REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-36/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv prvooptužene ĆŽ i drugooptuženog ŠŽ, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje: KZ/97), odlučujući o žalbama prvooptužene ĆŽ, izjavljene po branitelju Toniu Mandiću, odvjetniku iz Splita i drugooptuženog ŠŽ, izjavljene po branitelju Damiru Primorac, odvjetniku iz Splita, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-298/2015-49 od 30. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe prvooptužene ĆŽ i drugooptuženog ŠŽ te se ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašeni su krivima prvooptužena ĆŽ i drugooptuženi ŠŽ, zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, iz članka 224. stavaka 1. i 4. Kaznenog zakona/97, a kažnjivog po članku 224. stavku 4. istog zakona činjenično opisano izrekom te presude pa se temeljem članka 224. stavka 4. KZ/11 osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jednu) godinu, a temeljem članka 56. KZ/11 izriče im se uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od po jedne godine na koju su osuđeni neće izvršiti ako ne počine novo kazneno djelo u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude.

1.1. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) u potpunosti je prihvaćen imovinsko - pravni zahtjev oštećenika LŽ za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u visini od 616.045,63 kuna, odnosno 81.763,311 EUR-a koji su mu optuženici dužni solidarno nadoknaditi u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11 optuženici ĆŽ i ŠŽ su dužni izvršiti posebnu obvezu na način da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude solidarno naknade štetu oštećenom oštećeniku LŽ u iznosu od 616.045,63 kuna odnosno 81.763,31 EUR-a, uz upozorenje da ako bez opravdanog razloga ne izvrše u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (članak 58. stavak 5. KZ/11).

1.3. Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točka 6. ZKP/08 optuženici su obvezani snositi troškove kaznenog postupka u iznosima od po 3.000,00 kn, odnosno 398,171 EUR-a što predstavlja sudski prosjek.

2. Protiv navedene presude pravovremeno su žalbe podnijeli prvooptužena ĆŽ, po branitelju Toniu Mandiću, odvjetniku iz Splita i drugooptuženi ŠŽ, po branitelju Damiru Primorac, odvjetniku iz Splita koje žalbe su sadržajno identične, a podnesene su iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi zamjeni radom za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu te javnom objavljivanju presude, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženici oslobode optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje i raspravljanje drugom sucu pojedincu.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474 stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Sjednica vijeća održana je u odsutnosti optuženika, branitelja, oštećenika kao tužitelja i opunomoćenika oštećenika kao tužitelja koji nisu pristupili, a dostava obavijesti o sjednici je bila uredno iskazana.

6. Žalbe prvooptužene ĆŽ i drugooptuženog ŠŽ su osnovane.

7. U pravu su optuženici da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te se presuda kao takva ne može ispitati.

7.1. Naime, u ovom postupku prvooptužena ĆŽ i drugooptuženi ŠŽ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, iz članka 224. stavaka 1. i 4. Kaznenog zakona/97, a kažnjivog po članku 224. stavku 4. istog zakona činjenično opisano izrekom te presude te su po članku 224. stavak 4. KZ/11 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem članka 56. KZ/11 izrečena im je uvjetna osuda.

7.2. Iz činjeničnog opisa pobijane presude vidljivo je da se optuženicima stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom koje se dogodilo dana 22. srpnja 2011. godine, dakle u vrijeme kada je na snazi KZ/97, a po kojem zakonu je kazneno djelo protiv imovine – prijevarom propisano odredbom članka 224. stavak. 1. i 4. KZ/11. Prije donošenja pravomoćne presude izmijenjen je kazneni zakon na način da je s danom 01. siječnja 2013. stupio na snagu Kazneni zakon objavljen u „Narodnim novinama“ broj 125/11, a on članku 3. stavku 2. propisuje da se ima primijeniti na počinitelja zakon koji je za njega blaži. Kako je, a s obzirom na visinu zapriječene kazne za počinitelje u konkretnom slučaju blaži KZ/97 jer je za kazneno djelo protiv imovine

– prijevarom iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97 propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je za kazneno djelo protiv imovine -prijevarom iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavak 2. KZ/11 propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti KZ/97.

7.3. Međutim, iz pobijane presude nije vidljivo koji je materijalni zakon primijenjen.

7.4. Naime, razmatrajući pobijanu presudu vidljivo je da se u uvodu iste optuženicima stavlja na teret kazneno djelo iz članka 224. stavka 4. u svezi stavka 1. KZ/11, optuženici su proglašeni krivima za kazneno djelo opisano u članku 224. stavku 1. i 4. KZ/97, a onda su na temelju članka 224. stavka 4. KZ/11 osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 1 (jednu) godinu i nadalje prvostupanjski sud je prema optuženicima primijenio uvjetnu osudu pozivajući se na odredbu članka 56. KZ/11 te im uz uvjetnu osudu naložio i ispunjenje posebne obveze iz članka 62. KZ/11. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno vidljivo je da je u uvodu presude primijenjen KZ/11, a da su u izreci primijenjene odredbe KZ/97 i KZ/11, pri tome prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude niti jednom riječju ne obrazlaže zašto je došlo do primjene odredaba "starog i novog KZ-a".

7.5. Dakle, kako iz izreke nije jasno po kojem je zakonu kvalificirano inkriminirano postupanje optuženika jer su proglašeni krivima za kazneno djelo iz članka 224. stavka 1. i 4. KZ/97, a onda su osuđeni na temelju članka 224. stavka 4. KZ/11 te je prema njima primijenjena uvjetna osuda i posebna obveza iz KZ/11, pri čemu ni obrazloženje ne sadrži razloge kojima se sud rukovodio pri izboru kaznenog zakona koji će i koji je primijenio, to je izreka nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, te su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, pa je ostvarena uvodno naznačena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.

8. Nadalje, prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge o obliku krivnje s kojim je kazneno djelo ostvareno kao ni o ubrojivosti kao sastojku krivnje čime je također ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.

9. Premda žalitelji u žalbama ukazuju i na daljnju povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, o izostanku razloga o drugim odlučnim činjenicama ne radi se o povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 već se sadržajno zapravo ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

10. Optuženici su podnijeli žalbu i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. ZKP/08, drugostupanjski sud je dužan navesti one nedostatke u utvrđenom činjeničnom stanju u pobijanoj presudi na koje žalitelj u žalbi upire. Naime, za ispunjenje obilježja kaznenog djela prijevare potrebno je da kod optuženika postoji prijevarna namjera već na samom početku poslovnog odnosa s oštećenikom, iz kojih razloga je potrebno detaljno analizirati njihov poslovni odnos, okolnosti nastanka predmetnog, ponašanje optuženika u vrijeme zaključenja ugovora i kasnije, kao i okolnosti koje su utjecale na realizaciju istog, kako one na koje su optuženici mogli utjecati, tako i na one na koje nisu mogli utjecati.

10.1. Iz provedenih dokaza i obrazloženja pobijane presude nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da su u trenutku zaključenja spornog ugovora između oštećenika i optuženika, optuženici postupali zajednički i po prethodnom dogovoru, a u cilju pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi, što je bitno obilježje kaznenog djela prijevare za koje su proglašeni krivim. Nije razjašnjeno na koji način je prvooptužena ĆŽ u bitnome doprinijela ostvarenju bića kaznenog djela prijevare, jer ista i nije bila potpisnica Ugovora o zastupanju mlt. KŽ zaključenog dana 17. rujna 2010. sa gospodinom ŽŽ niti je razjašnjeno kako su to optuženici mogli lažno prikazati oštećeniku kako će njihov tada maloljetni sin KŽ stjecanjem punoljetnosti osobno i sam potpisati ugovor istog sadržaja kakav su potpisali i oni sa oštećenikom, jer notorno je da fizička osoba s punoljetnošću stječe poslovnu sposobnost, a poslovno sposobna osoba vlastitim očitovanjem volje stvara pravne učinke pa sklapanje ugovora između oštećenika i KŽ nije moglo ovisiti o volji optuženika nego samo o volji KŽ. Isto tako kako su na to ukazali i žalitelji u svojim žalbama prvostupanjski sud morao se osvrnuti na činjenicu da je sporni ugovor potpisan između optuženika i oštećenika utvrđen ništetnim i to pravomoćnim presudama Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Pn-63/2019 od 27. ožujka 2019., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2457/2019 od 02. lipnja 2020. i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2367/2021 od 18. kolovoza 2021., a imajući u vidu razloga zbog kojih je utvrđen ništetnim, kao i činjenicu da je inicijativa za sklapanje ovog pravnog posla došla upravo od oštećenika.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano u ovom rješenju, provesti će dokaze koji su provedeni, po potrebi i druge i nakon toga donijeti novu presudu koju će sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08 valjano i obrazložiti.

12. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja ovog suda drugog stupnja, u skladu sa člankom 483. stavak 1. i člankom 484. stavak 1. ZKP/08.

U Slavonskom Brodu, 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić