REPUBLIKA HRVATSKA
P-2309/2018-34
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice: TB (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivica Parlov, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika: 1. DB (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 2. NB (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 3. HYPO STEIERMARK KRAFTFAHRZEUG - UND MASCHINENLEASING GmbH (OIB: 46480388251), Kaiserfeldgasse 5, Graz, Republika Austrija, kojeg kao generalni punomoćnik zastupa Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu KALLAY & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, 4. REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel i 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju (OIB: 96497966580), Split, Put Firula 53, kojeg kao zakonski zastupnik zastupa Stjepan Lović, stečajni upravitelj, a njega punomoćnik Mario Boras, odvjetnik u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. ožujka 2024. u nazočnosti tužiteljice, zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ad. 4. [adresa] - OB, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel i zamjenice punomoćnika tuženika ad. 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju - Marine Sladoljev, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu odluke održanom 30. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prekida se postupak u dijelu koji se tiče tuženika ad. 3. HYPO STEIERMARK KRAFTFAHRZEUG - UND MASCHINENLEASING GmbH. Postupak će se nastaviti i istodobno obustaviti ako pravni sljednik navedene pravne osobe ne preuzme postupak ili protivna strana ne predloži da ga sud pozove da to učini u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka.
II. Odbacuje se tužba podnesena u ovoj pravnoj stvari u dijelu upravljenom prema tuženicima ad. 1. DB, ad. 2. NB, ad. 4. REPUBLICI HRVATSKOJ i ad. 5. BRA-MA KREDITNOJ UNIJI u stečaju.
III. Nalaže se tužiteljici da tuženici ad. 4. REPUBLICI HRVATSKOJ u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 600,00 EUR, a tuženiku ad. 5. BRA- MA KREDITNA UNIJA u stečaju, u istom roku, u iznosu od 656,25 EUR, dok se odbijaju zahtjevi tuženika ad. 4. REPUBLIKE HRVATSKE i ad. 5. BRA-MA KREDITNE UNIJE u stečaju za nadoknadu parničnog troška u preostalim potraživanim dijelovima, i to tuženice ad. 4. REPUBLIKE HRVATSKE u daljnjem iznosu od 600,00 EUR, a tuženika ad. 5. BRA-MA KREDITNE UNIJE u stečaju u visini od 6.843,75 EUR.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u činjeničnom supstratu tužbe podnesene 31. srpnja 2017. tvrdi da je saznala da su tuženici ad. 2. - ad. 5. pred ovim sudom pokrenuli ovršne postupke br. Ovr-1120/09 (tuženici ad. 2. - ad. 4.) i br. Ovr-1349/12 (tuženik ad. 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju), i to na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao predmetu navedenih ovrha, a kao formalni vlasnik koje nekretnine da je upisan tuženik ad. 1. DB. Ujedno je navela da je u oba ovršna postupka podnijela prigovore treće osobe povodom kojih da je upućena na pokretanje ove parnice. Nadalje je navela da predmetna nekretnina stvarno predstavlja zajedničko vlasništvo nje i tuženika ad. 1. DB, a budući da su predmetni građevinski teren stekli tijekom trajanja braka sklopljenog 20. listopada 1984., i to 1986. kupnjom od SB, a nakon čega da su zajedničkim radom i sredstvima podigli stambeni objekt. Stoga je, slijedom istaknutih činjeničnih navoda, predložila donošenje presude sadržaja kako slijedi:
„Proglašavaju se nedopuštenim ovrhe određene Rješenjima o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 4342, K. O. [katastarska općina], a koju nekretninu u naravi čine zgrada i dvor, sve površine 342 m2, upisanog vlasništva JB i to one pod poslovnim brojevima:
- Ovr-1120/09, ovrhovoditelja ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HYPO STEIERMARK KRAFTFAHRZEUG UND MASCHINENLEASING GmbH, Joanneumring 20, 8010 Graz Austria i REPUBLIKE HRVATSKE - MINISTARSTVA FINANCIJA,
- VI Ovr-1349/12, ovrhovoditelja BRA-MA KREDITNA UNIJA, Put Firula 53, 21000 Split.“
2. Tuženik ad. 3. HYPO STEIERMARK KRAFTFAHRZEUG - UND MASCHINENLEASING GmbH se u odgovoru na tužbu opirao istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da ne postoji pravni interes tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe, a budući da tužiteljica nije upućena na pokretanje ove parnice od strane ovršnog suda, s tim da je u predmetu br. Ovr-1120/09 dana 22. studenog 2010. bila upućena na pokretanje odgovarajuće parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koju da je i pokrenula te koja da je kod ovog suda zavedena pod posl. br. P-1796/11 i koja da nije okončana, s tim da je tužiteljica naknadno podnijela daljnju istovrsnu tužbu koja da je kod ovog suda zavedena pod posl. br. P-487/13, a postupak po kojoj da također nije okončan, slijedom čega je istaknuo prigovor dvostruke litispendencije te predložio odbacivanje predmetne tužbe. Podredno je naveo da je ovrha na predmetnoj nekretnini u njegovu korist određena rješenjem ovog suda br. Ovr-1082/10 od 4. kolovoza 2010., a protiv kojeg rješenja da tužiteljica nije izjavila žalbu te je sud nije niti uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog čega da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, pa je predložio da se ista odbaci. Suviše toga, naveo je da ne postoji pravni interes tužiteljice za pokretanje predmetnog postupka i kraj činjenice što je pravomoćnim rješenjem o dosudi ovog suda br. Ovr-1120/09 od 4. ožujka 2013. predmetna nekretnina dosuđena založnom vjerovniku RAIFFEISENBANK ST. STEFAN-JAGERBERG-WOLFSBERG eGen iz Republike Austrije, te ujedno naloženo brisanje zabilježbe ovrhe upisane u njegovu korist i to rješenje provedeno u zemljišnoj knjizi, a što da također predstavlja razlog za odbacivanje predmetne tužbe. Ujedno je naveo da je u vrijeme pokretanja rečene ovrhe tuženik ad. 1. DB bio upisan kao samovlasnik predmetne nekretnine, slijedom čega da je u konkretnom slučaju postupao u dobroj vjeri, s tim da je naveo i da se vlasništvo nekretnine stječe upisom tog prava u zemljišnoj knjizi, a koje pravo da je glede predmetne nekretnine bilo upisano isključivo na imenu tuženika ad. 1. DB. Suviše toga, naveo je da je onaj koji je pravo vlasništva stekao odlukom suda ili drugog tijela, odnosno na temelju zakona (što se odnosi na konkretni slučaj), ovlašten ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, ali da se tako stečeno vlasništvo nekretnine ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugog tijela, odnosno na temelju zakona nije bilo upisano. Naveo je i da tužiteljica nije iskoristila niti jedno od svojih prava koja proizlaze iz okolnosti da nekretnina na kojoj je određena ovrha u njegovu korist predstavlja zajedničko vlasništvo tužiteljice i tuženika ad. 1. DB, pa tako da tužiteljica nije tražila da se u zemljišnim knjigama glede predmetne nekretnine zabilježi postojanje braka, a niti je osporavala upis tuženika ad.
1. DB kao vlasnika predmetne nekretnine ili, pak, pokrenula postupak radi upisa zajedničkog vlasništva nje i imenovanog tuženika, a niti u tužbi uopće ističe konkretne okolnosti iz kojih bi proizlazila njegova eventualna nesavjesnost u ovom slučaju (u svezi s čim je naveo da nije ni na koji način mogao znati da bi se radilo o zajedničkoj imovini bračnih drugova), s tim da u konkretnom slučaju proizlazi tek tužiteljičina nesavjesnost, te time preteže načelo povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je podredno predložila da se zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan i istoj naloži da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove.
3. Tuženica ad. 4. REPUBLIKA HRVATSKA se u odgovoru na tužbu opirala tužbenom zahtjevu navodeći da poduzetim mjerama prisilne naplate nije uspjela naplatiti porezno dugovanje od tuženika ad. 1. DB, zbog čega da je pokrenula ovršni postupak radi naplate tog potraživanja iz vrijednosti predmetne nekretnine, a koja da je u to vrijeme bila upisana kao isključivo vlasništvo imenovanog tuženika. Ujedno je navela da tužiteljica ničim nije dokazala da bi predmetna nekretnina predstavljala njezino vlasništvo ma u kojem dijelu.
4. Tuženik ad. 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju se također opirao tužbi i njome stavljenom zahtjevu navodeći da je tužiteljica već bila pred ovim sudom ustala istovjetnom tužbom (zavedenom pod posl. br. P-487/2013), i to 2013., a od koje tužbe da je „odustala“. Ujedno je naveo da tužiteljica u tužbi ne ističe da bi u ovu parnicu bila upućena rješenjem ovršnog suda, slijedom čega je predložio da se tužba odbaci, suviše toga navodeći da je ovrha u odnosu na predmetnu nekretninu dovršena na način da je predmetna nekretnina rješenjem od 4. ožujka 2013. dosuđena u vlasništvo založnom vjerovniku RAIFFEISENBANK ST. STEFAN-JAGERBERG- WOLFSBERG eGen. Podredno je naveo i da tužiteljica svoje navodno pravo glede predmetne nekretnine s osnova bračne stečevine nije zaštitila upisom tog prava u zemljišne knjige, dok da je on ovršni postupak pokrenuo s povjerenjem u zemljišne knjige. Stoga je predložio da se tužba odbaci, podredno da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i tužiteljici naloži da mu nadoknadi troškove prouzročene ovom parnicom.
5. Ostali tuženici nisu pristupili sudu niti su se pisanim putem očitovali o tužbi i njome stavljenom zahtjevu.
6. Tužiteljica je, pak, u nastavku postupka navela da je u međuvremenu i upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine za ½ dijela, a što da ukazuje na nedopuštenost predmetne ovrhe.
7. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za K. O. [katastarska općina], presude na temelju priznanja ovog suda br. P-1882/09 od 8. rujna 2011., izvatka iz sudskog registra Republike Austrije od 1. veljače 2022., spisa predmeta ovog suda br. Ovr-1120/2009, P-1796/2011 (P-1683/2017), Ovr- 1349/2012 i P-2084/2015, te iskaza tužiteljice, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
8. Postupak u dijelu upravljenom prema tuženiku ad. 3. HYPO STEIERMARK KRAFTFAHRZEUG - UND MASCHINENLEASING GmbH valjalo je prekinuti zbog prestanka postojanja tog tuženika, dok je tužbu u dijelu koji se tiče ostalih tuženika valjalo odbaciti.
9. Uvodno valja navesti da kako je pravna osoba tuženika ad. 3. HYPO STEIERMARK KRAFTFAHRZEUG - UND MASCHINENLEASING GmbH prestala postojati, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz sudskog registra Republike Austrije od 1. veljače 2022., to je sukladno odredbama članka 212. točka 4. i članka 215.b stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) valjalo riješiti kao pod točkom I. izreke.
10. Nadalje, kraj činjenice da tužiteljica tijekom postupka ničim nije dokazala da bi na pokretanje ove izlučne parnice radi nedopuštenosti ovrhe na određenom predmetu (a susljedno tome niti da bi tu parnicu pokrenula u zakonom propisanom roku od 15 dana od dana primitka rješenja kojim bi od strane ovršnog suda bila upućena na pokretanje iste) bila upućena od strane ovršnog suda, a što je procesnopravna pretpostavka za podnošenje tužbe radi proglašenja određene ovrhe i na određenom predmetu nedopuštenom, to je tužbu podnesenu u ovoj pravnoj stvari valjalo odbaciti i riješiti kao pod točkom II. izreke, s tim da je za navesti i da ne postoji pravni interes tužiteljice za pokretanje ove parnice, odnosno da se ista ukazuje bespredmetnom, budući da je predmetna čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] rješenjem ovog suda br. Ovr-1120/09 od 4. ožujka 2013., a koje rješenje je svojstvo pravomoćnosti steklo danom donošenja rješenja Županijskog suda u Šibeniku br. Gž- 1293/2013-2 od 19. siječnja 2015., još prije pokretanja ovog postupka dosuđena ponuditelju - založnom vjerovniku RAIFFEISENBANK ST. STEFAN-JAGERBERG- WOLFSBERG eGen iz Republike Austrije.
11. Uzgred se ističe i da bi se zahtjev tužiteljice stavljen u ovoj parnici, a za slučaj donošenja meritorne odluke u ovoj parnici, ukazivao neutemeljenim, a to stoga jer tužiteljica tijekom postupka nije ni isticala tvrdnje da bi ovršenici ad. 2. NB, ad. 4. REPUBLIKA HRVATSKA i ad. 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu radi naplate njihovih tražbina na predmetnoj čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (koja je tada bila upisana kao samovlasništvo tuženika ad. 1. DB) bili nesavjesni, odnosno da bi znali ili morali znati da bi rečena nekretnina predstavljala zajedničko vlasništvo odnosno bračnu stečevinu tuženika ad. 1. DB i tužiteljice, dok suprotno tome sud nalazi da tužiteljica nije bila savjesna kraj činjenice da već iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da je predmetna nekretnina stečena 1986. tj. za vrijeme trajanja braka sklopljenog 1984. između tužiteljice i tuženika ad. 1. DB, dok je tužiteljica tek 2010. u okviru ovršnog postupka vođenog od strane ovdje tuženika ad. 2. NB pod posl. br. Ovr-1120/09 po prvi put istaknula prigovor treće osobe da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu povodom kojeg je upućena na pokretanje izlučne parnice, a koju je i pokrenula 2011. protiv ovdje tuženika ad. 1. DB i ad. 2. NB (pod posl. br. P-1796/2011, a radi proglašenja ovrhe koja se pred ovim sudom vodi pod posl. br. Ovr-1120/09 nedopuštenom) u kojem predmetu se ), a 2013. i protiv sviju stranaka ove parnice (bez da je na istu bila upućena od strane ovršnog suda, te koja je okončana povlačenjem tužbe), dakle, da je od razdoblja stjecanja predmetne nekretnine 1986. po tužiteljici (kao bračne stečevine za ½ dijela) pa do njezinog saznanja za odgovarajući ovršni postupak 2010. proteklo cca 35 godina, a da ista u tom razdoblju nije poduzela niti jednu od mogućih radnji radi zaštite svog izvanknjižnog stvarnog prava glede predmetne nekretnine (nije pokrenula parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine, odnosno nije s tuženikom ad. 1. DB sklopila ugovor o diobe bračne stečevine ili poduzela druge radnje s ciljem upisa svog izvanknjižnog prava glede predmetne nekretnine), slijedom čega je u odnosu na to svoje pravo postupala nesavjesno i tako se, uslijed vlastitih propusta, izložila riziku da u međuvremenu netko treći, pozivajući se na načelo povjerenja u zemljišne knjige, stekne koje pravo i na njezinom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine, a to stoga jer se vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige (kao i tuženici ad. 2. NB, ad. 4. REPUBLIKA HRVATSKA i ad. 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju u konkretnom slučaju), u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini (u konkretnom slučaju zabilježena ovrha) dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano (članak 130. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.).
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1., članka 163. i članka 155. ZPP.
12.1. Tuženica ad. 4. REPUBLIKA HRVATSKA je stavila zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog joj zastupanjem po zakonskom zastupniku u ovoj parnici, i to za sastav odgovora na tužbu te za zastupanje na ročištima od 14.02.2019., 08.04.2021., 10.02.2022., 20.02.2025. i 17.03.2025. u visini od po 100 bodova za svaku radnju, dok je tuženik ad. 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju stavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, i to za sastav podneska od 17.08.2017. te za zastupanje na ročištima od 14.02.2019., 08.04.2021., 10.02.2025., 20.02.2025. i 17.03.2025. u visini od po 500 bodova za svaku radnju, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. -ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV po stopi od 25%.
12.2. Sud je, polazeći od vrijednosti predmeta spora označene po tužiteljici u visini od 10.000,00 kuna tj. 132,72 EUR (koju vrijednost ovaj sud, suprotno stajalištu tuženika ad. 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju, nalazi primjerenom) i stavljenih troškovnika, kao opravdane troškove tuženika ad. 4. REPUBLIKE HRVATSKE i ad. 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju prouzročene im zastupanjem po zakonskom zastupniku i odvjetniku u ovoj parnici cijenio:
- tuženici ad. 4. REPUBLICI HRVATSKOJ: sastav odgovora na tužbu u visini od 75 bodova (Tbr. 8. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima od 14.02.2019. i 17.03.2025. u visini od po 75 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) te zastupanje na ročištima od 10.02.2022. i 20.02.2025. u visini od po 37,5 bodova za svako (Tbr. 9. točka 2. u svezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 35. Tarife), odnosno ukupno 300 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR čini iznos od 600,00 EUR,
- tuženiku ad. 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju: sastav podneska
- odgovora na tužbu od 17.08.2017. (zaprimljen u sudu 28.08.2017.) u visini od 75 bodova (Tbr. 8. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima od 14.02.2019. i 17.03.2025. u visini od po 75 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) te zastupanje na ročištu od 20.02.2025. u visini od 37,5 bodova (Tbr. 9. točka 2. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 262,5 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR čini iznos od 525,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (131,25 EUR) iznos od 656,25 EUR.
12.3. Nasuprot tome, neosnovanim je ocijenjen zahtjev naprijed navedenih tuženika za nadoknadu troška na ime zastupanja po zakonskom zastupniku i odvjetniku na ročištu od 08.04.2021., a to stoga jer je istima, neovisno o ishodu parnice, taj trošak već obistinjen rješenjem ovog suda br. 3 P-2309/2018-20 od 28.05.2021. Osim toga, neosnovanim je ocijenjen zahtjev tuženika ad. 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju za nadoknadu troška za kojeg tvrdi da mu je prouzročen zastupanjem po odvjetniku na ročištu od 10.02.2025., a to stoga jer u rečeni dan nije održano ročište u ovom postupku.
12.4. Tuženici ad. 1. DB i ad. 2. NB nisu stavili zahtjeve za nadoknadu parničnog troška.
12.5. Slijedom navedenog, valjalo je tužiteljici naložiti plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tuženici ad. 4. REPUBLICI HRVATSKOJ ovim postupkom u ukupnom iznosu od 600,00 EUR, a tuženiku ad. 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju, u istom roku, u ukupnom iznosu od 656,25 EUR, dok je zahtjev potonje navedenih tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalim potraživanim dijelovima, i to tuženice ad. 4. REPUBLIKE HRVATSKE u visini od 600,00 EUR, a tuženika ad. 5. BRA-MA KREDITNA UNIJA u stečaju u visini od 6.843,75 EUR, valjalo odbiti i o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom III. izreke.
Šibenik, 30. travnja 2025.
SUDAC
Toni Grgurin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.
DN-a:
- tužiteljici, po punomoćniku
- tuženiku ad. 1., osobno
- tuženiku ad. 2., osobno i putem e-oglasne ploče suda
- tuženici ad. 4., po zakonskom zastupniku
- tuženiku ad. 5., po punomoćniku
NA ZNANJE:
- ranijem punomoćniku tuženika ad. 3. koji je tijekom postupka prestao postojati