužan vratiti tužitelju temeljem odredbe članka 323. stavak 1. ZOO.

13.1. Dosuđeni iznos od 101,91 eura iz točke III. izreke, odnosi se na razliku kamate koju je obračunao tuženik na dan prijevremene otplate i kamate prema početnom otplatnom planu, dok dosuđeni iznos od 903,92 eura iz točke IV. izreke predstavlja razliku glavnice prema obračunu tuženika na dan prijevremene otplate i glavnice prema početnom otplatnom planu.Tuženik u žalbi ne prigovara matematičkom izračunu dosuđenih iznosa iz točke III. i IV. izreke, već u žalbi izlaže da ima pravo na naknadu za prijevremenu otplatu kredita koju je naplatio temeljem članka 10. Ugovora o kreditu, ne izjašnjavajući se koji iznos je naplatio na ime ugovorene naknade za obradu kredita.Iz isprava o zatvaranju kredita, kao i nalaza i mišljenja vještaka, ne proizlazi da bi se iznos od 101,91 eura ili iznos od 903,92 eura odnosio na naknadu za obradu kredita.Neosnovani su uopćeni žalbeni prigovori koje tuženik prvi puta iznosi u žalbi, da je dosuđenim iznosom preplate iz točke II. izreke presude obuhvaćen iznos od 903,92 eura dosuđen točkom IV. izreke.Prema nalazu vještaka iznos od 903,92 eura, predstavlja razliku glavnice koju je tužitelj platio prema obračunu tuženika na dan zatvaranja kredita i glavnice koju je na dan zatvaranja kredita trebao platiti prema početnom otplatnom planu izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope.Tužitelj osnovano traži vraćanje bez osnove naplaćenog dijela glavnice na dan prijevremenog zatvaranja kredita.

14. Odluka o odbijanju prigovora zastare utemeljena je na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20.ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022., broj:Su-IV-33/2022.Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare. Primjenjujući izloženo stajalište, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije nastupila zastara tražbina po zahtjevu za isplatu po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Iz ovih razloga je odbijena žalba tuženika i temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda.

15.1. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

U Karlovcu 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp