Poslovni broj: Us I-2108/2024-17

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Marijani Vidaković zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. VR iz [adresa] (kao nasljednika iza pok. ER), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4. ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 5. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dropčeva 1, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23-01/146, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 23. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, ranije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/23-01/146, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 23. srpnja 2024. odbijena je žalba Grada Dubrovnika, ovdje tužitelja, te žalba LR, izjavljene protiv djelomičnog rješenja Dubrovačko - neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/22-01/177, URBROJ: 2117-

11/10-23-05 od 7. veljače 2023.

2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. JR i ER, za 100/25800000 suvlasničkog dijela, te ŠR i ZR za 50/25800000 suvlasničkog dijela, daju se u vlasništvo i posjed stanovi kao posebni dijelovi u preostalom dijelu zgrade u K. O. [katastarska općina] upisane u Z. U. [broj ZK uloška], zk tijelo II, označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica] i to: a) stan na II katu ukupne površine 80,21 m2 na adresi [adresa], koji koristi ČR s članovima obiteljskog domaćinstva bez valjane pravne osnove; b) stan na IV katu površine 28,90 m2, [adresa], koji koristi NR temeljem Dodatka III. Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom na određeno vrijeme do 31. prosinca 2023.; c) stan u prizemlju ukupne površine 29,37 m2, [adresa], koji koristi RR bez valjanog pravnog osnova; d) stan na I katu ukupne površine 80,36 m2 na adresi [adresa] koji koristi LR s članovima obiteljskog domaćinstva bez valjane pravne osnove; e) stan na IV katu površine 31,50 m2 na adresi [adresa], koji koristi ĐR s članovima obiteljskog domaćinstva bez valjane pravne osnove, a s kojim vlasništvom posebnih dijelova je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica] (točka 1.). Pod točkom 2. je riješeno kako je obveznik povrata Grad Dubrovnik, ovdje tužitelj, a pod točkom 3. je određena zemljišnoknjižna provedba rješenja po njegovoj pravomoćnosti. Pod točkom 4. je riješeno kako Ugovor sa slobodno ugovorenom najamninom sklopljen na određeno vrijeme između tužitelja i NR prestaje važiti danom pravomoćnosti rješenja, a pod točkom 5. obvezani su Grad Dubrovnik i korisnici stanova ČR, NR, RR, LR i ĐR predati u suposjed stanove ovlaštenicima naknade u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja. Pod točkom 6. je riješeno kako će se o pravu na naknadu za preostalu imovinu poduzeća "Dubrovačka plovidba" i to čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], odlučiti posebnim rješenjem. Pod točkom 7. je riješeno kako svaka stranka snosi svoje troškove, a pod točkom 8. kako to rješenje ima snagu ovršne isprave. Pod točkom 9. odbijen je zahtjev ER ud. Pera za naknadu oduzete imovine poduzeća „Dubrovačka plovidba“ d.d. Dubrovnik, u odnosu na suvlasnički dio prijašnjeg vlasnika

- dioničara pok. UR.

3. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 30. kolovoza 2024. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba upravnog postupka. U bitnom ističe kako prvostupanjsko tijelo nije na egzaktan način utvrdilo vlasnička struktura oduzetog poduzeća, kao i udjele pojedinih dioničara, budući da se u rješenju poziva na izvještaj iz zaključenog računa za 1939. (broj dionica), a zatim na udjel iz iskaza dionica od 25. lipnja 1946., a iz čega se vidi vremenski odmak od sedam godina, dok pritom ne obrazlaže jesu li iste isprave istovjetne u svom iskazu dioničara. Stoga da nije jasno jesu li ispravno određeni suvlasnički udjeli ovlaštenika naknade. Nadalje, ističe kako je u postupku samo utvrđeno kako čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavlja zgradu u izvornom obliku, kako u horizontalnom, tako i u vertikalnom obliku, iako vještak nije pribavio građevinsku dozvolu za navedenu zgradu, jer da mu to nije bio zadatak, te je ujedno propušteno pribaviti uvjerenje o namjeni prostora. Mišljenja je kako je bilo nužno utvrditi stanje predmetnih posebnih dijelova nekretnine u trenutku oduzimanja i utvrditi je li u posebnim dijelovima bilo takvih preinaka radi kojih bi mogla nastati nova stvar. Nadalje, ističe kako je nedopustivo da upravna tijela ne postupaju po uputi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Us- 3007/2010 od 28. studenog 2013., a iz kojeg stava da proizlazi kako je predmetnu upravnu stvar potrebno riješiti primjenom odredbi članka 45. -47. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi), koje isključuju mogućnost naturalnog povrata. Navedeno stajalište kako je zauzeo Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci pod poslovnim brojem Us-7376/2004-10 od 2. travnja 2008., te ovaj sud u odlukama pod poslovnim brojem UsInoi-69/14 i UsInoi-71/14, obje od 20. lipnja 2016. Dakle, suprotno stavu iz pobijanog rješenja, upravno sudska praksa da govori kako u slučaju oduzimanja dionica odnosno poduzeća postupak treba provesti po odredbama članka 45. do 47. Zakona o naknadi, a koje isključuju mogućnost naturalnog povrata. Također, ističe kako je pogrešno pozivanje na odredbu članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi, budući da se u ovoj upravnoj stvari ne radi o prijašnjim vlasnicima, već o dioničarima Dubrovačke plovidbe. U konkretnom slučaju imovina je nacionalizirana pravnoj osobi, a ne osobama kojima se sada naturalno vraća u idealnim dijelovima. Predmetni poslovnim prostori kako nikada nisu bili u vlasništvu nositelja dionica, već drugog pravnog i samostalnog objekta odvojenog od nositelja dionica. Smatra da su zbog navedenih propusta osporena rješenja nezakonita. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženu osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.

5. Sud je rješenjem pod gornjim poslovnim brojem od 10. srpnja 2024., pozivom na odredbu članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/20, dalje ZUS), pozvao JR, ER, OR, ZR, te Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, da sudjeluju u sporu kao zainteresirane osobe, te se očituju na navode iz tužbe tužitelja, koji pak nisu dostavili odgovore na tužbu.

6. Nadalje, sud je službenim putem pribavio rješenje o nasljeđivanju iza ER doneseno od Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem O.449/23 od 28. ožujka 2023., kojim je riješeno da se neće provoditi ostavinska rasprava iza pokojne, jer da je ostaviteljica za života rasporedila svoju imovinu Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, kojeg je prema podacima iz smrtovnice sklopila s nećakom ŽR. Stoga je sud rješenjem od 28. siječnja 2025. pozvao VR da sudjeluje u sporu kao zainteresirana osoba, koji nije dostavio odgovor na tužbu.

7. U sporu je održana rasprava 3. travnja 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka, na koju nisu pristupili uredno pozvane stranke, pa je rasprava pozivom na odredbe članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana bez prisutnosti stranaka.

8. Tijekom dokaznog postupka, radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, sud je pregledao i čitao dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u svezi i primjena materijalnog prava, odnosno tužitelj u bitnom prigovara kako je u konkretnom slučaju postupak trebalo provesti u skladu s odredbama članka 45.-47. Zakona o naknadi, u kojem slučaju je isključena mogućnost naturalnog povrata, a ne sukladno odredbi članka 22. stavak 2. Zakona o naknadi, a kako su to odlučila upravna tijela.

11. Odredbom članka 45. stavak 1., 2. i 3. Zakona o naknadi propisano je kako se poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona ne vraćaju. Pod poduzećem u smislu ovoga Zakona smatra se vrijednost oduzetih nekretnina uključujući i poslovni prostor. Za poduzeća iz stavka 1. ovoga članka prijašnjem vlasniku, odnosno kada je prijašnji vlasnik pravna osoba, dioničarima ili imateljima udjela prijašnjeg vlasnika pripada naknada.

12. Prema odredbi članka 46. citiranog Zakona visinu naknade iz članka 47. ovoga Zakona određuje Hrvatski fond za privatizaciju ovisno o procijenjenoj vrijednosti poduzeća u trenutku oduzimanja i davanja suglasnosti na pretvorbu poduzeća, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća i ovim Zakonom.

13. Odredbom članka 47. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je kako prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima u društvima u kojima se nalazi imovina poduzeća oduzetoga prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona. Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je da ako ostvarenje prava iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća.

14. Odredbom članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je kako se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina.

15. Odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je kako se stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji. Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je kako se iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo i posjed stan na kojem ne postoji stanarski odnos, što rješenjem utvrđuje nadležna služba ureda državne uprave.

16. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako su zainteresirana osoba pod 1. i pravne prednice zainteresiranih osoba pod 2. do pod 4., podnijele zahtjev za naknadu oduzete imovine bivšeg poduzeća "Dubrovačka plovidba" d.d. Dubrovnik, kao zakonski nasljednici ranijeg dioničara pok. UR (imatelja 3 dionice).

17. Oduzeto poduzeće Dubrovačka plovidba nacionalizirano je i preneseno u državno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća (Službeni list SFRJ, br. 98/46, 35/98).

18. Prema dopisu Centra za restrukturiranje i prodaju KLASA: UP/I-942-05/1101/8 URBROJ: 360-03/02-2014-10 od 31. listopada 2014., koje je dostavljeno u istovrsnim predmetima (sadržano je i u spisu tuženiku koji je dostavljen u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem Us I-2009/2024), nekretnine iz Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] nisu procijenjene u društveni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Atlantska plovidba“, niti ijednog drugog poduzeća koje je bilo subjekt pretvorbe po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, br. 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96, 118/99), pa u protuvrijednosti istih nisu emitirane dionice koje bi se mogle dati kao naknada. Tim nekretninama da gospodari Grad Dubrovnik, ovdje tužitelj, na način da ih iznajmljuje trećim osobama.

19. Slijedom iznijetog, pravilan je zaključak tuženika kako nema mjesta primjeni odredaba kojima se propisuju pretpostavke prava na naknadu za oduzeta poduzeća. Ovo stoga što iz odredaba Zakona o naknadi (članak 45. do 47.) kojima se uređuje naknada za oduzeta poduzeća proizlazi kako ostvarivanje takvog prava ovisi o tome egzistira li imovina nacionaliziranog poduzeća odnosno je li kao takva prenesena i procijenjena u društveni kapital nekog drugog poduzeća u postupku pretvorbe. U konkretnom slučaju nije došlo do prenošenja odnosno uključivanja imovine (točnije dijela imovine koja je predmet postupka) nacionaliziranog društva, koja okolnost isključuje mogućnost primjene odredaba o naknadi za oduzeta poduzeća.

20. Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je temeljem članka 22. stavak 2. Zakona o naknadi, određeno da se daju u vlasništvo zainteresiranim osobama pod 1. i pod 2. stanovi pobliže označeni pod točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja razmjerno suvlasničkim dijelovima istih.

21. Prethodno navedeno pravno shvaćanje, zauzeto je i u novijoj upravnosudskoj praksi na koju se tuženik pravilno, navođenjem broja i datuma odluke, pozvao u obrazloženju svog rješenja (str. 4 i 5.), a kao pravilno ga u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa prigovori tužitelja u tom smjeru nisu osnovani.

22. Tijekom postupka obavljen je očevid te je provedeno vještačenje kojim je utvrđeno kako je zgrada oznake kat. čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], činila dio imovine poduzeća „Dubrovačka plovidba“. Predmetna zgrada kako predstavlja objekt koji se i danas nalazi u istom obliku (broju katova i gabaritima), kao i u vrijeme oduzimanja, odnosno nije nadograđivana u novim etažama, niti je proširena u postojećim gabaritima. Stoga ne stoje navodi tužitelja usmjereni u tom pravcu. Pri tome je za istaći kako se prema odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi, imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je u postupku potrebno utvrditi stanje u kojem se imovina nalazi u trenutku donošenja rješenja, pri čemu se imovina vraća sa svim fizičkim promjenama koje su na njoj napravljene, dok je u skladu sa stavkom 4. citirane zakonske odredbe za sporove o kakvom stvarnom pravu ili obvezi koji proisteknu iz rekonstrukcije (adaptacije, nadogradnje, dogradnje, sanacije, izmjene postojećih postrojenja i uređaja i sl.) kao i sporove glede prava na zajedničkim dijelovima zgrade ili zemljišta koji nastanu povodom vraćanja nekretnine prijašnjem vlasniku nadležan sud, a rokovi protekom kojih se gubi pravo ili rokovi zastare počinju teći od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

23. Nadalje, neosnovan je prigovor tužitelja u odnosu na način na koji je utvrđen suvlasnički dio za koji se utvrđuje pravo vlasništva zainteresiranih osoba pod 1. do pod 4., jer je prvostupanjskim rješenjem obrazloženo kako je udio pojedinih dioničara u poduzeću utvrđen temeljem Iskaza dionica Dubrovačka plovidaba d.d. od 25. lipnja 1946. U konkretnom slučaju, iz popisa dionica proviđen klauzulom registracije, te prijave [obrt], proizlazi kako je pravni prednik zainteresiranih osoba pod 1. do pod 4. imao tri dionice od ukupno 258000 dionica (prema zaključnom računu iz 1939. kao jedinom dostupnom dokumentu o visini temeljne glavnice). Stoga se ne može prihvatiti tužbeni navod tužitelja da je isti određen pogrešno.

24. Slijedom sveg navedenog, ocjena je ovog suda da osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci presude.

Odluka o trošku je izostala budući da isti nije zatražen.

U Splitu 30. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, Dubrovnik

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

3. JR iz [adresa]

4. VR iz [adresa] (slati na Antuninska 3), uz zapisnik s ročišta od 3. travnja 2025.

5. IR iz [adresa],

6. ZR iz [adresa]

7. Državno odvjetništva Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dropčeva 1, Dubrovnik

8. u spis