Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-911/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužiteljice LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tužiteljice ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 4. tužiteljice ĆŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi tužitelji zastupani po punomoćniku BŠ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Orebiću, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-576/2022 od 21. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika TŠ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P- 576/2022 od 21. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika TŠ za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] divizije br. 54, suvlasnici po 1/2 dijela kčbr. [katastarska čestica], upisane po kulturi kao [adresa], zgrada i dvor ukupne površine 294 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela u površini od 164 m2, označeno slovima A- B- C- D- E- F- G- H- I- J- A na geodetskom situacijskom nacrtu kojeg je 08. rujna 2022. kojeg je izradio dipl. ing. geod. Petar Čurković iz Orebića, a koji nacrt čini sastavni dio ove presude, pa se tužitelji ovlašćuju temeljem presude i ovjerenog prijavnog lista od nadležnog Odjela za katastra nekretnina, uknjižiti u zemljišne knjige kao vlasnici na novoformiranoj čestici za po 1/2 dijela, uz brisanje tog prava sa imena tuženika TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

II. Utvrđuje se da su tužiteljice ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ĆŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., suvlasnice po 1/2 dijela kčbr. [katastarska čestica], upisane po kulturi kao Više Špilje, zgrada i dvor ukupne površine 294 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela u površini od 130 m2, označeno slovima H-L-K-J-I- H na geodetskom situacijskom nacrtu kojeg je 08. rujna 2022. izradio dipl. ing. geod. Petar Čurković iz Orebića, a koji nacrt čini sastavni dio ove presude, pa se tužiteljice ovlašćuju temeljem presude i ovjerenog prijavnog lista od nadležnog Odjela za katastra nekretnina, uknjižiti u zemljišne knjige kao vlasnici na novoformiranoj čestici po 1/2 dijela uz brisanje tog prava sa imena tuženika TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

III. Nalaže se tuženiku: TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljima: 1. ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. ĆŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 4.846,58 EUR, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.“.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između osnoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak za sastav žalbe i trošak sudskih pristojbi za žalbu u ukupnom iznosu 961,75 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati. Žalitelj zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda, a što su u biti prigovori činjenične naravi kojima tuženik iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Okolnost da tuženik nije zadovoljan ocjenom dokaza odlučnim za odluku nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev 1-2. tužitelja za utvrđenja da su na temelju dosjelosti stekli suvlasništvo dijela kat. čest. [katastarska čestica] koji je u nalazu i mišljenju te skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čurkovića od 8. rujna 2022. označen slovima A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-A površine 164 m2 i to svaki ½ dijela uz brisanje vlasništva s imena tuženika, te zahtjev 3-4. tuženica za utvrđenja da su na temelju dosjelosti stekle suvlasništvo dijela kat. čest. [katastarska čestica] koji je u nalazu i mišljenju te skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čurkovića od 8. rujna 2022. označen slovima H-L-K-J-I-H površine 130 m2 i to svaka ½ dijela uz brisanje vlasništva s imena tuženika.

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je tuženik upisan kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] Više Špilje, zgrada i dvor površine 294m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji upis je proveden na temelju rješenja poslovni broj Z-2091/2022 (ranije: Z-9268/2018) od 6. travnja 2022. nakon što je proveden pojedinačni ispravni postupak po prijedlogu tuženika radi prethodnog brisanja ukupno uknjiženih 643 suvlasnika, tzv. Trpanjska zajednica,

- da je predmetna nekretnina prema Potvrdi-povijesti promjena na katastarskim česticama izdane od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula KLASA: 930-04/22-05/62, URBROJ: 541-30-03/2-22-2 od 24. veljače 2022. u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] od 1975. godine bila upisana na ime Seoske zajednice Trpanj po kulturi zgrada i dvorište površine 294 m2 u posjedovni list br. 192 k. o. [katastarska općina], a kasnije 1998. godine u posjedovni list br. 164 također na ime Seoske zajednica Trpanj,

- da je predmetnom nekretninom raspolagao Fond za unapređenje Trpnja Ugovorom o ustupanju zemljišta na trajno korištenje od 1. svibnja 1972. na način da je istu ustupio na trajno korištenje EŠ i to kao zemljište površine 338 m2 po cijeni od 8.000,00 DIN uz ugovorenu isplatu odmah i uz obvezu da će na navedenoj parceli izgraditi kuću kroz jednu godinu od potpisivanja Ugovora (članak IV. i V. Ugovora),

- da je EŠ predmetnom nekretninom raspolagala na način da je s tuženikom 10. lipnja 2018. sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine, te je tuženik nakon sklapanja Ugovora podnio prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka,

- da je Mjesna zajednica Trpanj ½ dijela utužene nekretnine prema Ugovoru o ustupanju zemljišta na trajno korištenje sklopljenog 23. kolovoza 1984. ustupila na trajno korištenje sada 1. tužitelju ĆŠ i 2. tužiteljici LŠ,

- da Mjesna zajednica Trpanj ½ dijela utužene nekretnine prema Ugovoru o ustupanju zemljišta na trajno korištenje sklopljenog 31. prosinca 1984. ustupila na trajno korištenje danas pok. ŽŠ i pok. CŠ, roditeljima 3. tužiteljice ŠŠ i 4. tužiteljce ĆŠG,

- da je u oba navedena Ugovora iz 1984. ugovoreno kako će primatelji zemljišta kat. čest. [katastarska čestica] koristiti kao zelenu površinu, a navedena nekretnina je ustupljena za ukupno 80.000,00 DIN,

- da je provedenim očevidom i vještačenjem po sudskom vještaku za geodeziju dipl.ing. Toniu Farcu identificirano da predmetna nekretnina s južne strane graniči s asfaltiranom općinskom cestom, gdje je u jugozapadnom dijelu nekretnine neposredno uz asfaltiranu cestu identificiran parking s ogradnim betonsko-kamenim zidom dimenzija cca 3x10m. Istočno od parkinga nalaze se dva betonska stupića i to izvan asfaltiranog pojasa ceste. Iza opisanog parkinga prema moru nekretnina ima poprilični visinski pad. Ostatak nekretnine po kulturi je zatečeno stanje u makiji, zapušteno zemljište time da je zbog konfiguracije terena stupanj kosine-pad zasigurno veći od 50 % u smjeru prema morskoj obali. U zapadnom dijelu nekretnina graniči s kat. čest. [katastarska čestica], gdje granicu u južnom dijelu čini zid od cisterne koji pripada susjednom zemljištu, dok granica prema sjeveru, tj. prema moru ide otprilike sredinom cisterne. Istočna granica nekretnine je na terenu vidljiva u dijelu betonskih stepenica koje vode prema obali i njezinim pravcem prema asfaltiranoj cesti, dok sjeverna granica, koja graniči sa pomorskim dobrom, na terenu nije vidljiva, ali po pokazivanju same granice, kao i uvidom u skicu Geoportala, ta granica u sjeverozapadnom dijelu zahvaća mali dio izgrađenog dvorišta, dok ostatak dvorišta, betonskih zidova i izgrađene nadstrešnice pripada pomorskom dobru označenom kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica i cijeneći provedene dokaze, pa tako i iskaze svjedoka ĐŠ, PŠ, OŠ, DŠ, RŠ, AŠ, JŠ, MŠ, VŠ, LŠG i KŠ te 1-4. tužitelja i tuženika, prvostupanjski sud je utvrdio da su 1. tužitelj i 2. tužiteljica, kao i 3. tužiteljica i 4. tužiteljica putem prednika pok. ŽŠ i pok. IŠ u posjedu sporne nekretnine od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća, odnosno od sklapanja Ugovora o ustupu iz 1984., da su nekretninu čistili, dio nekretnine koristili za parkiranja automobila, da ih u tom posjedu nitko nikada nije ometao te da su time na temelju članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91. - dalje: ZOVO), stekli pravo vlasništva redovnom dosjelošću još 1994. godine.

11. Pri tome je utvrđeno da je posjed tužitelja savjestan (pošten), jer tužitelji nisu znali da nekretnina nije njihova obzirom da su opravdano vjerovali kako su predmetnu nekretninu stekli od MZ Trpanj (članak 72. stavak 2. ZOVO), da je njihov posjed istinit jer nije stečen silom ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja te je posjed tužitelja bio i zakonit jer se zasnivao na pravovaljanoj pravnoj osnovi - Ugovoru o ustupu zemljišta na trajno korištenje.

12. Člankom 28. stavak 2. ZOVO je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok je stavkom 4. propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da posjed 1-4. tužitelja ima kvalitetu kvalificiranog posjeda koji neprekidno traje od 1984. godine jer se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), a u konkretnom slučaju to su priloženi Ugovori o ustupanju predmetne nekretnine na trajno korištenje sklopljeni 1984. godine pa da su time stekli vlasništvo dosjelošću prema članku 28. stavak 2. ZOVO.

14. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava istinitost iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku, te navodi da prvostupanjski sud banalizira iskaz svjedoka FŠ iz zemljišnoknjižnog postupka Z-2091/2022 (ranije: Z-9268/2018). Naime, prvostupanjski sud je u cijelosti poklonio vjeru navodima saslušanih svjedoka tijekom postupka budući se ti iskazi međusobno nadopunjuju u pogledu relevantne činjenice čišćenja utužene nekretnine u sklopu površine međašnih nekretnina koje su u isključivom vlasništvu tužitelja, a neposrednim kazivanjem sudu svjedoci su ostavili dojam uvjerljivosti i dosljednosti, dok FŠ nije saslušan u ovom postupku niti je tuženik predložio njegovo saslušanje.

16. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da su tužitelji u neprekinutom posjedu sporne čestice još od 1984. godine, dok tuženik tijekom postupka nije predložio niti jedan dokaz kojim bi pokušao osporiti činjenicu posjeda tužitelja, kao i dokazati činjenicu da su tužitelji znali ili mogli znati da je predmetnu česticu prije njih kupila EŠ.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, zatim da je zastarjelo njihovo pravo na podnošenje ove tužbe jer da su bili dužni u roku 30 dana podnijeti tužbu na ispravak te da prvostupanjski sud potpuno ignorira provedeni pojedinačni ispravni postupak poslovni broj Z-2091/2022 (ranije: Z-9268/2018) na temelju kojeg je tuženik ishodio upis vlasništva. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je dao jasne i odlučne razloge u odnosu na učinak provedenog pojedinačnog ispravnog postupka, a koje prihvaća i ovaj sud.

18. Vezano za ovakve žalbene navode valja istaknuti i to da tužitelji u ovom postupku nisu podnijeli tužbu za ispravak, niti su to bili dužni po članku 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19.,128/22. i 155/23.), jer u tom postupku nisu sudjelovali niti kao podnositelji prigovara, niti je njihov upis odlukom u ispravnom postupku izmijenjen. Naime, tužitelji u ovom postupku ne štite svoja suvlasnička prava koja su postojala prije provedbe odluke donesene u ispravnom postupku, već traže da se utvrdi njihovo suvlasništvo koje je višestruko veće od ranije upisanih suvlasničkih dijelova, odnosno suvlasničkih dijelova njihovih prednika. Dakle, tužitelji su pravilno podnijeli vlasničku tužbu iz članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP), zbog čega nisu vezani rokovima za podnošenje tužbe i ne veže ih članak 205. Zakona o zemljišnim knjigama, kako to neosnovano u žalbi navodi tuženik.

19. Tužitelji su vlasništvo stekli redovnom dosjelošću prije nego što je tuženik 2022. godine upisao svoje pravo vlasništva, dok okolnost da nisu podnijeli tužbu za ispravak nije procesna zapreka za podnošenje ove tužbe (radi utvrđenja da je vlasništvo stečeno dosjelošću).

20. Pri tome valja istaknuti da se tuženik ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige i primjenu članka 127. stavak 1. i 2. ZVDSP-a, jer prodavateljica EŠ (kao njegova prednica) nije bila upisana u zemljišne knjige te nije sporno da nije ispunila obvezu iz članaka IV. i V. Ugovora o ustupanju zemljišta na trajno korištenje iz 1972., jer nije u roku godine dana od potpisivanja Ugovora, dakle do 1. svibnja 1973., izgradila grube radove na kući. Predmetni Ugovor bio je sklopljen pod uvjetom te se učinak tog pravnog posla – Ugovora o ustupanju zemljišta na trajno korištenje veže za ispunjenje uvjeta, a koja uvjetna obveza nesporno nije ispunjena.

21. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da je on stekao vlasništvo odlukom suda i da je njegova pozicija jača jer je kupio nekretninu u dobroj vjeri od bivše vlasnice EŠ koja je u dobroj vjeri kupila nekretninu prije tužitelja i jer je proveo zakonit pojedinačni ispravni postupak u kojem nisu stavljeni prigovori valja odgovoriti da su tužitelji, na temelju članka 21. i članka 28. stavak 2. ZOVO-a, stekli pravo vlasništva još 1994. godine bez obzira što njihovo vlasništvo nije bilo upisano u zemljišne knjige. Tuženik je u svojem iskazu naveo da je otišao na lice mjesta u vrijeme kada se odlučio za kupnju nekretnine i da je uočio da se radi o lijepoj parceli, pa time nije logično da nije primijetio izgrađeno parkiralište i postavljene stupiće budući se radi o činjenicama o kojima su iskazivali svi saslušani svjedoci te je takvo stanje utvrđeno na očevidu u ovom postupku, ali i očevidom u pojedinačnom ispravnom postupku Z-2091/2022 (ranije: Z-9268/2018). Osim toga, svjedok SŠ je iskazao da je razgovarao s tuženikom kada se raspitivao za spornu nekretninu i da je on tada tuženiku rekao da je to zemljište prodano tužiteljima. Prema tome, osnovom provedenog dokaznog postupka, suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženiku u trenutku kupnje nekretnine, ali i u trenutku upisa u zemljišne knjige, moralo biti poznato da je sporna nekretnina prodana tužiteljima i da je tužitelji drže u posjedu. Dakle, u vrijeme kupnje predmetne nekretnine, tj. u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od **.**.2018. s EŠ, kao i u vrijeme podnošenja prijedloga za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka (3. kolovoza 2018.) i upisa vlasništva u zemljišnim knjigama (28. veljače 2022.) tuženiku nije moglo biti nepoznato stanje posjeda predmetne nekretnine.

22. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik ukazuje da prvostupanjski sud nije obrazložio da su tužitelji podnijeli prijavu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u pojedinačnom ispravnom postupku poslovni broj Z-3934/2021 valja odgovoriti da je prvostupanjski sud obrazložio da se pojedinačni ispravni postupak poslovni broj Z3934/2021 vodi po prijedlogu treće osobe i za nekretninu koja nije predmetom postupka, dakle isti nije u nikakvoj vezi s predmetom spora u ovom postupku. Jednako tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud nije pribavio izvornike Ugovora o ustupanju zemljišta na trajno korištenje od 1984., jer nitko nije osporavao vjerodostojnost preslika koje su dostavljene u spis te je svjedok ĐŠ potvrdio da je ispred Mjesne zajednice Trpanj potpisao ove Ugovore.

23. Utvrđujući kvalitetu posjeda tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i za to dao valjane razloge, da je posjed tužitelja bio zakonit, pošten i istinit, pri čemu treba istaknuti da se poštenje uvijek pretpostavlja, a tijekom postupka nije dokazano da su tužitelji imali razloga posumnjati da im posjed ne pripada u vremenu dosjedanja.

24. Prema tome, rok za stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti je istekao 1994. i tada su tužitelji ex lege stekli suvlasništvo nekretnine koje suvlasništvo su razvrgnuli Sporazumom o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina sklopljenog 2012. godine koji je položen u zbirci isprava pod poslovnim brojem Z-1363/2013 s geodetskim situacijskim nacrtom izrađenim 8. rujna 2022. od strane Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vl. ZŠ.

25. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud te uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 28. stavak 2. ZOVO-a prihvatio osnovanim tužbene zahtjeve.

26. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

27. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

28. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. ZPP-a te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu budući je njegova žalba odbijena kao neosnovana.

U Velikoj Gorici 30. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak