REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Broj: Pp-4664/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Ombreti Bareza, uz sudjelovanje Emilje Plazibat kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1.okrivljenice KR i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17,126/19, 84/21, 114/22, 36/24), po optužnom prijedlogu Policijske postaje Sinj, broj kl: 211-07/24-5/11523, ur. broj: 511-12-31-24-1 od 02. svibnja 2024., temeljem čl.182. t.3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13,110/15,118/18, 114/22) na glavnoj raspravi održanoj 30. travnja 2025. u odsutnosti okrivljenika,

p r e s u d i o  j e

1.Okrivljenica: PR K i P rođene A, iz [adresa], rođena **.**.1999. u Sinju, prvostupnica ekonomije, VŠS, razvedena, jedno dijete, lošeg imovnog stanja, bez primanja, OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, nekažnjavana,

2.Okrivljenik: KRN i Ć rođene H, iz [adresa], rođen **.**.1999. u [adresa], student, SSS, razveden,  jedno  dijete,  srednjeg  imovnog  stanja,  zaposlen sezonski, OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, nekažnjavan,

oslobađaju se od optužbe

da bi 07. ožujka 2024. u 09,45 sati u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući počinili psihičko nasilje u obitelji na način da je PR vikala na svog bivšeg supruga AR riječima "ti nemaš pravo uzeti dijete, prijavit ću te policiji i Centru za socijalnu skrb za otmicu", kojom prilikom je bivšeg supruga svojom desnom rukom uhvatila za zapešće njegove lijeve ruke , a nakon čega je AR svoju bivšu suprugu vrijeđao i omalovažavao riječima "makni se nemaš pravo biti ovdje, izađi ili ću te ja izbaciti i napraviti problem. Ti si luda ti nisi normalna, psihički maltretiraš dite , pusti maloga i ajde ća, vratit ću ga za sat vrimena", a sve to ispred njihovog zajedničkog maloljetnog sina ĆR rođenog 2018., što je kod istih izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost,

pa da bi time počinili prekršaj opisan u čl. 10. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17,126/19, 84/21, 114/22, 36/24), a kažnjiv po čl. 22. st. 3. istog Zakona.

Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je 15. svibnja 2024. optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Prvookrivljenica PR ispitana pred ovim Sudom iskazuje da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Naime, da je njen bivši suprug prema odluci suda mogao provoditi vrijeme sa sinom ponedjeljak, utorak i srijedu ali da četiri mjeseca se nije javljao djetetu , a onda iznenada navedenog dana da je ušao u vrtić i odveo dijete, a da se njoj prije toga nije javio. Da ju je nazvala prijateljica koja je to vidjela i rekla joj da je AR odveo dijete. Da ju je to uznemirilo i da je odmah otišla do Antonieve kuće i da mu je rekla da nema pravo uzeti dijete kad god hoće, da će ga prijaviti policiji i Centru za socijalnu skrb. Da ga fizički nije dodirivala jer da je on cijelo vrijeme sjedio ali da joj je govorio da mora izaći, da nema pravo biti u njihovoj kući, da će je on izbaciti , a ona da je ne njemu rekla da ne može dijete uzimati kad ga je volja, da ima svoje vrijeme za to i da to što radi negativno utječe na dijete. Da je sve izgovorila ali da smatra da je na to imao pravo jer da se njen bivši suprug ponaša samovoljno i da mu je samo rekla ono što je trebao čuti i što je istina ali da time nije počinila nasilje u obitelji.

3. Drugookrivljenik AR ispitan pred ovim Sudom iskazuje da sporne prigode nije počinio nasilje u obitelji odnosno da nije počinio psihičko nasilje prema bivši supruzi KR, a ona da nakon što je saznala da je on uzeo dijete iz vrtića da je došla u kuću njegovih stričeva koja se nalazi odmah pored vrtića i da je počela vikati te njemu govoriti da nije normalan, da zašto je uzeo dijete kad nije njegov red, a sve to da je bilo ispred njegovih stričeva pa da ju je pokušao smiriti govoreći da je upala na tuđi posjed, da se smiri, da je došao s poslovnog puta i htio vidjeti dijete i da je vjerojatno odgovorio na isti način na koji je i ona govorila ali da je nije vrijeđao. Da se dešavalo i do tada da mijenjaju dane po dogovoru kad tko može vidjeti dijete i uzeti ga za druženje. Da je ove prigode pogriješio što je uzeo dijete, a da se njoj nije javio i da je njoj prijateljica rekla da je otac došao po dijete pa da nije bilo potrebe za ovakvom reakcijom. Da je ona zvala policiju premda da ne zna iz kojeg razloga jer da nikada niti za vrijeme braka nije bio prema njoj nasilan ili agresivan i da nikada nisu imali bilo koju vrstu sukoba.

4. U dokaznom postupku svjedok HR stric drugookrivljenika iskazuje da je sporne prigode njegov nećak došao njega odvesti na natjecanje sa djecom u Split i prije nego li su krenuli da je otišao do vrtića koji je odmah pored njihove kuće, da je uzeo dijete kako bi sa njim bio barem kratko vrijeme. Da su sjeli, jeli pršut kad da je ušla KR i počela govoriti AR da to ne može raditi, da joj dade dijete. Da je odmah rekao da se smire, da mu ne rade scenu u kući i da je sve to završilo za nekih pet minuta. Na poseban upit ističe da su oni zajednički skrbnici djetetu i da je bilo određeno kad tko može uzeti dijete ali da oni to nisu poštivali do krajnosti jer da su se prešutno dogovorili da dijete bude kod jednog od roditelja kad to kome odgovara jer da je AR skiper na brodu i da je često odsutan. Ističe da neprimjerenih riječi nije bilo ,a da se i ne sjeća tko je što izgovorio premda da su tonovi bili malo povišeni. Nakon te situacije da se sve uglavnom smirilo i da više nema napetih odnosa među njima.

5. U dokaznom postupku VR tetka drugookrivljenika iskazuje da je sporne prigode bila u sobi do puta i da je vidjela da netko ulazi prema kući ali da nije prepoznala tko pa kako nikog nisu očekivali da je otišla u kuhinju i pitala da li koga očekuju, a oni da su joj rekli da ne međutim da je u kuću ušla PR i počela vikati na V koji je u naručju držao sina ĆR i da su jeli pršut i sir. Da je KR govorila da ima određeni broj dana ona, a drugi dio tjedna on pa da joj je rekla da ako ima papir o tome da je u pravu. Da joj je AR rekao da ne radi problem u kući jer da kuća nije njena i da će joj izvesti dijete ispred kuće. Posebno ističe da je upravo ona odgojiteljica djetetu u vrtiću i da nisu dobili nikakav papir kojim bi kao službena ustanova znali kada bi dijete trebalo biti s jednim roditeljem odnosno s drugim roditeljem, dakle, da roditelji nisu upoznali odgajatelje sa posebnim rasporedom pa da stoga nisu imali niti obvezu o tome razmišljati prilikom podizanja djeteta iz vrtića od strane bilo kojeg roditelja. Ističe da je ove prigode ispao nesporazum i da je zbog tog upravo ravnateljica vrtića tražila papir od majke djeteta kako bi znali za posebne obveze odnosno prava pojedinog roditelja. Ističe da se ne sjeća niti jedne neprimjerene riječi, niti psovke, niti uvrede već da je sve završilo na prepiranju oko prava na viđanje djeteta i da je majka pokušavala dijete povući vani ali da se sve brzo završilo. Ističe da nije bilo agresije između njih dvoje , a da joj je ove sve bio veliki šok jer da do tada nije bilo problema oko viđanja djeteta jer da bi AR kad god bi došao uzeo dijete pa da stoga nije znala što se ovaj put događa. Premda je prvookrivljenica upozorava da je dijete uzimao uz prethodnu najavu, svjedokinja ističe da je to vjerojatno točno ali da je uzimao dijeta i kad je njoj trebalo jer da se sjeća da je uzeo dijete nekih 10 dana kad je ona išla na neko putovanje na što prvookrivljenici odgovara potvrdno.

6. U dokaznom postupku pročitani su izvadci iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

7. Na temelju ovako provedenog postupka zaključiti je da nema dovoljno dokaza da bi okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Do ovog zaključka sud je došao temeljem iskaza okrivljenika te svjedoka HR i VR. Naime, svako od okrivljenika negira počinjenje prekršaja ali pri tom prvookrivljenica PR ističe da joj je prijateljica javila da je sporne prigode njen bivši suprug AR uzeo dijete iz vrtića i da je nju to uznemirilo, a da je odmah otišla do njihove obiteljske kuće i rekla mu da to ne može raditi i da mu je rekla da će ga prijaviti policiji i Centru za socijalnu skrb jer da nema pravo uzeti dijete kad god to on želi, a on da joj je rekao da će je izbaciti jer da nema pravo biti u toj kući. Isto tako drugookrivljenik AR iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret jer da nije počinio psihičko nasilje prema supruzi i da nakon što je ona saznala da je on uzeo dijete iz vrtića da je odmah došla u kuću njegovih stričeva koji žive odmah pored vrtića i počela vikati da nije njegov red uzeti dijete , a sve ispred njegovih stričeva pa da ju je pokušao smiriti govoreći da je upala na tuđi posjed, da je došao s poslovnog puta i da je htio vidjeti dijete. Da nije vrijeđao bivšu suprugu, a da može reći da su oni mijenjali dane viđanja s djetetom sve po potrebi i da je pogriješio što joj nije javio da je uzeo dijete ali da joj je prijateljica rekla da je otac došao po dijete i da nije bilo potrebe za ovakvom reakcijom. Da ne zna zašto je zvala policiju kad on niti za vrijeme braka nije bio prema njoj nasilan ili agresivan. Isto tako svjedoci HR i VR, stric i tetka drugookrivljenika gotovo ponavljaju iskaze obadvoje okrivljenika ističući da je okrivljenica PR došla u kuću koja se nalazi odmah pored vrtića i da je počela vikati na AR zbog toga što je uzeo dijete, a da nije njegov red. Obadvoje svjedoka ističu da su okrivljenici zajednički skrbnici djetetu i da se niti prije nisu pridržavali redoslijeda uzimanja djeteta i druženja s njim već da je dijete bilo kod jednog ili kod drugog roditelja prema potrebi i mogućnostima. Posebno svjedokinja VR ističe da je ona odgojiteljica u vrtiću i to upravo njihovom djetetu i da nisu dobili nikakav papir kojim bi kao službena ustanova znali kada bi dijete trebalo biti s jednim roditeljem odnosno s drugim roditeljem. Dakle, da ih roditelji nisu upoznali s nekim posebnim rasporedom pa da stoga nisu imali obvezu o tome razmišljati prilikom podizanja djeteta iz vrtića od bilo kojeg roditelja. Da se ne sjeća niti jedne neprimjerene riječi niti uvrede već da se sve završilo na prepiranju oko prava na viđanje djeteta. Posebno ističe da je AR vjerojatno prije uzimao dijete uz prethodnu najavu ali da je bilo i situacija da bi dijete bilo kod njega 10 dana dok je majka bila na putu što okrivljenica priznaje. Dakle, uzeto je u obzir da okrivljenici negiraju počinjenje prekršaja, svjedoci negiraju neprimjerene riječi, psovke ili uvrede. Temeljem provedenog postupka sud smatra da je notorno da psihičko nasilje nije baš svaka grubo izgovorena riječ, a intenzitet izgovorenih riječi koje su okrivljenici izgovorili jedno drugom nije takav da bi dobio značaj psihičkog nasilja. U činjeničnom opisu nije naznačeno da bi se takve situacije događale učestalo u kraćem vremenskom periodu pa da bi se iz učestalosti ponavljanja moglo zaključiti da se doista radi o napadu na psihički integritet druge osobe, od strane bilo kojeg okrivljenika. Stoga po ocjeni suda radnja počinjenja kako je opisana u činjeničnom opisu izreke presude i temeljem iskaza svjedoka koji negiraju neprimjerene riječi, uvrede ili psovke , ne predstavlja uznemiravanje odnosno povredu dostojanstva takvog intenziteta da bi imala karakter psihičkog nasilja jer je očito da okrivljenici koriste raspored druženja s djetetom na svoj način bez obzira na određenje od strane suda, da je prvookrivljenica znala da je dijete uzeo njen bivši suprug i da stoga činjenično opisana radnja prekršaja se ne može smatrati prekršajem u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je trebalo odlučiti kao u izreci.

8. Temeljem čl. 140.st.2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

U Sinju 30. travnja 2025.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Emilja Plazibat v.r.

Ombreta Bareza v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DN-a:- okrivljenicima

- tužitelju

-ovdje